REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Povrv-2201/2021-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja SMIB ZA SMANJENJE BORA j.d.o.o. OIB: 33380061884, Zagreb, Trg žrtava fašizma 3, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Mušić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika AGRO MARE, d.o.o. Jelsa, Jelsa 264, OIB: 59952432242, kojeg zastupaju punomoćnici Marko Mučnjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kuželički & Mučnjak d.o.o., Zagreb, Nova Ves 3 i Viktor Pisanski, odvjetnik u Zagreu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 16. srpnja 2025. u prisutnosti zastupnika po zakonu i punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, s danom objave 28. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-11/2020 od 19. listopada 2020. koje je donio javni bilježnik Jadranka Plenković iz Starog Grada, Kod sv. Roka 4 u dijelu u kojem je naloženo tuženiku AGRO MARE, d.o.o. Jelsa, Jelsa 264, OIB: 59952432242 namiriti tražbinu tužitelja SMIB ZA SMANJENJE BORA j.d.o.o. OIB: 33380061884, Zagreb, Trg žrtava fašizma 3 u iznosu od 5.109,83 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena; od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 (osam) dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-11/2020 od 19. listopada 2020. koje je donio javni bilježnik Jadranka Plenković iz Starog Grada, Kod sv. Roka 4 u dijelu u kojem je naloženo tuženiku namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 679,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 66,36 EUR od 1. siječnja 2020. do isplate

- na iznos od 613,28 EUR od 11. siječnja 2020. do isplate,

te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

r i j e š i o je

I. Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja SMIB ZA SMANJENJE BORA j.d.o.o. OIB: 33380061884, Zagreb, Trg žrtava fašizma 3 prema tuženiku AGRO MARE, d.o.o. Jelsa, Jelsa 264, OIB: 59952432242 u iznosu od 5.109,83 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena; od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, određuje se

p r e t h o d n a  m j e r a

1. Nalaže se Financijskoj agenciji da naloži svim bankama u kojima prema osobnom identifikacijskom broju tuženik, protivnik osiguranja AGRO MARE, d.o.o. Jelsa, Jelsa 264, OIB: 59952432242, u Jedinstvenom registru računa ima otvorene račune i oročena sredstva da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika uskrate raspolaganje novčanim sredstvima u visini od 5.109,83 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena; od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Provedbom prethodne mjere, tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

3. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu prethodne mjere.

4. Prethodna mjera ostaje na snazi 15 (petnaest) dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.

5. Iznos novčanih sredstava tuženika za koji je određena prethodna mjera ne smije se prenijeti s tog računa dok zabrana traje, osim radi namirenja osigurane tražbine.

II. Odbija se, kao neosnovan, prijedlog tužitelja za određivanje prethodne mjere radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 679,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 66,36 EUR od 1. siječnja 2020. do isplate

- na iznos od 613,28 EUR od 11. siječnja 2020. do isplate .

III. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-11/2020 od 19. listopada 2020. koje je donio javni bilježnik Jadranka Plenković iz Starog Grada, Kod sv. Roka 4 u dijelu u kojem je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 310,49 EUR i predvidive troškove u iznosu od 129,40 EUR.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 3.198,33 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom zatraženom iznosu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.789,47 EUR (43.620,75 kn). Postupak je započeo 2. ožujka 2020. podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (popisa otvorenih stavki – list 6. spisa) nadležnom javnom bilježniku koji je 19. listopada 2020. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pobliže navedeno u izreci presude kojim je naloženo tuženiku (tada ovršeniku) da u roku od osam dana namiri tražbinu ovrhovoditelja (tada tužitelja) uz naknadu odmjerenih troškova ovršnog postupka, a nakon što je tuženik rješenje o ovrsi u cijelosti osporio prigovorom od 4. siječnja 2021., postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga nakon što je postalo pravomoćno rješenje Trgovačkog suda u Splitu pod brojem Povrv-11/2021 od 18. ožujka 2021. kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i kojim su u tom dijelu ukinute sve provedene radnje. Taj se sud rješenjem od 13. rujna 2021. oglasio nenadležnim i predmet je ustupio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom na daljnje postupanje.

2. Tužitelj tijekom postupka u bitnom navodi da je s tuženikom bio u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o kupoprodaji sadnog materijala i pružanja usluga sadnje od 28. lipnja 2019. kojim se tuženik obvezao tužitelju isporučiti 180.000 sadnica biljke smilja, a sa tuženikom povezano društvo AGRIUS d.o.o. se kao pružatelj usluge obvezalo kupljene sadnice prevesti do lokacije zemljišta tužitelja te iste na tom zemljištu posaditi. Kako tuženik nije postupio sukladno svojoj ugovornoj obvezi, odnosno kako društvu AGRIUS d.o.o. nije isporučio svih 180.000 sadnica, to je društvo prekinulo sadnju jer nije imalo što saditi i to još krajem listopada 2019., a ne iz razloga loših vremenskih prilika na koje se tuženik poziva budući da prema javnim podacima DHMZ o kišovitosti u listopadu i studenom 2019. proizlazi da je količina oborina u listopadu 2019. u Donjem Erveniku (okolica Knina) bila niska, odnosno da se radilo o sušnom razdoblju. Stoga je tužitelj tuženiku i društvu AGRIUS d.o.o. 27. prosinca 2019. poslao dopis s pozivom na ispunjenje ugovora navodeći u dopisu da se rok za naknadno ispunjenje smatra bitnim sastojkom navedenog poziva na ispunjenje i da će se Ugovor, za slučaj prekoračenja tog roka, smatrati raskinutim ex lege. Tužitelj navodi da je Ugovor raskinut ex lege u skladu s čl. 361. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO) s datumom primitka poziva na ispunjenje, odnosno 2. siječnja 2020. Da tuženik nije postupio u skladu s ugovorom preuzetom obvezom proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. sc. Maje Firšt Bača od 3. prosinca 2019. i Zapisnika javnog bilježnika Josipa Čujeca broj OU-65/2019. Visina potraživanja tužitelja u ovom sporu temelji se na odredbama čl. 7. st. 5. Ugovora i čl. 8. Ugovora. Tužitelj navodi da zbog zakašnjenja tuženika potražuje penale u visini od 500,00 kn po danu kašnjenja, odnosno iznos od 39.000,00 kn, a na ime troškova 1/3 vještačenja i javnog bilježnika iznos od 4.620,75 kn. Pored zahtjeva za isplatu navedenog iznosa, tužitelj predlaže da sud odredi prethodnu mjeru temeljem odredbe čl. 501.a Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22. – dalje: ZPP).

3. Tuženik tijekom postupka navodi da je u cijelosti ispunio sve ugovorom preuzete obveze jer je isporučio naručene sadnice društvu AGRIUS d.o.o., u vezi čega su sačinjene otpremnice, a koje je prema tom ugovoru sadnice trebalo prevesti do lokacije i posaditi, da je AGRIUS d.o.o. dio sadnica posadio u periodu od 19. do 28. listopada 2019., dok ostatak nije posađen zbog vremenskih prilika. Dodaje da je po prestanku oborina pozvao tužitelja na ispunjenje, što i sam tužitelj navodi u dopisu od 27. prosinca 2019., no isti je navedeno neosnovano otklonio odnosno pozvao je tuženika 1. prosinca 2020. na ispunjenje ugovora po bitno izmijenjenim uvjetima. Tužitelj kao kupac tijekom sadnje nije imao nikakve primjedbe na kvalitetu ili bilo koji drugi način ispunjenja obveze tuženika kao prodavatelja. Ujedno napominje da mu tužitelj nikad nije predao zadužnicu u skladu s čl. 6. Ugovora, dok je njemu tuženik predao bjanko zadužnicu na iznos od 50.000,00 kn te se u vezi te zadužnice kod ovog suda vodi spor pod brojem P-739/2020. Nadalje tuženik navodi da je nakon početka sadnje od 19. do 28. listopada 2019. počelo intenzivno kršenje ugovora od strane tužitelja suprotno čl. 6. i 8. Ugovora na način da je tužitelj, bez da je o tome prethodno obavijestio protivne strane, sačinio Zapisnik-dnevnik rada od 27. listopada 2019. u kojem je jednostrano iznio primjedbe na rad tuženika; 29. studenog 2019. naručio nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr.sc. Maje Firšt Bača i dao zahtjev javnom bilježniku Josipu Čujecu da sačini Zapisnik o posvjedočenju činjenica. Osim toga, tužitelj je u dopisu od 27. prosinca 2019. iznio niz neistina koje su bazirane na podacima iz navedenog zapisnika, nalaza i mišljenja vještaka i zapisnika javnog bilježnika. Tuženik je odgovorom na ovaj dopis od tužitelja zatražio povrat zadužnice jer više ne postoji temelj za osiguranje budući da je tuženik izvršio svoju obvezu te je od tužitelja zatražio izdavanje zadužnice u skladu s čl. 6. Ugovora, a koju mu tuženik nikad nije izdao. Dodao je da se u vezi navedenog Ugovora, osim spora pod brojem P-739/2020, kod ovog suda vodi spor pod brojem Povrv-2121/2020 (u kojem su stranke u obrnutim procesnim ulogama) i pod brojem Povrv-472/2021 između tužitelja i AGRIUS d.o.o. (u vezi iste činjenične i pravne osnove kao u ovom sporu). Zaključno tuženik tvrdi da su isporučene sadnice bile zdrave i visokokvalitetne, što je potvrdio i sudski vještak JČ u svom nalazu i mišljenju, te tuženik nije imao primjedbi na njihovu kvalitetu.

4. Sud je tijekom postupka izvršio uvid i pročitao je dokumentaciju koja prileži spisu. Stranke su se suglasile da se pročita iskaz svjedoka JČ koji je dan u postupcima koji se vode pred ovim sudom pod br. Povrv-476/2021 i Povrv- 2121/2020 (list 471. spisa) i zastupnika po zakonu tuženika ZČ koji je dan u postupcima pod br. Povrv-2121/2020 (list 317., 441. spisa) i P-739/2020 (list 487.-488. spisa). Nadalje su tijekom postupka saslušani svjedoci AČ (list 472. -473. spisa), HČ (list 476.-477. spisa), TČ (list 473.-474. spisa) i zastupnik po zakonu tužitelja UČ (list 473. -476. spisa) te je provedeno agronomsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Alanu Đoziću iz Siska (list 499.-499.-555., 715.-716., 741.-742. spisa). Dokazni prijedlog tužitelja za provođenje financijskog vještačenja na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud je odbio kao nesvrsidhodan budući da je visina tužbenog zahtjeva određena na temelju odredbi čl. 7. i 8. Ugovora i u skladu s računima na listu 103. -104. spisa pa za izračun visine potraživanja tužitelja nije potrebno stručno znanje vještaka financijske struke.

5. Cijeneći provedene dokaze svaki zasebno te sve dokaze u međusobnoj vezi, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj je sud došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Naime, predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.789,47 EUR (43.620,75 kn) temeljem odredbi čl. 7. i čl. 8. Ugovora o kupoprodaji sadnog materijala i Ugovora o pružanju usluge sadnje dana 28. lipnja 2019., a od čega se iznos od 5.176,19 EUR (39.000,00 kn) odnosi na penale zbog kašnjenja tuženika, koji su obračunati od 15. listopada 2019. do 31. prosinca 2019. u iznosu od 66,36 EUR (500,00 kn) po danu, dok se iznos od 613,28 EUR (4.620,75 kn) odnosi na 1/3 troškova vještaka i javnog bilježnika.

7. Između stranaka nije sporno da su bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o kupoprodaji sadnog materijala i Ugovora o pružanju usluge sadnje od 28. lipnja 2019. Nije sporno da cjelokupna naručena količina sadnica smilja nije posađena na zemljištu tuženika do ugovorenih rokova (ni nakon toga), međutim sporno je čijom je krivnjom do toga došlo. Sporna je ujedno količina isporučenih i posađenih sadnica smilja i njihova kvaliteta, jednako kao i je li posao sadnje obavljen sukladno ugovoru i pravilima struk te jesu li vremenski uvjeti u listopadu 2019. bili pogodni za sadnju. S tim je u vezi sporna osnovanost tužbenog zahtjeva za isplatu penala i troškova vještačenja, jednako kao i visina tužbenog zahtjeva.

8. Uvidom u dokumentaciju u spisu sud je utvrdio da je tužitelj u svojstvu kupca sklopio s tuženikom kao prodavateljem i AGRIUS d.o.o. kao pružateljem usluge Ugovor o kupoprodaji sadnog materijala i Ugovor o pružanju usluge sadnje dana 28. lipnja 2019. (list 46.-51. spisa) u kojem je navedeno da su prodavatelj i pružatelj usluge povezana društva. Tim se ugovorom tuženik obvezao prodati 180.000 sadnica smilja u kontejnerima od 160 i 209 sadnih mjesta, za što mu se tužitelj obvezao isplatiti kupoprodajnu cijenu od 90.000,00 kn uvećanu za PDV po stopi od 13%, a pružatelj usluge se obvezao tužitelju navedenu količinu sadnica prevesti na lokaciju i posaditi na zemljištu tužitelja, za što se tužitelj istome obvezao isplatiti naknadu u iznosu od 37.800,00 kn bez PDV-a. Dinamika plaćanja utvrđena je u članku 5. Ugovora, a jamstva i garancije u čl. 6.

9. Prema odredbi čl. 1. st. 2. Ugovora, predmetni ugovori o kupnji i sadnji su neodvojivo povezani te za prava i obveze ugovornih strana proizvode prava i obveze u cjelini i imaju se smatrati jednim ugovorom.

10. Rok za isporuku i sadnju sadnica ugovorne su strane utanačile u čl. 7. Ugovora na način da se isporuka ukupne količine sadnica izvrši najkasnije do 1. listopada 2019. na lokaciji zemljišta, a koji rok može varirati +/- 15 dana zbog vremenskih neprilika i/ili tehničkih poteškoća koje mogu nastati na strani obiju ugovornih strana, ali su ugovorne strane dužne o svakom kašnjenju obavijestiti jedna drugu bez odgađanja, a najkasnije u roku od 24 sata. Rok za sadnju svih naručenih sadnica je 15 dana po isporuci sadnog materijala, a koji rok može varirati +/- 8 dana zbog vremenskih neprilika i/ili tehničkih poteškoća koje mogu nastati na strani svih ugovornih strana, ali su ugovorne strane dužne o svakom kašnjenju obavijestiti jedna drugu bez odgađanja, a najkasnije u roku od 24 sata. Stavkom 5. ovog ugovornog članka, ugovoreni su penali za slučaj kašnjenja prodavatelja u isporuci sadnica dulje od 15 dana računajući od 1. listopada 2019., odnosno za slučaj kašnjenja s radovima sadnje dulje od 8 dana. Penali su ugovoreni u visini od 500,00 kn po svakom radnom danu kašnjenja računajući od kad prodavatelj padne u zakašnjenje svojom krivnjom pa do isporuke, odnosno dovršetka sadnje naručenih sadnica. Prodavatelj nije dužan plaćati penale ako sa isporukom sadnica ili sadnjom nije mogao započeti krivnjom kupca (nepripremljeno zemljište ili ostali razlozi na koje prodavatelj nije mogao utjecati).

11. Konačno, odredbom čl. 8. Ugovora ugovorne su se strane suglasile oko načina postupanja u slučaju da prodavatelj ili pružatelj usluga ne izvrše ugovorne obveze ili kasne s ispunjenjem istih, a osobito ako sadnice smilja ne budu isporučene u ukupno naručenoj količini i/ili se nakon isporuke pokažu zdravstveno neispravnima u količini većoj od 5%. U tom slučaju kupac ima pravo raskinuti ugovor, a prodavatelj i pružatelj usluge su mu dužni vratiti cjelokupan iznos koji su od njega primili i platiti mu penale za cijelo razdoblje kašnjenja do raskida ugovora. Ove će okolnosti stranke utvrditi suglasnim pregledom sadnica od strane svih ugovornih strana, a u slučaju nemogućnosti postizanja sporazuma, nalazom i mišljenjem ovlaštenog vještaka čije će troškove stranke snositi na jednake dijelove. Za slučaj da kupcu nastane šteta koja premašuje penale, prodavatelj i pružatelj usluge su mu dužni nadoknaditi svu štetu preko iznosa penala.

12. Iz otpremnica na listu 132.-139. spisa proizlazi da je tuženik od 19. do 29. listopada 2019. isporučio AGRIUS d.o.o. 180.567 sadnica smilja, što je potvrđeno pečatima i potpisima navedenih društava.

13. Na listu 291.-310., 415.-435. spisa prileže meteorološki podaci DHMZ za područje mjesta Donji Ervenik.

14. Iz e-mail korespondencije stranaka (list 154. -155., 164.-166. spisa) proizlazi da je tuženik 6. studenog 2019. obavijestio tužitelja da će se ostatak od 50 -ak tisuća sadnica posaditi sukladno vremenskim prilikama, a u najkraćem mogućem roku. Navedeno je da ima tri dana posla sadnje kad se za to steknu uvjeti. Dana 7. studenog 2019. zastupnik po zakonu tuženika je obavijestio zastupnika po zakonu tužitelja da su sadnice uredno isporučene i da će se njegov brat očitovati o dinamici sadnje. Dana 4. prosinca 2019. zastupnik po zakonu tuženika je ponovio da je uredno isporučio sadnice sukladno ugovoru, a da je sadnja bratova odgovornost. Naveo je da su s njegove strane sve ugovorne obveze izvršene te je zamolio da zastupnik po zakonu tužitelja i brat zastupnika po zakonu tuženika postignu dogovor oko sadnje jer sadnice koje je tuženik isporučio tužitelju stoje u plasteniku tuženika, zauzimaju mu proizvodne kapacitete i stvaraju troškove održavanja, a ukoliko oni takav dogovor ne postignu, zatražio je od tužitelja da preuzme rasadni materijal i otpremi ga iz rasadnika tuženika, uz preduvjet dostavljanja zadužnice i reguliranja plaćanja avansa.

15. Prema sadržaju dopisa tužitelja od 27. prosinca 2019. (list 52. -58. spisa) proizlazi da se istim tužitelj obratio tuženiku i društvu AGRIUS d.o.o. u bitnom navodeći da se prodavatelj Ugovorom od 28. lipnja 2019. obvezao isporučiti tužitelju 180.000 sadnica smilja do 15. listopada 2019., a pružatelj usluge iste posaditi do 7. studenog 2019., međutim navedene obveze nisu ispunjenje na način i u rokovima određenim ugovorom pa su stoga prodavatelj i pružatelj usluge ovim dopisom posljednji put pozvani na ispunjenje ugovornih obveza. Navedeno je da su prodavatelj i pružatelj usluge s ispunjenjem ugovornih obveza započeli simultano tek 19. listopada 2019., kad je prodavatelj već pao u zakašnjenje (a o kojem zakašnjenju tužitelja nije obavijestio u skladu s čl. 7. Ugovora najkasnije u roku od 24 sata). Dodatno je navedeno da je tužitelj već prvi dan sadnje, u prisutnosti PČ i GČ, upozorio pružatelja usluge na nedostatke u obavljanju usluge sadnje jer su sadnice sađene u krivo, a ujedno je reklamiran i traktor koji je krivudao. Osim toga, tužitelj je upozorio i na lošu kvalitetu sadnica od kojih su mnoge bile trule. U dopisu je također navedeno da je zadnji dan sadnje bio 28. listopada 2019. (iako je tuženik u zakašnjenje pao 15. listopada 2019.) te da je do obustave sadnje došlo jer se čekaju sadnice, a nakon što je tog dana (ponedjeljak) tužitelj kontaktirao gospodina AČ, odgovoreno mu je da je najavljena kiša i da je to razlog prestanka sadnje, međutim kiša je počela padati tek u utorak kasno navečer. Nakon toga, prodavatelj i pružatelj usluge se tužitelju nisu javili sve do 30. studenog 2019. kad su rekli da bi 1. i 2. prosinca 2019. nastavili sadnju te im je tužitelj 1. prosinca 2019. poslao poziv na ispunjenje, ali se oni na dopis tužitelja nisu očitovali u za to ostavljenom roku. Obzirom na sve navedeno, dopisom od 27. prosinca 2019. tužitelj je pozvao prodavatelja i pružatelja usluge na ispunjenje ugovorom preuzete obveze na način da prodavatelj odmah isporuči, a pružatelj usluge zasadi sadnice odgovarajuće kvalitete sukladno pravilima struke na način opisan u dopisu od 2. prosinca 2019. jer će u protivnom tužitelj raskinuti ugovor sukladno čl. 8. Ugovora pa su slijedom navedenog prodavatelj i pružatelj usluge pozvani u roku od 15 dana tužitelju isplatiti iznos od 69.750,00 kn na ime povrata uplaćenog iznosa te iznos od 36.500,00 kn na ime penala, pri čemu je tužitelj pridržao pravo na naknadu štete iznad iznosa penala. Tužitelj je svojim suugovarateljima ostavio rok od 8 dana radi očitovanja o namjeri ispunjenja ugovornih obveza, odnosno plaćanja ovih iznosa, pri čemu se navedeni ostavljeni rok smatra bitnim sastojkom predmetnog poziva na ispunjenje što znači da će se u slučaju njegovog prekoračenja ugovor smatrati raskinutim ex lege.

16. Spisu predmeta ne prileži tužiteljev poziv na ispunjenje od 1. prosinca 2019. na koji se referira citirani dopis tužitelja od 27. prosinca 2019. pa stoga sud nije mogao zaključivati o sadržaju tog e-maila.

17. Dopis od 27. siječnja 2019. tuženiku je dostavljen 31. prosinca 2019. (list 58. spisa) te se on na njega očitovao 8. siječnja 2020. (u dopisu očiglednom omaškom navedeno 8. siječnja 2019.) (list 140. -144. spisa) navodeći da je isporukom predmeta kupoprodaje društvu AGRIUS d.o.o. u cijelosti ispunio ugovorne obveze. Navedeno je da je predmet kupoprodaje spreman za prijevoz i sadnju na predmetnoj lokaciji i to već duže vremena, o čemu tužitelj ima ranija saznanja, a razlog izostanka sadnje preostalih sadnica je isključivo na tužitelju. Navedeno je da je do isporuke došlo 19. listopada 2019. isključivo iz razloga što tužitelj nije pripremio zemljište za sadnju, a što je bila njegova obveza pa se stoga isporuka tog dana ne može smatrati kašnjenjem tuženika. Dodatno je navedeno da je tužitelj po primitku predmeta kupoprodaje bespogovorno primio ovakvo ispunjenje te za vrijeme sadnje od 19. do 28. listopada 2019. tuženik nije primio nikakav prigovor po pitanju zakašnjenja ili kvalitete. Ovim je dopisom tuženik osporio da bi sadnice bile zdravstveno neispravne ili nekvalitetne. Ujedno je pozvao tužitelja da mu vrati zadužnicu koju mu je izdao jer više ne postoji pravni temelj za osiguranje, kao i da mu uruči zadužnicu temeljem čl. 6. st. 4. Ugovora budući da nije ispunio svoju obvezu plaćanja.

18. Spisu prileži nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. sc. Maje Firšt Bača, dipl. ing. agr. (list 59.-76. spisa) koji je sačinjen po nalogu tužitelja od 29. studenog 2019. na okolnost procjene zatečenog stanja nasada smilja u Erveniku. Prema sadržaju nalaza i mišljenja ovog vještaka, koji nema dokaznu snagu provedenog vještačenja u sudskom postupku, nego snagu privatne isprave koju sud ocjenjuje kao i ostale privatne isprave u postupku, proizlazi da je vještak utvrdio da je isporuka sadnica u kontejnerima i sadnja istih započela 19. listopada 2019. i trajala je do 28. listopada 2019., a do dana očevida (3. prosinca 2019.) nisu isporučene niti posađene Ugovorom definirane sadnice smilja za predmetne površine. Vještak je prema fotografijama tužitelja utvrdio da je dio dostavljenih sadnica smilja bio različite kvalitete i različitih veličina, a radovi sadnje nisu bili adekvatni budući da su redovi bili krivudavi na parcelama pravilnog oblika i ravne konfiguracije terena te izvan dozvoljenog odstupanja od +/- 5% prema pravilu struke. Dakle, ovaj je vještak utvrdio da sadnja sadnica smilja nije u potpunosti izvršena, da sadnja koja je izvršena nije izvršena prema zahtjevima postavljenim od strane tužitelja, kao niti prema pravilima struke. Prema podacima dobivenim uzorkovanjem, vještak je procijenio nedostatak sadnica smilja ili onih koje se nisu primile (osušene) u omjeru od 52,97%.

19. Iz iskaza vještaka HČ, koja je saslušana u svojstvu svjedoka, proizlazi da ju je angažirao tužitelj radi procjene zatečenog stanja nasada smilja u Erveniku. Radilo se o pet lokacija nasada smilja koji je prije toga bio posađen te je svjedokinja na licu mjesta utvrdila da jedna lokacija nije bila u potpunosti posađena, a na jednoj lokaciji nije bilo ništa posađeno. Uzorkovanjem je procijenila količinu sadnica koja je posađena odnosno količinu koja nije posađena. Iskazala je da po njezinom stručnom mišljenju sadnja nije bila izvršena sukladno pravilima struke zbog razmaka između redova koji nisu pratili ugovor koji joj je tužitelj dao na uvid, a što bi u daljnjem tijeku otežavalo berbu i prohode kroz nasade. Navela je da se radi o velikoj površini i velikom broju sadnica pa je mehanizacija neophodna za provođenje agrotehničkih mjera, održavanje nasada i berbu. Informacije o načinu na koji se vršila sadnja dobila je od tužitelja i preko fotografija koje joj je predočio, a koje su sastavni dio nalaza. Navela je da je na sličan način zemljište izgledalo i kad je ona bila na terenu. Mjerenjem i uzorkovanjem je utvrdila razmak između redova od 0,6 m-1,1 m. Pojasnila je da je čestice identificirala putem ARCOD ID preglednika. Navela je da sadnja, zbog razmaka redova između sadnica i unutar redova, gdje odstupanja mogu biti +- 5%, nije bila obavljena prema pravilima struke. U nalazu je pojasnila način uzorkovanja i procijenjeni postotni broj. Po mišljenju svjedokinje, zatečene sadnice nije bilo moguće strojno održavati i brati zbog nepravilnog pružanja redova i neujednačenog razmaka (krivudav, a ne pravocrtan način redova). Dodala je da su u listopadu 2019. bili pogodni uvjeti za sadnju prema podacima koje je putem interneta prikupila pri čemu misli na količinu oborina, a sve je to sastavni dio njezinog nalaza. Pojasnila je da se kasnije smilje formira u okruglasti grmić koji će s vremenom srasti u red. U konkretnom slučaju razmak između sadnica nije bio u velikom odstupanju, međutim problem je bio u značajnom odstupanju razmaka između redova koji je bio od 0,6 m-1,1 m umjesto dogovorenih 0,9 m što znači da mehanizacija koja je namijenjena za obradu i koja je prilagođena na razmak od 0,9 m u jednom trenutku može uništiti jedan od redova, a u drugom slučaju prohod treba ponoviti još jednom. Dodala je da je prilikom zakazivanja očevida upozorila tužitelja da obavijesti protivnu stranu radi sudjelovanja, a očevidu su bili prisutni zastupnik po zakonu tužitelja i javni bilježnik, ne sjeća se je li bio netko od radnika.

20. Sud je iskaz svjedokinje HČ u cijelosti prihvatio budući da je isti neposredno ocijenio kao iskren, uvjerljiv i dosljedan nalazu i mišljenju koji je svjedokinja sačinila u svojstvu vještaka angažiranog od strane tužitelja.

21. Javni bilježnik Josip Čujec iz Knina sačinio je 3. prosinca 2019. Zapisnik o potvrđenju činjenica (list 77.-79. spisa) na licu mjesta u Erveniku kod Knina na kojoj lokaciji je zatekao zastupnika po zakonu tužitelja i sudskog vještaka Maju Firšt Bača. Obilaskom lokacije, javni je bilježnik utvrdio da su iskrivljeni redovi smilja, da se na lokaciji nalazi mehanizacija za berbu, da na njivama (1, 2, 3 i 4) ima praznina, da je slaba kvaliteta sadnica i da je velik broj onih koje se nisu primile (osušene) tako da će se morati izvršiti ponovna sadnja sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka Maje Firšt Bača od 3. prosinca 2019. Slijedom toga je utvrđeno da tuženik i AGRIUS d.o.o. nisu postupili sukladno Ugovoru kojeg su sklopili s tužiteljem. Javni je bilježnik utvrdio da je broj nedostataka sadnica smilja ili onih koje se nisu primile 52,97% sukladno ranije spomenutom nalazu i mišljenju vještaka.

22. Troškove vještačenja izvršenog po vještaku Maji Firšt Bača u iznosu od 12.750,00 kn po računu broj 606-P1-1 (list 103. spisa), koje je tužitelj platio 29. studenog 2019. (list 312., 436. spisa, a navedeno proizlazi i iz sadržaja računa u kojem je navedeno da se radi o obračunu prema naplaćenoj naknadi) i troškove javnog bilježnika po računu broj 370/1/2 od 20. prosinca 2019. (list 104. spisa) tužitelj je prefakturirao na tuženika u omjeru od 1/3 u skladu s čl. 7. st. 5. Ugovora (račun 1/1/1 od 2. siječnja 2020. – list 101. spisa). Tužitelj nije dostavio dokaz o plaćanju računa javnog bilježnika.

23. Osim toga, tužitelj je tuženiku poslao Terećenje od 25. veljače 2020. (list 99. spisa) uz e-mail od 7. travnja 2021. (list 100. spisa) iz kojeg je razvidno da se odnosi na penale zbog kašnjenja u isporuci sadnica od 15. listopada 2019. do raskida Ugovora 31. prosinca 2019. u iznosu od 39.000,00 kn.

24. Uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka JČ, dipl. ing. agr. od 16. veljače 2020. (list 81. -98. spisa), koji također ima dokaznu snagu privatne isprave, utvrđeno je da je ovaj nalaz i mišljenje sačinjen po nalogu Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju radi utvrđenja broja posađenih sadnica smilja, kao i njihove starosti. Prema utvrđenju ovog vještaka, zemlja je obrađena vrlo kvalitetno i po pravilima struke te su stvoreni preduvjeti za kvalitetnu sadnju. Vještak je utvrdio sadnice smilja koje su posađene 2016. i one koje su posađene krajem 2019. Za ove sadnice iz 2019. navedeno je da se razmak između redova i razmak unutar redova nije poštovao. Dakle, mišljenje je ovog vještaka da sadnja koja je izvedena 2019. nije bila odrađena po pravilima struke jer se nije vodilo računa o pravilnom razmaku između i unutar redova, dolazilo je do krivudanja redova što za posljedicu ima probleme prilikom budućeg prolaza mehanizacije. Vještak je naveo da je vrlo teško utvrditi točan broj sadnica smilja, međutim izračunao je približan broj sadnica smilja koje su posađene na određenim ARCOD ID parcelama u iznosu od 146.880.

25. Vještak JČ sačinio je na traženje tuženika nalaz i mišljenje 27. travnja 2020. (list 148.-153. spisa). Iz ovog nalaza i mišljenja proizlazi da je tuženik od ugovorenih 180.000 sadnica smilja isporučio 135.000 sadnica, dok preostalih 45.000 sadnica nije isporučio zbog problema nastalih u komunikaciji između pružatelja usluge i kupca, a tuženiku daljnje održavanje sadnica nije rentabilno jer nema tržište za rasad, već rasad koji je dospio na sadnju mora uništiti kako bi spriječio daljnje nepo trebne troškove i štetu. Vještak je vizualnim pregledom utvrdio da su sadnice smilja bile kvalitetne i da su udovoljavale svim standardima za daljnju sadnju na velikim površinama na otvorenom prostoru. Nadalje je utvrdio da su u vrijeme vještačenja sadnice prerasle i da nisu pogodne za sadnju na velikim površinama odnosno profesionalnu proizvodnju. U plasteniku su ostala 242 kontejnera odnosno 50.578 sadnica, tj. uz odbitak od 10% 45.520 sadnica smilja koje će tuženik morati uništiti o svom trošku.

26. Iz iskaza vještaka JČ koji je saslušan u svojstvu svjedoka u predmetu ovog suda pod brojem Povrv-2121/2020 (list 313.-315., 437.-439. spisa) proizlazi da je on bio angažiran od strane Agencije radi utvrđenja stanja sadnica na terenu, dok ga je tuženik kasnije angažirao radi procjene kvalitete sadnica u njegovom plasteniku tako da sadnice koje je svjedok pregledao prilikom izrade prethodno citirana dva nalaza i mišljenja nisu iste sadnice. Svjedok je naveo da je tlo prije sadnje bilo izvrsno pripremljeno i da je pregledom čestica utvrdio da su na nekima uredno posađene sadnice smilja, da na nekima nisu posađene, a na nekima je utvrdio manja odstupanja. Iskazao je da su one sadnice koje su bile posađene prema njegovom mišljenju posađene u skladu s pravilima struke, ali na određenim česticama sadnice nisu bile uredno posađene u jednakim redovima, već je na određenim mjestima bilo odstupanja na način da su među pojedinim radovima bili veći razmaci nego u odnosu na ranije redove. Sadnice koje je pregledao na terenu svjedoku su izgledale u redu te prema njegovom mišljenju u odnosu na te sadnice kasniji period koji se odnosi na navodnjavanje nije bio dobro odrađen.

27. Sud je prihvatio kao uvjerljiv i dosljedan iskaz svjedoka JČ budući da je svjedok iskazivao o činjenicama koje je utvrdio prilikom izrade naprijed citiranih nalaza i mišljenja, a u čiju istinitost sud nije imao razloga posumnjati. Naime, iskaz svjedoka nije proturječan sam sebi niti nalazima i mišljenjima koja je svjedok sačinio u svojstvu vještaka.

28. Svjedok AČ, koji je zastupnik po zakonu društva AGRIUS d.o.o. i brat zastupnika po zakonu tuženika, naveo je da je da je to društvo sadnju počelo obavljati kad su se za to ostvarili uvjeti. Sadnja je započela 18. ili 19. listopada 2019. i sadili su 10-12 dana, sukcesivno su preuzimali sadnice kako su sadili, a nakon toga su krajem listopada počele kiše koje su trajale do početka prosinca. Iskazao je da su do 29. listopada 2019. preuzeli sve sadnice, dok su posadili 120.000 sadnica, a ostatak su vratili kod tuženika u plastenike jer im vremenski uvjeti nisu dozvoljavali nastavak sadnje. Tijekom studenog i prosinca zastupnik po zakonu tužitelja je imao promijenjene uvjete te nije dozvoljavao nastavak sadnje, već je zahtijevao da razmak između sadnica bude 1-1,5 cm što je nemoguće u poljskim uvjetima sa tehnikom koju su imali i s kojom je tužitelj bio upoznat. Dakle, oni su tražili nastavak sadnje kada su se za to ostvarili uvjeti, međutim do toga nije došlo jer im to tužitelj nije dozvolio pa je ostatak sadnica koji je ostao kod tuženika propao. Svjedok je dodao da tužitelj nije prigovarao kvaliteti sadnica, kao i da je, s obzirom na vrstu tla i poziciju, nakon kiše potrebno više desetaka dana pa čak i do mjesec dana da bi tlo bilo pogodno za sadnju. Ponovio je da je razlog prestanka sadnje krajem listopada 2019. bila najavljena kiša. One sadnice za koje su procijenili da nisu dobre nisu posadili, već su ih stavili sa strane na hrpe, radi se možda od 1-2% sadnica koje nisu uračunate u isporučenu količinu. Naveo je da je mehanizacija koju su imali za sadnju bila odgovarajuća za sadnju sadnica smilja prema pravilima struke. Što se tiče razmaka između redova i unutar redova sadnica naveo je da navedena udaljenost nije bila ugovorena i ona je postignuta na temelju uvjeta sadilice, ne sjeća se prostorne udaljenosti, međutim iskazao je da razmaci nisu bili savršeno ujednačeni, ali su bili dovoljno dobri da se može vršiti strojna obrada i berba. Tužitelj je bio protiv toga da sadnju nastave po ugovorenim uvjetima i želio je da iste izmijene, o čemu su dopisom obaviješteni.

29. Sud je iskazu svjedoka povjerovao u dijelu u kojem je iskazivao da mu je tuženik sukcesivno isporučivao sadnice smilja jer je u tom dijelu njegov iskaz u skladu sa sadržajem otpremnica u spisu, jednako kao i u dijelu u kojem je svjedok iskazivao o vremenskom okviru početka i prekida sadnje jer je u tom dijelu njegov iskaz u skladu s ostalim dokazima koje je sud proveo tijekom postupka. Međutim, navodima svjedoka koji se odnose na način na koji je sadnja izvršena, razmacima između i unutar redova, kao i o razlozima prestanka sadnje 28. listopada 2019. i razlozima zbog kojih sadnja nije nastavljena, sud nije povjerovao jer je u tom dijelu iskaz svjedoka proturječan rezultatima dokaznog postupka, što će kasnije biti detaljnije obrazloženo.

30. Svjedok PČ u svom iskazu navodi da ga je tužitelj angažirao radi zalijevanja sadnica koje su bile posađene, a nakon toga je za njega obavio oranje zemljišta i pripremu zemlje za sadnju ječma i nakon toga ponovno oranje i pripremanje zemlje za sadnju smilja, sve u odnosu na isto zemljište. Svjedok je naveo da je on nakon obavljenog dijela svog posla povremeno dolazio na zemljište iz znatiželje i da prema njegovom mišljenju posao nije bio zadovoljavajući, a biljke su također bile dosta loše. Radilo se o kontejnerima od 160 komada biljki gdje je u prosjeku bilo 80 -90 zdravih biljki koje su bile dosta male, dok su ostale bile trule. Ne zna koliko je točno bilo kontejnera. Iskazao je da su redovi bili nemogući za daljnju strojnu obradu, bili su razmaknuti 30 cm do 2 m, s time da su se na nekim mjestima križali, a razmak sadnica je mogao proći jer su radnice koje su to radile sa sadilicom radile relativno dobro. Prema procjeni svjedoka, od posađenih se biljki primilo 60-70%. Dodao je da je plan bio da on svoj posao dovrši do 10. kolovoza 2019., a kako vrijeme nije bilo baš najbolje, sadnja je odgođena za nekih 10-15 dana i tada su vremenski uvjeti bili idealni. Po mišljenju tužitelja mehanizacija kojom se vršila sadnja je bila zastarjela. Za vrijeme sadnje nekoliko je puta sreo zastupnika po zakonu tužitelja tamo i on je bio nezadovoljan sadnicama, prigovarao je na kvalitetu sadnica osobama koje su donijele sadnice, međutim svjedok ne zna o kojim je osobama riječ. Naveo je da, nakon što je sadnja prekinuta, od strane tužitelja nije bio ponovno angažiran za radove na istom zemljištu, međutim potom se prisjetio da su posadili preko toga nekoliko redova, misli da je riječ o 20-ak redova i sadili su na donjoj njivi koja je bila ostala neposađena s time da ne zna od kud su sadnice koje su posadili. To je bilo nakon mjesec dana od ove sadnje, možda i kasnije, odnosno u proljeće, ne sjeća se zbog proteka vremena. Zaključno je naveo da je bio kišni period u 2019. i da je zato sadnja odgođena. Dodao je da je na tom području krajem listopada uobičajeno kišno razdoblje.

31. Iskazu ovog svjedoka sud je povjerovao u dijelu u kojem je iskazivao o činjenicama koje su mu poznate o predmetu spora i odnose se na pripremu zemljišta za sadnju smilja, dok njegov iskaz nije posebno cijenio u dijelu u kojem je svjedok iznosio svoja osobna mišljenja jer je radi saslušanja bio pozvan isključivo radi kazivanja o relevantnim činjenicama o kojima ima neposredna saznanja.

32. Zastupnik po zakonu tuženika UČ u bitnom je naveo da su se braća AČ hvalili da su iskusni i da imaju vrhunski traktor sa GPS-om, potpisali su ugovor, ugovorili osiguranja i da sadnja počinje 15. rujna 2019. +/- 15 dana, međutim oni su već na početku pali u zakašnjenje jer su tek 19. listopada 2019. (subota) započeli sadnju, a do 15. listopada 2019. je trebalo sve biti završeno. Imali su traktor koji je bio prelagan te su tek naknadno na njega stavili utege, a zapravo se radilo o prilagođenoj sadilici za kupus. Sadili su cik-cak, redovi nisu bili ravni, traktor nije imao niti sajlu koja bi mu odredila pravac sađenja. Inače su redovi razmaka 90 cm-1 m, a unutar reda 35- 45 cm bi trebao biti svaki grmić razmaknut. Naveo je da su prvog dana (u subotu) posadili vijugavo, a razmaci između redova su bili 50-130 cm, a unutar reda 5-6 m, mjestimično nije bilo posađeno te je već tada rekao da to tako neće ići pa su rekli da će to popraviti. Sadnja je vršena do četvrtka i nakon toga više nisu dolazili, zvao ih je i pitao koliko treba da se ovim tempom završi sadnja, na što su odgovorili 3-4 dana. Bilo je puno sadnica koje su bile trule ili prerasle te one nisu posađene nego su bačene na hrpu, po njegovoj je procjeni posađeno oko 100.000 sadnica, možda i manje. U utorak navečer počela je padati kiša koja je padala tijekom cijelog studenog tako da bi, da su oni završili sadnju od petka do ponedjeljka, čak i u utorak, to bilo idealno. Kako se oni nisu javljali, zastupnik po zakonu tužitelja im je poslao dopise da završe sadnju, na što su rekli da to mogu obaviti u siječnju, odveli su ga u plastenike gdje su mu pokazali nove sadnice kojima je trebalo još vremena da narastu na visinu potrebnu za sadnju, ali nije pristao na sadnju u siječnju zbog opasnosti od smrzavanja. Našli su se nakon toga u Zadru, nakon čega je shvatio da su ostali bez sadnica pa je otišao na Općinski sud u Šibenik kako bi se utvrdilo zatečeno stanje putem sudskog vještaka, gdje su mu rekli da će to trajati 5-6 mjeseci pa je pronašao vještaka sa liste ovlaštenih vještaka i pozvao je javnog bilježnika iz Knina da bude prisutan. Vještakinja HČ je izvršila izmjeru i provela vještačenje, a kako se J nisu javljali, raskinuo je ugovor te mu je za iduću sezonu 2020. GČ isporučio sadnice koje je posadio Z. Dodao je da je aktivirao zadužnice tuženika i AGRIUS d.o.o. jer je svakom od njih isplatio 50% na ime avansa, ali je u međuvremenu sud donio odluku o zabrani naplate po zadužnicama. U odnosu na navode iz dopisa od 27. prosinca 2019. kojim je ostavljen rok od osam dana za sadnju, naveo je da je tim dopisom stranke podsjetio na ono što piše u ugovoru i da je njemu bio interes da se posao čim prije završi zbog rokova prema Agenciji. Zastupnik po zakonu tužitelja je ujedno naveo da je uglavnom bio prisutan na licu mjesta prilikom sadnje, možda nije bio dva dana te je bio prisutan i prilikom prestanka sadnje, to je bila ili srijeda ili četvrtak, sadnja je prestala u rano poslijepodne iz razloga što im je, kako su mu rekli, ponestalo sadnica. Tuženik ga nikad nije obavijestio o kašnjenju sa isporukom sadnica.

33. Iskaz zastupnika po zakonu tužitelja sud je prihvatio u dijelu u kojem je isti u suglasju sa materijalnim dokazima u spisu te nije proturječan sam sebi. Sud nije povjerovao iskazu zastupnika po zakonu tužitelja u dijelu u kojem je naveo da nije pristao na dovršetak sadnje u siječnju 2020. zbog opasnosti od smrzavanja i jer je pretpostavio da bi se ta sadnja dovršila sadnicama koje još nisu narasle na potrebnu veličinu, a s obzirom da je u tom dijelu njegov iskaz proturječan navodima samog tužitelja iz dopisa od 27. prosinca 2019. i ostalim provedenim dokazima u postupku. Osim toga, sud nije povjerovao niti iskazu zastupnika po zakonu tužitelja u dijelu u kojem je naveo da su mnoge sadnice bile trule.

34. Sud je pročitao iskaze zastupnika po zakonu tuženika ZČ koje je dao na ročištima u ovosudnim predmetima pod brojem Povrv-2120/2020 i P-7939/2020. Iz njegovih iskaza u bitnom proizlazi da je ugovorna obveza tuženika bila proizvesti i isporučiti 180.000 sadnica smilja te da je tuženik sadnice proizveo u obujmu i kvaliteti kako je to bilo ugovoreno. Naime, tuženik je sadnice isporučio društvu AGRIUS d.o.o. kako je to bilo ugovoreno, dok sama dinamika sadnje nema nikakve veze sa tuženikom. Zastupnik po zakonu tuženika je naveo da je bio prisutan na terenu prvi dan sadnje gdje je bio i zastupnik po zakonu tužitelja te nije bilo nikakve naznake da on ne bi bio zadovoljan kvalitetom isporučenih sadnica ili procesom sadnje. Dodao je da se njega nije ticalo stanje zemlje na kojoj se vršila sadnja, ali se sjeća da samo tlo nije bilo pripremljeno te da je tužitelj za vrijeme vršenja sadnje sadnica obrađivao i pripremao tlo na drugim česticama, što zna prema kazivanju brata. Također mu je poznato da su kasnije krenule kiše te sve sadnice nisu posađene pa ih je tuženik skladištio u svom plasteniku i radi toga imao troškove jer je sadnice trebalo održavati, a plastenik mu je bio zauzet tuđom robom pa ga nije mogao koristiti za vlastitu proizvodnju. Zastupnik po zakonu tuženika također je naveo da je krajem listopada 2019. zbog obilnih kiša došlo do zastoja sadnje te da su u studenom od tužitelja počeli dobivati zapisnike o nepravilnostima u sadnji, dok niti tuženik niti netko iz društva AGRIUS d.o.o. nije bio prisutan kad su se na terenu vršili navodni pregledi. Tužitelj je imao dodatne zahtjeve koji prethodno nisu bili ugovoreni, odnosno tražio je točno određene razmake u sadnji sa nekim minimalnim odstupanjima koja u praksi nisu izvediva, a postavio je i neke dodatne uvjete kojih se zastupnik po zakonu tuženika zbog proteka vremena ne može sjetiti. Zaključno je naveo da je od 180.000 sadnica bilo posađeno oko 130.000.

35. Iskaz zastupnika po zakonu tuženika sud je ocijenio istinitim i dosljednim dokumentaciji u spisu u dijelu u kojem je iskazivao o tome da je isporučio društvu AGRIUS d.o.o. ugovorenu količinu sadnica smilja. U ostalom se dijelu iskaz zastupnika po zakonu tuženika u bitnom temelji na onome što je saznao od svog brata, zastupnika po zakonu AGRIUS d.o.o,. a ne o činjenicama o kojima ima neposredna saznanja.

36. Radi utvrđenja broja posađenih sadnica i kvalitete sadnica te utvrđenja je li sadnja obavljena sukladno pravilima struke i pogodnosti vremenskih uvjeta u vrijeme sadnje u listopadu 2019. provedeno je agronomsko vještačenje po stanom sudskom vještaku dipl. ing. Alanu Đoziću iz Siska koji je svoj pisani nalaz i mišljenje podnio u pisanoj formi 15. studenog 2024. i isti usmeno dao na ročištu u skladu s čl. 260. st. 1. ZPP na ročištu za glavnu raspravu 16. svibnja 2025. i 16. srpnja 2025.

37. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je pružatelj usluge otpremnicama potvrdio preuzimanje od tuženika kao prodavatelja 180.507 komada sadnica smilja i da je od ugovorenih 180.000 sadnica posadio 96.310 sadnica, odnosno 53%, dok količinu od 83.690 sadnica ili 47% nije posadio. Vještak je zaključio da je tuženik proizveo zadovoljavajuće sadnice po pitanju kvalitete i kao takve ih isporučio pružatelju usluge, međutim ukazao je na to da kvalitetna sadnica ne garantira kvalitetnu sadnju te da se nekvalitetnom i nepravovremenom sadnjom značajno može ugroziti krajnji rezultat i svrha te iste kvalitetne sadnice. Vještak je detaljnim uvidom u dokumentaciju u spisu, neposrednim istraživanjem i očevidom izvršenim nakon 4,5 godine od sadnje zaključio da je sadnja izvršena nekvalitetno i suprotno pravilima struke zbog, između ostalog, neadekvatne mehanizacije i nepoštivanja razmaka između redova i razmaka sadnica unutar redova. U odnosu na vremenske uvjete za sadnju smilja na lokaciji Ervenik Donji u vrijeme sadnje, vještak je temeljem uvida u dokumentaciju u spisu i izvješća DHMZ zaključio da je pružatelj usluga imao idealno vrijeme za sadnju tijekom listopada 2019. pa čak i s početkom od 19. listopada 2019. jer mu je za sadnju 180.000 sadnica s normalnom pripremom i organiziranom sadnjom primjerenom mehanizacijom i prema pravilima struke trebalo 7-10 dana, a s obzirom na konfiguraciju terena i okolnost da su sve poljoprivredne površine planirane za sadnju smilja bile pripremljene i nalaze se u krugu od oko 500 metara te im je pristup lagan i neometan. Dakle, zaključak je sudskog vještaka da je tuženik na vrijeme proizveo i pripremio ugovoreni broj sadnica zadovoljavajuće kvalitete, međutim tužitelju ih nije isporučio u ugovorenom roku do 15. listopada 2019. sa sadnjom do 7. studenog 2019., već je ugovorenu količinu sadnica isporučio pružatelju usluge ali nakon ugovorenog roka, a pružatelj usluge nije izvršio isporuku i sadnju za tužitelja niti u ugovorenoj količini niti u ugovorenom roku. Sadnja je ugovorena prema pravilima struke i pažnjom dobrog gospodarstvenika, a mišljenje je vještaka da je usluga sadnje izvršena van pravila struke, nekvalitetno, izvan roka i nekompetentno – nedovršena sadnja (posađeno 53%) iako su pripremljene poljoprivredne površine i vremenske prilike bile povoljne za sadnju smilja do kraja listopada 2019. pa nije bilo nikakve zapreke da se isporuka i sadnja izvrše u ugovorenom roku.

38. Napominje se da je tuženik, nakon primitka pisanog nalaza i mišljenja vještaka, podneskom od 29. studenog 2024. zatražio izuzeće sudskog vještaka, koji zahtjev je sud odbio rješenjem od 16. svibnja 2025. (list 748. -751. spisa) iz razloga pobliže navedenih u obrazloženju tog rješenja.

39. Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u dijelu u kojem je vještak zaključio da je tuženik na vrijeme proizveo i pripremio ugovoreni broj sadnica odgovarajuće kvalitete i da je tuženik isporučio ugovoreni broj sadnica odgovarajuće kvalitete društvu AGRIUS d.o.o. nakon isteka ugovorenog roka isporuke 15. listopada 2019. To iz razloga što tuženik nikad nije dostavio certifikat iz kojeg bi proizlazilo da je ovlašteni proizvođač sadnog materijala biljke Helchrysum italicum (A) H kao što je ugovoreno čl. 1. st. 1. toč. 2. i čl. 2. st. 1. te čl. 6. st. 1. Ugovora, a osim toga tuženik je prema ugovoru sadnice trebao isporučiti tužitelju na lokaciju zemljišta, što nikad nije učinio, dok su navodno isporučene sadnice smilja društvu AGRIUS d.o.o. nepoznate kvalitete. Tužitelj smatra da je upravo činjenica da tuženik nije proizveo niti bilo kojoj od ugovornih strana dostavio ugovoreni broj sadnica u ugovorenom roku stvarni uzrok zašto tuženik i AGRIUS d.o.o. nisu bili u stanju ispuniti ugovor. Tužitelj je osporio vjerodostojnost otpremnica na koje se sudski vještak pozvao.

40. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u podnesku kojim je zatražio izuzeće sudskog vještaka i to u bitnom iz razloga što se vještak u nalazu i mišljenju pozvao na fotografije nasada, a sam je tužitelj u tužbi podnesenoj radi naknade štete protiv tuženika i AGRIUS d.o.o. (koji postupak se vodi pod brojem P-763/2023) (list 575.-580. spisa) naveo da je u travnju 2020. shvatio da je nasad smilja, izrađen od strane tuženika u tom postupku, u cijelosti propao. Osim toga, navodi da je tužitelj u e - mail korespondenciji (list 574. spisa) naveo da su sadili nakon ZČ u travnju 2020. pa je nejasno kako je vještak utvrđivao starost i kvalitetu nasada. Osporava i utvrđenja vještaka da su sva zemljišta bila izvrsno pripremljena budući da je tuženik angažirao vještaka koji je uvidom u satelitske snimke utvrdio da je ukupna pripremljenost za sadnju bila 36% (list 581.-595. spisa).

41. Vještak je usmeno dao nalaz i mišljenje na ročištu za glavnu raspravu 16. svibnja 2025. na način da je u cijelosti ostao kod nalaza i mišljenja podnesenog u pisanoj formi. Pojasnio je da je prilikom provođenja vještačenja u predmetu ovog suda pod brojem Povrv-476/2021 izvršio očevid na licu mjesta te je za potrebe vještačenja u ovom postupku koristio utvrđenja sa navedenog očevida s obzirom na kratkoću vremena od provođenja očevida do izrade nalaza i mišljenja u ovom predmetu, a sve to iz razloga što su predmet spora u predmetu pod brojem Povrv-476/2021 i u ovom postupku direktno povezani (naime, u tom drugom postupku radi se o tužbi tužitelja protiv AGRIUS d.o.o.). Vještak je ponovio da je tuženik kasnio sa isporukom sadnica i da je listopad 2019. bio pogodan za sadnju.

42. Na ročištu održanom 16. srpnja 2025. vještak se dodatno očitovao na primjedbe na nalaz i mišljenje u bitnom navodeći da su sadnice proizvedene kvalitetno, a isporučene su van roka i posađene suprotno pravilima struke, nekvalitetno, neuredno i nepotpuno. Vještak je naveo da je tuženik kvalitetan proizvođač i da je proizveo i više od naručenog broja sadnica u svom proizvodnom kompleksu, međutim isporučio je znatno manje od ugovorenog, a sama je sadnja istih napravljena nekvalitetno , pri čemu je zadnji dan roka za sadnju je bio 7. studenog 2019. Pojasnio je da je gotovo nemoguće proizvesti nekvalitetnu sadnicu smilja, međutim prilikom manipulacije proizvođača od proizvodnje do momenta sadnje došlo je do niza propusta (sadnice su od preuzimanja od proizvođača do trenutka sadnje bile neadekvatno privremeno skladištene i prevožene u neadekvatnim vozilima, što je rezultiralo propadanjem određene količine sadnica). Osim toga, sadnice za koje tužitelj tvrdi da su nekvalitetne niti nisu posađene. U odnosu na pripremljenost zemljišta za sadnju, naveo je da je u svibnju i lipnju 2019. na promatranoj lokaciji i na istim ARCOD parcelama bio posijan ječam te na određenim dijelovima nasade smilja iz 2016., a obzirom na činjenicu da smilje zahtijeva minimalne uvjete i kvalitetu tla, uključujući ske let i kamen, nejasno je kako tlo može biti nepripremljeno nakon žetve jedne ratarske kulture koja ima vrlo visoke zahtijeva tla. Dakle, vještak je naveo da nema govora o tome da tlo nije bilo pripremljeno. Dodao je da je, prema izjavama prodavatelja i pružatelja usluga, zadnja isporuka sadnica koja je preuzeta 29. listopada 2019. vraćena proizvođaču u kontrolirane uvjete, dok je propadanje sadnica uvjetovano uvjetima transporta i vremenskim uvjetima (sadnice koje su bliže izvoru topline u kombiju, odnosno koje su uz rub, sklonije su propadanju, nego kad se radi o kontroliranim uvjetima pa se zato u takva vozila nadograđuje klima da se odrede kontrolirana temperatura i vlaga). Vještak nije vidio unutrašnjost kamiona AČ u vrijeme kad je vršena sadnja . Glede broja posađenih sadnica, vještak je naveo da je u nalazu i mišljenju (poglavlje 7. Zaključak, str. 22.-32.) (list 520.-530. spisa) za svih pet tabli upisano da je HČ koristila samo brojanje u dužni od 100 metara u 3 reda , dok je detaljnim uvidom u predmet i stanjem u naravi vještak naišao i na table koje nemaju dužinu od 100 metara pa je od HČ, radi lakšeg razumijevanja, koristio samo raspored tabli, odnosno raspored parcela u grafičkom prikazu. Naveo je kako ova vještakinja nije navela da li su sadnice propale, da li ih nema jer nisu posađene ili je neki drugi oblik izostanka sadnica, dok je mišljenje vještaka da su razlike u broju zatečenih sadnica prikazanih u nalazu vještaka JČ, kao i u nalazu vještaka u ovom predmetu upravo prikaz prijemljivosti predmetnih sadnica koje su se revitalizirale nakon očevida HČ. Zaključno je naveo da sve i pod pretpostavkom da su se sve biljke koje su posađene primile, to i dalje ne bi bilo sukladno ugovoru jer ih ne bi bilo dovoljno. U odnosu na navode tužitelja "Ovo je tabla koju smo sadili nakon AČ" vještak je naveo da iz istih zaključuje da se odnose na period kad AČ više nije radio (a radio je 2019.), a ne da se radi o sadnji na istoj tabli. Postoje fotografije iz veljače i travnja 2020. vještaka JČ koje ukazuju da u veljači 2020. na tabli br. 5 nije bilo ničega, a u travnju 2020. jest, međutim ta tabla nije bila posađena 2019.

43. Sud je prigovore stranaka na nalaz i mišljenje sudskog vještaka ocijenio neosnovanima. Naime, sudski je vještak, prema ocjeni suda, nalaz i mišljenje sačinio u skladu s pravima znanosti i vještine, a nalaz i mišljenje je jasan, argumentiran i objektivno provjerljiv te u bitnom nije u suprotnosti sa ranije provedenim vještačenjima po narudžbama tužitelja, Agencije i tuženika koje je sud ocijenio kao privatne isprave, osim po pitanju broja posađenih sadnica (koji podatak su svi vještaci utvrđivali na temelju metode procjene ili uzorkovanja, a ne stvarnim prebrojavanjem) i kvalitete sadnica. Osim toga, nalaz i mišljenje vještaka Đozića nije proturječan sam sebi niti dokumentaciji u spisu. Napominje se kako se prigovori stranaka uglavnom svode na različita tumačenja ugovornih odredbi, navoda stranaka iz drugih sudskih postupaka i iskaza saslušanih svjedoka te istima nije dovedena u sumnju pravilnost i stručnost danog nalaza i mišljenja.

44. Prigovore tužitelja koji se odnose na vjerodostojnost otpremnica kojima tuženik dokazuje isporuku sadnica društvu AGRIUS d.o.o. sud je ocijenio paušalnima. Naime, sama okolnost da se radi o ispravama koje su ovjerene i potpisane pečatima i parafima tuženika i društva AGRIUS d.o.o. ne čine te isprave nevjerodostojnima budući da nije sporno da su ova društva povezane pravne osobe, kako je to i navedeno u samom ugovoru sklopljenom između stranaka. Isto se odnosi i na tužiteljeve tvrdnje da tuženik nikad nije dostavio certifikat iz kojeg bi proizlazilo da je ovlašteni proizvođač sadnog materijala biljke Helchrysum italicum (A) H jer su stranke ugovorom suglasno utvrdile da je tuženik društvo koje je ovlašteno za proizvodnju sadnica te biljke.

45. Što se tiče pitanja kvalitete sadnica, ukazuje se kako iz rezultata provedenog postupka ne proizlazi da je tužitelj nakon isporuke onih sadnica koje su posađene imao primjedbe na kvalitetu istih. Naime, da je tužitelj bio nezadovoljan kvalitetom sadnica proizlazi iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja u dijelu u kojem je naveo da su neke sadnice bile trule i da su bačene na hrpe, kao i iskaza svjedoka PČ koji je naveo da su neke sadnice bile trule, međutim ne proizlazi da je po pitanju kvalitete sadnica koje su posađene, a sam zastupnik po zakonu tužitelja tvrdi da je uglavnom bio prisutan na zemljištu u vrijeme sadnje, tužitelj prigovarao tuženiku kao prodavatelju, već su se njegove primjedbe odnosile na način na koji se vršila sadnja.

46. Sporna kvaliteta isporučenog sadnog materijala, o kojoj postoje proturječnosti u dokazima koji su izvedeni tijekom postupka (nalaz i mišljenje vještaka HČ sa nalazima vještaka JČ i Alana Đozića), razlog je za raskid ugovora u smislu čl. 8. Ugovora, a pitanje raskida ugovora nije odlučno za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva koji se temelji na čl. 7. Ugovora.

47. Naime, u odnosu na raskid ugovora koji je među strankama sporan ističe se kako navedeno nije odlučno pitanje za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari budući da se predmet spora odnosi na plaćanje penala na koje kupac svakako ima pravo ako je do kašnjenja došlo krivnjom prodavatelja neovisno o činjenici je li među njima ugovor raskinut zbog neispunjenja ili nije.

48. S obzirom da zahtjev za isplatu penala tužitelj temelji na odredbi čl. 7. Ugovora, bitno je bilo utvrditi:

a) je li tuženik kao prodavatelj kasnio sa isporukom sadnog materijala i sa radovima sadnje svojom krivnjom, a ukoliko jest, koliko je radnih dana bio u zakašnjenju od ugovorenog roka do isporuke, odnosno do dovršetka sadnje (čl. 7. st. 5.), odnosno b) je li tuženik u zakašnjenje pao krivnjom tužitelja zbog nepripremljenog zemljišta za sadnju ili drugih razloga na koje tuženik nije mogao utjecati pa da zbog toga tuženik nije mogao započeti s isporukom sadnica ili sadnjom istih u zadanom roku (čl. 7. st. 6.).

49. Naime, iz sadržaja predmetnog Ugovora proizlazi da su prava i obveze stranaka iz tog pravnog posla neodvojivo povezana te da za ugovorne strane proizvode prava i obveze u cjelini pa se stoga Ugovor o kupoprodaji i Ugovor o pružanju usluga sadnje imaju smatrati jednim ugovorom. To znači da tužiteljeva obveza, s obzirom na stipulaciju odredbe čl. 7. st. 5. i čl. 7. st. 6. Ugovora, ne prestaje samom isporukom sadnica smilja, već je on odgovoran i za pravovremeno izvršenje usluga sadnje budući da se samo on kao prodavatelj obvezao tužitelju platiti penale i zbog kašnjenja s isporukom i zbog kašnjenja s radovima sadnje.

50. Smislenim tumačenjem Ugovora sklopljenog među strankama, a s obzirom da se radi o dva različita poslovna odnosa koja su ugovorena i koja su međusobno povezana (ugovor o kupoprodaji i ugovor o djelu), sud je na temelju rezultata cjelokupnog postupka zaključio da je volja ugovaratelja bila da se na proizvodnju i isporuku sadnica smilja nadoveže prijevoz sadnica i njihova sadnja, a kako se radi o ugovornim obvezama dva povezana trgovačka društva, za kašnjenje sa sadnjom, odgovoran je, osim pružatelja usluga čija je obveza bila izvršiti sadnju ugovorene količine sadnica, i tuženik koji se ugovorom obvezao snositi penale zbog kašnjenja , među ostalim, i sa sadnjom isporučenih sadnica u zadanom roku (čl. 7. st. 5. Ugovora).

51. Prema utvrđenom činjeničnom stanju, zemljište na kojem je bila predviđena sadnja bilo je izvrsno pripremljeno te su vremenski uvjeti bili takvi da se posao sadnje ugovorenih količina mogao izvršiti prije početka kišnog razdoblja. Stoga sud ne nalazi opravdane razloge kašnjenja na strani prodavatelja i pružatelja usluga.

52. Kašnjenje se odnosi na period od 15. listopada 2019. (čl. 7. st. 5. Ugovora) do 31. prosinca 2019., kad je tuženik primio dopis tužitelja od 27. prosinca 2019. (list 58. spisa) odnosno kad je, prema navodima tužitelja iz dopisa od 27. prosinca 2019. ugovor među strankama raskinut. Radi se o ukupno 77 dana. Prema ugovornoj kazni predviđenoj u čl. 7. st. 5. Ugovora, tužitelj po osnovi penala osnovano može potraživati iznos od 38.500,00 kn (5.109,83 EUR prema fiksnom tečaju konverzije), a ne iznos od 39.000,00 kn (5.176,19 EUR prema fiksnom tečaju konverzije) kako je to obračunao u terećenju od 25. veljače 2020. (list 102. spisa). Za ovaj jedan dan, njegov zahtjev za isplatu penala u iznosu od 500,00 kn odnosno 66,36 EUR, nije osnovan.

53. Nadalje, niti iz jednog dokaza provedenog tijekom postupka ne proizlazi da je tužitelj obavijestio tuženika i AGRIUS d.o.o. o potrebi odnosno namjeri provođenja očevida radi utvrđenja količine i kvalitete izvršenog posla sadnje sadnica smilja, iako je iz sadržaja ugovora jasna volja ugovaratelja da se sve okolnosti u vezi kvalitete i ispunjenja ugovornih obveza prodavatelja i pružatelja usluge utvrde suglasnim pregledom stranaka, a u slučaju nemogućnosti postizanja sporazuma nalazom ovlaštenog vještaka čije će troškove snositi na jednake dijelove. Dakle, iz ovako stipulirane odredbe nedvojbeno proizlazi da je ugovorna volja stranaka bila da suglasno angažiraju vještaka u slučaju da se međusobno ne uspiju usuglasiti oko kvalitete i ispunjenja obveza. Međutim, u situaciji kakva je u ovom konkretnom slučaju, kad se tužitelj samostalno, bez suglasnosti ostalih ugovornih strana, odnosno bez da je iste o tome prethodno uopće obavijestio, odlučio angažirati vještaka (i javnog bilježnika) radi utvrđenja određenih činjenica, i provesti očevid na licu mjesta bez da je tuženicima omogućio prisustvovati istome, ne pripada mu pravo od tuženika potraživati razmjernu naknadu troškova vještačenja u skladu s čl. 8. Ugovora. Tužitelj je vještaka i javnog bilježnika angažirao samostalno, dakle o svom riziku i trošku. Time je neosnovan zahtjev za naknadu 1/3 dijela troškova vještačenja i javnog bilježnika u iznosu od 613,28 EUR (4.620,75 kn).

54. Obzirom na sve navedeno, valjalo je obvezati tuženika na isplatu iznosa od 5.109,83 EUR (čl. 350. ZOO) i to sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2020. do isplate budući da je tog dana tuženik došao u zakašnjenje (čl. 29. st. 1., čl. 183. st. 1. ZOO) i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na odnose proizašle iz trgovačkog ugovora, te odbiti tužbeni zahtjev za iznos od 679,64 EUR, kako je odlučeno, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP, pod točkama I. i II. izreke presude.

55. U odnosu na prijedlog za određivanje prethodne mjere.

56. Odredbom čl. 501.a ZPP određeno je da će sud, u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika isplati s njegovog računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

57. Iz sadržaja odredbe čl. 501.a ZPP proizlazi da se prethodna mjera može odrediti najkasnije do zaključenja glavne rasprave, međutim, u situaciji kada je prijedlog za osiguranje podnesen do zaključenja glavne rasprave (što je u konkretnoj situaciji slučaj), a sud prethodnu mjeru odredi nakon zaključenja glavne rasprave, ima se na odgovarajući način primijeniti odredba čl. 337. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. -odluka USRH, 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.) kojom je određeno da vrijeme za koje se prethodna mjera određuje može trajati najduže do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu pa kako u konkretnom slučaju nisu nastupili uvjeti za ovrhu, okolnost da je sud o prijedlogu za određivanje predložene mjere osiguranja odlučio nakon zaključenja glavne rasprave, ne čini ovo rješenje nezakonitim kada se uzme u obzir da je tužitelj prijedlog za određivanje prethodne mjere podnio do zaključenja glavne rasprave i da u trenutku donošenja rješenja još nisu nastupili uvjeti za ovrhu (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci broj Pž-3946/2017 od 13. srpnja 2017.).

58. Citiranim čl. 501.a ZPP propisane su posebne pretpostavke za određivanje prethodne mjere u odnosu na odredbe OZ, budući sud mora ocijeniti vjerojatnost tuženikovog uspjeha u sporu u odnosu na navode iz prigovora i spisu priloženih isprava. Da bi se ispunile pretpostavke za određivanje prethodne mjere sukladno čl. 501.a ZPP dovoljno je da predlagatelj osiguranja (u konkretnom slučaju tužitelj) učini postojanje svoje tražbine vjerojatnom, a ne i izvjesnom, odnosno da je veća vjerojatnost da on uspije u sporu, a ne tuženik.

59. Prema sadržaju dokumentacije u spisu i na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka sud je zaključio da je tuženik u obvezi isplatit tužitelju iznos dosuđen pod točkom I. izreke presude pa stoga, prema zaključku suda ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik u tom dijelu uspije u sporu, dok u odnosu na iznos za koji je tužbeni zahtjev odbijen proizlazi veća vjerojatnost tuženikovog uspjeha u sporu.

60. Zbog navedenog je odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ovog rješenja.

61. S obzirom da je o troškovima ovršnog postupka valjalo odlučiti ovom presudom i to zajedno s troškovima parničnog postupka (zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017., broj: Su-IV-204/17) to je djelomično ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je odlučeno o troškovima ovršnog postupka (točka III. izreke ovog rješenja).

62. Budući da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 88,26%, a tuženik u omjeru od 11,74%, tuženik mu je dužan nadoknaditi troškove postupka koji su mu nastali i koji su bili potrebni za vođenje spora (čl. 151. st. 1. i čl. 155. ZPP) u omjeru od 76,52% (čl. 154. st. 2. ZPP).

63. Tužitelju su od ovršnih troškova priznati troškovi sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 200,00 EUR uvećani za PDV prema Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje: Tarifa) i troškovi javnobilježničke nagrade u iznosu od 20,00 EUR uvećani za PDV prema čl. 5. i čl. 8. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/21., 18/22., 154/22.), odnosno ukupan iznos od 275,00 EUR. Od tog mu je iznosa dosuđeno 76,52%, odnosno iznos od 210,43 EUR.

64. Na ime parničnih troškova, tužitelju su priznati troškovi sastava podnesaka od 7. travnja 2021., 5. travnja 2023. i 27. prosinca 2024. u iznosima od po 200,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife i podnesaka od 8. prosinca 2022. i 10. kolovoza 2023. u iznosima od po 50,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr. 8. toč. 4. Tarife te troškovi zastupanja na ročištima 17. veljače 2022., 13. rujna 2023., 4. ožujka 2024., 15. travnja 2024., 16. svibnja 2025. i 16. srpnja 2025. u iznosima od po 200,00 EUR za svako ročište prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što uvećano za PDV po stopi od 25%, za troškove vještačenja u iznosu od 1.471,85 EUR (list 495., 568.-570., 767.- 769., 770.-771., 776.-778. spisa) i za troškove sudske pristojbe za presudu u iznosu od 104,35 EUR prema Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) ukupno iznosi 3.951,20 EUR. Od tog mu je iznosa dosuđeno 76,52%, odnosno iznos od 2.987,90 EUR.

65. Tužitelju nisu priznati troškovi sastavljanja podneska od 6. srpnja 2021. (list 113. spisa), 4. svibnja 2022. (list 179. spisa) i 21. rujna 2022. (list 190. spisa) kojima je obavijestio sud o promjenama u zastupanju, jer se ne radi o troškovima na naknadu kojih ima pravo od tuženika (čl. 156. st. 1. ZPP). Nadalje mu nisu priznati troškovi sastavljanja podnesaka od 8. prosinca 2022. i 10. kolovoza 2023. preko iznosa od 50,00 EUR do zatraženog iznosa od 200,00 EUR (za iznos od 150,00 EUR) za svaki podnesak, uvećano za PDV, jer se ne radi o obrazloženim podnescima u smislu Tbr. 8. toč. 1. Tarife, već je riječ o ostalim podnescima iz Tbr. 8. toč. 4. Tarife. Nisu mu priznati niti troškovi pristupa ročištu za objavu presude jer mu isti nisu nastali budući da nije pristupio na navedeno ročište. Također mu nisu priznati troškovi sudske pristojbe za presudu preko iznosa od 104,35 EUR do zatraženog iznosa od 663,31 EUR (za iznos od 559,26 EUR) jer je u tom dijelu zahtjev za naknadu troškova previsoko postavljen s obzirom na vrijednost predmeta spora.

66. Dakle, tužitelju je, na ime troškova postupka ukupno dosuđen iznos od 3.198,33 EUR (210,43 EUR + 2.987,90 EUR) (točka IV. izreke rješenja) i to sa pripadajućim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP), po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose jer se radi o tražbini proizašloj iz vođenja sudskog spora, a ne iz trgovačkog ugovora. P reko tog iznosa zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen je kao neosnovan (točka V. izreke rješenja).

U Zagrebu 28. kolovoza 2025.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.