Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-461/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Vinki Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice HK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Goranu Vujaniću odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Dajani Čepo odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-94/21-10 od 14. travnja 2022., dana 28. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-94/21-10 od 14. travnja 2022.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu 1.417,87 kn kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj Pn-94/21-10 od 14. travnja 2022. suđeno je:

"I./ Nalaže se Tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da isplati Tužiteljici HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 8.032,02 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03. srpnja 2020. godine pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 5.287,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 14. travnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbije se tužiteljica sa dijelom zahtjeva za isplati zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 8.032,02 kn počev od 04. lipnja.2020. do 02. srpnja 2020. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u roku od 15 dana.

III./ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.".

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitnih povreda odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže tužitelja da tuženiku naknadi prouzročene parnične troškove, uključujući i trošak sastava žalbe u iznosu 937,50 kn, uvećano za PDV 25 % u iznosu 234,37 kn i pristojbe u iznosu 300,00 kn što ukupno iznosi 1.417,87 kn.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23

– dalje: ZPP), ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa 8.032,02 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. srpnja 2020. do isplate, po osnovi naknade imovinske štete na njezinom vozilu reg. oznake [registarska oznaka] temeljem zaključene police kasko osiguranja broj [broj police osiguranja].

6. S obzirom na navedenu vrijednost predmeta spora u iznosu 8.032,02 kn / 1.066,03 EUR, u ovom predmetu radi se o sporu male vrijednosti sukladno odredbi članka 458. stavak 1. ZPP-a.

7. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ovog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ovog Zakona.

8. Nesporno je između parničnih stranaka da je vozilo tužiteljice reg. oznake [registarska oznaka] oštećeno 4. lipnja 2020. kada je tužiteljica s tim vozilom udarila u stup, da je tužiteljica bila osiguranik tuženika temeljem police kasko osiguranja broj [broj police osiguranja] za predmetno vozilo s rokom važenja od 18. srpnja 2019. do 18. srpnja 2020., te da šteta na vozilu iznosi 8.032,02 kn.

9. U žalbenoj fazi postupka, jednako kao i u postupku pred sudom prvog stupnja, između parničnih stranaka sporno je ima li tužiteljica pravo na naknadu imovinske štete u iznosu 8.032,02 kn, obzirom da kao ugovorna strana nije postupila po odredbama Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila (u daljnjem tekstu: Uvjeti) koji su u primjeni od 10. lipnja 2019.

10. Sud prvog stupnja je na osnovu svih provedenih dokaza i njihovom analizom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da se tužiteljica 4. lipnja 2020. vozilom reg. oznake [registarska oznaka] kretala na području [adresa] s namjerom da se parkira u [adresa] gdje živi njezina prijateljica, a da ispred same zgrade na toj adresi ne postoji mogućnost parkiranja već postoji mogućnost parkiranja u ulici pored zgrade, da se ne radi o obilježenom parkirnom mjestu već o dijelu ceste uz zgradu u blizini šodera gdje se stanari te zgrade inače parkiraju,

- da je tužiteljica imala namjeru parkirati se prema naprijed, te u tom trenutku prednjim dijelom vozila udarila u podignuti stupić koji nije prethodno vidjela jer se on nije nalazio u svom pravilnom položaju uslijed čega su nastala oštećenja na njezinom vozilu,

- da se u konkretnom slučaju radi o štetnom događaju u kojem je nastala isključivo imovinska šteta i da je tužiteljica uredno podnijela zahtjev tuženiku u kojem je opisala elemente nastale nezgode i prijavila tuženiku osigurani slučaj,

- da je tuženik izvršio izvid štete i dopunski izvid štete dana 18. lipnja 2020. i 29. lipnja 2020. kojom prilikom je utvrđeno da je nastala djelomična imovinska šteta koju je tužiteljica sanirala u utuženoj visini od 8.032,02 kn,

- da je u predmetnoj nezgodi sudjelovao jedan vozač i jedno vozilo, a nije bilo povrijeđenih i poginulih pa policijski službenik koji obavlja poslove nadzora i upravljanja prometom na cestama nije dužan izaći na lice nezgode prema članku 30. Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika u obavljanju poslova nadzora i upravljanja prometom na cestama,

- da tužiteljica alkohol nije konzumirala,

- da su ništetne odredba članka G. stavak 2. točka 2.3. Uvjeta kojim je propisano da su iz osiguranog pokrića isključene, između ostalog, štete nastale na vozilu ako vozilom upravlja osoba pod utjecajem alkohola, droge i narkotika, te članaka G. stavka 2. točka 5.2. kojim se smatra da je vozač pod utjecajem alkohola ako se nakon nesreće odbije podvrgnuti ispitivanju za utvrđenje prisutnosti alkohola, opojnih droga i lijekova koji utječu na psihofizičku sposobnost vozača, neposredno nakon nesreće sam ne osigura svoju alkoholiziranost osim u slučajevima kada bi to bilo štetno po zdravlje, neposredno nakon nesreće nakon koje nije pozvana policija sam ne osigura kontrolu prisutnosti alkohola, opojnih droga i lijekova koji utječu na psihofizičku sposobnost vozača.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo odredbu članka 921. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO), članka 295. ZOO-a, članka 942. ZOO-a i članka 943. ZOO-a kada je u stavku I. izrijeke pobijane presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice jer se dogodio osigurani slučaj.

12. U odnosu na ništetnost spornih odredbi Uvjeta, sud prvog stupnja je naveo sasvim određene jasne razloge u odlomku 24., 25. i 26. obrazloženja pobijane presude, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja kao pravilne, a radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja žalitelj se u tom pogledu upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, ne mogu se prihvatiti kao točne tvrdnje žalitelja o tome da bi predmetni ugovor nije sklopljen suprotno načelu savjesnosti i poštenja i neosnovanim se cijene tvrdnje da se radi o isključenju iz osiguranja prema odredbi članka 953. ZOO-a.

13. Odredbom članka 296. stavak 3. ZOO-a propisano je da se odredba stavka 1. ovog članka ne primjenjuje na one odredbe općih uvjeta ugovora čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa ili se prije sklapanja ugovora o njima pojedinačno pregovaralo, a druga je strana pritom mogla utjecati na njihov sadržaj, te na odredbe o predmetu i cijeni ugovora ako su jasne, razumljive i lako uočljive.

14. Tuženik i u žalbi ustraje u navodima da je tužbeni zahtjev neosnovan jer iz preslike Uvjeta proizlazi da je tužiteljica imala mogućnost ugovoriti doplatke za posebna ugovaranja, između ostalog otkup obveze kontrole alkoholiziranosti, te da je iz ponude razvidno da tužiteljica nije ugovorila otkup obveze kontrole alkoholiziranosti, odnosno da tužiteljica nije iskoristila mogućnost ugovaranja za posebna ugovorna osiguranja. U tom pogledu valja navesti kako je odredbom članka 942. ZOO-a jasno propisano da su ništetne odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na osiguraninu, ako osiguranik nakon nastupa osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza.

14.1.U situaciji kada tuženik tvrdi da se prije sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovaralo o mogućnosti ugovoriti doplatke za posebna ugovaranja, odnosno između ostalog otkupu obveze kontrole alkoholiziranosti, tada je teret dokaza na tuženiku, a ne na tužiteljici da se o tim odredbama ugovora pregovaralo, a što tuženik u tijeku postupka nije učinio sukladno odredbi članka 7. stavak 1. ZPP-a i odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a.

15. Tuženik u žalbi osporava utvrđenje suda u pogledu toga da uzrok štete na vozilu nije bila vožnja pod utjecajem alkohola, no sukladno odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda u sporu male vrijednosti ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te netočno smatra da se odluka suda ne može temeljiti na iskazu tužiteljice i njezinog supruga svjedoka.

16. U odnosu na povredu odredbe članka 461.a stavak 6. ZPP-a, žalitelju valja navesti da se presuda u sporu male vrijednosti sukladno odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a ne može pobijati zbog relativno bitnih povreda odredba parničnog postupka.

17. Odluka o parničnom trošku pravilna je kako glede osnove (članak 154. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 155. ZPP-a), tako i u pogledu visine primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18 i 51/23 – dalje: ZSP).

18. Iz spisa predmeta proizlazi da na ročište dana 7. prosinca 2021. nije pristupila tužiteljica, ali je ispričala svoj nedolazak zbog bolesti i na tom ročištu je saslušan svjedok, dok je na raspravi dana 18. ožujka 2022. saslušana tužiteljica, pa je pravilno sud prvog stupnja primijenio Tbr. 9.1. Tarife kada je pobijanom presudom priznao nagradu za pristup na oba ročišta uvećano za PDV 25 % prema Tbr. 46. Tarife, dok tuženik pogrešno u žalbi smatra da tužiteljici nije trebalo priznati radnju zastupanja na glavnoj raspravi dana 18. ožujka 2022. i da primjenom odredbe članka 156. ZPP-a tužiteljica treba snositi trošak glavne rasprave 18. ožujka 2022.

19. U odnosu na žalbene tvrdnje o tome da je pristojbu na tužbu i presudu valjalo odmjeriti umanjeno za 50 % jer je tužba upućena sudu putem e-komunikacije pa da je tužiteljica sukladno ZSP trebala snositi pristojbu u polovini iznosa, da je i presuda strankama dostavljena e-komunikacijom jer objave presude nije bila zakazana pa da presudu valja odmjeriti u polovini iznosa, ne mogu se prihvatiti kao pravilni.

20. Prema članku 7. ZSP-a, za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u trenutku njihovog podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom, prema stavku 2. na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku tri dana od dana elektroničke dostave odluke.

20.1. Navedenom odredbom članka 7. ZSP-a nije propisana obveza tužiteljice da pristojbu plati u trenutku podnošenja tužbe u visini polovice propisanog iznosa, niti obveza suda da pristojbu naplati u visini polovice propisanog iznosa utvrđenog Tarifom. Sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 28. ZSP-a rješenjem broj Pn- 94/2021-11 od 19. travnja 2022. naložio tužiteljici da u roku od 8 dana plati pristojbu na tužbu u iznosu od 300,00 kn i prvostupanjsku presudu u iznosu od 300,00 kn, što ukupno iznosi 600,00 kn, koje pristojbe je ista platila.

21. Slijedom svega iznijetoga, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u točki I izrijeke ove presude.

22. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu od 1.417,87 kn odbiti kao neosnovan, te odlučiti kao u točki II izrijeke ove presude.

U Karlovcu 28. kolovoza 2025.

Sutkinja

Vinka Vrančić