REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8

Poslovni broj: Pp-1841/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ĐĐ, radi prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Bjelovar Klasa: 211-07/25-5/15677, Urbroj: 511-02-05-25-1. od 28.6.2025., nakon održane usmene, javne i glavne rasprave u prisutnosti punomoćnika oštećene, a u odsutnosti okrivljenika i podnositelja Optužnog prijedloga, na temelju članka 183. u vezi članka 160. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 28. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o j e

OKRIVLJENI ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Đ, rođen **.**.1962. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, ostali podaci nepoznati, prekršajno neosuđivan,

k r i v  j e

I što je dana 17. lipnja 2025., u 18:30 sati, u Bjelovaru, ulica Petra Biškupa Vene kućni broj 17., nasilnički se ponašao u obitelji na način da je na prometnoj traci za promet vozilima prišao osobnom vozilu marke Renault Laguna registarske oznaka [registarska oznaka] koje je bilo zaustavljeno te je otvorio vozačeva vrata, nakon čega je bivšu izvanbračnu suprugu AĐ vrijeđao pogrdnim riječima " Šta je, jebem ti mater", što je kod oštećene prouzročilo strah te povredu dostojanstva, a prilikom vrijeđanja držao je svoju desnu ruku u zraku, na što se oštećena uplašila da ju hoće udariti te je zatvorila vrata vozila i udaljila se kući,

dakle, vrijeđanjem bivše izvanbračne supruge nasilnički se ponašao u obitelji,

pa je time počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu se prekršaj na temelju istog propisa, a uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona

i z r i č e

NOVČANA KAZNA OD 150,00 EURA (sto pedeset eura).

II

Na temelju članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

Ako okrivljenik u određenom roku u cijelosti ili djelomično ne plati izrečenu novčanu kaznu ista će se na temelju članka 34. stavka 2. Prekršajnog zakona naplatiti prisilnim putem.

Ako okrivljenik plati 2/3 izrečene novčane kazne i to iznos od 100,00 eura (sto eura ) u gore navedenom roku, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.

III Na temelju članka 16. stavka 1. i 2. u vezi članka 13. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku se izriče ZAŠTITNA MJERA ZABRANE PRIBLIŽAVANJA, UZNEMIRAVANJA ILI UHOĐENJA ŽRTVE NASILJA U OBITELJI I TO BIVŠOJ IZVANBRAČNOJ SUPRUZI AĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenoj **.**.1968. Navedena zaštitna mjera odnosi se na sva javna mjesta na kojima će žrtva nasilja boraviti kao i na adresi prebivališta u [adresa]. Okrivljeniku se nalaže da se žrtvi nasilja ne smije približiti na udaljenost manju od 100 metara i to u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

Na temelju odredbe članka 2. Pravilnika o načinu provedbe zaštitnih mjera koje su Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji stavljene u nadležnost policije, provedba ove zaštitne mjere povjerava se Policijskoj postaji Bjelovar na čijem području prebiva žrtva nasilja, ali i drugim nadležnim Policijskim postajama, ovisno o mjestu boravka žrtve nasilja.

Ako okrivljenik ne postupi prema izrečenoj zaštitnoj mjeri temeljem članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kaznit će se za prekršaj kaznom zatvora od najmanje 10 dana.

IV Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura), u gore navedenom roku, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Bjelovar podnijela je protiv okrivljenika Optužni prijedlog Klasa: 211-07/25-5/15677, Urbroj: 511-02-05-25-1. od 28.6.2025., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik se očitovao o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnio kako se ne smatra krivim za prekršaj stavljen mu na teret.

3. Okrivljeni ĐĐ iznio je pisanu obranu u kojoj navodi da u cijelosti poriče prekršaj za koji se tereti. Priznaje da je sa AĐ bio u vezi, ali navedena veza nije imala obilježja izvanbračne zajednice i svatko od njih je živio na različitim adresama stanovanja, imali svoja vlastita primanja i svoj život. Naime, AĐ je imala u svojem posjedu bankovnu karticu od bankovnog računa njegove majke. Njihova veza je prekinuta polovicom mjeseca travnja 2025., te se od onda do kritičnog dana nisu čuli ni vidjeli. Međutim, ona je nastavila koristiti bankovnu karticu njegove maje i plaćala račune sa njom te podizala novac na bankomatu te odbijala vratiti karticu. Kritičnog dana upravljao je svojim osobnim automobilom ulicom A [adresa] te dolaskom do semafora na kojem je bilo upaljeno crveno svjetlo uočio je da je u automobilu koji je bio zaustavljen ispred njega AĐ. Stoga je izašao iz vozila i prišao do vozačevih vrata i pokucao na bočno staklo. AĐ se okrenula i opsovala mu majku te krenula vozilom naprijed, jer se upalilo zeleno svjetlo. On njoj tada nije imao priliku ništa reći ili nažao napraviti te je njihov susret završio na opisani način.

4. Obzirom da je okrivljenik porekao prekršaj za koji se tereti, sud je na glavnoj raspravi ispitao oštećenu AĐ, nakon čega je izvršen uvid u zapisnik o ispitivanju oštećene AĐ u svojstvu svjedoka.

5. Ispitana AĐ iskazuje da je navedene zgode u predvečerje na raskrižju ulica L i Ž u [adresa] došlo do incidenta u kojem se okrivljenik kao njezin bivši izvanbračni suprug prema njoj ophodio na neprimjeren način vršeći psihičko nasilje. Kod toga ističe da je sa okrivljenikom živjela u izvanbračnoj zajednici 20 godina, tako da su živjeli u istoj nekretnini sve to vrijeme u [adresa] kbr. [adresa] u [adresa]. Iz te zajednice nemaju djece, ali za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice dijelili su sve kao supružnici u ekonomskom i drugom smislu. Kod toga želi dodati da je i u to vrijeme za trajanja zajednice života bilo ispada od strane okrivljenika kod kojih ju je nipodaštavao kao ženu i vrijeđao navodeći da je kurva, smeće i slično. To je jedno vrijeme trpjela, ali otprilike 2 mjeseca prije spornog događaja u telefonskoj komunikaciji sa okrivljenikom kada ju je izvrijeđao, konačno je odlučila prekinuti život s njim i napustiti životnu zajednicu. Nakon toga se nisu više susretali, ali je za sve to vrijeme osjećala nelagodu i strah od njega za slučaj da je imala priliku susresti ga. Ove zgode osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] kretala se gradskim ulicama u [adresa] te uočila da se mimoilazi sa vozilom u kojem se nalazio okrivljenik te je zaključila da je i on nju primijetio. U nastavku kretanja shvatila je da je automobil u kojem se nalazio okrivljenik prati, pa iako je imala izvjesnih poslovnih obaveza i planova od toga je odustala i uputila se prema kući. Međutim, bila je prisiljena zaustaviti se na predmetnom raskrižju zbog uključenog crvenog svjetla na prometnom znaku. Upravo neposredno iza nje se zaustavio automobil u kojem je za upravljačem bio okrivljenik te je naglo izašao iz vozila i prišao do njenog automobila te otvorio vrata vozača gdje je sjedila i tada je podigao ruku u zrak, pri čemu nije znala što želi učiniti takvom gestom. Nakon toga ju je opsovao riječima "jebem ti mater", iako nije znala zbog čega to čini. Bila je ponovno u strahu zbog njega smatrajući da je moguće želi i fizički napasti i povrijeđeno je njeno dostojanstvo kao žene te je uspjela naglo zatvoriti vrata vozila i obzirom da se promijenilo svjetlo na prometnom znaku napustila je mjesto događaja. Zbog šoka u kojem se zatekla tom prilikom nije bila u stanju bilo što dogovoriti okrivljeniku, a još manje da bi ga vrijeđala pogrdnim riječima niti je imala za to potrebu i razloga. Inače, ističe da je ona za trajanja njihove zajednice života održavala kućanstvo te se čak i brinula o majci okrivljenika kao osobi starije životne dobi koja je već 11 godina u Domu za starije i nemoćne osobe te je iz tog razloga kod sebe imala njenu osobnu iskaznicu i karticu bankovnog računa, jer je upravo ona osobno plaćala usluge Doma za nju. To znači da nikakav novac sa bankovnog računa nije smjela niti mogla koristi za svoje potrebe već samo za potrebe vlasnika računa. Osim toga, navedene dokumente te ključ od kuće majke okrivljenika vratila je nećakinji okrivljenika kraće vrijeme prije spornog događaja. Na kraju ističe da je i prije spornog događaja osjećala nelagodu i nemalo strah zbog ukupnog ponašanja okrivljenika za trajanja njihove zajednice života, a posebno se taj strah pojačao nakon ovog događaja koji se zbio na takvom javnom mjestu, jer nikako ne zna kada i na koji način bi okrivljenik mogao reagirati pri slučajnom susretu sa njom. To potkrjepljuje tvrdnjom da je od njegove strane za vrijeme trajanja zajednice života bilo i fizičkog nasilja u nekoliko navrata, a u jednoj od tih prilika zbog takvog nasrtaja je imala i težu tjelesnu povredu u vidu prijeloma rebara. Iako okrivljenik neposredno ne pokušava sa njom komunicirati, ima prilike saznati da je u više navrata pokazivao interes za nju, a posljednji put preko njenog šogora sa kojim se slučajno susreo te ga ispitao gdje se nalazi, što svakodnevno čini, s kime se susreće, a također neposredno može tvrditi da prati nju i njezine objave na društvenim mrežama. Stoga smatra potrebnim da mu se izriče zaštitna mjera zabrane približavanja i uznemiravanja njoj kao žrtvi nasilja.

6. U postupku nije bilo sporno da se okrivljenik navedene zgode nalazio na naznačenoj lokaciji te da je prišao do automobila u kojem se nalazila oštećena te otvorio vrata vozača.

7. Međutim, valjalo je kao sporno utvrđivati da li su okrivljenik i oštećena bili u statusu bivših izvanbračnih partnera, što bi pretpostavljalo međusoban obiteljski odnos, kao i to da bi tom prilikom okrivljenik vrijeđao oštećenu pogrdnim riječima, pa da bi takvo njegovo eksplicitno ponašanje kod oštećene izazvalo posljedicu u vidu povrede dostojanstva i uznemirenost.

8. Na temelju svih provedenih dokaza, sud je na siguran način utvrdio da se okrivljenik u ovoj situaciji ponašao na način koji nije dopustiv za užu socijalnu sredinu odnosno obitelj, pa je njegovo postupanje imalo sve bitne elemente nasilja psihičke naravi iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

9. Okrivljenik se prvotno izjasnio da se ne smatra odgovornim za naznačenu protupravnu radnju, kod čega u obrani navodi kako svakako te zgode nije vršio nasilje prema oštećenoj s kojom ionako nije bio u izvanbračnoj zajednici već su živjeli odvojeno. Nakon što je njihova veza prekinuta u travnju 2025. oštećena nije vraćala bankovnu karticu njegove majke niti su se vidjeli u međuvremenu., dok je ona nastavila koristiti navedenu bankovnu karticu njegove majke i podizala novac na bankomatu te odvijala vratiti karticu. Ove zgode je slučajno naišao m na automobil u kojem se nalazila oštećena na predmetnom semaforu i prišao je do vozačevih vrata tog vozila te pokucao na staklo. Tada je oštećena njemu opsovala majku i nastavila s vožnjom, tako da on nije imao priliku njoj bilo što nažao reći ili učiniti.

10. Međutim, takve navode okrivljenika ne potvrđuje i ne potkrjepljuje svojim tvrdnjama sama oštećena koja je vrlo jasno i detaljno naznačila kako je doista punih 20 godina bila u izvanbračnoj zajednici sa okrivljenikom te su živjeli zajedno na istoj adresi i dijelili zajedničke ekonomske i obiteljske interese. Kod toga pojašnjava da je i za svo to vrijeme u nekoliko navrata bilo uglavnom verbalnog nasilja od strane okrivljenika prema njoj gdje ju je nipodaštavao i vrijeđao pogrdnim riječima. Sve je to trpjela godinama, ali je odlučila prekinuti takav život 2 mjeseca prije ovog događaja kada ju je također okrivljenik telefonskim putem izvrijeđao. Zbog svega toga je već tada osjećala strah od njega i stoga joj nije bilo ugodno da ga u bilo kojoj drugoj prilici susretne. Ove zgode vozeći se a9tomobilom kroz grad uočila je da joj iz suprotnog smjera dolazi automobil kojim je upravljao okrivljenik te ju je zamijetio i zbog nelagode koju je osjećala u tom trenutku, odlučila otići kući iako je trebala obaviti još neki posao u gradu. Ubrzo je zaključila da je prati automobil u kojem se nalazio okrivljenik, ali se na predmetnom raskrižju morala zaustaviti zbog crvenog svjetla na prometnom znaku. Okrivljenik se zaustavio vozilom iza nje i naglo izašao iz automobila te prišao d o njenog vozila otvorivši vrata vozača, nakon čega je podigao ruku u zrak, iako ne zna što je želio time učiniti. Tada ju je opsovao riječima "jebem ti mater", što je kod nje povrijedilo dostojanstvo kao žene i naglo je zatvorila vrata te otišla s mjesta događaja. Dalje valja napomenuti da je oštećena replicirala i na tvrdnje okrivljenika o tome kako je za sebe koristila bankovnu karticu njegove majke pojašnjavajući da se njezina svekrva 11 godina nalazi u Domu za stare i nemoćne osobe, te je ona bila zadužena da za nju mjesečno podiže novac i plaća smještaj u tom Domu i zbog toga je navedena kartica bila u njenom posjedu. U tom smislu novac nije mogla podizati za svoju korist dok je istu karticu prije ovog događaja vratila nećakinji okrivljenika. Na kraju su indikativne tvrdne oštećene još i o tome da se zbog ovakvog razvoja događaja kod nje pojačao strah od okrivljenika, tim više što spominje da je od njegove strane bilo i fizičkog nasrtaja gdje joj je čak nanio tjelesnu povredu u predjelu rebara, a od poznatih osoba i rodbine već je primila saznanja da se okrivljenik i dalje za nju interesira, pa u tom smislu smatra potrebnim da ju se zaštiti kao žrtvu nasilja na način da se okrivljeniku onemogući bilo kakva komunikacija ili susreti s njom.

11. Također, neposredno nakon predmetnog događaja u svojstvu svjedoka je ispitana AĐ, a zapisnik o njezinom ispitivanju kao svjedoka valjan je i zakonit dokaz obzirom da su joj pružena potrebna upozorenja, a potom je sadržaj zapisnika uredno osobno potpisala. U tom smislu navedeni zapisnik može predstavljati dokaz u postupku. Tako iz njenog iskaza nalazimo da je sporni događaj opisala na potpuno identičan način, ali u kraćoj varijanti, spominjući isključivo navedeni susret sa okrivljenikom. To znači da je on doista ove zgode prišao do automobila u kojem se ona nalazila na semaforiziranom raskrižju te je otvorio vrata i uputio joj riječi: "šta je, jebem ti mater" držeći jednu ruku u zraku, zbog čega nije znala kako će okrivljenik reagirati te je zatvorila vrata i uputila se prema kući.

12. Analizom naprijed provedenih dokaza sud nalazi sigurno utvrđenim da je ponašanje okrivljenika ipak bilo neprimjereno i protupropisno te da se doista radilo o nasilničkom ponašanju psihičke naravi u odnosu na oštećenu. Prvotno treba istaknuti da okrivljenik negira postojanje izvanbračne zajednice sa oštećenom, što je krajnje nepotrebno i neprimjereno već iz razloga što je takvo što vrlo jednostavno utvrditi, posebno u situaciji gdje je oštećena neupitno bila u posjedu bankovne kartice majke okrivljenika kako bi za nju mjesečno plaćala smještaj u Domu za starije osobe. Nema nikakve sumnje da takvu odgovornost i zaduženje oštećena nikako ne bi mogla dobiti za slučaj da je samo kratko vrijeme bila u nekoj neformalnoj emotivnoj vezi sa okrivljenikom. S druge strane, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji ne odnosi se samo na zakonite bračne partnere ili izvanbračnu zajednicu već i na neformalnog životnog partnera, bivšeg bračnog ili izvanbračnog druga, bivšeg životnog partnera kao i bivšeg neformalnog životnog partnera, te osobe koje ive u zajedničkom kućanstvu. K tome zakonodavac je dodatno i proširio krug osoba na koje se Zakon primjenjuje, pa se time on odnosi na sadašnje te bivše intimne partnere. Prema tome, nema sumnje o tome da okrivljenik i oštećena potpadaju pod jednu od navedenih kategorija osoba.

13. Nadalje, u odnosu na navode obrane okrivljenika razabire se implicite kako je on izazvao navedeni susreta sa oštećenom praćenjem njenog automobila kako bi s njom komunicirao vezano za to da je ona dužna vratiti bankovnu karticu njegove majke koja je ostala kod nje nakon prekida njihove životne odnosno emotivne veze. Međutim, okrivljenik kod toga dodaje da je on samo pokušao na staklo vrata vozača njenog automobila te da je od nje zaprimio riječi uvrede kojim mu psuje majku, nakon čega je odmah otišla s lica mjesta, a da joj nije uspio ništa reći. Takve tvrdnje okrivljenika su krajnje životno neprihvatljive i neuvjerljive. Razlog za to sud nalazi u tome što j e upravo on tražio i inicirao ovaj susret te je prišao do automobila u kojem je sjedila oštećena, pa je potpuno besmisleno da bi bez razloga i povoda upravo ona reagirala na asocijalan način upućujući pogrdne riječi odnosno uvrede na račun okrivljenika, iako nije imala namjeru s njim se susretati i komunicirati. Osim toga proizlazi da je oštećena te riječi okrivljeniku uputila kroz zatvorena vrata odnosno prozor na vozilu, što je također neprihvatljivo u situaciji gdje je okrivljenik prišao do njenog automobila i želio s njom razgovarati, pa je time smislena tvrdnja oštećene da je on otvorio vrata vozača i prvi započeo s razgovorom, a u naravi se radilo o izricanju pogrdnih odnosno uvredljivih riječi na njezin račun. Sasvim je sigurno da je okrivljenik u toj prilici imao naprijed spomenuti motiv da psihički zlostavlja oštećenu pogrdnim riječima smatrajući kako ona za svoju korist troši novac sa bankovnog računa njegove majke. Za slučaj da je okrivljenik vezano za to imao valjane dokaze, tada se takav problem rješava prijavom policiji ili sudskim putem i nikako nije opravdano da zbog toga nasilno nasrće na oštećenu izricanjem uvreda.

14. S druge strane, analizirajući pomno i navode same oštećene, vezano za ukupnost obiteljskih odnosa odnosno života sa okrivljenikom, razaznaje se da je ona dugi niz godina živjela s njim u domaćinstvu gdje ju je u pojedinim prilikama također zlostavljao najčešće psihičkim putem, ali u nekoliko navrata čak i fizički, što je izvjesno vrijeme trpjela iako je bila ponižavana. Upravo zbog činjenice da je okrivljeni u više navrata na njenoj strani izazivao negativne emocije, odlučila je samo zbog tog razloga naprasno prekinuti životnu zajednicu s njim, jer nije više željela da bude nipodaštavana i vrijeđana. Obzirom da ni iz čega ne proizlazi da bi za prekid njihove životne zajednice postojao neki drugi razlog, onda je sasvim jasno da je oštećena doista mogla osjećati određeni strah od okrivljenika za slučaj da ga negdje susretne, kao što je bilo ove zgode. I tu činjenicu oštećena je adekvatno potkrijepila navodima kako je od poznatih osoba te i svog šogora doznala kako se okrivljenik učestalo raspituje za nju želeći primiti saznanja gdje se nalazi, s kim se susreće i što radi, a takvo što je mogla utvrditi i sama praćenjem društvenih mreža. U tom smislu je sasvim životno prihvatljivo da je oštećena zbog ovog susreta i riječi koje joj je uputio okrivljenik imala povredu dostojanstva kao žena koja očito nije ničime zaslužila da se bivši životni partner ili izvanbračni suprug tako prema njoj ophodi.

15. I na kraju treba reći kako je potpuno izlišno i atipično da bi oštećena koja je svojevoljno zbog naprijed spomenutog razloga naglo prekinula život sa okrivljenikom bezrazložno i neosnovano prijavila ga za opisano nasilničko ponašanje koje se nije dogodilo i to u situaciji gdje je nakon prekida te životne zajednice izbjegavala svaki susret i komunikaciju s njim niti je to željela, a još je manje smisleno da bi upravo ona njega u takvom slučajnom susretu vrijeđala. Takvo što bez sumnje ne bi si mogla dopustiti ako se uzme u obzir da izvjesno vrijeme očito osjeća strah u njegovoj blizini.

16. Zbog svih iznesenih razloga sud nalazi da svakako obrana okrivljenika nije uvjerljiva i prihvatljiva, već on njome samo želi izbjeći odgovornost za asocijalno ponašanje, kod čega treba istaknuti da iskazivanje pogrdnih riječi uvredljivog sadržaja na račun bliske osobe, pa time i bivšeg člana obitelji predstavlja nasilni čin psihičke naravi upravo iz razloga što je kod te oštećene osobe nastupila izvjesna štetna posljedica psihičke naravi, a u konkretnom slučaju radilo se o povredi dostojanstva, ali čak i izazivanju straha kao negativne emocije na strani oštećene, o čemu se ona izričito izjasnila.

17. Nakon ocijene provedenih dokaza i to svakog zasebno te u njihovoj ukupnosti, okrivljenik je u subjektivnom i objektivnom smislu ispunio elemente prekršaja koji mu se stavlja na teret te je oglašen krivim i izrečena mu je blaža novčana kazna od zakonom propisanog minimuma.

18. Prilikom odmjeravanja kazne sud nije uzeo u obzir obiteljsko i imovno stanje okrivljenika, obzirom da se tokom postupka o tome nije izjašnjavao, ali se kao olakotna okolnost cijeni činjenica da nije došlo do nastupanja težih štetnih posljedica, niti je tom prilikom iskazivao posebnu upornost u izvršenju djela, te do sada nije činio ovakvu vrstu prekršaja. Stoga je u odnosu na njegovo eksplicitno ponašanje bilo primjereno izreći mu blažu novčanu kaznu od zakonom propisanog minimuma koja će biti nesumnjivo dostatna da utječe na njegovu svijest i buduće primjereno ponašanje u socijalnoj sredini, posebno u obiteljskim odnosima, na koji će se način postići zakonska svrha kažnjavanja i to u smislu individualne prevencije.

19. Također, odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona izričito je propisano da okrivljenik u roku koji mu je određen u presudi može platiti i dvije trećine izrečene novčane kazne u kojem slučaju se smatra da je novčana kazna plaćena u cjelini, dok protekom tog roka ipak mora platiti cjelokupan iznos izrečene novčane kazne.

20. Sud je odlučio okrivljeniku odrediti zaštitnu mjeru zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja u odnosu na oštećenu i to bivšu izvanbračnu suprugu kao žrtvu nasilja u obitelji u trajanju od 3 mjeseca. Navedena mjera odnosi se na sva javna mjesta na kojima će boraviti žrtva nasilja, kao i na adresu prebivališta ili boravišta, a za vrijeme trajanja ove zaštitne mjere okrivljenik se ne smije približiti žrtvi na udaljenost manju od 100 metara. Provođenje ove zaštitne mjere pratiti će djelatnici Policijske postaje Bjelovar, a po potrebi i druge nadležne Policijske postaje u skladu sa Pravilnikom o načinu provedbe zaštitnih mjera koje su zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji stavljene u nadležnost policije. Sud je smatrao potrebnim izreći ovu zaštitnu mjeru obzirom da je prema provedenim dokazima utvrđeno da oštećena osjeća strah i nelagodu za slučaj da se negdje mora susresti sa okrivljenikom, a koji strah datira već izvjesno vrijeme i izazvan je ranijim ispadima odnosno nasiljem od njegove strane. U konkretnoj situaciji okrivljenik je upravo na javnom mjestu iznenada i neočekivano pristupio oštećenoj te je psihički zlostavljao, pa kako je neupitno opisanim ponašanjem na strani oštećene ponovo izazvao više različitih negativnih emocija, posebno strah i uznemirenost te povredu dostojanstva, tada je radi zaštite integriteta i ukupnog interesa žrtve nasilja sasvim prihvatljivo da se okrivljeniku kao nasilniku onemogući bilo kakva komunikacija i pristup oštećenoj. Sama dužina trajanja ove mjere u skladu je sa životnim i obiteljskim okolnostima okrivljenika i oštećene, tako da kroz navedeni period okrivljenik ipak može prihvatiti propisane socijalne i zakonske norme ponašanja i odustati od nakane da nastavi sa nasiljem prema oštećenoj.

21. Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona dužan platiti trošak postupka s naslova paušala, čija je visina odmjerena obzirom na dužinu trajanja i složenost postupka, jer je radno sposobna osoba i može platiti minimalni iznos troška postupka bez da dovede u pitanje vlastitu egzistenciju.

U Bjelovaru, 28. kolovoza 2025.

Zapisničar

SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.

Ratko Laban v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenik i podnositelj Optužnog prijedloga imaju pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, a ista se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku

2. Podnositelju Optužnog prijedloga

3. Punomoćniku oštećene

• po pravomoćnosti

4. Oštećenoj AĐ

5. Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Bjelovar