REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: P-1906/2018-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Ivi Ivanišević Mostovac, u pravnoj stvari tužitelja ID iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Maji Lakić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženih 1. GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. IDA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri iz Rijeke, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti punomoćnika stranaka, 28. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Tuženici 1) GD i 2) GDA dužni su solidarno isplatiti tužitelju ID iznos od 98.808,80 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 14.03.2018. godine pa do isplate, po stopama zakonske zatezne kamate određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima.

2. Tuženici su dužni solidarno nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak.“

II. Tuženik 1. GD dužan je isplatiti tužitelju ID iznos od 48.404,40 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 14.03.2018. godine pa do isplate, po stopama zakonskih zateznih kamata određenih člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

III. Tuženik 2. GDA dužna je isplatiti tužitelju ID iznos od 48.404,40 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 14.03.2018. godine pa do isplate, po stopama zakonskih zateznih kamata određenih člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se da ne postoji solidarna tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 150.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju Raiffeisen Bank d.d. Zagreb na dan plaćanja, uvećano za ugovornu kamatu tekuću na taj iznos po stopi od 4,5% godišnje od 27.5.2010. do 31.8.2010., uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću na taj iznos od 1.9.2010. do isplate po stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima na odnose između osoba koje nisu trgovci niti osobe javnog prava.

V. Nalaže se tuženicima nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 19.433,22 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako su on i tuženici u svojstvu jamaca plataca potpisali ugovor o dugoročnom kreditu br. 118-015/2011 koji je sklopljen 21.9.2011. između vjerovnika Hrvatske poštanske banke d.d. (HPB) kao davatelja kredita i dužnika Osorski otoci d.o.o. Nerezine, kao korisnika kredita. Navedenim ugovorom vjerovnik da je odobrio dužniku korištenje kredita u iznosu od 474.448,51 Eur protuvrijednost u kunama, međutim zbog neuredne otplate kredita banka je korisniku kredita otkazala ugovor te je prema tužitelju kao jamcu platcu pokrenula ovršni postupak kod Općinskog suda u Rijeci pod posl.br. Ovr-2509/17 i to ovrhom na nekretninama u njegovom vlasništvu. Tužitelj da je podmirio dugovanje prema vjerovniku i to na način da je iznos od 3.185,76 Eur, protuvrijednost u kunama naplaćen u ovršnom postupku pljenidbom sa računa tužitelja, a ostatak novčanih sredstava za isplatu duga tužitelj da je pribavio prodajom svoga stana na način da je sa kupcem ugovorio isplatu dijela kupoprodajne cijene kreditoru sukladno sporazumu o reguliranju međusobnih odnosa po ugovoru o dugoročnom kreditu i to na način da je platitelj BD **.**.2018. platio iznos od 654.972,60 Kn te platiteljica RD iznos od 780.150,00 Kn, čime da je u cijelosti podmireno dugovanje kod kreditora u ukupnom iznosu od 196.190,26 Eur. Tužitelj da je kao jamac platac podmirio banci 1/2 duga dok je drugu polovinu platila Hrvatska agencija za malo gospodarstvo (HAMAG) na ime obveza iz ugovora o jamstvu. Stoga da je tužitelj stekao pravo naknade isplaćenog prema tuženicima kao jamcima platcima banke koji da sada tužitelju odgovaraju solidarno pa stoga tužitelj od tuženika potražuje novčanu isplatu u visini 2/4 isplaćenog duga.

2. U odgovoru na tužbu tuženici navode kako osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ne osporavaju da su stranke u svojstvu jamaca plataca zaključile ugovor o dugoročnom kreditu te da su ugovorom jamčile za obveze društva Osorski otoci d.o.o. prema kreditoru HPB. Ne osporavaju niti da je HPB protiv tužitelja inicirala ovršni postupak radi namirenja tražbine i to ovrhom na nekretninama tužitelja na kojima je navedena banka imala uknjiženu hipoteku. Opreza radi osporavaju da je dug društva Osorski otoci d.o.o. po predmetnom kreditnom poslu u vrijeme podnošenja navedenog prijedloga za ovrhu iznosio ukupno 370.010,57 Eur u kunskoj protuvrijednosti kako je to navedeno u prijedlogu za ovrhu. Jamci da odgovaraju samo do visine stvarne obveze glavnog dužnika. Osporavaju visinu tužbenog zahtjeva i s obzirom da tužitelj nije naveo na koji je dan odredio srednji tečaj HNB po kojem je svoju tražbinu pretvorio u kune jer da je očito da su uplate vršene u razdoblju do 9.11.2016. do 14.3.2018. Osporava i da tuženici tužitelju odgovaraju solidarno jer da ta solidarnost nije ugovorena, a nije niti zakonom propisana. Također ističu kako je tužitelju kao jamcu koji je platio dug glavnog dužnika upravo taj glavni dužnik u obvezi namiriti ukupan iznos koji je plaćen banci pa da se stoga i taj glavni dužnik treba uzeti u obzir pri određivanju dijela tražbine koji otpada na svakog jamca slijedom čega na svakog jamca da otpada 1/5 dijela tražbine, a ne 1/4 dijela tražbine. Činjenica da je glavni dužnik u stečaju ili brisan iz sudskog registra da ne utječe na opseg međusobnih obveza jamaca. Nadalje ističu da je i njima kao jamcima radi naplate predmetnog duga vjerovnik blokirao račune još koncem 2016., njihovi računi da su blokirani te da im se svaki mjesec plijeni dio plaće, pa je do podnošenja odgovora na tužbu prvo tuženik kao jamac platac platio iznos od 7.993,92 Kn, a drugo tuženica iznos od 4.588,80 Kn. Ovaj dio da je tužitelj dužan namiriti tuženicima. Neovisno o svemu navedenom tuženici da nisu u obvezi ništa platiti tužitelju iz razloga što je tužitelj sa ZD i KD zaključio Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju od 26.5.2010. koji je solemniziran od strane javnog bilježnika te 29.9.2011. Aneks br. 1. tom ugovoru temeljem kojeg pravnog posla je tužitelj u obvezi ZD platiti iznos od 150.000,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti. Vjerovnik tužitelja ZD da je Ugovorom o ustupu tražbine od 18.9.2018. ustupio tuženicima solidarno cijelu svoju tražbinu iz ovog Ugovora o zajmu sa svim sporednim pravima. Tuženici su odgovorom na tužbu obavijestili tužitelja o izvršnom ustupu tražbine, čime da su oni postali solidarni vjerovnici tužitelja. Stoga su tuženici izjavili procesnopravni prigovor radi prijeboja te predložili da po provedenim postupku u slučaju da sud u bilo kojem dijelu utvrdi osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja presudom utvrdi postojanje te tražbine u odnosu na tuženike u tom dijelu kao i postojanje gore navedene solidarne tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 150.000,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti uvećano za ugovorenu kamatu tekuću na taj iznos po stopi od 4,5% godišnje od 27.5.2010. do 31.8.2010, uvećano za zatezne kamate tekuće na taj iznos od 1.9.2010. do isplate, te da istom presudom stavi u prijeboj tako utvrđenu tražbinu tužitelja prema tuženicima sa dijelom tražbine tuženika prema tužitelju u istom iznosu, kao i da naloži tužitelju da tuženicima naknadi prouzročeni parnični trošak.

3. Dalje tijekom postupka tužitelj osporava prigovor radi prijeboja jer da sam Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju od 26.5.2010. ne sadrži rok dospijeća pa da stoga izvršenje takve novčane obveze nije odredivo. Pored navedenog smatra i da je kod plaćanja novčane obveze rok bitan sastojak ugovora o zajmu pa da je taj ugovor ništetan. Ističe kako je sa ZD, prednikom tuženika, potpisao Izjavu o prijenosu prava 18.9.2013, kojom je sva svoja dospjela i nedospjela potraživanja prema društvu Osorski otoci d.o.o. u cijelosti prenio na prednika tuženika te se također obvezao prenijeti sve svoje poslovne udjele u društvu Osorski otoci d.o.o. na pravnu ili fizičku osobu koju označi prednik tuženika. Slijedom takve izjave tužitelj da je sporazumno s prednikom tuženika sklopio Ugovor o prijenosu i preuzimanju poslovnog udjela u društvu Osorski otoci d.o.o. te im je prenio svakom po 1 poslovni udio nominalnog iznosa od 264.700,00 kn odnosno ukupno 529.400,00 kn te je prestao biti član društva Osorski otoci d.o.o. U vrijeme davanja navedene izjave i sklapanja ugovora o prijenosu poslovnih udjela, tužitelj da je spram društvu Osorski otoci d.o.o. imao potraživanja u vidu danih pozajmica u ukupnom iznosu od 850.850,00. Upravo iz svega navedenog da proizlazi kako su tim aktima ugovorne strane razriješile svoje odnose te je potraživanje tuženika prema tužitelju prestalo ovim sporazumom. U prilog toj činjenici da govori i to što prednik tuženika nije zahtijevao povrat zajma niti je u tom smislu poduzimao pravne radnje prije podnošenja ove tužbe. Također navodi da je iz prijedloga za upis založnog prava u upisnih založnih prava kod FINA Rijeka vidljivo da je kao datum dospijeća potraživanja od 150.000,00 Eur naveden 31. kolovoza 2010. pa stoga ističe i prigovor zatare potraživanja po ugovoru o zajmu. Iz Ugovora o prijenosu poslovnog udjela sklopljenog između tužitelja i TD S.P.O.M.A.T. d.o.o. od 5. studenog 2013. da je vidljivo da je tužitelj svoj poslovni udio ustupio ovom trgovačkom društvu i to u naplatnom pravnom poslu jer je čl. 11. tog ugovora vidljivo da je stupanje na snagu određeno pod uvjetima da ovo trgovačko društvo preda tužitelju i ZD sva ugovorena sredstva osiguranja temeljem ugovora o preuzimanju duga sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, zatim se uvjetuje upis hipoteke na nekretninama u vlasništvu LD i DD radi osiguranja novčane tražbine od 120.000,00 Eur kao i hipoteka a drugim nekretninama radi osiguranja ispunjenja obveze ovog društva za iznos od 237.224,35 Eur u kunskoj protuvrijednosti. Pored postavljenog tužbenog zahtjeva, postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za novčanom isplatom prema svakom tuženiku posebno podneskom od 1.10.2019., dok podneskom od 30.1.2025. vrši konverziju sukladno promjeni valute plaćanja.

4. Dalje tijekom postupka tuženici osporavaju i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev navodeći kako visina njihove obveze prema tužitelju može iznositi samo 1/5 tražbine plaćene vjerovniku, a ne 1/4 kako to tužitelj eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom potražuje. Nadalje osporavaju dugovanje društva Osorski otoci d.o.o. po predmetnom kreditnom poslu u ukupnom iznosu do 370.010,57 Eur u kunskoj protuvrijednosti, kako je to navedeno u prijedlogu za ovrhu jer da iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio nije moguće utvrditi na koji način je određena visina tog duga. Ističu kako izvod iz tablice prijavljenih tražbina u stečajnom postupku ne može predstavljati dokaz postojanja tražbine s obzirom da taj popis predstavlja samo popis prijavljenih, a ne nužno i priznatih tražbina. Nadalje ističe kako rok nije bitan sastojak ugovora o zajmu, čiji nedostatak bi doveo do ništetnosti predmetnog ugovora o zajmu. Osporavaju da bi kroz pravni posao prijenosa poslovnog udjela društva TD S.P.O.M.A.T. d.o.o. bio podmiren zajam iz naprijed navedenog ugovora.

5. Sud je tijekom dokaznog postupka proveo dokaz uvidom u Ugovor o dugoročnom kreditu br, 118-015/2011 (list 5-17 spisa), prijedlog za ovrhu od 9.3.2017. (list 18-20 spisa), rješenje o ovrsi od 6.9.2017. (list 21 spisa), sporazum 149/11 o zasnivanju zajedničkog založnog prava (simultane hipoteke) na nekretninama od 21.09.2011. (list 22-25 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 13.3.20188. (list 26-30 spisa), sporazum o reguliranu međusobnih odnosa po ugovoru o dugoročnom kreditu br. 118-015/2011 (list 31-34 spisa), e-mail od 25.5.2018. s potvrdom plaćanja (list 35 spisa), potvrda o provedenom nalogu za plaćanje od 14.3.2018. (list 36 spisa), podnesak HPB od 23.3.2018. (list 37 spisa), brisovno očitovanje od 26.3.2018. (list 38- 39 spisa) ugovor o jamstvu od 10.10.2011. (list 40-44 spisa), odluku o isplati po izdanom jamstvu od 11.7.2017. (list 45 spisa), potvrdu HPB-a od 29.3.2018. (list 46 spisa), izlist uplata HPB od 22.3.2018. (list 47 spisa), rješenje ovoga suda posl.br. Ovr- 2509/17 od 9.4.2018. (list 48 spisa), društveni ugovor o osnivanju Osorski otoci d.o.o. (list 55-61 spisa), ugovor o pozajmici od 18.5.2012. (list 62-63 spisa), dodatak br. 1. ugovoru o pozajmici od 1. rujna 212. (list 64 spisa), dodatak br. 2. ugovoru o pozajmici od 1. prosinca 2012. (list 65 spisa), dodatak br. 3. ugovoru o pozajmici od 1.3.2013. (list 66 spisa) dodatak br. 3. ugovoru o pozajmici od 1.6.2013. (list 67 spisa), dodatak br. 5. ugovoru o pozajmici od 31. 5.2014. (list 66 spisa) , ugovor o pozajmici br. 2. od 23.5.2012. (list 70-71 spisa) s dodacima od 29.5.2012., 18.6.2012., 31.8.2012. i 30.4.2013. (list 70-75 spisa), očevidnik o redoslijedu plaćanja s obračunatom kamatom (list 76 spisa), zadužnica od 14.10.2011 (list 77-80 spisa), dostava osnove za plaćanje radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima od 21.8.2017. (list 81-82 spisa), ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju od 26.5.2010. (list 90-95 spisa), aneks br. 1. ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju od 29.9.2011. (list 96-98 spisa), ugovor o ustupu tražbine od 18.9.2018. (list 99-102 spisa), tablicu prijavljenih tražbina (list 108 spisa), nalog za plaćanje od 14.3.2018. (list 109-110 spisa), potvrda o provedenom nalogu za plaćanje od 14.3.2018. (list 111 spisa), zadužnica ( 839173) (list 112-113 spisa), povećanje blokade od 21.2.2017. (list 114 spisa), specifikacije izvršenja osnove za plaćanje od 9.11.2016., 21.2.2017., 9.11.2016., 9.11.2016., 9.11.2016., 9.11.2016. (list 117-122 spisa), očevidnik o redoslijedu plaćanja (list 123-124), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje od 21.2.2017. (list 125), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje od 21.2.2017. (list 126), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje od 9.11.2016. (list 127-131 spisa), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje od 11.10.2016. (list 132-133 spisa), ugovor o prijenosu i preuzimanju poslovnog udjela u društvu Osorski otoci d.o.o. od 2.9.2013. (list 139-140 spisa), izvješće o obavljenoj reviziji radi procjene za dokapitalizaciju TD Osoriski otoci d.o.o. iz lipnja 2011. (list 141-164 spisa), bilješke uz financijske izvještaje za 2013. ( list 165-167 spisa), izjavu o prijenosu prava od 18.9.2013. (list 168-169 spisa), odluku o raspodjeli dobiti za 2013. od 30.4.2014. (list 170 spisa), ugovor br. 1. o kratkoročnoj pozajmici osnivača od 31.5.2010. (list 171-172 spisa), ugovor br. 2. o kratkoročnoj pozajmici osnivača od 4.7.2010. (list 173-174 spisa), ugovor br. 1. o beskamatnoj pozajmici osnivača od 5.7.2010. (list 175-176 spisa), ugovor br. 2. o beskamatnoj pozajmici osnivača od 4.7.2010. (list 177-178 spisa) prijedlog za glavni upis od 23.11.2011. (list 179-180 spisa), godišnji financijski izvještaj poduzetnika za 2012. (list 181-190 spisa), ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 5.11.2013. (list 199-203 spisa), udjeli i poslovni udjeli u TD , pretraživanje glavne knjige, upisnih založnih prava pokretnina (list 209 spisa), detalje kunskog izvoda od 3.10.2011. (list 219 spisa), nalog za plaćanje od 28.9.2011. (list 220 spisa), podatke Fine – izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 252-255 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (list 264-267 spisa), prvotuženika (list 268 spisa), drugotuženice (list 267 spisa), svjedoka ZD (list 276-278 spisa), izvršen je uvid u ugovor o nagodbi od 19.2.2020. (list 293-294 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka LD (list 326 spisa), VD (list 327 spisa), izvršen je uvid u spis Ovr-376/2020 te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka AD (list 344- 346 spisa).

5.1. Sud nije provodio daljnje dokaze budući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

6. Ovdje valja istaći kako je tužitelj inicijalno tužbom obuhvatio i trećetuženika AD međutim tijekom postupka je u odnosu na njega donesena djelomična presuda na temelju odricanja 5. ožujka 2020. (list 192-193 spisa).

7. Nakon ocjene dokaza u smislu čl. 8. („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je prvotni tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, dok je osnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja. Ujedno je sud utvrdio i da ne postoji tuženikovo potraživanje naspram tužitelja, istaknuto kao procesnopravni prigovor radi prijeboja.

8. Među strankama nije sporno:

-da su parnične stranke u svojstvu jamaca plataca zaključile Ugovor o dugoročnom kreditu broj 118-015/2011 od 21.9.2011. (list 5-17 spisa) kojim su jamčile za obveze društva Osorski otoci d.o.o. prema kreditoru HPB;

-da je HPB protiv tužitelja pokrenula ovršni postupak radi namirenja tražbine po predmetnom Ugovoru o dugoročnom kreditu i Sporazumu br. 149/11 od 21.9.2011. i to ovrhom na nekretninama tužitelja na kojima je banka imala uknjiženu hipoteku.

9. Među strankama je sporno:

- visina duga društva Osorski otoci d.o.o. prema HPB-u u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu;

-na koji je dan tužitelj odredio srednji tečaj HNB-a po kojem je tužitelj svoju tražbinu pretvorio u kune te postavio tužbeni zahtjev;

-solidarna odgovornost tuženika prema tužitelju;

-odgovaraju li tuženici svaki za 1/4 ili za 1/5 dijela tražbine odnosno uzima li se u obzir i dio koji bi otpao na glavnog dužnika prilikom određivanja dijela tražbine koji otpada na svakog jamca;

-je li tužitelj u obvezi namiriti tuženicima dio zaplijenjenih sredstava sa njihovog računa;

-postoji li dugovanje tužitelja prema tuženicima po osnovi Ugovora o zajmu u iznosu od 150.000,00 EUR-a odnosno je li to potraživanje u zastari i/ili je prestalo.

10. U odnosu na prigovor kojim tuženici „opreza radi“ osporavaju da bi dug društva Osorski otoci d.o.o. po predmetnom kreditu u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu protiv tužitelja iznosio 370.010,57 Eur u kunskoj protuvrijednosti, valja istaći kako je sud uvidom u prijedlog za ovrhu od 9.3.2017. (list 18-20 spisa) utvrdio da je HPB podnijela navedeni prijedlog za ovrhu na nekretnini tužitelja radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 362.748,66 EUR-a na ime dospjele glavnice, iznosu od 4.775,06 EUR-a na ime dospjele redovne kamate, te iznosu od 2.486,85 EUR-a na ime zatezne kamate, odnosno ukupan iznos od 370.010,57 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB za EUR na dan plaćanja, a sve temeljem izvatka iz poslovnih knjiga HPB-a na dan 28.2.2017.

10.1. Nadalje, uvidom u Ugovor o jamstvu br. 11/5268 od 10. listopada 2011. (list 40- 44 spisa) utvrđeno je da je temeljem ovog Ugovora HAMAG preuzeo na sebe obvezu isplatiti 50% dokumentiranih nenaplaćenih potraživanja po glavnici kredita (čl. 2. Ugovora o jamstvu) i to HPB-u temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu broj 118- 015/2011. Nadalje, člankom 7. ugovoreno je da u slučaju neplaćanja obveza po kreditu od strane poduzetnika/nalogodavca jamstva, kreditor/korisnik jamstva podnosi zahtjev za isplatu jamstva uz slijedeću dokumentaciju: odluku kreditora o otkazu kredita te obavijest o otkazu kredita poduzetniku/nalogodavcu jamstva, dokumentaciju o aktiviranju instrumenata osiguranja povrata kredita uz opravdano obrazloženje za one ugovorene instrumente koji nisu aktivirani, specifikaciju uplata po vrsti i datumu uplate, dokumentaciju o visini nepodmirene obveze poduzetnika/nalogodavca jamstva na dan otkaza kredita (knjigovodstvene kartice kredita s prometom i stanjem), obračun kamata (kamatni list), otplatni plan ažuriran sa ugovorenim promjenama u toku otplate kredita (važeći u momentu otkaza kredita) i ovjereni izvod iz odluke o kamatama.

10.2. Uvidom u Odluku o isplati po izdanom jamstvu br. 11/5268 od 11.7.2017. (list 45 spisa) utvrđeno je da je temeljem zahtjeva HPB-a za isplatom po jamstvu br. 11/5268 od 18.10.2011. HAMAG donio odluku o isplati iznosa od 181.374,33 EUR-a (protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate) na račun kreditora (HPB).

10.3. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je HAMAG temeljem čl. 7. Ugovor o jamstvu br. 11/5268 od 10. listopada 2011. bio u obvezi izvršiti temeljitu provjeru stanja duga na dan otkaza kredita temeljem dostavljene dokumentacije HPB-a te je utvrdio osnovanim zahtjev HPB-a za isplatom 50% glavnice što iznosi 181.374,33 EUR-a, čime se jednostavnom matematičkom računicom može utvrditi da stanje duga po glavnici na dan otkaza kredita iznosi 362.748,66 EUR-a, a koji iznos je upravo iznos koji HPB u prijedlogu za ovrhu od 9.3.2017. (list 18-20 spisa) navodi kao dospjelo stanje glavnice na dan 28.2.2017. Stoga u nedostatku detaljnijeg specificiranja ovog prigovora, a uzimajući u obzir da tuženici nisu posebno prigovarali obračunu zateznih i/ili redovnih kamata, ovaj sud utvrđuje da je visina tražbine HPB-a prema Ugovoru o kreditu na dan 28.2.2017. iznosila 370.010,57 EUR-a odnosno upravo onaj iznos kako je on specificiran u prijedlogu za ovrhu (vidi par. 10. presude). Pred navedenog ističe se da bi se tužitelj u ovršnom postupku osporavanjem visine tražbine koju je vjerovnik (HPB) potraživao izložio mogućim daljnjim troškovima i povećanju obveze s osnove redovne i zatezne kamate koju bi i ostali jamci-platci, uključujući i ovdje tuženike, morali podmiriti. S druge strane, ako tuženici smatraju da je prihvaćanjem dugovanja kako je to vjerovnik naveo u prijedlogu za ovrhu tužitelj preplatio stvarno dugovanje dužnika, u odnosu na eventualno preplaćeni iznos mogu podnijeti tužbu radi naknade štete protiv tužitelja.

11. Nadalje, visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio i uvidom u Potvrdu HPB od 29.3.2018. (list 46 spisa) iz koje proizlazi da je tužitelj kao jamac platac/založni dužnik po Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 118-015/2011 od 21.9.2011. odnosno Sporazumu br. 149/11 o zasnivanju zajedničkog založnog prava (simultane hipoteke) na nekretninama od 21.9.2011. HPB-u uplatio ukupan iznos od 196.190,26 EUR-a protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB-a za EUR na dan uplate, a sve prema uplatama ID (tužitelja), RD i BD.

11.1. Uvidom u Potvrdu o plaćanju od 14.3.2018. (list 35 spisa) utvrđeno je da je RD uplatila iznos od 780.150,00 kn dana 14.3.2018. po osnovi sporazuma „Osorski otoci – Gugić“.

11.2. Uvidom u Potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje (list 36 spisa) utvrđeno je da je BD uplatio iznos od 654.972,60 kn dana 14.3.2018. po osnovi sporazuma „Osorski otoci – Gugić“.

11.3. Uvidom u uplate korisnika kredita Osorski otoci d.o.o. od 22.3.2018. (list 47 spisa) utvrđeno je da je po dugoročnom kreditu broj 118-015/2011 od tužitelja naplaćen ukupan iznos od 3.185,76 Eur temeljem zadužnice, a na ime redovne kamate, glavnica i zatezne kamate u razdoblju od 9.11.2016. do 1.3.2018.

11.4. Tužitelj je još u tužbi obrazložio da su RD i BD dana 14.3.2018. uplatili ukupan iznos od 1.435.122,60 kn što iznosi 193.004,50 EUR-a čime je sa iznosom plaćenim po tužitelju od 3.185,76 EUR-a isplaćeno ukupno 196.190,26 EUR- a, odnosno prema srednjem tečaju HNB (1 EUR=7,4357) iznos od 1.458.811,92 kn, dok je sud jednostavnom provjerom javno dostupne tečajne liste Hrvatske narodne banke na dan 14.3.2018. utvrdio da je srednji tečaj HNB-a tada bio 1 Eur = 7,4357 kn kako to tužitelj u tužbi i kasnijim podnescima navodi.

11.5. Da je opravdano izračun vršiti upravo na taj dan proizlazi iz smisla odredbe čl. 125. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje: ZOO) jer je tužitelj tog dana u cijelosti podmirio dospjelo potraživanje prema HPB-u (glavnicu, redovne kamate i zatezne kamate). Uostalom, tužitelj od tog dana potražuje i zatezne kamate od tuženika sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu pa je i iz tog opravdano upotrijebiti tečaj koji je važio na dan 14.3.2018.

12. U odnosu na prigovor nedostatka solidarne odgovornosti tuženika, valja istaći da sud smatra ovaj prigovor osnovanim. Naime, čl. 112. ZOO-a propisana je solidarnost više jamaca prema vjerovniku, ali ne i solidarnost više jamaca temeljem međusobnih regresnih zahtjeva. Takva solidarnost ne proizlazi, prema mišljenju ovog suda, iz zakona niti je ona posebno ugovorena. Čak štoviše, čl. 125. ZOO-a propisano je da kad ima više jamaca, pa jedan od njih podmiri dospjelu tražbinu, on ima pravo zahtijevati od ostalih jamaca da mu svaki naknadi dio koji pada na njega. Stoga je valjalo odbiti prvo postavljeni tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

13. Tuženici nadalje osporavaju da bi svaki od jamaca-plataca bio u obvezi naknaditi 1/4 dospjele tražbine jer da u izračun treba uzeti i dio koji „otpada“ na glavnog dužnika. pa da bi svaki od njih bio u obvezi podmiriti 1/5 tražbine. Ovaj sud je mišljenja da je ovaj prigovor tuženika neosnovan. Naime, iz već citirane odredbe čl. 125. ZOO-a na kojoj tužitelj temelji svoj zahtjev proizlazi da kada ima više jamaca, onaj jamac koji je podmirio dospjelu tražbinu ima pravo zahtijevati od ostalih jamaca da mu svaki naknadi dio koji pada na njega, dok iz čl. 120. ZOO-a proizlazi da jamac koji je isplatio vjerovniku tražbinu dužnika može zahtijevati od dužnika da mu naknadi sve što je isplatio za njegov račun, a i kamate od dana isplate. Slijedom navedenog, mišljenje je ovog suda da, ako nije drugačije ugovoreno, jamac koji je isplatio tražbinu dužnika ima dvije mogućnosti i to, tražiti razmjerni dio tražbine od svakog od jamaca u kojem slučaju se tražbina dijeli na jednake dijelove između jamaca ili potraživati od glavnog dužnika cijeli iznos tražbine. Stoga je neosnovan prigovor tuženika da je dospjelu i plaćenu tražbinu glavnog dužnika potrebno dijeliti na pet (glavni dužnik i četiri jamca-platca) već je tražbinu potrebno dijeliti samo između jamaca pri čemu je svaki od jamaca dužan tužitelju podmiriti 1/4 plaćenog iznosa.

14. U odnosu na navode tuženika da je i njima kao jamcima HPB blokirala račune još koncem 2016. te da im se svaki mjesec plijeni dio plaće pa da je tužitelj u obvezi namiriti svakom od tuženika dio zaplijenjenog iznosa koji otpada na njega kao jamca- platca valja istaći kako je sud uvidom u specifikacije izvršenja osnove za plaćanje (list 234-250 spisa) utvrdio da je FINA uistinu vršila obustave sa računa tuženika u korist HPB-a međutim tuženici nisu tijekom postupka ni na koji način specificirali svoje potraživanje naspram tužitelja kao što su to učinili u odnosu na tražbinu koja proizlazi iz Ugovora o zajmu u iznosu od 150.000,00 Eur (npr. isticanjem protutužbenog zahjeva, prigovora radi prijeboja i dr.).

15. Slijedom svega navedenog ovaj sud je mišljenja da su tuženici dužni tužitelju namiriti svaki 1/4 dijela podmirenog potraživanja u iznosu 1.458,811,92 Eur što sukladno fiksnom tečaju konverzije kune u Eur (7,53450 kn = 1 Eur) iznosi 193.617,61 Eur odnosno svaki od tuženika iznos od 48.404,40 Eur/364.702,94 kn.

15.1. Sud je tužitelju dosudio i zakonske zatezne kamate koje na dosuđeni iznos teku od dospijeća 14.3.2018. do isplate, sve sukladno čl. 29. ZOO-a.

15.2. Stoga je odlučeno kao u točkama II. i III. izreke presude.

16. U odnosu na istaknuti procesnopravni prigovor radi prijeboja ističe se slijedeće.

16.1. Uvidom u Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju od 26.5.2010. (list 90- 95 spisa) utvrđeno je da je zaključen između ZD kao zajmodavac, ID (tužitelja) kao zajmoprimca i KD kao sudužnika, da je predmet zajma iznos od 150.000,00 EUR-a sa dospijećem 31.8.2010. Radi osiguranja povrata potraživanja pored bjanko mjenica i zadužnica zajmoprimca i sudužnika na iznos od 1.000.000,00 kuna, ugovoren je i upis založnog prava na nekretnini u vlasništvu zajmoprimca (tužitelja) i to na stanu u ukupnoj površini od 167,55 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u zgradi u [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Također je utvrđeno da je predmetni Ugovor o zajmu potvrđen (solemniziran) od strane Javnog bilježnika Vesne Švegović pod brojem Ov- 759/10 od 31.5.2010.

16.2. Uvidom u Aneks br. 1 Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju (list 96-98 spisa) od 29.9.2011. utvrđeno je da su ugovorne strane Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju od 26.5.2010. izmijenile jedan od instrumenata osiguranja plaćanja na način da je umjesto založnog prava na nekretnini tužitelja (stan površine 167,55 m2 u [adresa], upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]) koje je upisano pod brojem Z-9243/10 radi osiguranja povrata 150.000,00 EUR-a protuvrijednost u kunama, zajmoprimac dozvolio upis založnog prava na poslovnom udjelu u nominalnom iznosu od 529.400,00 kn koji zajmoprimac ima u društvu Osorski otoci d.o.o. uz brisanje založnog prava na nekretnini.

16.3. Uvidom u Ugovor o ustupu tražbine od 18.9.2018. (list 99-102 spisa) utvrđeno je da je ZD, kao ustupatelj prenio na ovdje tužene, kao primatelje tražbinu prema ID (ovdje tužitelju) u iznosu od 150.000,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti temeljem Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju od 26.5.2010. i Aneksa br.1. tom Ugovoru. Ustupatelj je također prenio na primatelje zadužnice i bjanko mjenice te založno pravo na poslovnom udjelu u nominalnom iznosu od 529.400,00 kn koji cesus ID ima u društvu Osorski otoci d.o.o. odnosno sva sredstva osiguranja iz Ugovora o zajmu i Aneksa tom ugovoru.

17. Tužitelj prije svega navodi kako je predmetni ugovor o zajmu ništetan jer ne sadrži rok dospijeća kao bitan sastojak ugovora međutim iz Ugovora o zajmu sa sporazumom osiguranja proizlazi da je rok dospijeća ugovoren (31.8.2010.). Međutim, sve i kada rok ne bi bio ugovoren, on ne čini bitan sastojak ugovora o zajmu pa da bi zbog njegovog nepostojanja ugovor bio ništetan.

18. Nadalje, neosnovan je i prigovor zastare budući da se u konkretnom predmetu primjenjuje desetogodišnji rok zastare iz čl. 233. st.1. ZOO-a, a iz razloga što je predmetni Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju potvrđen (solemniziran) od strane javne bilježnika te se stoga radi o javnobilježničkom aktu. Pri tom nije odlučno što su tuženici tek u odgovoru na tužbu od 1.10.2018. istaknuli prigovor radi prijeboja tražbine temeljem predmetnog ugovora o zajmu s obzirom da se, sukladno čl. 198. st.1. ZOO-a dug može prebiti sa zastarjelom tražbinom samo ako ona još nije bila zastarjela u času kada su se stekle pretpostavke prijeboja. Tražbina tužitelja kao jamca-platca je dospjela prema tuženicima sa danom kada je on podmirio u cijelosti dugovanje dužnika (Osorski otoci d.o.o.) prema vjerovniku (HBP d.d.), a taj dan je bio 14.3.2018., dok je dugovanje po osnovi ugovora o zajmu zastarijelo 31.8.2018., znači nakon dospijeća tražbine tužitelja prema tuženicima. Stoga je neosnovan prigovor zastare tužitelja.

19. U odnosu na navode tužitelja da je prigovor radi prijeboja u iznosu od 150.000,00 Eur neosnovan budući da je tužitelj podmirio navedeno dugovanje valja istaći slijedeće.

19.1. Uvidom u Izjavu o prijenosu prava od 18.9.2013. (list 168-169 spisa) utvrđeno je da tužitelj tom Izjavom, kao nositelj jednog poslovnog udjela nominalne vrijednosti 529.400,00 kn u društvu Osorski otoci d.o.o.:

-prenio sva svoja potraživanja prema društvu Osorski otoci d.o.o., dospjela i nedospjela, u cijelosti, na ZD, bez naknade za prijenos;

-neopozivo se obvezao prenijeti poslovni udio u trgovačkom društvu Osorski otoci d.o.o. nominalne vrijednosti 529.400,00 kn na pravnu ili fizičku osobu koju označi ZD na njegov prvi zahtjev, bez naknade za prijenos poslovnog udjela.

19.2. Uvidom u ugovore o kratkoročnim pozajmicama i beskamatnim pozajmicama osnivača (list 171-178 spisa) utvrđeno je da je tužitelj kao zajmodavac pozajmio društvu Osorski otoci d.o.o. kao zajmoprimcu:

- 31.5.2010. kunski iznos protuvrijednosti 68.965,52 Eura,

- 4.7.2010. kunski iznos protuvrijednosti 1.118,10 Eura,

- 5.5.2010. kunski iznos protuvrijednosti 44.444,44 Eura,

-19.1.2011. kunski iznos protuvrijednosti 3.314,00 Eura, što znači ukupan iznos od 117.842,06 Eura.

19.3. Uvidom u Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 4.11.2013. (list 199-203 spisa) utvrđeno je da je predmetni Ugovor potvrđen od strane Javnog bilježnika ŠD iz [adresa] **.**.2013. pod posl.br. Ov-27854/2013 te da je navedenim Ugovorom tužitelj kao prenositelj prenio na trgovačko društvo S.P.O.M.A.T d.o.o. Kostrena kao stjecatelj svoj poslovni udio u trgovačkom društvu Osorski otoci d.o.o. nominalnog iznosa 529.400,00 kn (čl. 4. Ugovora) bez naknade (čl. 5. Ugovora) te da prenositelj ovlašćuje stjecatelja da bez ikakvih daljnjih suglasnosti ili odobrenja prenositelja ishodi upis svojih poslovnih udjela u knjizi poslovnih udjela društva Osorski otoci d.o.o. i sudskom registru (čl. 6. Ugovora). Nadalje, suglasno je utvrđeno da prenositelj prijenosom poslovnog udjela prenosi i dio temeljnog uloga kojeg ima u društvu Osorski otoci d.o.o. (čl. 7. Ugovora), dok je uvidom u čl. 2. Ugovora utvrđeno da ukupna visina temeljnog kapitala društva Osorski otoci d.o.o. iznosi 2.050.300,00 kn. Ugovorne strane su suglasno odredile i da stjecatelju pripadaju sve dividende koje proizlaze iz vlasništva nad poslovnim udjelima iz čl. 4. st.1. Ugovora od dana sklapanja ovog Ugovora. Nadalje, uvidom u čl. 11. Ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 4.11.2013. utvrđeno je da Ugovor stupa na snagu pod slijedećim uvjetima koji moraju biti kumulativno ispunjeni:

- pod uvjetom da su ED, ĐD, OD, ND i društvo S.P.O.M.A.T. d.o.o. predali GD, GDA i ZD sva ugovorena sredstva osiguranja temeljem Ugovora o preuzimanju duga sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine;

-pod uvjetom da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, na nekretninama oznake kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu LD i DD izvršen upis založnog prava (hipoteke) radi osiguranja novčane tražbine ZD u iznosu od 120.000,00 Eur na ime naknade za prijenos prava iz novčanog depozita;

- pod uvjetom da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci na nekretninama kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu LD i DD, radi osiguranja ispunjenja obveza društva S.PO.M.AT. d.o.o. iz čl. 10. ugovora o preuzimanju duga sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, izvršen upis založnog prava (hipoteke) u iznosu od 237.224,35 Eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, kao i eventualnih zateznih kamata i troškova, za korist MD i GD.

Ukoliko se ne ispune ovi uvjeti Ugovor neće stupiti na snagu i stjecatelj nije ovlašten ishoditi upis svojih poslovnih udjela u knjizi poslovnih udjela TD Osorski otoci d.o.o. i sudskom registru.

19.4. Uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige br. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 252-255 spisa) utvrđeno je da su kao vlasnici kč. br. [katastarska čestica] upisani LD i DD te da je temeljem ugovora o preuzimanju duga sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 2. studenog 2013. na predmetnim nekretninama uknjiženo pravo zaloga na nekretninama za iznos glavnice od 120.000,00 Eur uvećano za eventualne zatezne kamate i troškove sukladno ugovoru za korist ZD iz [adresa]. Prijedlog za uknjižbu prava zaloga zaprimljen je na Općinskom sudu u Rijeci 5.11.2013. pod br. Z-1478/13. Također je utvrđeno da je na temelju prijedloga zaprimljenog 8.11.2013. pod b r. Z-15049/13, a pozivom na ovosudnu zbirku isprava posl.br. Z-14780/13 pod kojom je zaprimljen ugovor o preuzimanju duga sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 2.11.2013. posl. broj Ov-27695/2013, Ov-27704/2013 i Ov-28297/2013 uknjiženo pravo zaloga na predmetnim nekretninama za iznos glavnice od 237.224,25 Eur uvećano za eventualne zatezne kamate i troškove sukladno ugovoru za korist GDA iz [adresa] ĆD iz [adresa].

20. Nadalje, kako bi se utvrdila stvarna volja ugovornih strana iz predmetnog Ugovora o zajmu, sud je prije svega proveo dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka ZD te ostalih svjedoka. Tako je u svojem iskazu tužitelj u bitnome naveo da je on ZD odmah na početku projekta rekao da on nema novaca za ulaganje, ali da ima svoje znanje jer je u to vrijeme u bilo malo stručnjaka koji su se bavili marikulturom u Hrvatskoj. Za prvu fazu projekta bilo potrebno oko 2 miliona kuna, te mu je ZD posudio milion kuna i taj novac je trebalo uložiti za obrtna sredstva kroz pozajmice. Za tih milion kuna on da je dao hipoteku na stan u korist ZD. Za sljedeći korak da su se obratili HPB sa zahtjevom za kreditom u iznosu od 3 i pol miliona kuna te je banka tražila založno pravo na njegovom stanu. Iz tog razloga je skinuta hipoteka u korist ZD ali je na ZD prenio svoj poslovni udio u tvrtci jer je on to tražio. ZD da je kasnije prenio udjele u tvrtci na svoju djecu, ovdje tužene, ali se i dalje pojavljivao kao sudionik posla, te je 320.000,00 Eura deponirao u HPB koja je onda pustila u opticaj obrtna sredstva. U međuvremenu da su se razišli u pristupu, te je gospodin ZD zatražio da mu ustupi svoje udjele u firmi i sredstva temeljem pozajmica i to u njegovu korist ili u korist osobe koju on imenuje, te je on to i učinio. Njemu da je ostala hipoteka. Gospodin ZD da je svoj udio prenio na tvrtku S.P.O.M.A.T., a on u tome da nije sudjelovao, odnosno samo je na njegov zahtjev potpisao prijenos udjela i novca. Istaknuo je da je za kredit od 3 i pol miliona kuna HPB tražila da se temeljni kapital poveća na oko 2 miliona kuna, te je od ove pozajmice od gospodina ZD od milion kuna, najveći dio pozajmice, oko 500 tisuća kuna otišlo u temeljni kapital, a u tvrtci je ostalo oko 300 tisuća kuna pozajmice. Gospodin ZD nikada nije pitao za povrat niti prvog, a niti drugog zajma. Njemu to nije bilo čudno zbog toga što su išli u posao, odnosno u investiciju, a što se vidi iz temeljnog kapitala, pozajmica itd. Računao je da će se ta pozajmica vratiti iz dobiti, a pretpostavlja da je i on to računao. Firma da je 2012. i 2013. imala određenu dobit. ZD da se želio osigurati da će se novci uložiti u firmu i zato je tražio hipoteku na njegovom stan. Iznos zajma od milion kuna koji se spominje u ugovoru o zajmu da je primio u nekoliko navrata. U periodu od svibnja 2010. do danas da nije vratio taj iznos pozajmice, a on da nije niti tražen, međutim da ga je vratio kroz udjele i pozajmice u firmi. On da je u Osorske otoke u više navrata uložio ukupan iznos od oko 800 tisuća kuna, a gospodin ZD oko milion kuna. Na poseban upit pun. tuženika zbog čega u ugovoru o zajmu od 26. svibnja 2010. nije navedeno da se iznos od 150 tisuća eura ulaže u firmu Osorski otoci, naveo je da su išli na povjerenje. Kada je u svibnju 2010. potpisivao ugovor o zajmu, da je imao namjeru vratiti gospodinu ZD taj iznos kroz dobit, jer je takav bio dogovor. To da se ne navodi u ugovoru o zajmu i aneksu, ali oni da su imali usmeni dogovor. Na daljnji upit da li su ugovorne strane razgovarale o tome na koji način će se pozajmica vratiti ako ne bude bilo dobiti, naveo je kako o tome nisu razgovarali, jer su računali na dobit i u posao su ušli radi dobiti. Kada je potpisan ugovor o zajmu u svibnju 2010. da je postojala hipoteka na njegovom stanu u korist gospodina ZD, a kada je potpisivan aneks ugovora o zajmu iz rujna 2011., tada da je skinuta hipoteka od gospodina ZD i upisana je u korist banke. Na poseban upit pun. tuženih je li postojao dug tužitelja prema gospodinu ZD u trenutku zaključenja aneksa ugovora u zajmu i koliki dug, naveo je da je dug postojao, ali ne zna u kojem iznosu jer su već investirali. Ističe da se u aneksu navodi kako postoji 500 i nešto tisuća kuna nominalnog udjela, ali najveći dio novaca da je postojao u firmi i bio je upisan kroz pozajmice. U Aneksu da se ne spominje smanjenje njegove obveze prema ZD. Ne zna kakva je bila poslovna situacija Osorskih otoka kada je potpisivao Ugovor o prijenosu poslovnih udjela 4. studenog 2013. pa zato niti ne zna zašto bi se u tom ugovoru spominjalo njegovo dugovanje. Zna da su 2013. poslovali s nekom dobiti i dobit udjelničarima da nije isplaćena. Osim zadužnice misli da gospodinu ZD nije dao drugih sredstava osiguranja, niti ga je tražio povrat zadužnice. Ustupom pozajmica i prava, on da je gospodinu ZD vratio dug te mu je izjavom ustupio pozajmice i prava. Potpisom Izjava o prijenosu prava od 18. rujna 2013. da je smatrao da je sva dugovanja prema ZD podmirio, a ne zna zašto se u toj izjavi ne spominje dugovanje prema ZD. Na poseban upit pun. tuženih što znači da je potraživanje prema društvu Osorski otoci i poslovni udio prenio na ZD bez naknade, naveo je da je imao obaveze prema kreditu, te je smatrao da se izjavom to zatvara. Uostalom, ZD da nikada nije pitao da mu se nešto vrati. U trenutku potpisa Izjave o prijenosu prava da je postojao i njegov dug ali i dug ostalih udjelnika prema HAMAGU. Ugovor o zajmu, aneks ugovora o zajmu i izjavu o prijenosu prava da nije on pisao već prisutni punomoćnika tuženih.

20.1. U svojem iskazu svjedok ZD je u bitnome iskazao da je on tužitelju prije puno godina posudio 150.000 EUR. Ta pozajmica da je bila dio njihovog dogovora koji se ticao poslovnog odnosa u vezi uzgoja riba i on da je taj posao, koji je tužitelj pokrenuo, trebao financijski podržati. Rok vraćanja da nije bio jasno definiran no dogovor je bio da će se vratiti kada posao krene. Pozajmicu da mu tužitelj nije nikada vratio. Kada je krenuo ovaj postupak svjedok da je pozajmicu prebacio na svoju djecu (ovdje tuženike). Nakon što su prekinuli poslovni odnos, a i zbog njegovog zdravstvenog stanja, oni da su prestali komunicirati te ga svjedok nije posebno tražio vraćanje pozajmice, a niti je tužitelj pokazivao ikakav interes da bi ju vratio. Na upit suda jesu li potpisivali kakav aneks u vezi pozajmice najprije je naveo kako aneks nisu potpisivali, a nakon uvida u aneks je naveo kako se sjeća tog aneksa ali da mu nije do kraja jasno zašto su ga potpisivali međutim kasnije tijekom iskaza se prisjetio da je ID imao zapis na stanu te je odlučio taj stan prodati, pa se složio s time da se napravi upis na poslovnom udjelu međutim nije se mogao jasno izraziti što je taj upis bio. Nadalje je naveo kako se ne sjeća je li ID na njega prenio kakve poslovne udjele te je pojasnio da zbog svojeg zdravstvenog stanja nije u mogućnosti neke stvari interpretirati. U odnosu na Ugovor o prijenosu i preuzimanju poslovnog udjela od 02.09.2013. naveo je da su oni imali još jednog partnera i da prijenos poslovnih udjela nije imao nikakve veze sa pozajmicom već sa tim partnerom. Nikakav dokument u vezi vraćanja pozajmice i poslovnih udjela nisu potpisali. Ne zna što je bilo sa založnim pravom na poslovnom udjelu gosp. ID u trenutku prijenosa. Svrha te pozajmice od 150.000 EUR da je bila osiguranje njihovih udjela u firmi „Osorski otoci“ i to na način da je tužitelj trebao uplatiti 150.000 EUR, a on da je trebao uplatiti drugih 150.000 EUR. Budući da tužitelj nije imao novaca, on da mu je pozajmio njegov dio od 150.000 EUR. Nije siguran je li kasnije došlo do dokapitalizacije. Kasnije tijekom iskaza je naveo da je tužitelj iznos te pozajmice trebao upotrijebiti za dokapitalizaciju firme međutim naknadno da je saznao da je samo pola iznosa stavio u firmu, a pola je zadržao sebi. Na daljnji upit kako objašnjava da je u ugovoru navedeno da zajam dospijeva na otplatu 31.08.2010., a potpisan je 26.05.2010., znači samo 3 mjeseca nakon potpisa odgovorio je da je to tako valjda bilo dogovoreno. U vrijeme kada su potpisivali Ugovor o pozajmici firma „Osorski otoci“ da je imala prihoda. Tužitelj da je stvarao atmosferu u smislu „kako veliki prihodi samo što nisu došli“ pa je zato rok za otplatu bio naveden u kolovozu 2010. međutim tužitelj da je napravio pogrešnu procjenu. Nije mu poznato da bi tužitelj firmi davao kakve pozajmice. On da je imao zadužnicu od tužitelja ali ju nije aktivirao, a i kako bi ju aktivirao kada je tužitelj prodavao stan. Nije siguran je li on potpisao ugovor sa firmom S.P.O.M.A.T., ovlaštena osoba LD. Ne sjeća se da bi sa tužiteljem razgovarao o tome da će on prenijeti svoj poslovni udio na osobu koju on označi. Nikada da mu nije rekao da je vratio dug prijenosom udjela ili na koji drugi način. Nikada da nisu razgovarali o tome da bi on dug vratio prijenosom udjela ili na drugi način. Tužitelj nikada da nije osporavao dug. I njegova supruga da je znala za postojanje duga jer je i ona potpisala. Nikada da nije rečeno da vrijednost udjela g. ID koji se prenose vrijede tih 150.000 EUR.

20.2. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužitelja budući da je logično, uvjerljivo i detaljno iskazivao, te njegov iskaz nije u suprotnosti sa materijalnom dokumentacijom u spisu. S druge strane, sud je djelomično poklonio vjeru iskazu svjedoka ZD jer je neuvjerljivo iskazivao te je njegov iskaz u kontradiktornosti sa materijalnom dokumentacijom u spisu i sa iskazom tužitelja. Pri tom se ističe da je sud uzeo u obzir zdravstveno stanje svjedoka koje je očito utjecalo na mogućnost prisjećanja određenih okolnosti poslovnog odnosa i dogovora, međutim u svojem iskazu je bio vrlo neodređen i kontradiktoran u vezi s aneksom, založnim pravima i prijenosom poslovnog udjela te je naveo kako „ne zna zašto su to potpisivali“ i da se „ne sjeća“ da je sa tužiteljem razgovarao o osobi na koju bi prenio poslovni udio što, prema mišljenju ovog suda, upućuje na vrlo selektivno sjećanje u korist činjenica koje tuženicima idu u prilog.

20.3. Saslušani kao stranke prvotuženik i drugotuženica nisu imali znanja o odlučnim činjenicama osim što su naveli kako znaju da je njihov otac posudio novac tužitelju, te je prvotuženik naveo kako mu on taj novac nije vratio. S obzirom da tuženici nemaju posebnih saznanja o predmetu spora, to sud njihove iskaze nije posebno cijenio.

20.4. Također sud nije posebno cijenio niti iskaz svjedoka LD budući da o odlučnim činjenicama nije imao saznanja osim što je naveo kako je naslijedio čestice k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje je izgubio, ne zna da li prodajom ili se banka namirila u ovršnom postupku, a moguće je da je i ZD bio ovrhovoditelj u tom postupku, dok je svjedok ED u svojem iskazu naveo kako su oni preuzeli firmu Osorski otoci i to na način da su preuzeli financijski depozit kojeg je gospodin ZD imao u HPB u iznos od 320.000,00 Eur, a gospodin ZD im ga je prepustio za 120.000,00 Eur. Kada kaže „mi smo preuzeli firmu“, da misli na sebe, gospodina SD, firmu S.P.O.M.A.T., te kasnije I i CD. Budući da poslovanje nije išlo i nisu mogli vratiti kredit, uspjeli su se nagoditi sa gospodinom ZD te je gospođa JD, koja je pristupila dugu, isplatila gospodina ZD za iznos od 35.000 do 40.000,00 Eura i postala je vlasnica njihovih terena koje su dali u zalog. Novac koji se nalazio na depozitu da je bio novac od gospodina ZD. Iznos od 120.000,00 Eur-a da je bio plaćen gospodinu ZD za otkup depozita, te mu ništa drugo nije platio niti zna da bi mu netko drugi nešto platio. Po tom ugovoru gospodin ID nije bio u obvezi ništa platiti. Niti on ili netko treći da nije platio gospodinu ZD ni njegovoj obitelji išta po osnovi udjela u društvu Osorski otoci niti ima saznanja o tome. Financijska situacija krajem 2013. da je bila loša ali da je firma bila prezadužena tada oni niti ne bi ušli u taj posao, kao što ne bi ušli u posao da nisu procijenili da je profitabilan. U konačnici banka da nije imala sluha, čak da se nije htjela naplatiti niti iz depozita te da ih je banka uništila.

20.5. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka LD i ED budući da su uvjerljivo i objektivno iskazivali te njihovi iskazi nisu u suprotnosti sa materijalnom dokumentacijom u spisu.

20.6. Uvidom u spis ovog suda Ovr-376/20 utvrđeno je da je ZD, kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] (ranije zk. ul [broj ZK uloška]) k. o. [katastarska općina], u vlasništvu ovršenika ĐD i OD za iznos od 120.000,00 Eur koji postupak je obustavljen 28.6.2022. jer je ovrhovoditelj povukao prijedlog budući da nije imao više potraživanja naspram ovršenika.

20.7. Svjedok AD (koji je ranije bio trećetuženik u ovom sporu) je u bitome naveo da se ne sjeća je li ZD posudio tužitelju kakve novce niti ima saznanja o njihovim međusobnim dogovorima. Zna da je tužitelj uložio svoj stan kao osiguranje za vraćanje kredita, a on da je zajedno sa tuženima uložio novac i dao bjanko zadužnice za kredit. Koliko se sjeća tužitelj da nije uložio značajnija financijska sredstva jedino što je riskirao je stan koji je dao u zalog. Nije se mogao sjetiti je li stan od tužitelja bio ulog kao što su to bila financijska sredstva njega i ostalih tuženih ili je taj stan služio samo kao osiguranje vraćanja kredita. Koliko se sjeća tužitelj nije imao novčanih gubitaka, a nakon što je projekt okončan njemu da je vraćeno puno manje od onog što je uložio. Ne sjeća se jesu li tuženici postavljali kakve zahtjeve prema tužitelju s osnove izgubljenih sredstava niti zna je li tuženima išta vraćeno.

20.8. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka AD budući da je uvjerljivo iskazivao o činjenicama koje su mu poznate.

20.9. Uvidom u Ugovor o nagodbi od 19.2.2020. (list 293-294 spisa) utvrđeno je da je predmetna nagodba zaključena između ovdje tužitelja i ŠD, a radi rješavanja svih donosa između tužitelja, ŠD i AD (ranijeg trećetuženika u ovom postupku), te se predmetnom nagodbom dužnik ŠD obvezao tužitelju isplatiti na ime njegovog potraživanja iz predmeta P- 1906/2018 ukupan iznos od 200.000,00 kn.

21. Slijedom svega navedenog, i to temeljem dokumentacije koja se nalazi u spisu, iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka, a naročito svjedoka ZD sud je utvrdio da je svjedok ZD tužitelju pozajmio iznos od 150.000 EUR-a u svibnju 2008. te da svrha tog zajma nije bila privatna već investicija u zajednički posao tvrtke „Osorski otoci d.o.o.“. Zajam je dan u svrhu dokapitalizacije tvrtke i pozajmica u korist tvrtke. Pored navedenog, tužitelj navodi kako je jasno rekao svjedoku ZD kako on u projekt ulaže svoje znanje, a ne novac jer novaca nije imao, a što potvrđuju i svjedoci ZD i AD. Nadalje, iz iskaza tužitelja i svjedoka ZD proizlazi da svjedok ZD nikada niti izričito, a niti prešutno, nije tražio povrat zajma iako je on već bio dospio u kolovozu 2010., niti je pokrenuo ikakav postupak u svrhu naplate predmetnog dugovanja, iako je imao i zadužnice i bjanko mjenice tužitelja i sudužnika (KD) iz kojih se mogao naplatiti. Konačno, iz iskaza tužitelja i svjedoka ZD proizlazi da su u zajednički poslovni pothvat ušli temeljem međusobnog povjerenja, a da je tome tako govori u prilog i činjenica što se ugovor o zajmu uopće ne poziva na poslovnu svrhu (koja je nesporno postojala), niti predviđa na koji način će se zajam vraćati osim što je bio dogovoren povrat velikog iznosa od 150.000,00 Eura u roku od tri mjeseca od zaključenja ugovora, pa je nejasno kako bi tužitelj, koji nije imao novaca za ulaganje, vratio tako značajnu pozajmicu nakon svega tri mjeseca. U tom smislu sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka ZD kako je kratki rok od tri mjeseca ugovoren jer je tužitelj radio atmosferu „kako veliki prihodi samo što nisu došli“, već ovako kratak rok upućuje na zaključak da su ugovorne strane računale na međusobne dogovore i povjerenje. S tim u svezi ističe se kako je tužitelj i sam naveo da su „išli na povjerenje“, a i sam svjedok ZD potvrđuje da su uvjeti otplate pozajmice bili „neodređeni“. Sve navedeno upućuje na zaključak da su između tužitelja i prednika tuženika, svjedoka ZD postojali usmeni dogovori o načinu povrata pozajmice.

21.1. Nadalje, ovaj sud je mišljenja kako je prijenos poslovnog udjela tužitelja u tvrtci „Osorski otoci d.o.o.“ učinjen sa svrhom prestanka obveze tužitelja po Ugovoru o pozajmici naspram prednika tuženika. Naime, u Izjavi o prijenosu prava od 18.9.2012. (list 168 spisa) navodi se da se poslovni udio i potraživanja prenose „bez naknade“ pa je stoga i logično zaključiti da, ako nije postojala nikakva protučinidba (novčana ili druga), da se onda radilo o namirenju neke postojeće obveze, odnosno „zatvaranju svih dugovanja“ tužitelja prema svjedoku ZD, kako je to sam tužitelj naveo. Da je tome tako proizlazi i iz činjenice što je poslovni udio tužitelja imao nominalnu vrijednost od 529.400,00 kn, te su u trenutku davanja Izjave o prijenosu prava od 18.9.2013. i zaključenja Ugovora o prijenosu poslovnog udjela na S.P.O.M.A.T. od 4.11.2013. postojala dospjela i nedospjela potraživanja tužitelja prema društvu Osorski otoci d.o.o. u iznosu od 117.842,06 Eura temeljem pozajmica koje je tužitelj učinio tijekom 2010. i 2011. (vidi par. 19.2. presude). Ovaj sud ne vidi drugih razloga zbog čega bi tužitelj bez naknade prenio vrijedan poslovni udio u firmi i sva dospjela i nedospjela potraživanja prema firmi na ZD (odnosno pravnu osobu po izboru ZD) osim da time zavori svoju obvezu naspram svjedoka ZD iz Ugovora o zajmu. Ističe se da je prijenos udjela na S.P.O.M.A.T učinjen posredstvom svjedoka ZD, o čemu ovaj svjedok nije iskazivao odnosno nije se sjećao, a nakon prijenosa poslovnog udjela, tužitelj gubi utjecaj u društvu čime je, osim gubitka udjela, izgubio mogućnost i da kroz poslovanje ostvari dobit i iz te dobiti vraća pozajmicu, a što je i bio početni dogovor između tužitelja i ZD.

21.2 Slijedom svega navedenog ovaj sud je mišljenja kako ponašanje vjerovnika, prednika tuženika, koji nikada tijekom desetogodišnjeg razdoblja (od dospijeća 31.8.2008. do davanja odgovora na tužbu u ovom postupku 1.10.2018.) nije tražio od tužitelja povrat pozajmice, nije aktivirao sredstva osiguranja pozajmice, niti je pokrenuo sudske postupke za povratom pozajmice, već je tražio prijenos poslovnih udjela tužitelja u trgovačkom društvu u čiji kapital je unesena upravo predmetna pozajmica kao i prijenos svih dospjelih i nedospjelih pozajmica koje je tužitelj imao naspram tog trgovačkog društva, što je tužitelj i uradio, upućuje na postojanje sporazuma o njegovom pristanku da primi nešto drugo umjesto onoga što mu se duguje (u tom smislu vidi odluku VSRH, II Rev-101/83 od 18. listopada 1983., PSP-24/93). Drugim riječima, prednika tuženika je, prema mišljenju ovog suda, pristao da umjesto povrata pozajmice primi sva dospjela i nedospjela potraživanja tužitelja prema društvu Osorski otoci d.o.o. kao i da imenuje pravnu ili fizičku osobu na koju je tužitelj prenio svoj poslovni udio u navedenom društvu. Pri tom je važno istaći kako je ugovor o zamjeni ispunjenja naplatni, dvostranoobvezni, neformalan i realan ugovor, koji je u konkretnoj slučaju sklopljen konkludentnim radnjama vjerovnika. Činjenica što je postojanje založnog prava na poslovnom udjelu tužitelja još uvijek upisano u upisnik FINA-e (list 209 spisa) ne mijenja stajalište ovog suda budući da je do ispunjenja došlo konkludentnim radnjama, a ne na temelju isprave kojom bi tužitelj eventualno mogao tražiti brisanje založnog prava.

21.3. Slijedom navedenog, budući da je tražbina prednika tuženika prestala zamjenom ispunjenja temeljem čl. 167. st.1. ZOO-a, neosnovan je prigovor tuženika radi prijeboja.

21.4. Stoga je valjalo odlučiti kao u točki IV. izreke presude.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. i 155. ZPP-a te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Sud je tužitelju priznao trošak sastava tužbe (1.488,00 € - Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 1.10.2019., 21.1.2020., 19.2.2024. (1.488,00 €, svaki podnesak – Tbr. 8/1), podneska od 22.11.2022. (50,00 € - Tbr. 8/4), pristup na ročišta održana 1.10.2019. i 21.1.2020. (100,00 €, svako ročište – Tbr. 9/5), pristup na ročišta održana 10.9.2020., 25.10.2022., 3.5.2023., 1.12.2023., 15.5.2024., 31.1.2025., 27.2.2025. i 24.6.2025. (1.488,00 €, svako ročište – Tbr. 9/1). Sud je tužitelj priznao i trošak sudske pristojbe na tužbu (663,61 €) i presudu (663,61 €), što sveukupno čini trošak od 19.433,22 €.

22.1. Stoga je odlučeno kao u točki V. izreke presude.

U Rijeci, 28. kolovoza 2025.

S u t k i n j a:

Iva Ivanišević Mostovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana njezina primitka. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja eKomunikacijom uz nalog za plaćanje pristojbe na presudu (663,61 €)

- pun. tuženika eKomunikacijom