REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-1178/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ines Božić, u pravnoj stvari tužitelja ARDENS d.o.o., OIB: 35815062719, Kaštel Lukšić, Kašteline 81, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Elezu, odvjetniku u Kaštel Sućurcu, protiv tuženika LSG Building Solutions d.o.o., OIB: 94444466973, Zagreb, Karlovačka cesta 203A, zastupanog po punomoćniku Alanu Balatincu, odvjetniku u Odvjetničkom društvo Balatinec i Nikolić u Zagrebu, radi isplate, zaključio je glavnu i javnu raspravu 15. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, odvjetnika Hrvoja Eleza i prokurista OĆ te punomoćnika tuženika, odvjetnika Alana Balatinca, 28. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jožice Matko- Ruždjak iz Zagreba, Kneza Višeslava 2, poslovni broj Ovrv-88/2021 od 19. travnja 2021. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 22.153,43 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje se određuju uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje počinju teći od 30. ožujka 2018. do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovog ovršnog postupka u iznosu od 567,25 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na troškove od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odob renih za dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 8 dana, i tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.687,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan u preostalom dijelu tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.187,50 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate i troškovima sudskih pristojbi po odluci suda.

Obrazloženje

1. Ovaj postupak je pokrenut prijedlogom za ovrhu na temelju kojeg je javni bilježnik Jožica Matko-Ruždjak iz Zagreba, donio 19. travnja 2021. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-88/2021 radi prisilne naplate novčane tražbine u iznosu od 166.915,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka. Trgovački sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Povrv-1178/2021 od 18. svibnja 2021. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu je ukinuo provedene radnje (točka I. izreke), te je odredio da će se postupak u dijelu u kojem je naloženo plaćanje nastaviti kao u prigovoru protiv platnog naloga (točka II izreke).

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, ovršenik (sada tuženik) pobija zahtjev kako u osnovi tako i u visini te ističe da nema nikakvih dugovanja prema ovrhovoditelju. Ovršenik navodi da je pobijano rješenje o ovrsi izdano temeljem konto kartice ovrhovoditelja u kojoj je knjižen račun IRA1-000025/18, a koji račun ovršenik osporava u cijelosti budući da usluge za koje je ispostavljen račun nije naručio od ovrhovoditelja niti je taj račun knjižio niti ga je koristio za odbitak PDV-a. Predlaže staviti izvan snage pobijano rješenje o ovrsi.

3. Tužitelj u podnesku od 6. listopada 2021. navodi da je dogovorio i izvodio radove protupožarnog brtvljenja instalacija, koje je izvodio tuženik na objektu hotela Berulija Brela (Blue Sun Hoteli) i to sve uslijed okolnosti koje su se neočekivano odvile kada su TEHNIKA d.d. Zagreb i IMOTEHNIKA d.o.o. dogovorile brtvljenje prodora elektroinstalacija koje nisu ni sa kim bile dogovorene, a trebalo ih je brzo izvesti, tim više što je došlo do preklapanja instalacija kroz iste otvore i zidove kroz koje prolaze sve ostale instalacije, a izvodio ih je tuženik. Radi lakšeg i nesmetanog izvođenja radova na sastanku u upravi gradilišta je dogovoreno sljedeće: KOMJATE d.o.o. prepušta Ugovor zaključen s tuženikom tužitelju pod istovjetnim uvjetima (Zapisnik o pregovaranju 676/17 i Nalog -ugovora (nije potpisan zbog daljnjeg prijenosa radova na tužitelja) – u privitku); tužitelj angažira KOMJATE d.o.o. da vrši radove brtvljenja uz pripomoć radnika tužitelja; KOMJATE d.o.o. se obvezalo da će naloge za brtvljenje instalacija koje izvodi tuženik primati isključivo od ovlaštenih osoba tuženika i to JĆ i FĆ, kako je i vršeno; brtvljenje elektroinstalacija obavljao je KOMJATE d.o.o. po nalogu predstavnika tužitelja i IMOTEHNIKA d.o.o., dok je oblaganje i zatvaranje ostalih prodora nalog dobivalo od tužitelja i TEHNIKA d.d.; po završetku svih radova KOMJATE d.o.o. i tužitelj su izradili nacrte sa simbolima brtvljenja i odvojili sukladno dogovoru (predani TEHNIKA d.d., IMOTEHNIKA d.o.o. i tuženiku), a koja dokumentacija se nalazi u dokumentaciji o tehničkom pregledu (pribaviti od hotel Berulija Brela – Blue Sun Hoteli d.d. i/ili MUP RH, Odjel za protupožarnu zaštitu Solin); tužitelj je izradio građevinsku knjigu svih brtvljenja koju je ovjerio glavni nadzorni inženjer NĆ, a istu je supotpisao predstavnik tuženika JĆ (u privitku i naložiti tuženiku dostaviti građevinsku knjigu); u raspodjeli pri potpisivanju građevinske knjige su nazočili direktor tužitelja, JĆ ispred tuženika i glavni nadzorni inženjer NĆ; predstavnik tuženika nije htio prihvatiti brtvljenja na objektu „Mala Berulija” kao vantroškovnički rad, iako je izvodio instalacije sanitarnih čvorova pa je brtvljenje pripojeno TEHNIKA d.d., te je prihvatio brtvljenja isključivo proizašla iz Ugovora između TEHNIKA D.D. i tuženika pa je iz Prijed loga okončane situacije isključen iznos od cca 41.000,00 kuna; tužitelj je tuženiku poslao okončanu situaciju - račun br. 4-ARDS1-1 na iznos od 166.915,00 kuna uz dokaz ovjerena građevinske knjige, kao i Ugovor o cesiji ovjerene od tužitelja i KOMJATE d.o.o., koji je tuženik odbio protivno gore dogovorenom potpisati negirajući radove te navodeći istom da je navedene platio. Na zamolbu da pošalje konto karticu se oglušio, a zaprimljeni račun nije vratio i osporio. Slijedom svega iznijetoga, tužitelj predlaže održavanje na snazi platnog nalog sadržanog u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jožica Matko-Ruždjak broj OVRV-88/2021 od 19.04.2021. godine.

4. U podnesku od 4. studenog 2021. tuženik se očitovao na podnesak tužitelja od dana 6. listopada 2021. Prvenstveno, tuženik ističe kako ustraje u cijelosti kod svih navoda iz prigovora protiv rješenja o ovrsi te dodatno ističe kako tuženik nikada nije naručio predmetne radove od tužitelja, a radi čije naplate je tužitelj pokrenuo ovaj postupak. Tuženik ističe kako nije bio u poslovnom odnosu s tužiteljem glede tih radova na objektu hotela Berulia Brela. Sve radove koje je tuženik naručio od tužitelja i sve poslove glede kojih su stranke bile u poslovnom odnosu, tuženik je uredno i u cijelosti platio tužitelju. Međutim, tuženik ponovno ističe kako u ovom projektu na objektu hotela Berulia Brela, tužitelj i tuženik nisu bili u poslovnom ili ugovornom odnosu pa stoga nema niti bilo kakve osnove da bi tužitelj potraživao predmetni iznos od tuženika. Nadalje, tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, budući da je iz Ugovora o cesiji od dana 26. rujna 2018. godine (dalje u tekstu Ugovor o cesiji) sklopljenog između tužitelja kao cedenta i trg. društva KOMJATE d.o.o. kao cesionara, a kojeg je dostavio tužitelj u prilogu podneska od 6. listopada 2021. godine, vidljivo kako je tužitelj predmetno potraživanje koje potražuje u ovom postupku ustupio trg. društvu KOMJATE d.o.o. kao novom vjerovniku. Slijedom navedenog, jasno je kako potraživanje za koje se u ovom postupku zahtijeva isplata, a za koje tuženik ponovno ističe kako ne postoji nikakva pravna niti poslovna osnova, bi eventualno moglo potraživati trg. društvo KOMJATE d.o.o., a ne tužitelj, što jasno proizlazi iz gore navedenog Ugovora o cesiji. Tuženik ističe kako je on bio izvođač elektroinstalaterskih i protupožarnih radova na objektu hotel Berulia Brela te je ujedno koordinirao sve takve radove. Kad se pojavila potreba za izvođenjem dodatnih radova, a budući da nije bilo moguće izvoditi brtvljenje na standardni način, investitor i glavni izvođač TEHNIKA d.d. su se obratili tuženiku radi obavljanja tih dodatnih radova. Tuženik je stoga krenuo u pregovore s trg. društvom KOMJATE d.o.o. radi podugovaranja tih radova, ali stranke nisu postigle dogovor budući da KOMJATE d.o.o. nije pristalo na to da se ugovori plaćanje tek po isplati tih radova od strane TEHNIKA d.d. prema tuženiku. Stoga, ugovor nikada nije sklopljen (bilo s tužiteljem ili s KOMJATE d.o.o.) niti su isti radovi ikada bili naručeni od strane tuženika. Iz navedenog razloga tuženik za te dodatne radove nikad nije niti primio narudžbu od strane TEHNIKA d.d., niti ih je ugovorio s TEHNIKA d.d., a da bi onda eventualno podugovarao te radove s nekim drugim podizvođačem Tuženiku nije poznato s kim je i je li uopće tuženik s nekim ugovorio izvođenje predmetnih radova, ali pretpostavlja da je to bilo s TEHNIKA d.d. ili čak sa samim investitorom. Pritom se ponovno ističe kako je tuženik koordinirao te radove jer mu je to bila obveza prema glavnom izvođaču, ali kako tuženik nikada nije bio ni u kakvom poslovnom ili ugovornom odnosu s tužiteljem. Budući da je jedno od temeljnih pravnih načela da se negativne činjenice ne dokazuju (negativa non sunt probanda), odnosno da tuženik ne može dokazivati da nije sklopio ugovor u pogledu predmetnih radova s tužiteljem, niti da iste nije naručio, teret dokazivanja tih okolnosti je na strani tužitelja. Obzirom da tužitelj u dosadašnjem tijeku postupku ni na koji način nije dokazao da bi sklopio bilo kakav ugovor s tuženikom i budući da iz dosadašnjeg tijeka postupka, ali i iz dokaza dostavljenih od strane samog tužitelja, proizlazi da isti nema više osnovu potraživati dotičan novčani iznos (proizlazi iz Ugovora o cesiji), jasno je kako je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan. S tim u vezi, tuženik ističe kako i iz priloga podnesku tužitelja od 6. listopada 2021. izvoda iz građevinske knjige (prilog 4) - jasno proizlazi kako je tužitelj bio u poslovnom i ugovornom odnosu s investitorom odnosno s trg. društvom TEHNIKA d.d., a ni na koji način ne i s tuženikom. Činjenica da tužitelj i tuženik nisu bili ni u kakvom ugovornom odnosu u pogledu predmetnih radova proizlazi jasno i iz e-mail poruke zakonskog zastupnika tužitelja, g. OĆ, od dana 23. siječnja 2018. godine upućene direktoru tuženika, g. DĆ gdje zakonski zastupnik tužitelja jasno naveo kako je „ostatak svih brtvljenja dogovoren sa firmom Ardens d.o.o. od strane investitora“. Obzirom da iz dostavljenih dokaza – izvoda iz građ. knjige, jasno proizlazi kako je investitor bila TEHNIKA d.d., a ne tuženik, nesporno je kako i sam zakonski zastupnik tužitelja potvrđuje da predmetne radove tuženik a) nije niti naručio; b) u pogledu tih radova nije bio u ugovornom odnosu s tužiteljem. Slijedom navedenog, potpuno je jasno kako tužitelj nema bilo kakve osnove potraživati dotični iznos od strane tuženika, a što isti pokušava u ovom sudskom postupku. Slijedom svega navedenog, predlaže se u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak ovog postupka.

5. U podnesku od 17. studenog 2021. tužitelj navodi da tuženikovo pozivanje na Ugovor o cesiji, kojega je tužitelj dostavio kao dokaz postojanja poslovnog odnosa , je sasvim deplasirano jer tuženik ne priznaje potraživanje, a isti ugovor pokušava koristiti u cilju dovođenja u pitanje aktivne legitimacije tužitelja iako sam ugovor obzirom na postupanje tuženika nije ni proizveo pravne učinke jer da jeste, tada bi na poziciji tužitelja nastupilo KOMJATE d.o.o. Istom logikom, da je KOMJATE d.o.o. postavio predmetno traženje po istom ugovoru o cesiji, tuženik bi takav ugovor sporio jer ga nije potpisao i prigovarao aktivnoj legitimaciji. Navodi kako je tužitelj poslovao isključivo s TEHNIKA d.d. su deplasirani jer, istina da je tužitelj poslovao s TEHNIKOM d.d. u odnosu na neke druge radove (protupožarna bravarija i brtvljenje instalacija koje nije imao tuženik), dok su radovi iz kojih proizlazi predmetno potraživanje isključivo naručeni od strane tuženika, izvršeni od strane tužitelja, korigiran je dio radova u odnosu na VĆ, ispostavljen je račun koji nije vraćen i osporen, da bi sada tuženik osporavao pa gotovo i činjenicu da su dokumentirano izvršeni radovi uopće izvršeni kako bi izbjegao obvezu plaćanja tužitelju. Naglašava se da je tuženik izvodio instalacije za Malu Beruliju ali je njegov predstavnik odbio potpisati građevinsku knjigu brtvljenja jer su radovi bili ''naknadni rad'', a već je plaćanje bilo up itno. Cjelokupni historijat točke IV. tuženikovog podneska je čisti pokušaj konstrukcije neke paralelne istine koji nema uporišta niti u dokazima koje prilaže tuženik, a kamo li u dokazima i dokaznim prijedlozima koje je prije dostavio tužitelj, te je takva konstrukcija razvoja događaja isključivo uperena na skretanje pažnje s glavnog problema ovog spora, a to je uslijed čega tuženik nije sporio radove prilikom izrade okončane situacije i ovjere građevinske knjige u cijelosti, a ne djelomično, jer je time u konačnici priznao nespornim veći dio radova tužitelja i to upravo one za koje tužitelj ovim putem i potražuje plaćanje. Kako bi se nadalje razjasnila situacija između svih aktera, osobito TEHNIKA d.d., predlaže se od istog društva zatražiti koji radovi su naručeni od strane tužitelja (dostaviti originalni ugovorni troškovnik, Ugovor i ispostavljeni račun) a koji od strane tuženika, te dokumentaciju vezanu za radove brtvljenja ( građevinsku knjigu, atestnu dokumentaciju koju je tuženik predao) na hotelu Berulija Brela. Zbog ugovorenog roka u osnovnom Ugovoru (koji je prolongiran nekoliko puta) nije bilo moguće ispostavljati privremene situacije-račune (nije ih priznavao investitor zbog datuma koji je poslije roka završetka radova) pa se naplata prolongirala po realnom završetku. Ove radove nije bilo moguće izvoditi jer je tuženik kasnio sa postavljanjem instalacija (njegovo kašnjenje uzrokovano kašnjenjem armirano betonskih i zidarskih radova a oni su kasnili zbog dosta promjena projekta,), a samim tim nije bilo ni Ugovora jer bi isti bio van roka predviđenog osnovnim Ugovorom. Dokazi koje je tuženik priložio u svom podnesku od 04.11.2021. godine su u konačnici irelevantni jer se pokušava na jedan sasvim neosnovan način skrenuti pažnja s tuž itelja kao nespornog aktera poslovnog pothvata prikazujući postojanje isključivo TEHNIKA d.d. i tuženika u rečenoj priči, što uistinu ne može opstati u kontekstu priloženih i predloženih dokaza od strane tužitelja. Tužitelj ustraje u svim dokaznim prijedlozima koje je predložio i u prijašnjem tijeku postupka, te ustraje u svom traženju u cijelosti.

6. U podnesku od 17. siječnja 2022. tuženik obavještava naslovni sud kako nema građevinsku knjigu, budući da se prema saznanjima tuženika građevinska knjiga nalazi kod Tehnike d.d. Stoga se predlaže da sud službenim putem zatraži od Tehnike d.d. dostavu građevinske knjige.

7. U podnesku od 1. veljače 2022. tužitelj se očitovao na na podnesak TEHNIKA d.d. od 24. siječnja 2022. Navodi da je točno da TEHNIKA d.d. nije s tužiteljem ugovorila brtvljenje te takav Ugovor i ne postoji. Brtvljenje instalacija nije troškovnički posebno iskazano kao grupa radova već je u jediničnoj cijeni svake instalacije određeni dio za brtvljenje instalacija na prodorima požarnih odjeljaka. Navedeno može potvrditi predstavnik investitora EĆ, glavni nadzorni inženjer NĆ, glavni inženjer gradilišta GĆ, voditelja zanatskih radova TEHNIKA d.d. LĆ i predstavnik tuženika na gradilištu. Nastavno na gore navedeno tuženik je dogovorio radove s KOMJATE d.o.o. ali zbog ''pomiješanosti'' instalacija kroz pojedine prodore koje su izvodili tuženik, IMOTEHNIKA d.o.o. i TEHNIKA d.d. odlučeno je da sve radi jedno društvo i na kraju se podjeli, što je glavni nadzorni inženjer i učinio, a što je vidljivo i pregledom građevinske knjige. TEHNIKA d.d. je imala brtvljenje iz razloga što je tuženik odbio raditi isto za ''malu'' VĆ jer je ona bila VTR (vantroškovnički rad), višak radova, a već su tada bili zategnuti odnosi u vezi plaćanja. Predstavnik tuženika je prihvatio nacrte, atestnu dokumentaciju i građevinsku knjigu te iste predao kao izvođač tih radova a isto je napravila i IMOTEHNIKA d.o.o. (za elektroinstalacija), a samim time i priznao radove. Tuženik nikad nije vratio račun, a znao je za njega i držao ga u posjedu. Dakle, radovi koji su predmet tužbe nisu bili posebno iskazani u troškovničkom opisu već su cijenom obuhvaćeni radovi protupožarnog brtvljenja. Navedeno je razvidno iz Ugovora i ugovornih troškovnika između TEHNIKA d.d. i tuženika, te između TEHNIKA d.d. i IMOTEHNIKA d.o.o. (elektroinstalacije), te su oni su priznali i platili radove. Napominje se, ako tuženik nije bio u obvezi izvoditi predmetne radove zašto je preuzeo atestnu dokumentaciju naslovljenu na tuženika, građevinsku knjigu i nacrte sa točno ucrtanim položajem pojedine vrste radova. Svi radovi bili naplaćeni dijelom avansno i privremenim situacijama u određenom postotku prije završetka radove. Obzirom da su radov i protupožarnog brtvljenja gotovo zadnji u redoslijedu radova (prije bojadisarskih) tužitelj nije bio u mogućnosti uopće naplatiti te radove jer je predstavnik tuženika rekao da su ostali zadnji za okončanu situaciju koja se jedino može ispostaviti nakon završenog ugovornog roka dovršetka radova. Obzirom na navode TEHNIKA d.d. i pokušavanja kompliciranja cjelokupne situacije, predlaže se naslovu sukladno načelu svrhovitosti naložiti TEHNIKA d.d. i IMOTEHNIKA d.o.o. dostaviti svu dokumentaciju vezanu za sporne radove koje posjeduju, povrh one koja je već naložena, kako bi se sukladno načelu utvrđenja materijale istine utvrdio cjelokupni historijat međusobnih odnosa vezanih za predmetni postupak. Navedeni dokazni prijedlog je plod novih navoda iz spomenutog podneska TEHNIKA d.d. te tužitelj ima pravo predložiti takve dokaze i po zaključenju prethodnog postupka. Ustraje se osobito u dokazu nalaganja TEHNIKA d.d. dostave građevinske knjige.

8. U dokaznom postupku sud je pročitao sljedeće isprave: konto kartica (str. 4. spisa), Zapisnik o pregovaranju (str. 32. – 40. spisa), Ugovor o cesiji (str. 41. – 42. spisa), knjige (str. 43. – 71. spisa), e-mail korespondencija (str. 72. – 79., 123. – 128. spisa), nacrti sa simbolima brtvljenja (str. 80. – 84. spisa), NALOG – UGOVOR (str. 85. – 91. spisa), prijedlog okončane situacije (str. 92. spisa), okončana situacija – račun br. 4-ARDS1-1 (str. 93. spisa), Ugovor br. 832/2016 (str. 129. – 139. spisa), Dodatni ugovor br. 832/2016 – 1 (str. 140. 142. spisa), Dodatni ugovor br. 832/2016-2 (str. 143. – 187. spisa), dopis Tehnika d.d. (str. 208. i str. 242. spisa), Ugovor br. 555/2017 (str. 209. – 217. spisa), Ugovor br. 832/2016 (str. 218. – 227. spisa), Dodatni ugovor br. 832/2016-1 (str. 228. – 230. spisa), Dodatni ugovor br. 832/2016-2 (str. 230. – 233. spisa), građevinska knjiga (str. 243. – 260. spisa). Sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka NĆ, PĆ, SĆ, LĆ, KĆ, JĆ, GĆ, OĆ, te je saslušao zakonskog zastupnika tužitelja. Sud nije proveo dokazni prijedlog saslušanjem svjedoka UĆ jer je tužitelj odustao od izvođenja tog dokaznog prijeldoga.

9. Sud nije proveo dokazni prijedlog grafološkog vještačenja niti građevinskog vještačenja na okolnost vrijednosti izvršenih radova, niti ostale dokazne prijedloge, jer je ocijenio da je provođenje tih dokaza suvišno (čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

10. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan, odnosno da platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi nije zakonit (čl. 451. st. 3. ZPP-a).

11. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 22.153,43 EUR (166.915,00 kn) koji tužitelj potražuje od tuženika na ime cijene za izvedene radove protupožarnog brtvljenja instalacija na objektu hotela Berulija Brela.

12. Između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija te visina potraživanja.

13. Iz činjenične osnove tužbenog zahtjeva (podneska od 6. listopada 2021.) proizlazi da je za izvršene vantroškovničke radove brtvljenja instalacija tužitelj ispostavio tuženiku okončanu situaciju – račun br. 4-ARDS1-1 na iznos od 22.153,43 EUR (166.915,00 kn), koja datira 29. ožujka 2018. (str. 93. spisa). Uvidom u Ugovor o cesiji na str. 41. – 42. spisa, koji je sklopljen 26. rujna 2018. između tužitelja kao cedenta i KOMJATE d.o.o., kao cesionara, proizlazi da cedent potpisom ugovora ustupa cesionaru potraživanja o cesusa (ovdje tuženika) u iznosu od 22.153,43 EUR (166.915,00 kn) po okončanoj situaciji broj 4-ARDS1-1 za radove na građevini F11997 Hotel Berulia, Brela od 29. ožujka 2018. (članak 1.). Člankom 2. ugovora je ugovoreno da cedent ustupa svoja potraživanja iz čl. 1. ugovora u svoti od 22.153,43 EUR (166.915,00 kn) u svrhu podmirenja svog duga prema cesionaru. Ugovor o cesiji je potpisan i ovjeren pečatom cedenta i cesionara, dok nije potpisan od strane tuženika kao cesusa. Iz tužiteljevih navoda, koje tuženik nije osporio, proizlazi da je tužitelj dostavio tuženiku Ugovor o cesiji, a koji je tuženik odbio potpisati.

14. Odredbom članka 80. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Odredbom članka 81. stavka 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Smatra se da su dospjele a neisplaćene kamate ustupljene s glavnom tražbinom (članak 81. stavak 3. ZOO). Odredbom čl. 82. st. 1. ZOO-a je propisano da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju.

15. Ustupom (cesijom) tražbine dolazi do promjene vjerovnika u obveznopravnom odnosu. Kod cesije se tražbina prenosi na novog vjerovnika (primatelja/cesionar), a raniji vjerovnik (ustupitelj/cedent) ispada iz obveznopravnog odnosa. Cedentu prestaje svojstvo vjerovnika, pa to svojstvo stječe cesionar. Kada je ugovorom o ustupu tražbina ustupljena trećoj osobi neovisno o tome o kojoj vrsti ugovora o ustupu se radi, cedent više ne može svoju ustupljenu tražbinu naplatiti od dužnika (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-5470/2021-3 od 14. veljače 2022., Pž-3400/2022 od 21. rujna 2022. i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revt113/13-2 od 2. prosinca 2014.). Na buduće kamate koje postoje uz glavnu tražbinu primjenjuje se opće pravilo iz članka 81. stavka 1. ZOO-a prema kojem zajedno s glavnom tražbinom na primatelja (cesionara) prelaze i takve kamate. Ako postoje kamate koje su dospjele, a još nisu isplaćene, postoji oboriva zakonska presumpcija da su i takve kamate prenesene na cesionara zajedno s glavnom tražbinom.

16. Kako je Ugovorom o ustupu tužitelj ustupio spornu tražbinu u iznosu od 22.153,43 EUR (166.915,00 kn) za radove izvedene i obračunate po okončanoj situaciji br. 4-ARDS1-1 trećoj osobi – društvu KOMJATE d.o.o., dok su sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a zajedno s glavnom tražbinom na novog vjerovnika prešla i sporedna potraživanja s naslova zateznih kamata, sud je utvrdio kako tužitelj nema više aktivnu legitimaciju potraživati navedenu tražbinu od tuženika. Kako u skladu s odredbama članka 80., 81. i 82. ZOO-a do prijenosa (ustupa) tražbine dolazi sklapanjem ugovora o ustupu, dok za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika jer se promjenom vjerovnika tražbina sadržajno ne mijenja, sud je ocijenio da tužiteljeve tvrdnje kako je tuženik odbio potpisati ugovor o cesiji nisu odlučne jer za valjanost i pravne učinke ustupa (cesije) nije niti potreban pristanak dužnika. Dakle, nakon prijenosa utužene tražbine na drugu osobu tužitelj više nije aktivno građanskopravno legitimiran tražiti od suda da naloži tuženiku ispunjenje tražbine tužitelju u iznosu od 22.153,43 EUR (166.915,00 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama jer ista tražbina ne može pripadati i tužitelju (cedentu) i trećoj osobi kojoj je tražbina ustupljena (cesionaru), osim kao solidarnim vjerovnicima, a cedent i cesionar to nisu niti je to tužitelj tijekom postupka tvrdio (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-3400/2022 od 21. rujna 2022.).

17. Slijedom navedenog, sud je na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP- a u cijelosti ukinuo citirani platni nalog iz rješenja o ovrsi i u cijelosti odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke presude).

18. Budući da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan zbog nedostatka aktivne legitimacije sud nije posebno cijenio ostale isprave u spisu niti ostale izvedene dokaze niti ostale tvrdnje stranaka jer nisu odlučni za odluku suda o navedenom prigovoru, niti bi ocjena tih dokaza i utvrđivanje ostalih činjenica i osnovanosti tvrdnji stranaka, pa tako i onih kojih se odnose na postojanje sporne tražbine, utjecala na drugačiju odluku suda o tužbenom zahtjevu koji je odbijen kao neosnovan zbog nedostataka aktivne legitimacije.

19. Tuženik koji je u cijelosti uspio u sporu ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a.

20. Tuženiku su kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP) priznati troškovi sastavljanja prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.11.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa), obrazloženog podneska od 4. studenog 2021. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), zastupanja na ročištima 27. listopada 2021., 14. prosinca 2021., 27. listopada 2022., 21. rujna 2023., 23. listopada 2023., 29. listopada 2024., te 15. srpnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. OT), te sastav podneska od 18. siječnja 2022. u iznosu od 50,00 EUR jer se radi o ostalim, a ne obrazloženom podnesku (Tbr.8.4. Tarife), što ukupno iznosi 4.550,00 EUR, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 1.137,50 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 5.687,50 EUR.

21. Dakle, tuženik ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 5.687,50 EUR, a na te troškove tuženik ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose jer se radi o troškovima postupka, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

22. Tuženik nema pravo na naknadu troškova za pristup na ročište od 12. prosinca 2023. jer je to ročište odgođeno, dakle, nije održano, niti sudske pristojbe pristojbe po odluci suda jer u tom dijelu zahtjev za naknadu troškova nije određen niti po osnovi niti po visini (čl. 164. st. 1. ZPP-a). Stoga je u preostalom dijelu koji iznosi 1.187,50 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i sudskim pristojbama po odluci suda tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

25.

Zagreb, 28. kolovoza 2025.

Sutkinja

Ines Božić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na koje je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.