Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-680/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Gorana Škugora predsjednika vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik u Splitu, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kallay i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2662/2021-34 od 31. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2662/2021-34 od 31. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke, pod točkom II izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati novčani iznos od 3.529,11 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose i iznos od 433,18 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. srpnja 2007. do isplate i pod točkom III izreke.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka i to zahtjev tužitelja DJ u iznosu od 262,50 eur i zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. u iznosu od 404,74 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

''I Utvrđuje se da je djelomično ništav Ugovor o kreditu broj 418-50-4235552 od 4. srpnja 2007. (solemniziran pred Nevenkom Kekez, Javnim bilježnikom u Splitu, broj OV-6913/07, dana 6. srpnja 2007.), sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tužene kao kreditora i to:

a) u dijelu (naročito odredbe sadržane u članku 2. ugovora) u kojem se tužitelj obvezao tuženoj platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke/tužene, točnije u dijelu u kojem je tužena ovlaštena jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu sa svojim odlukama i aktima te shodno tome povećavati ugovoreni anuitet, kao i u dijelu svih drugih odredaba ugovora i akata tužene koje propisuju takav način promjene kamatne stope.

b) u dijelu (naročito odredbe sadržane u članku 1. i 7. ugovora) u kojem se ugovora valutna klauzula u CHF-u, točnije u dijelu u kojem se tužitelj obvezao otplaćivati kredit i kamate u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene za CHF na dan plaćanja (dospijeća);

c) U dijelu u kojem se ugovaraju naknade/troškovi kredita, točnije u dijelu odredbe članka 3. koji glasi: „Naknada 3.30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“, kao i u dijelu akata tužene kojim se propisuje pravo na naplatu istih troškova.

II Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju

-novčani iznos od 3.529,11 eura s osnova utvrđenja iz točke I/ b) tužbenog zahtjeva uvećano za zakonske kamate koje na svaki pojedini mjesečni iznos preplate teku od dana te preplate pa do dana isplate, sve to po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje po stopi utvrđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), a od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja na iznos od:

- 2,61 eura teče od 20.8.2007. pa do isplate,

- 1,47 eura teče od 19.11.2007. pa do isplate,

- 0,35 eura teče od 21.12.2007. pa do isplate,

- 4,26 eura teče od 29.1.2008. pa do isplate,

- 6,40 eura teče od 27.2.2008. pa do isplate,

- 10,08 eura teče od 28.3.2008. pa do isplate,

- 4,55 eura teče od 25.4.2008. pa do isplate,

- 2,37 eura teče od 23.5.2008. pa do isplate,

- 5,06 eura teče od 30.6.2008. pa do isplate,

- 1,11 eura teče od 21.7.2008. pa do isplate,

- 1,30 eura teče od 25.8.2008. pa do isplate,

- 3,64 eura teče od 30.9.2008. pa do isplate,

- 21,39 eura teče od 29.10.2008. pa do isplate,

- 9,50 eura teče od 27.11.2008. pa do isplate,

- 24,62 eura teče od 31.12.2008. pa do isplate,

- 26,94 eura teče od 30.1.2009. pa do isplate,

- 27,99 eura teče od 3.3.2009. pa do isplate,

- 25,10 eura teče od 18.3.2009. pa do isplate,

- 25,65 eura teče od 29.4.2009. pa do isplate,

- 21,23 eura teče od 21.5.2009. pa do isplate,

- 17,97 eura teče od 17.6.2009. pa do isplate,

- 18,84 eura teče od 28.7.2009. pa do isplate,

- 20,55 eura teče od 28.8.2009. pa do isplate,

- 20,40 eura teče od 22.9.2009. pa do isplate,

- 18,67 eura teče od 30.10.2009. pa do isplate,

- 21,93 eura teče od 30.11.2009. pa do isplate,

- 24,54 eura teče od 24.12.2009. pa do isplate,

- 28,25 eura teče od 1.2.2010. pa do isplate,

- 27,40 eura teče od 1.3.2010. pa do isplate,

- 32,44 eura teče od 29.3.2010. pa do isplate,

- 31,49 eura teče od 3.5.2010. pa do isplate,

- 33,35 eura teče od 31.5.2010. pa do isplate,

- 49,49 eura teče od 28.6.2010. pa do isplate,

- 46,17 eura teče od 2.8.2010. pa do isplate,

- 56,31 eura teče od 30.8.2010. pa do isplate,

- 52,81 eura teče od 20.9.2010. pa do isplate,

- 47,17 eura teče od 25.10.2010. pa do isplate,

- 59,07 eura teče od 30.11.2010. pa do isplate,

- 74,21 eura teče od 29.12.2010. pa do isplate,

- 63,49 eura teče od 25.1.2011. pa do isplate,

- 67,25 eura teče od 1.3.2011. pa do isplate,

- 62,47 eura teče od 30.3.2011. pa do isplate,

- 63,32 eura teče od 29.4.2011. pa do isplate,

- 83,62 eura teče od 31.5.2011. pa do isplate,

- 85,60 eura teče od 30.6.2011. pa do isplate,

- 102,55 eura teče od 21.7.2011. pa do isplate,

- 93,84 eura teče od 29.8.2011. pa do isplate,

- 84,31 eura teče od 22.9.2011. pa do isplate,

- 83,28 eura teče od 28.10.2011. pa do isplate,

- 82,55 eura teče od 18.11.2011. pa do isplate,

- 87,10 eura teče od 21.12.2011. pa do isplate,

- 91,06 eura teče od 30.1.2012. pa do isplate,

- 91,59 eura teče od 28.2.2012. pa do isplate,

- 88,85 eura teče od 19.3.2012. pa do isplate,

- 90,70 eura teče od 27.4.2012. pa do isplate,

- 91,97 eura teče od 31.5.2012. pa do isplate,

- 89,84 eura teče od 26.6.2012. pa do isplate,

- 90,40 eura teče od 24.7.2012. pa do isplate,

- 88,80 eura teče od 27.8.2012. pa do isplate,

- 85,35 eura teče od 27.9.2012. pa do isplate,

- 89,03 eura teče od 29.10.2012. pa do isplate,

- 90,80 eura teče od 30.11.2012. pa do isplate,

- 89,56 eura teče od 14.12.2012. pa do isplate,

- 82,61 eura teče od 21.1.2013. pa do isplate,

- 88,51 eura teče od 21.2.2013. pa do isplate,

- 89,03 eura teče od 18.3.2013. pa do isplate,

- 86,71 eura teče od 22.4.2013. pa do isplate,

- 79,52 eura teče od 15.5.2013. pa do isplate,

- 79,34 eura teče od 28.6.2013. pa do isplate,

- 81,40 eura teče od 11.7.2013. pa do isplate.

-novčani iznos od 433,18 eura s osnova utvrđenja iz točke I/ c) tužbenog zahtjeva uvećano za zakonske kamate po stopi koja se računa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet (5) postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, koja na taj iznos teče od 9. srpnja 2007. pa do isplate, dok se u odnosu na više zatraženu isplatu iznosa od 2,02 eur tužbeni zahtjev odbija. III Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.155,38 eura sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.''

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i tužitelja obveže da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak, odnosno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Za sastav žalbe i sudsku pristojbu na žalbu zahtijeva naknadu od 404,74 eur. Iako tuženik presudu pobija u cijelosti po sadržaju žalbe je za zaključiti da je pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle pod točkom I izreke, pod točkom II izreke, osim u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2,02 eur, te pod točkom III. izreke pa je u tome dijelu po žalbi tuženika, sukladno odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), prvostupanjska presuda ispitivana.

3. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, uz dosudu troška sastava očitovanja na žalbu. Za sastav odgovora na žalbu zahtijeva 262,50 eur.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnima odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, kao i naplati jednokratne naknade iz ugovora o kreditu te zahtjev za isplatu iznosa na ime ništetnosti tih odredbi, kojeg su 4. srpnja 2007. zaključili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor. Prema tom ugovoru je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 22.450,90 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita uz ugovorenu kamatnu stopu od 5,49 % godišnje, promjenljivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, a kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, kao i uz ugovorenu jednokratnu naknadu od 3,30 % koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Tužitelj se u svezi ništetnosti navedenih odredaba Ugovora o kreditu poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudu poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., koje su donesene u kolektivnom sporu.

6. Ispitujući presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povrede na koje upire žalitelj. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju izričito upire tuženik. Presuda sadrži razloge o svim prigovorima tuženika, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP na koju tuženik upire sadržajem žalbe. Neosnovano upire tuženik i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 288. st. 2. ZPP. Naime, tužitelj ima pravni interes i ovlašten je tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogao ostvariti neka eventualna prava koja mu pripadaju, pa tako ima i pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, neovisno o tome što u ovom postupku nije zatražio isplatu s te osnove.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

8. Tako je sud prvog stupnja utvrdio da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 4. srpnja 2007. zaključili ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila marke Mazda, kojim je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 22.450,90 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl.1. ugovora)), uz ugovorenu kamatu od 5,49 % godišnje, promjenljivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (čl.2.), a kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća (čl. 7. ugovora) te je ugovorena jednokratna naknada od 3,30 % od iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita (čl. 3. ugovora), da se radi o potrošačkom ugovoru, sastavljenom od strane tuženika na unaprijed pripremljenom obrascu, da se o odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, niti se moglo pregovarati o ključnim elementima ugovora, da tužitelj kao korisnik kredita nije bio upoznat o parametrima koji utječu na promjene prvotno ugovorene kamatne stope i promjene valutnog tečaja, što sve je uzrokovalo značajnu neravnotežu odnosa i položaja stranaka. Nadalje je utvrđeno da je tuženik tužitelju naplatio jednokratnu naknadu prilikom prvog korištenja kredita u iznosu od 433,18 eur, da je tijekom otplate kredita tuženik jednostrano mijenjao kamatnu stopu, a posljedično tome se mijenjao i anuitet, a da se mijenjao i tečaj CHF, da je zbog promjene tečaja tužitelj tuženiku preplatio 3.531,13 eur, ali je manje platio 2,02 eur, pa se tako radi o preplati od 3.529,11 eur, dok je zbog promjene kamatne stope preplatio 876,72 eur.

9. S obzirom na navedena utvrđenja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli predmetnog ugovora ništetne. Naime, u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03 - dalje: ZZP/03), koji je čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Člankom 84. ZZP/03 je bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, dok je prema čl. 87. toga Zakona takva odredba ništetna.

10. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud polazi od presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. (koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 i Rev-2221/2018) te utvrđuje da su djelomično ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, slijedom čega da tužitelj ostvaruje pravo povrata preplaćenog iznosa.

11. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnom odredbu čl. 3. ugovora te je pravilno utvrdio da se radi o unaprijed formuliranom ugovoru kojeg je pripremila banka kao kreditor. Navedeno je pravilno utvrđeno cijeneći iskaz tužitelja kao stranke iz sadržaja kojeg, kako to utvrđuje i prvostupanjski sud proizlazi da se o spornoj odredbi ugovora nije pregovaralo te da tužitelj nije imao utjecaja na sadržaj iste pa kako je iz isprave o sklopljenom Ugovora o kreditu evidentno da se radi o standardnom tipskom ugovoru to pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da se radi o ugovoru čiji je sadržaj unaprijed pripremljen po banci te na koji tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaja. Na tako utvrđene činjenice pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 81. st. 1. i čl. 87. ZZP/03 kojima je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, a posljedično navedenom nepoštena ugovorna odredba je ništava, a njezina ništavost ne povlači ništavost samog ugovora jer isti može opstati bez takve odredbe, i glede odredbe čl. 3. predmetnog ugovora.

12. Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da se sud prvog stupnja pravilno pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedenih presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništave ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici, jer se tužitelj na njih pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba, koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

14. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene).

15. Sudsko utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo, pa time potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli preplatio tuženiku iznos od 3.529,11 eur i temeljem ništetne odredbe o naplati jednokratne naknade je platio tuženiku 433,18 eur, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) obvezao tuženika isplatiti tužitelju te iznose.

16. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12) pravomoćno utvrđeno da je odredba kojom je ugovorena valutna klauzula ništetna, a u ovom postupku da je ništetna i odredba o naplati jednokratne naknade iz čl. 3. ugovora, te imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu, proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115. ZOO mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja, po stopi propisanoj čl. 29.st.2. ZOO.

17. Prvostupanjski sud je pravilno otklonio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare glede isplate preplaćenih iznosa s osnova ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli. Naime, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva iznova ponovno počinje teći od trenutka pravomoćnosti presude u predmetu Pž-6632/17 od 14.lipnja 2018., pa je tužba podnesena (podnesena 6. srpnja 2021. ) unutar petogodišnjeg zastarnog roka propisanog čl. 225. ZOO. Zastara nije nastupila ni glede zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredbe o naplati jednokratne naknade, jer se, sukladno odredbi čl. 328. ZOO pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

18. Valja ukazati da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." U presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. izraženo je pravno shvaćanje kako pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (14. lipnja 2018.).

18.1. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike je na sjednici 31. siječnja 2022. donio Objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF slijedećeg sadržaja: „Povodom dvojbi i nedoumica koje se učestalo pojavljuju u praksi, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. godine izraženo je mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020- 2 od 30. siječnja 2020., koje objavljujemo u cijelosti.

U tom smislu na sjednici je postavljeno pravno pitanje: „Od kada počinje teći zastarijevanje u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF, tj. da li od pravomoćnosti presude(a) povodom kolektivne tužbe (sukladno Rev-2245/17) ili od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u svakom pojedinom slučaju (sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020.

U odgovoru su doneseni slijedeći zaključci:

1.Pravna shvaćanja izražena u presudi br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i sjednici Građanskog odjela br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., nisu uzajamno proturječna, naprotiv, međusobno se podupiru i dopunjavaju.

2. Presuda u predmetu Rev-2245/2017-2 donesena je povodom izvanredne revizije i daje odgovor na pravno pitanje: „Predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena sukladno čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (NN, br. 79/2007, kako je izmijenjen - ZZP/07) tužbu definiranu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (NN, br. 35/05, kako je izmijenjen - ZOO) odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?“ * Odgovor na ovo pitanje glasi: „Prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.„

3. Pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev-2245/2017-2) * Pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“

4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“

19. Prema tome, a imajući u vidu citirana pravna shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, na koje se u tužbi poziva tužitelj, dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle s osnove ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi 13. lipnja 2014., a glede ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli 14. lipnja 2018. Glede zahtjeva za isplatu s osnove ništetnosti odredbe o naplati jednokratne naknade zastarijevanje počinje teći tek pravomoćnošću odluke kojom je ta odredba utvrđena ništetnom, jer ista nije bila predmetom kolektivnog spora.

19.1. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 6. srpnja 2021. to nije nastupila za iznos koji tužitelj zahtijeva s osnove ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i za iznos koji zahtijeva s osnove ništetnosti odredbe o naplati jednokratne naknade, kako je to zaključio i sud prvog stupnja.

20. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Tužitelj u postupku nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svojeg tužbenog zahtjeva pa je sud prvog stupnja pravilno na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP naložio tuženiku da tužitelju naknadi sve troškove potrebne za vođenje parnice, pa u cijelosti i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 398,17 eur. Taj trošak je, naime, bio potreban za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja u ovoj pravnoj stvari.

21. Svi drugi žalbeni navodi stranaka nisu od odlučnog značenja pa nisu ni posebno cijenjeni (čl. 375. st. 1. ZPP).

22. Zbog svega navedenog je kao neosnovana odbijena žalba tuženika te je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

23. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP. Zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu je odbijen, jer je njegova žalba neosnovana. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu je odbijen, jer taj trošak nije bio potreban.

24. U nepobijanom dijelu pod točkom II izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2,02 eur prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 28. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor