Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-260/2025-4

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dijane Jakoliš kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Ivana Jurišića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marijane Lokas kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. DK, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 22. svibnja 2025. posl. br. K-261/2025-24, u sjednici vijeća održanoj dana 28. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e :

Odbija se žalba opt. DK kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu od 22. svibnja 2025. posl. br. K-261/2025-24 proglašen je krivim opt. DK zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 te je na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.1. U izrečenu kaznu zatvora optuženiku je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 20. ožujka 2025. u 20:50 sati pa nadalje (na zahtjev optuženika isti je rješenjem Općinskog suda u Karlovcu posl. br. K-261/2025-29 od 9. lipnja 2025., koje je postalo pravomoćno i izvršno 11. lipnja 2025., upućen na izdržavanje kazne zatvora prije pravomoćnosti prvostupanjske presude).

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25., - dalje u tekstu: ZKP/08) opt. DK je u cijelosti oslobođen obaveze nadoknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 6. ZKP/08.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po braniteljici Tini Budimir Bijelić odvjetnici u ZOU Danija Budimir i Tina Budimir Bijelić u Ogulinu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba opt. DK nije osnovana.

6. Žaleći se zbog nepotpuno, a time i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik u žalbi podnesenoj po braniteljici navodi da prvostupanjski sud nije proveo psihološko-psihijatrijsko vještačenje optuženika, što da je po službenoj dužnosti trebao učiniti vezano za ponašanje optuženika tempore criminis, posebno zbog optuženikova ponašanja pred sudom, obzirom na način iznošenja obrane i odgovora koje je optuženik dao na pitanja suda, pri čemu njegova obrana mu nije išla u prilog, pa je upitno njegovo rasuđivanje i postupanje u određenom situacijama, pa da je bila potrebna procjena psihičkog stanja optuženika, uopće i posebno tijekom kritičnog događaja, kada je bio i pod utjecajem alkohola.

6.1. Opt. DK je praktično od početka postupka, odnosno otkad su se za to stekli zakonski uvjeti (kada je određen istražni zatvor), osigurana stručna pomoć branitelja – odvjetnika, pa je optuženiku rješenjem Županijskog suda u Karlovcu posl. br. 14 Su-1/2025-72 od 24. ožujka 2025. postavljen branitelj po službenoj dužnosti u osobi Tini Budimir Bijelić odvjetnici u Ogulinu. Tijekom čitavog postupka, pa i nakon što je optuženik iznio svoju obranu, obrana nikada nije predlagala provođenje psihološko-psihijatrijskog vještačenja optuženika iz razloga navedenih u žalbi, pa tako ni na ročištu rasprave održanom 22. svibnja 2025., nakon izvedenih dokaza obrana nije imala prijedloga za dopunu postupka, a branitelj optuženika ni u završnom govoru niti jednom riječju nije ukazao na potrebu provođenja psihološko-psihijatrijskog vještačenja optuženika iz nekog razloga, a sam optuženik u završnom govoru izjavio da se u cijelosti pridružuje navodima svog branitelja i da nema ništa za dodati. S druge strane, uređujući sudac, a kako proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, nije smatrao potrebnim provoditi psihološko-psihijatrijsko vještačenje optuženika, budući ubrojivost optuženika tijekom postupka ničim nije bila dovedeno u pitanje. Samim time što je optuženik inkriminirane prigode bio pod utjecajem alkohola s koncentracijom od 1,60 g/kg, kako proizlazi iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola za optuženika od 20. ožujka 2025., ne znači da je bilo neophodno provođenje naprijed spomenutog vještačenja optuženika.

6.2. Iz naprijed navedenih razloga žalba optuženika zbog nepotpuno, a time i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogla biti prihvaćena.

7. Žaleći se zbog odluke o kazni žalitelj smatra da je ista prestrogo određena i da je upitno hoće li ostvariti svrhu kažnjavanja kao takva, tim više što je optuženik u svojoj obrani iskazao namjeru selidbe iz sredine u kojoj sada živi, kako više ne bi dolazio u situaciju mogućeg susreta s oštećenikom i postupanja na sličan način kao u predmetnom slučaju u istom.

7.1. Međutim, po stavu ovog drugostupanjskog suda, optuženikova žalba zbog odluke o kazni nije osnovana, jer se kazna zatvora u trajanju od jedne godine na koju je optuženik osuđen, obzirom na sve po prvostupanjskom sudu utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, a imajući u vidu i stupanj krivnje, izravnu namjeru, ukazuje podobnom da se njome ostvari zakonom propisana svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, dakle izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utječe na počinitelja – optuženika, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Naime, prvostupanjski sud je optuženiku kao olakotnu okolnost cijenio njegov socijalni status karakteriziran nezaposlenošću i slabim imovnim stanjem, a kao otegotnu okolnost optuženikovu višestruku osuđivanost zbog različitih kaznenih djela (između ostalog i zbog ubojstva iz čl. 90. KZ/97 i pokušaja ubojstva iz čl. 90. u svezi čl. 33. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od osam godina, zbog kaznenog djela nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 335. st. 1. KZ/97), ali i zbog istovrsnog kaznenog djela, dakle radi se o specijalnom povratniku, kojeg ni ranija višestruka osuđivanost nije odvratila da više ne čini kaznena djela, što ukazuje da je optuženikovo ponašanje potpuno neusklađeno s pravnim propisima i općeprihvaćenim društvenim normama, da je prilikom počinjenja kaznenog djela za koje je proglašen krivim u ovom postupku iskazao značajnu kriminalnu količinu, a tijekom postupka optuženik je unatoč vremenskom odmaku od počinjenja kaznenog djela iskazao i dalje iznimnu netrpeljivost prema oštećeniku, navodeći u svojoj obrani da mu uopće nije žao što je inkriminirane prigode šamarao oštećenika. Stoga nema mjesta blažem kažnjavanju optuženika, zbog čega nije osnovana žalba zbog odluke o kazni.

8. S obzirom na izloženo, a budući ispitivanjem prvostupanjske presude u skladu sa odredbom čl. 476. st. 1. ZKP/08 nisu utvrđene povrede kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, trebalo je primjenom čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku 28. kolovoza 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dijana Jakoliš