Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-1820/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu dr. sc. Ivanu Tironiju u pravnoj stvari tužitelja BF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Borisu Marohniću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika VF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Miroslavi Turnšek, odvjetnici u Rijeci, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj: Psp- 61/2023 od 18. travnja 2025., dana 28. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj: Psp-61/2023 od 18. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje:

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio rješenje kojim je kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev slijedećeg sadržaja:

„1. Utvrđuje se da je dana 02. srpnja 2020. godine tuženik VF smetao tužitelja BF u (posljednjem i faktičnom) posjedu nekretnina upisanih kod zemljišnoknjižnog odjela Crikvenica, Općinski sud Crikvenica, upisane u k.o. ([katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], oznaka zemljišta oranica u brdu površine 9 čhv, k. č. br. [katastarska čestica], oznaka zemljišta gradilište, površine 11 čhv, čiji je tužitelj samostalni posjednik (i vlasnik) u udjelu 1/1 i to tako da je preskočio kameni suhozid i kameni zidani zid, te cijelom površinom predmetnih nekretnina čupao bilje, čupao i lomio raslinje, lomio grane voćaka, premještao i bacao kamenje, gazio raslinje i zemlju.

2. Nalaže se tuženiku TF da uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja na dan smetanja 02. srpnja 2020. godine, predajom posjeda nekretnina upisanih kod zemljišnoknjižnog odjela Crikvenica, Općinski sud Crikvenica upisane u k.o. ([katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], oznaka zemljišta oranica u brdu površine 9 čhv, te k. č. br. [katastarska čestica], oznaka zemljišta gradilište, površine 11 čhv, tužitelju OF sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Zabranjuje se tuženiku TF daljnje uznemiravanje posjeda tužitelja OF, odnosno preskakanje kamenog suhozida i kamenog zidanog zida, te cijelom površinom predmetnih nekretnina upisanih kod zemljišnoknjižnog odjela Crikvenica, Općinski sud Crikvenica upisane u k.o. ([katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], oznaka zemljišta oranica u brdu površine 9 čhv te k. č. br. [katastarska čestica] oznaka zemljišta gradilište, površine 11 čhv čupanje bilja, čupanje i lomljenje raslinja, lomljenje grana voćaka, premještanje i bacanje kamenja, gaženje raslinja i zemlje ili slično postupanje i ponašanje pod prijetnjom novčane kazne sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

4. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 553,08 EUR-a/4.167,18 kn sa zateznim kamatama koje teku od dana 23. ožujka 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

2. Nadalje, prvostupanjski je sud odlučio i o parničnom trošku na način da je u točki II. izreke naložio tužitelju da s ovog osnova isplati tuženiku iznos od 1.372,50 eura, dok je u točki III. izreke odbio kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, preko dosuđenog mu iznosa iz točke II. izreke rješenja.

3. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je podnio žalbu, očigledno u dijelu pod točkama I. i II. izreke i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, razloga koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1., točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a. Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da prihvati tužbeni zahtjev, odnosno podredno da ukine rješenje u pobijanom dijelu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

4. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest smetanje posjeda tj. je li tuženik dana 2. srpnja 2020. zasmetao tužitelja u posljednjem mirnom faktičnom posjedu nekretnina točno označenih u izreci tužbenog zahtjeva, a koje u naravi predstavljaju vrt. Sporno smetanje posjeda kako je tuženik izvršio na način da je na predmetnom zemljištu čupao bilje, čupao i lomio raslinje, lomio grane voćaka, premještao i bacao kamenje te gazio raslinje i zemlju.

7. Prije svega je za reći kako je prvostupanjski sud u ovom predmetu već donio rješenje i to 23. ožujka 2023. kojim je prihvatio tužbeni zahtjev koji je i sada predmetan.

8.

Odlučujući o žalbi tuženika , Županijski je sud u Splitu dana 11. prosinca 2023., pod poslovnim brojem: Gž – 1572/2023-2 donio rješenje kojim je uvažio žalbu tuženika, ukinuo prvostupanjsko rješenje od 23. ožujka 2023., te vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 1. ZPP-a, jer je smatrao kako je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

9. Drugostupanjski je sud u obrazloženju svog „ukidnog“ rješenja pored ostalog naveo i slijedeće:

„15. Odredbom članka 13. ZVDSP-a propisano je kako je posjed stečen kad stjecatelj uspostavi faktičnu vlast glede stvari, bilo da ju je osnovao jednostranim činom (izvorno stjecanje posjeda), ili da mu je prenesena (izvedeno stjecanje posjeda). Izvedeno stjecanje znači stjecanje posjeda s voljom dosadašnjeg posjednika. No, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja u tom smislu me daje dostatno obrazloženje da je upravo tužitelj bio u posljednjem mirnom faktičnom posjedu predmetnog vrta. Sud u odlomku 24. obrazloženja pobijanog rješenja tek navodi kako iz provedenog postupka proizlazi da je tužitelj bio posljednji mirni posjednik sporne nekretnine. Međutim pri tome propušta navesti na temelju kojih je to utvrđenih činjenica došao do navedenog zaključka. Posebno je za istaknuti kako prvostupanjski sud ne utvrđuje koje je, ako jest, konkretne posjedovne čine i u kojem razdoblju, poduzimao tužitelj na predmetnoj nekretnini….

18. Usput je za kazati i slijedeće. U posjedovnoj parnici kakva je nedvojbeno i ova predmetna, sud treba utvrditi je li tužitelj imao posjed kakav se štiti i da li mu je takav posjed samovlasno smetan. Utvrdi li to sud će donijeti odluku kojom će narediti da se uspostavi smetanje posjeda, naravno ako je to moguće, te zabraniti takvo ili slično smetanje posjeda. Stoga u ovoj parnici nema mjesta utvrđivanju prava vlasništva (kako to dijelom proizlazi iz izreke pobijanog rješenja), a rješenjem se može narediti samo uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja ako je to moguće.“

10. Sada pak u ponovljenom postupku prvostupanjski je sud otklonio uočenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, te je izveo sve parnične radnje i raspravio sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud, odnosno postupio je na temelju odredbe članka 377. stavak 2. ZPP-a.

11. S obzirom na prijedlog tužitelja u žalbi na prvostupanjsko rješenje da drugostupanjski sud, podredno, ukine pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, za reći je slijedeće. Odredbom članka 44. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 57/11.) koji je stupio na snagu 2. lipnja 2011. i koji se primjenjivao na postupke u kojima na dan stupanja na snagu ovog Zakona nije bila donesena prvostupanjska odluka, bio je dodan ZPP-u članak 437 a. koji je propisivao kako u postupku u parnicama iz radnih odnosa prvostupanjska se odluka u povodu žalbe može ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje najviše jedanput. Kasnije je odredbom članka 80. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 25/13.). dalje ZID ZPP/13, koji je stupio na snagu 1. travnja 2013. dodan ZPP-u novi 366.a članak kojim je propisano da se prvostupanjska odluka u povodu žalbe može ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje najviše jedanput.

12. S tim u svezi usput je za navesti kako se u sudskoj praksi postavilo pitanje na koje se predmete odnosi zabrana dvostrukog ukidanja prvostupanjskih presuda to je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenog 2020., pod poslovnim brojem Su-IV-308/2020, zauzeto slijedeće pravno mišljenje: „Zabrana dvostrukog ukidanja iz čl. 366. a Zakona o parničnom postupku odnosi se na sve parnične postupke u tijeku, a ne samo na one u kojima je po prvi put prvostupanjska presuda donesena nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2013.“

13. Slijedom navedenog razvidno je kako ovaj drugostupanjski sud ni u kom slučaju više ne može ukinuti pobijano rješenje od 18. travnja 2025. i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

14.1. Prije svega je za istaknuti kako ispitujući predmetno prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu te postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, a sve u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a. Također je za istaknuti kako prvostupanjski sud nije počinio ni povredu odredbi parničnog postupka iz članaka 354. stavak 2. točke 6. i 11. ZPP-a, a na koje se navodne povrede tužitelj u žalbi posebno poziva.

14.2. Tužitelj u žalbi navodi kako mu nisu dostavljeni svi podnesci tuženika, pa da se na njih nije mogao očitovati. Stoga smatra kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a. Ovaj žalbeni razlog tužitelja nije osnovan. Naime tužitelj se tek paušalno poziva da je prvostupanjski sud počinio povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a (ova bitna povreda uvijek postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom). Žalitelj uopće ne navodi koji mu to podnesci tuženika nisu dostavljeni, pa je za zaključiti kako ove bitne povrede odredbe parničnog postupka nema.

14.3. Također je za reći kako je pobijano rješenje razumljivo, ono ne proturječi samom sebi ili razlozima rješenja, a rješenje ima i razloga o odlučnim činjenicama. Stoga je i žalbeni razlog da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. neosnovan.

15. Pravo na zaštitu posjeda ima onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, a ovo u suglasju sa odredbom članka 21. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09.,143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje ZVDSP). Na podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda aktivno je legitimiran svaki posljednji, mirni i faktički posjednik.

16. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud zaključio kako tužitelj nije bio u posljednjem mirnom posjedu predmetnog zemljišta – vrta. Slijedom navedenog prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan očigledno smatrajući da tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje tužbe.

17. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda kao pravilan prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer je rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Tužitelj drugačijom interpretacijom dijela činjenične građe i drugačijom ocjenom dijela izvedenih dokaza, naročito dokaza saslušanjem svjedoka, nije uspješno doveo u pitanje pravilnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda, baš kao što ničim nije osnovano doveo u pitanje ni pravilnu primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda. Posebno je za reći kako je u ovom postupku prvostupanjski sud izveo veliki broj dokaza, pored ostalog saslušanjem brojnih svjedoka i to: ĐF, ČF, MF, RF, PF, JF i ZF, a saslušane su i parnične stranke.

18. Tužitelj u žalbi u bitnome osporava da bi prvostupanjski sud točno i potpuno utvrdio činjenično stanje u smislu posljednjeg mirnog posjeda predmetne nekretnine

– vrta, smatrajući kako iz izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka proizlazi da je upravo on, tužitelj, prije spornog čina smetanja posjeda, bio u posljednjem mirnom posjedu predmetnog zemljišta – vrta. Konkretno žalitelj drugačije interpretira izvedene dokaze i dolazi do zaključka kako je dokazao svoj posljednji mirni posjed predmetnog zemljišta, jer da iz izvedenih dokaza proizlazi da je nakon kupnje predmetnog zemljišta uveden u posjed sporne nekretnine. Ovo da proizlazi i iz kupoprodajnih ugovora (čiji su predmet sporne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], obje k.o. ([katastarska čestica], a u kojim se ugovorima od 31. listopada 2019. i 21. studenoga 2019. (str. od 45. do 50. spisa), tužitelj navodi kao kupac. Također tužitelj smatra kako je dokazao i sporni čin smetanja njegovog posjeda od strane tuženika.

19. U hrvatskom procesnom pravu vrijedi načelo slobodne ocjene dokaza tako da sud kod ocjenjivanja dokaza u pravilu nije vezan ni za kakva zakonska pravila o dokaznoj vrijednosti izvedenih dokaznih sredstava. Posebno kod ocjene izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka i stranaka, a što je bilo od posebnog značenja u predmetnom slučaju, dolaze do izražaja osobni dojam suca, njegovo poznavanje životnih prilika i sposobnost logičkog zaključivanja, pa su ove okolnosti odlučujuća osnova za utvrđivanje istine odnosno pravilne ocjene izvedenih dokaza. Sama okolnost da bi prema rezultatima dokazivanja bila eventualna moguća i druga utvrđenja ili da postoje pojedini rezultati dokazivanja koje govore u prilog tužitelju nije prema tome dovoljna da bi ukazivala na nepravilnu ocjenu dokaza. Dakle, u zaključku je za reći kako je prvostupanjski sud zaista dostatno i logički obrazložio svoju pobijanu odluku, a koje obrazloženje nalazi uporište u izvedenim dokazima. Zbog nepotrebnog ponavljanja žalitelj se posebno upućuju na odlomke od 23. do 25. obrazloženja prvostupanjskog rješenja. Posebno je za istaknuti da to što se u navedenim kupoprodajnim ugovorima navodi da se tužitelj uvodi u posjed predmetnih nekretnina

k. č. br. [katastarska čestica], obje k.o. ([katastarska čestica], ne znači da prvostupanjski sud nije mogao doći do drugačijeg utvrđenja, kao što je u konkretnom slučaju i došao, te na temelju svih izvedenih dokaza, a cijeneći izvedene dokaze u suglasju sa odredbom članka 8. ZPP-a, utvrdio kako tužitelj nije bio u posljednjem mirnom posjedu predmetnih nekretnina.

20. Odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke pobijanog rješenja pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

21. Slijedom navedenog žalbu tužitelja je trebalo je odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu 28. kolovoza 2025.

Sudac:

Dr. sc. Ivan Tironi