Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-87/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Vesni Gašparuš-Horvat, u pravnoj stvari tužiteljice TH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mariu Skejiću, odvjetniku u Splitu, Tolstojeva 37/II., protiv tuženog Kliničkog bolničkog centra Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja o parničnom trošku sadržanoga u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-216/2023-12 od 16. lipnja 2025., 28. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice TH kao neosnovana i potvrđuje rješenje o parničnom trošku sadržano u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-216/2023-12 od 16. lipnja 2025., u točki II. izreke, u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 281,00 EUR (dvije stotine osamdeset jedan euro) te za isplatom parničnog troška na račun njezina punomoćnika.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice TH za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 234,36 EUR (dvije stotine trideset četiri eura trideset šest centi).

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem, sadržanim u navedenoj presudi na temelju priznanja naloženo je tuženiku da tužiteljici, u roku od 15 dana (suvišno je pritom naloženo i pod prijetnjom ovrhe), isplati parnični trošak u iznosu od 468,75 EUR sa zateznom kamatom od presuđenja (16. lipnja 2025.) do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

2. Protiv tog rješenja, u dijelu kojim nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadom troškova sastavljanja podnesaka od 5. ožujka 2025. i 28. travnja 2025. te zastupanja na ročištu 25. veljače 2025. u punom iznosu, kao i u dijelu kojim plaćanje dosuđenog troška nije naloženo na račun njezina punomoćnika, tužiteljica je izjavila žalbu, ne navodeći određeno žalbene razloge, ali se iz sadržaja žalbe zaključuje da istu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Žalba tužiteljice je neosnovana.

4. Donošenjem pobijanoga rješenja o trošku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2., u vezi s čl. 381. ZPP).

5. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

6. Tužiteljica je već u tužbi bila dužna postaviti određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja (čl. 186. ZPP). Stoga, kada je, na poziv suda, podneskom od 5. ožujka 2025. dopunila tužbu, onda ta radnja, kao ni taj trošak, nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

7. Prema čl. 164. ZPP, o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja (st. 1.), stranka je u zahtjevu dužna određeno navesti troškove za koje traži naknadu (st. 2.), a zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima; a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči (st. 3). Budući da u zahtjevu za naknadom troškova postupka, sadržanom u podnesku od 28. travnja 2025., tužiteljica nije stavila određen zahtjev za naknadom troška za sastavljanje tog podneska, to joj isti nije mogao biti ni dosuđen.

8. Prema odredbi čl. 95. st. 1. t. 3. ZPP, ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenje u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći od protivne strane primiti dosuđene troškove. U ovom slučaju, ovlaštenje sadržano u punomoći (str. 4. spisa) treba tumačiti na način da je punomoćnik tužiteljice ovlašten primiti dosuđene troškove, ako ih tuženik dobrovoljno plati. Ovo stoga što se odlukom donesenom u ovom parničnom postupku ne može naložiti tuženiku da tužiteljici troškove predmetne parnice isplati na žiro-račun njezina punomoćnika – odvjetnika, kako je to također pravilno zaključio prvostupanjski sud.

8. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 380. t. 2. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu.

9. Budući da nije uspjela sa žalbom, tužiteljici ne pripada pravo na naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka pa je odlučeno kao u točki II. izreke (čl. 166. st. 1. ZPP).

10. U nepobijanom dijelu (točka I. izreke i točka II. izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 468,75 EUR) prvostupanjska odluka nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 28. kolovoza 2025.

Sudac

Vesna Gašparuš-Horvat