REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-34/2025-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužiteljice CK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Bojana Ivanišević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, koga zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi zabrane i uklanjanja diskriminacije, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. srpnja 2025., u prisutnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice i zastupnice po zakonu tuženika, 28. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj za Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije da, radi uklanjanja počinjene diskriminacije i njenih posljedica prema tužiteljici CK, donese rješenje kojim će tužiteljicu rasporediti na radno mjesto voditeljice Službe za pripremu i provedbu projekata u području društvene infrastrukture ili drugo odgovarajuće radno mjesto u tom organizacijskom rangu (voditeljica službe) uz prethodnu suglasnost tužiteljice, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj za Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije da se suzdrži od svakog budućeg diskriminatornog postupanja prema tužiteljici CK po bilo kojoj diskriminatornoj osnovi prilikom donošenja odluka kojima se uređuju međusobni radno-pravni odnosi, kao što su prijam u državnu službu, napredovanje u službi, ocjenjivanje, odgovornost za povrede službene dužnosti i štetu, stručno osposobljavanje i usavršavanje državnih službenika, kao i druga pitanja od značaja za ostvarivanje prava i obveza državnih službenika, sukladno odredbama Zakona o državnim službenicima.

III Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj za Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije naknaditi tužiteljici CK trošak parničnog postupka u iznosu od 432,25 EUR (slovima: četiri stotine trideset dva eura i dvadeset pet centi) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 28. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužiteljice CK za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 3.067,75 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

V Odbija se zahtjev tuženika Republike Hrvatske za Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije za naknadu troška postupka u iznosu od 2.700,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 22. ožujka 2021. navodi da je u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije (dalje: Ministarstvo) zaposlena od ožujka 2014. te da je 1. svibnja 2015. imenovana voditeljicom Odjela za pripremu i provedbu projekata u područjima socijalne, zdravstvene i obrazovne infrastrukture. Predmetni odjel je, prilikom reorganizacije Ministarstva u svibnja 2017., postao Služba za pripremu i provedbu projekata u području socijalne, zdravstvene i obrazovne infrastrukture (dalje: Služba), koja služba je bila podijeljena na dva odjela - Odjel za područje socijalne i zdravstvene infrastrukture i Odjel za područje obrazovne infrastrukture. Tužiteljica je u to vrijeme bila na porodiljnom dopustu i tada je imenovana voditeljicom Odjela za pripremu i provedbu projekata u području socijalne i zdravstvene infrastrukture, s užim djelokrugom i opsegom poslova nego što je imala ranije. Krajem 2019. godine pripremala se nova reorganizacija Ministarstva i tada je tužiteljica ukazala voditeljici uprave MK i državnoj tajnici ZK da smatra da 2017. nije promaknuta u voditeljicu Službe iz razloga što je tada bila na porodiljnom dopustu te da smatra da je najkvalificiranija da se u novoj reorganizaciji imenuje voditeljicom Službe. U ožujku/travnju 2020., tužiteljica je, kao voditeljica Odjela za pripremu i provedbu projekta u području socijalne i zdravstvene infrastrukture, pripremala natječaj radi nabave zaštitne i ostale opreme za borbu protiv virusa COVID-19, koji natječaj se pripremao u tajnosti, bio je popraćen stresom te se komunikacija između sudionika sastanaka odvijala putem Microsoft Teams-a. Na sastanku održanom 10. travnja 2020. putem Microsoft Teams-a, tužiteljica je prisutne obavijestila da je trudna i da moli da se komunikacija između njih odvija s uvažavanjem i bez nepotrebnog stresa. Rješenjem od 27. travnja 2020. tužiteljica je raspoređena na mjesto voditeljice Odjela za pripremu i provedbu projekata u području obrazovne infrastrukture, dok je za voditeljicu Službe za pripremu i provedbu projekata u području društvene infrastrukture (ranije: Služba za pripremu i provedbu projekata u području socijalne, zdravstvene i obrazovne infrastrukture) bila imenovana CKL. Protiv predmetnog rješenja, tužiteljica je 15. svibnja 2020. izjavila žalbu u kojoj je iznijela svoje kompetencije, izjavila svoje nezadovoljstvo premještajem na drugo radno mjesto, navela da je u prijašnjem odjelu obavljala poslove znatno većeg opsega i značaja te kao razlog nenapredovanja navodi činjenicu da je bila na porodiljnom dopustu, odnosno trudna. Tužiteljica u razgovoru sa sindikalnom povjerenicom RK saznaje da nije napredovala u voditeljicu Službe te da je premještena na manje zahtjevan posao iz razloga što je trudna i zato što su je željeli zaštititi od većeg stresa. Tužiteljica se e-mailom obratila ministru ĆK te dopisom ministrici DK, na koje nije dobila odgovor. Tužiteljica je u svibnju 2020. bila hospitalizirana zbog induciranog medikamentoznog pobačaja te je započela terapiju antidepresivima, a bila joj je potrebna i psihoterapija. Iz svega navedenog smatra da je učinila vjerojatnim da ju je tuženik diskriminirao na temelju trudnoće i materinstva jer prilikom donošenja odluke o imenovanju voditeljice Službe za pripremu i provedbu projekata u području društvene infrastrukture i voditeljice Odjela u područjima socijalne i zdravstvene infrastrukture nije poštivao unaprijed objektivno postavljene kriterije, već je odluku donio, odnosno promijenio nakon saznanja da je tužiteljica trudna i radi pretpostavke da će nakon poroda koristiti porodiljni dopust. Predlaže utvrditi da ju je tuženik diskriminirao na temelju trudnoće i materinstva, a što predstavlja diskriminaciju na temelju spola i obiteljskog statusa prilikom donošenja rješenja Glavnog tajništva Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije KLASA: UP/I-112-02/20-02/385, URBROJ: 538-02-1-1- 2/564-20-1 od 27. travnja 2020., naložiti tuženiku poduzimanje radnji kojima će ukloniti počinjenu diskriminaciju i njezine posljedice u odnosu na tužiteljicu te mu zabraniti ubuduće poduzimanje bilo kakve radnje kojima se krši ili može prekršiti tužiteljičino pravo na jednako postupanje, uz naknadu troška postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 26. travnja 2021. osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da je diskriminirana. Navodi da su neosnovani navodi tužiteljice kako su se službenici raspoređeni na radna mjesta voditelja odjela automatizmom promicali na radna mjesta voditelja službi, već navodi da su se isti promicali i raspoređivali na radna mjesta sukladno potrebama službe i njihovom stručnom znanju, sukladno odredbi članka 127. Zakona o državnim službenicima. Navodi da tužiteljica nije osporavala zakonitost rješenja o premještaju iz 2017. Nadalje navodi da je reorganizacijom Ministarstva 2020. došlo do kompletne i sveobuhvatne rekonstrukcije Sektora za pripremu i provedbu projekata u područjima jačanja gospodarstva i socijalne, zdravstvene i obrazovne infrastrukture s ciljem poboljšanja učinkovitosti i djelotvornosti rada s obzirom na kontinuirano povećanje opsega poslova te isti tom prilikom nije samo promijenio naziv, kako to navodi tužiteljica, već je došlo do reorganizacije postojećih ljudskih resursa u svrhu djelotvorne i učinkovite organizacije rada. Navodi da je u sektoru trenutno zaposlena 21 osoba, od čega 5 muškaraca i 16 žena, na rukovodećim mjestima su raspoređena dva muškarca i pet žena, službenici i službenice su majke i očevi s jednim ili više djece. Smatra da je teško zamisliti da bi diskriminacija na temelju obiteljskog statusa ili materinstva bila u tako organiziranom sustavu provediva. Nadalje navodi da je jedino tužiteljica u ožujku/travnju 2020. radila od kuće i da joj se tada izlazilo u susret po pitanju rada od kuće i kasnijeg dolaska na radno mjesto. U odnosu na sastanak održan 10. travnja 2020. navodi da je tužiteljica u prisutnosti ostalih sudionika iznosila svoje nezadovoljstvo načinom rada, navela da joj se ne sviđa pritisak kojem su svi izloženi zbog žurnosti pripreme dokumentacije, da je prozvala načelnika sektora JK zbog bezobraznog i neprofesionalnog ponašanja te da je u jednom trenutku JK prozvala osobom nacističkog pristupa. Nakon opetovanih pritužbi na pritisak i stres u obavljanju poslova te nakon prigovora da joj je nemoguće dalje raditi pod takvim pritiscima i rokovima, tužiteljica je objavila da je trudna, navela je da će raditi koliko može i da će još neko vrijeme vidjeti što će napraviti glede "čuvanje trudnoće". Na navedeno nitko od nadređenih nije imao primjedbi. Navodi da je tužiteljica rješenjem o premještaju iz 2020. premještena na temelju članka 127., a ne članka 76. Zakona o državnim službenicima. Ističe da se predmetnim rješenjem tužiteljicu rasporedilo na radno mjesto s jednakim koeficijentom složenosti poslova kao i ranije te da se radi o subjektivnom dojmu tužiteljice da odjel u koji je premještena ima manji opseg poslova i manjeg je značaja. Navodi kompetencije službenice CKL za koje smatra da tužiteljice želi osporiti. Navodi da nije točan navod tužiteljice da je ŠK RK rekla da se tužiteljicu rasporedilo na manje zahtjevno radno mjesto zbog trudnoće. Ističe da osobni stav tužiteljice da zaslužuje napredovanje na više radno mjesto ne može biti kriterij za prosudbu da su ostvarena obilježja diskriminacije i nejednakog postupanja. Tužiteljica je predmetnim rasporedom zadržala status rukovodeće državne službenice, jednaki koeficijent za obračun plaće te je raspoređena na radno mjesto iste složenosti, sve na zakonit način. Predlaže odbiti tužbu i tuženi zahtjev uz naknadu troška postupka tuženiku zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja odluke do isplate.

3. Zahtjevom za mirno rješenje spora od 7. prosinca 2020. tužiteljica se obratila nadležnom državnom odvjetništvu prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, a koja činjenica nije bila sporna tijekom postupka. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da je ispunjena procesna pretpostavka iz članka 186.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) za podnošenje tužbe u ovom predmetu.

4. Presudom ovog suda od 9. siječnja 2023. poslovnog broja Pr-11553/2021-25 utvrđeno je da je tuženik diskriminirao tužiteljicu na osnovi spola i obiteljskog statusa stavivši je u nepovoljniji položaj u odnosu na druge službenice prilikom donošenja rješenja Glavnog tajništva Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije od 27. travnja 2020. KLASA: UP/I-112-02/20-02/385, URBROJ: 538-02-1-1- 2/564-20-1, zabranjeno mu je da ubuduće poduzima bilo kakve radnje kojima se krši ili može prekršiti pravo tužiteljice na jednako postupanje te mu je naloženo da odmah poduzme radnje kojima će ukloniti počinjenu diskriminaciju i njezine posljedice u odnosu na tužiteljicu (stavak I izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 497,71 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 9. siječnja 2023. do isplate (stavak II izreke), odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 912,47 EUR i zateznu kamatu na predmetni trošak koja teče od dana donošenja presude do isplate (stavak III izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 1.194,51 EUR (stavak IV izreke).

5. Povodom žalbe tuženika od 20. siječnja 2023., presudom i rješenjem Županijskog suda u Šibeniku od 10. prosinca 2024. poslovnog broja Gž R-28/2023- 5 potvrđena je presuda ovog suda od 9. siječnja 2023. poslovnog broja Pr- 11553/2021-25 u dijelu pod točkom I izreke u kojem je utvrđeno da je tuženik diskriminirao tužiteljicu na osnovi spola i obiteljskog statusa stavivši je u nepovoljniji položaj u odnosu na druge službenice prilikom donošenja rješenja Glavnog tajništva Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije od 27. travnja 2020. KLASA: UP/I-112-02/20-02/385, URBROJ: 538-02-1-1-2/564-20-1, dok je citirana presuda ukinuta u dijelu pod točkom I izreke u kojem se zabranjuje tuženiku da ubuduće poduzima bilo kakve radnje kojima se krši ili može prekršiti pravo tužiteljice na jednako postupanje te mu se nalaže da odmah poduzme radnje kojima će ukloniti počinjenu diskriminaciju i njezine posljedice u odnosu na tužiteljicu, kao i u dijelu pod točkom II i III izreke, slijedom čega je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

6. Tužiteljica je, po nalogu suda iz rješenja od 13. siječnja 2025. poslovnog broja Pr-34/2025-37, podneskom od 22. siječnja 2025. uredila tužbeni zahtjev na način da je predložila naložiti tuženiku da, radi uklanjanja počinjene diskriminacije i njenih posljedica prema tužiteljici, donese rješenje kojim će tužiteljicu rasporediti na radno mjesto voditeljice Službe za pripremu i provedbu projekata u području društvene infrastrukture ili drugo odgovarajuće radno mjesto u tom organizacijskom rangu (voditeljica službe) uz prethodnu suglasnost tužiteljice te naložiti tuženiku da se suzdrži od svakog budućeg diskriminatornog postupanja prema tužiteljici po bilo kojoj diskriminatornoj osnovi prilikom donošenja odluka kojima se uređuju međusobni radno-pravni odnosi, kao što su prijam u državnu službu, napredovanje u službi, ocjenjivanje, odgovornost za povrede službene dužnosti i štetu, stručno osposobljavanje i usavršavanje državnih službenika, kao i druga pitanja od značaja za ostvarivanje prava i obveza državnih službenika sukladno odredbama Zakona o državnim službenicima, pod prijetnjom novčane kazne.

7. U odnosu na navode tuženika iz podneska od 10. ožujka 2025. da je podneskom od 22. siječnja 2025. tužiteljica promijenila istovjetnost tužbenog zahtjeva s kojim tuženik nije suglasan i koji zahtjev je u zastari, navodi se da se, prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbe, već o dopuni tužbe sukladno odredbi članka 109. ZPP budući da su tužbeni zahtjevi tužiteljice za zabranu i uklanjanje diskriminacije te njenih posljedica bili neodređeni. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 109. stavka 3. ZPP, smatra se da je određeno postavljeni tužbeni zahtjev postavljen onog dana kada je prvi puta podnesena tužba (22. ožujka 2021.) pa su tuženikovi navodi o protivljenju preinaci tužbe i prigovor zastare ocijenjeni neosnovanim.

8. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Zahtjeva za mirno rješenje spora s prilogom (list 12, 98-107 spisa), potvrde o primitku preporučene pošiljke (list 13 spisa), rješenja Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije od 27. travnja 2020. (list 14-16 spisa), žalbe od 15. svibnja 2020. (list 17-22 spisa), e-maila od 14. svibnja 2020. (list 23-25 spisa), ispisa iz službene evidencije radnog vremena (list 37-52, 154-169 spisa), prepiske iz aplikacije WhatsApp (list 76-77 spisa), e-mail korespondencije (list 78-79, 90-91, 132 spisa), dopisa (list 88- 89 spisa), obračunskih isprava za isplatu plaća tužiteljice (list 111, 119 spisa), izvatka iz Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta (list 115-118 spisa), rješenja Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije od 15. srpnja 2017. (list 120-122 spisa), rješenja Odbora za državnu službu od 30. kolovoza 2022. (list 133- 135 spisa), saslušani su svjedoci ZK (list 135-140 spisa), ŠK (list 140-142, 180-181 spisa), JK (list 144-146 spisa), RK (list 146-147 spisa), CKL (list 147-148 spisa), te tužiteljica CK (list 170-173, 378 spisa).

9. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

10. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za zabranu i uklanjanje diskriminacije te njenih posljedica.

11. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije od 2014., da je na poslovima u području socijalne skrbi, zdravstva i obrazovanja radila od 2015. do 2017., da je od 2017. do 2020. radila u području socijalne skrbi i zdravstva, a od 2020. je voditeljica odjela u području obrazovanja. Nije sporno niti donošenje rješenja o rasporedu na radno mjesto od 15. srpnja 2017. i od 27. travnja 2020.

12. Presudom ovog suda od 9. siječnja 2023. poslovnog broja Pr-11553/2021-25 pravomoćno je utvrđeno da je tuženik diskriminirao tužiteljicu na osnovi spola i obiteljskog statusa stavivši je u nepovoljniji položaj u odnosu na druge službenice prilikom donošenja rješenja Glavnog tajništva Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije od 27. travnja 2020. KLASA: UP/I-112-02/20-02/385, URBROJ: 538-02-1-1-2/564-20-1.

13. Odredbom članka 1. stavka 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj: 85/08 i 112/12; dalje: ZSD) propisano je da se diskriminacijom smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. citiranog članka (rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije).

14. Odredbom članka 17. stavka 1. točke 2. ZSD propisano je da je osoba koja tvrdi da je žrtva diskriminacije po odredbama toga Zakona ovlaštena podnijeti tužbu i tražiti, između ostalog, da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije).

15. Iz iskaza tužiteljice CK, danog na ročištu održanom 17. srpnja 2025., proizlazi da se tužiteljica želi vratiti na radno mjesto voditeljice službe koju je propustila dobiti zbog diskriminacije, a kako bi nastavila svoj karijerni put u području kojeg radi i voli, da bi prihvatila i neko drugo radno mjesto koje je vezano za područje njenog rada, odnosno pripremu i provedbu projekata i poziva, ali takvih radnih mjesta u Ministarstvu nema puno, da ne bi prihvatila radno mjesto voditeljice bilo koje službe u Ministarstvu jer je ono veliko i bavi se različitim područjima pa misli da bi bilo neozbiljno voditi tim ljudi u području u kojem nema puno znanja i iskustva, u kojem bi morala početi ispočetka i za koji nema interesa jer je ne zanima titula, već rad.

16. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu tužiteljice budući da je iskazivala uvjerljivo i životno logično.

17. Tužiteljica, u situaciji u kojoj je pravomoćno utvrđeno da ju je tuženik diskriminirao, ima pravo na restitutivnu antidiskriminacijsku zaštitu na način kako je to predložila tužbenim zahtjevom, odnosno da tuženik donese rješenje kojim će je rasporediti na radno mjesto voditeljice Službe za pripremu i provedbu projekata u području društvene infrastrukture ili drugo odgovarajuće radno mjesto u tom organizacijskom rangu (voditeljica službe) uz prethodnu suglasnost tužiteljice. Naime, tužiteljica treba biti stavljena u položaj kao da diskriminacije nije bilo pa slijedom toga ima pravo biti raspoređena na radno mjesto na koje zbog diskriminacije nije bila raspoređena (voditeljica Službe za pripremu i provedbu projekata u području društvene infrastrukture), a o volji i pristanku tužiteljice ovisi hoće li prihvatiti drugo odgovarajuće radno mjesto. Sud prihvaća argumente tužiteljice dane u iskazu na ročištu održanom 17. srpnja 2025. kako ne bi prihvatila radno mjesto voditeljice bilo koje službe u Ministarstvu jer je ono veliko i bavi se različitim područjima pa misli da bi bilo neozbiljno voditi tim ljudi u području u kojem nema puno znanja i iskustva, u kojem bi morala početi ispočetka i za koji nema interesa jer je ne zanima titula, već rad budući da navedeno predstavlja životno logično i odgovorno razmišljanje radnika u radnom odnosu.

18. Tužiteljica, također, ima pravo na prohibitivnu antidiskriminacijsku zaštitu na način kako je to predložila tužbenim zahtjevom, odnosno da se tuženiku naloži da se suzdrži od svakog budućeg diskriminatornog postupanja prema tužiteljici po bilo kojoj diskriminatornoj osnovi prilikom donošenja odluka kojima se uređuju međusobni radno-pravni odnosi, kao što su prijam u državnu službu, napredovanje u službi, ocjenjivanje, odgovornost za povrede službene dužnosti i štetu, stručno osposobljavanje i usavršavanje državnih službenika, kao i druga pitanja od značaja za ostvarivanje prava i obveza državnih službenika sukladno odredbama Zakona o državnim službenicima jer je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik za vrijeme trajanja radnog odnosa diskriminirao tužiteljicu na osnovi spola i obiteljskog statusa stavivši je u nepovoljniji položaj u odnosu na druge službenice pa, prema ocjeni ovog suda, treba tužiteljici pružiti širu prohibitivnu antidiskriminacijsku zaštitu kako bi se spriječilo i odvratilo tuženika od eventualnih situacija u kojima bi tužiteljica ponovno mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj.

19. Sud je izostavio dio predloženog tužbenog zahtjeva (stavak II) koji glasi "pod prijetnjom novačen kazne" budući da isto predstavlja sredstvo ovrhe koje je moguće koristiti u eventualnom ovršnom postupku koji može uslijediti nakon pravomoćnog okončanja predmetnog postupka, a ne radnju kojom se omogućava prohibitivna antidiskriminacijska zaštita.

20. U odnosu na navode tuženika iz podneska od 10. ožujka 2025. da kondemnatorni zahtjev, na način kako je sastavljen, i dalje ostaje neovršiv, odnosno neprovediv, s obzirom da se tužiteljica sukladno Sistematizaciji radnih mjesta u skladu s Pravilnikom o unutarnjem redu već nalazi na odgovarajućem radnom mjestu, a sve u skladu s potrebama službe, a prema traženim uvjetima i odgovarajućim sposobnostima tužiteljice, odnosno imajući u vidu važeći Pravilnik o unutarnjem redu i trenutne potrebe službe te da tuženik objektivno nije u mogućnosti rasporediti tužiteljicu na radno mjesto voditeljice službe, odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto u istom organizacijskom rangu, navodi se da isto nije relevantno za donošenje odluke u ovom predmetu budući da, prema ocjeni ovog suda, tužiteljica treba biti stavljena u položaj kao da diskriminacije nije bilo pa slijedom toga ima pravo biti raspoređena na radno mjesto na koje zbog diskriminacije nije bila raspoređena. Predmetni navodi tuženika mogu biti relevantni i o njima će se odlučivati u eventualnom ovršnom postupku koji može uslijediti nakon pravomoćnog okončanja ovog postupka, a radi prisilnog ostvarenja tužiteljičine nenovčane tražbine.

21. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u stavcima I i II izreke ove presude.

22. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a trošak je odmjeren sukladno Tbr. 7. točki 2. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje: Tarifa) u vezi s Tbr. 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa).

23. Tužiteljici je dosuđena jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 200 bodova te trošak sastava žalbe protiv presude u visini od 60 bodova (Tbr. 10/2), što uz vrijednost boda od 1,33 EUR (Tbr. 50) te uvećano za trošak PDV- a od 25% (Tbr. 42), ukupno iznosi 432,25 EUR. Stoga je odlučeno kao u stavku III izreke presude.

24. Iako je tužiteljica kao vrijednost predmeta spora u ovom predmetu naznačila iznos od 50.000,00 kn, ocjena je ovog suda se u konkretnom slučaju radi o neprocjenjivom sporu iz radnog odnosa budući da je tužiteljica u ovom postupku postavila deklaratorni, prohibitivni i restitutivni antidiskriminacijski zahtjev, ali nije postavila reparacijski antidiskriminacijski zahtjev za naknadom štete koji bi predmetni postupak učinio procjenjivim u smislu odredbe Tbr. 7. točke 2. Tarife u vezi s odredbom Tbr. 7. točke 1. Tarife.

25. Na dosuđeni trošak parničnog postupka tužiteljici je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).

26. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u preostalom dijelu u iznosu od 3.067,75 EUR, odbijen je kao neosnovan budući da je u troškovniku zatražen u previsokom iznosu. Stoga je odlučeno kao u stavku IV izreke ove presude.

27. Zahtjev tuženika na naknadu troška postupka u iznosu od 2.700,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate odbijen je na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP jer tuženik nije uspio u ovom sporu. Stoga je odlučeno kao u stavku V izreke ove presude.

28. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 28. kolovoza 2025.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po OGDO