REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1387/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužiteljice KĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Domagoj Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKOG ELEKTRIČNOG TRAMVAJA d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, koga zastupa punomoćnica po zaposlenju GĆ, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. srpnja 2025., u prisutnosti tužiteljice, zamjenika punomoćnika tužiteljice ZĆ, odvjetničkog vježbenika, i punomoćnice tuženika, 28. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKOM ELEKTRIČNOM TRAMVAJU d.o.o. isplatiti tužiteljici KĆ iznos od 4.666,57 EUR (slovima: četiri tisuće šesto šezdeset šest eura i pedeset sedam centi), te zateznu kamatu, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom bruto iznosu, koja teče na iznos od:

- 101,17 EUR od 16. studenog 2019. do isplate,

- 98,44 EUR od 16. prosinca 2019. do isplate,

- 72,85 EUR od 16. veljače 2020. do isplate,

- 24,97 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate,

- 103,66 EUR od 16. travnja 2020. do isplate,

- 97,38 EUR od 16. svibnja 2020. do isplate,

- 99,35 EUR od 16. lipnja 2020. do isplate,

- 106,20 EUR od 16. srpnja 2020. do isplate,

- 110,81 EUR od 16. kolovoza 2020. do isplate,

- 100,06 EUR od 16. rujna 2020. do isplate,

- 104,20 EUR od 16. listopada 2020. do isplate,

- 104,96 EUR od 16. studenog 2020. do isplate,

- 107,14 EUR od 16. prosinca 2020. do isplate,

- 110,02 EUR od 16. siječnja 2021. do isplate,

- 99,92 EUR od 16. veljače 2021. do isplate,

- 95,02 EUR od 16. ožujka 2021. do isplate,

- 109,27 EUR od 16. travnja 2021. do isplate,

- 104,52 EUR od 16. svibnja 2021. do isplate,

- 99,77 EUR od 16. lipnja 2021. do isplate,

- 104,52 EUR od 16. srpnja 2021. do isplate,

- 106,50 EUR od 16. kolovoza 2021. do isplate,

- 104,85 EUR od 16. rujna 2021. do isplate,

- 104,52 EUR od 16. listopada 2021. do isplate,

- 100,16 EUR od 16. studenog 2021. do isplate,

- 111,84 EUR od 16. prosinca 2021. do isplate,

- 110,49 EUR od 16. siječnja 2022. do isplate,

- 108,25 EUR od 16. veljače 2022. do isplate,

- 2,01 EUR od 16. ožujka 2022. do isplate,

- 12,92 EUR od 16. travnja 2022. do isplate,

- 107,30 EUR od 16. svibnja 2022. do isplate,

- 109,02 EUR od 16. lipnja 2022. do isplate,

- 107,45 EUR od 16. srpnja 2022. do isplate,

- 102,37 EUR od 16. kolovoza 2022. do isplate,

- 111,26 EUR od 16. rujna 2022. do isplate,

- 105,05 EUR od 16. listopada 2022. do isplate,

- 104,30 EUR od 16. studenog 2022. do isplate,

- 117,57 EUR od 16. prosinca 2022. do isplate,

- 112,68 EUR od 16. siječnja 2023. do isplate,

- 118,74 EUR od 16. veljače 2023. do isplate,

- 111,22 EUR od 16. ožujka 2023. do isplate,

- 63,41 EUR od 16. travnja 2023. do isplate,

- 56,12 EUR od 16. svibnja 2023. do isplate,

- 63,34 EUR od 16. lipnja 2023. do isplate,

- 60,66 EUR od 16. srpnja 2023. do isplate,

- 61,88 EUR od 16. kolovoza 2023. do isplate,

- 62,01 EUR od 16. rujna 2023. do isplate,

- 60,68 EUR od 16. listopada 2023. do isplate,

- 64,14 EUR od 16. studenog 2023. do isplate,

- 65,08 EUR od 16. prosinca 2023. do isplate,

- 61,11 EUR od 16. siječnja 2024. do isplate,

- 64,61 EUR od 16. veljače 2024. do isplate,

- 60,57 EUR od 16. ožujka 2024. do isplate, sve po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKOM ELEKTRIČNOM TRAMVAJU d.o.o. naknaditi tužiteljici KĆ trošak parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 EUR (slovima: tisuću šesto dvadeset pet) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 28. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužiteljice KĆ za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 500,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 7. listopada 2024., ispravljenoj podnescima od 16. prosinca 2024. i od 20. siječnja 2025., navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu kontrolora karata I za koji je određen koeficijent složenosti poslova 2,00, da je kod tuženika općim aktom sistematizirano i radno mjesto kontrolor karata II s određenim koeficijentom složenosti 2,10, da radnici na radnim mjestima kontrolor karata I i kontrolor karata II suštinski obavljaju identične poslove i poslove iste složenosti pa je tužiteljici za jednak posao isplaćivana 10% manja plaća od plaća radnika raspoređenih na radna mjesta kontrolor karata II zbog čega smatra da je diskriminirana u odnosu na druge radnike tuženika koji obavljaju jednak posao. Smatra kako je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću za jednak rad i rad jednake vrijednosti, koje odredbe se, po mišljenju tužiteljice, ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca, već općenito na rad jednake vrijednosti. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 30. travnja 2025. predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 4.666,57 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose teče kako je to specificirano predmetnim podneskom te naknadu troška postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 24. listopada 2024. osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe budući da se tužiteljica nije, sukladno članku 133. Zakona o radu, prije podnošenja tužbe obratila tuženiku zahtjevom za zaštitu prava radnika pa predlaže odbaciti tužbu. Osporava da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu kontrolora karata I te da je za radno mjesto kontrolor karata II utvrđen koeficijent složenosti 2,20. Navodi da je prema podacima iz evidencije tuženika, tužiteljica od 11. travnja 2024. zaposlena na radnom mjestu kontrolor karata, a da su sukladno Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova kod tuženika, kao sastavnog dijela Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika iz 2015. bila utvrđena radna mjesta kontrolor karata I s koeficijentom složenosti poslova 2,00 i kontrolor karata II s koeficijentom složenosti poslova 2,10. Ističe da je nakon donošenja Kolektivnog ugovora za radnike tuženika od 31. prosinca 2019., Povjerenstvo za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora kod tuženika na 9. sjednici održanoj 18. ožujka 2022. donijelo Zaključak, odnosno dalo obvezujuće tumačenje da se do donošenja priloga iz članka 182. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika (Kataloga radnih mjesta) primjenjuje pojedinačni koeficijent složenosti poslova za pojedino radno mjesto utvrđen sklopljenim ugovorom o radu. Navodi da je plaća tužiteljice bila određena ugovorom o radu, u skladu s važećim aktima koje je donio tuženik, kao poslodavac, te je tuženik tako ugovorenu plaću obračunao i isplatio tužiteljici u utuženom razdoblju. Smatra da su neutemeljeni i ničim dokazani navodi tužiteljice da je u neravnopravnom položaju i diskriminirana u odnosu na druge zaposlenike tuženika budući da radnici na navedenom radnom mjestu imaju utvrđen isti koeficijent složenosti poslova i primaju plaću u skladu s navedenim koeficijentom. Navodi da postoje razlike u radu i poslovima koji su obavljali radnici na različitim radnim mjestima, odnosno razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima su ih obavljali. Osporava visinu tužbenog zahtjeva i zahtjev tužiteljice po osnovi zatezne kamate na porez na dobit i prirez, kao sastavni dio bruto plaće. Predlaže odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti. Podneskom od 8. siječnja 2025. ističe prigovor zastare u odnosu na potraživanje razlike plaće za kolovoz 2019.

3. U odnosu na navod tuženika iz odgovora na tužbu da u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe, navodi se da je isti neosnovan. Naime, odredbom članka 133. stavka 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17; dalje: ZR) propisano je da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. citiranog članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa. Budući da se u konkretnom slučaju radi o novčanom potraživanju radnika iz radnog odnosa, ocjena je ovog suda da se tužiteljica nije bila dužna prije podnošenja ove tužbe obratiti zahtjevom za zaštitu prava radnika tuženiku, što bi predstavljalo procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe u ovom predmetu.

4. Budući da je tužiteljica podneskom od 30. travnja 2025. povećala prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, na temelju odredbe članka 190. stavaka 2. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), odlučeno je kao u rješenju donesenom na ročištu održanom 14. srpnja 2025.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem e-mail korespondencije (list 4-7 spisa), ugovora o radu (list 8-9, 77-84 spisa), Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice ZET (list 17-33 spisa), Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. iz prosinca 2019. (list 34-74 spisa), Zaključka Povjerenstva za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za radnike tuženika od 18. ožujka 2022. (list 75-76 spisa), izračuna (list 128-129 spisa), karti radnih mjesta kontrolor karata I, II i III (list 130-132 spisa), saslušani su svjedoci DĆ (list 140 spisa), PĆ (list 140-141 spisa) i tužiteljica KĆ (list 141 spisa).

6. Tužiteljica je na ročištu održanom 27. ožujka 2025. odustala od dokaznog prijedloga za pribavu podataka i dokumentacije od strane tuženika po kojim se koeficijentima obračunavala plaća drugim radnicima te ostalih podataka i dokumentacije navedene u tužbi, slijedom čega sud predmetne dokaze nije izvodio.

7. Tužiteljica i tuženik su na ročištu održanom 14. srpnja 2025. odustali od dokaznih prijedloga za saslušanje svjedoka ĆĆ, CĆ, HĆ, BĆ, JĆ, ČĆ te TĆ. Slijedom navedenog, sud predmetne dokaze nije izvodio.

8. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, kao radnice tuženika, za isplatu razlike plaće zbog primijenjenog manjeg koeficijenta složenosti poslova (2,00, odnosno 2,10, umjesto 2,20) prilikom obračuna i isplate plaća u razdoblju od 7. listopada 2019. do veljače 2024.

10. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu kontrolora karata te da joj je u utuženom razdoblju plaća obračunavana primjenom koeficijenta složenosti poslova od 2,00, odnosno 2,10.

Nije sporna niti visina tužbenog zahtjeva.

11. Sporno je u ovom predmetu je li tužiteljica stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike u utuženom razdoblju zbog činjenice da joj se plaća obračunavala po koeficijentu od 2,00, odnosno 2,10, umjesto po koeficijentu složenosti poslova 2,20 te jesu li poslovi na radnom mjestu kontrolor karata I, II i III kod tuženika u naravi isti poslovi, u smislu odredbe članka 91. ZR, za koje je poslodavac dužan isplaćivati jednaku osnovnu plaću za jednak rad, odnosno ima li tužiteljica, slijedom toga, pravo na naknadu razlike u bruto plaći u iznosu razlike između koeficijenta 2,00, odnosno 2,10 i 2,20 za utuženo razdoblje.

12. Odredbom članka 91. stavka 1. ZR propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, dok je odredbom članka 91. stavka 2. ZR propisano da se o radu jednake vrijednosti radi ako dvije osobe različitoga spola obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti, te ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi.

13. Pri tome odredbe Zakona o radu o jednakosti plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti koje se odnose na jednakost plaća žene i muškarca sud tumači ekstenzivno tako da se ne odnose samo na osobe različitoga spola, nego općenito na jednakost plaća svih radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta, što je konkretno slučaj. Takvo shvaćanje proizlazi i iz sudske prakse (presuda Županijskog suda u Rijeci od 12. rujna 2022. poslovnog broja Gž R- 432/2020).

14. Iz iskaza svjedoka VĆ i PĆ proizlazi da su dugogodišnji zaposlenici tuženika na radnom mjestu kontrolora karata, da njihov posao obuhvaća kontrolu ispravnosti karata putnika u autobusima i tramvajima, da im je koeficijent složenosti poslova u utuženom razdoblju na radnom mjestu kontrolora karata iznosio 2,40, odnosno 2,20, da poznaju tužiteljicu budući da su radili zajedno jer rade u timu od dvoje ili troje ljudi te da se opis njihovog posla ne razlikuje.

15. Iz iskaza tužiteljice KĆ proizlazi da je kod tuženika zaposlena od 2004. godine, da od 2012. godine radi na radnom mjestu kontrolora karata, da u opis njenog posla ulazi kontrola ispravnosti voznih karata putnika u tramvajima i autobusima, da nema nikakve razlike u opisu njenog posla i posla drugih kolega koji s njom rade u timu te svjedoka PĆ, da joj se plaća od 2019. do 2023. obračunavala po koeficijentu 2,00, a u razdoblju od 2023. do 2024. po koeficijentu 2,10, odnosno 2,20, da se s promjenom koeficijenta ništa nije promijenilo u opisu njenog posla.

16. Sud je u cijelosti povjerovao iskazima navedenih svjedoka i tužiteljice budući da su iskazivali uvjerljivo, životno logično te u suglasju jedni s drugima.

17. Iz navedenih iskaza proizlazi da su svjedoci radnici tuženika koji rade na radnom mjestu kontrolora karata kao i tužiteljica, no dok su saslušani svjedoci prema svojim iskazima u utuženom razdoblju primali plaću obračunatu prema koeficijentu 2,40, odnosno 2,20, tužiteljičin koeficijent za izračun plaće u istom razdoblju je iznosio 2,00, odnosno 2,10, iako je radila iste poslove kao i svjedoci (kontrola ispravnosti voznih karata putnika u tramvajima i autobusima). Iz navedenoga proizlazi da ne postoji razlika između obavljanja poslova na radnim mjestima kontrolora karata I, II i III, kao što je to u postupku tvrdio tuženik, već da se radi o potpuno istim poslovima.

18. Odredbom članka 91. stavka 4. ZR propisano je da je ništetna odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnog akta protivna članku 91. stavku 1. ZR. Stoga je za zaključiti da su ništetne i odredbe ugovora o radu koje je tužiteljica sklopila s tuženikom, a kojima je koeficijent za obračun plaće tužiteljice na radnom mjestu kontrolora karata utvrđen u visini 2,00, odnosno 2,10, umjesto u visini od 2,20. Naime, tužiteljica je u utuženom razdoblju obavljala isti posao kakav obavlja i nakon što je sklopila Ugovor o radu s koeficijentom složenosti poslova u visini 2,20, u istim uvjetima kao i drugi zaposlenici tuženika na radnom mjestu kontrolora karata.

19. Slijedom navedenoga, na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da je u razdoblju od 7. listopada 2019. do veljače 2024. tužiteljica, kao zaposlenica tuženika na radnom mjestu kontrolora karata, primala plaću prema koeficijentu 2,00, odnosno 2,10, dok su u isto vrijeme drugi radnici tuženika koji rade istim poslovima primali plaću prema koeficijentu 2,20, iako svi rade iste poslove kontrolora karata kao i tužiteljica. Stoga je, na temelju citiranih zakonskih odredbi, odlučeno kao u stavku I izreke ove presude.

20. U odnosu na Zaključak Povjerenstva za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za radnike tuženika od 18. ožujka 2022., prema ocjeni ovog suda, isti nije primjenjiv u konkretnom slučaju budući da se predmetno tumačenje sadržajno odnosi na zahtjeve radnika kojima traže sklapanje dodataka ugovora o radu kako bi se povećali koeficijenti složenosti poslova što nije predmet ovog postupka.

21. Sud nije posebno razmatrao navode tuženika da tužiteljica nema pravo potraživati zatezne kamate na porez na dobit i prirez kao sastavni dio bruto plaće te prigovor zastare u odnosu na potraživanje razlike plaće za kolovoz 2019. budući da navedeno tužiteljica nije niti potraživala konačno uređenim tužbenim zahtjevom.

22. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

23. Tužiteljici je na mjesečne iznose glavnog potraživanja dosuđena zatezna kamata, na temelju odredbe članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) i članka 92. stavka 3. ZR, koja teče od 16. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza sadržan u bruto plaći.

24. Stopa zatezne kamate je određena na temelju odredbe članka 29. stavka 2. i 8. ZOO. Stoga je odlučeno kao u stavku I izreke presude.

25. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.666,57 EUR.

26. Tužiteljici je dosuđen trošak sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 17. prosinca 2024. (kojim se očitovala na odgovor na tužbu) i od 30. travnja 2025. (kojim se očitovala na dostavljenu dokumentaciju tuženika i uredila tužbeni zahtjev) od 2x100 bodova (Tbr. 8/1), pristupa na ročišta održana 13. veljače 2025., 27. ožujka 2025. i 14. srpnja 2025. od 3x100 bodova (Tbr. 9/1) te pristupa na ročište za objavu presude od 50 bodova (Tbr. 9/3), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) ukupno iznosi 1.625,00 EUR. Stoga je odlučeno kao u stavku II izreke presude.

27. Tužiteljici nije dosuđen trošak sastava podnesaka od 12. veljače 2025. (kojim se očituje na navode tuženika) jer je isto mogla navesti i u podnesku od 17. prosinca 2024.) te od 17. veljače 2025. (kojim dostavlja zamjeničku punomoć) jer je zamjenik punomoćnika tužiteljice istom trebao raspolagati na ročištu održanom 13. veljače 2025. Stoga je, na temelju odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, odlučeno kao u stavku III izreke ove presude.

28. Na dosuđeni trošak parničnog postupka, tužiteljici je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO.

29. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 28. kolovoza 2025.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku