REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1200/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Puljiz, odvjetnik u Zagrebu, Grahorova 24, protiv tuženika GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi isplate, dana 28. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba u ovom predmetu.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 3. lipnja 2024. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 10.455,07 EUR, uvećano za zatezne kamate. U tužbi u bitnom navodi da je sa pok. TĆ, preminulim **.**.2020., zaključen Ugovor o kreditu br. 9022170832 dana 8. ožujka 2008. iza kojeg je ostalo nepodmireno dugovanje. Kako je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Vladimira Šarčevića iz Zagreba, poslovni broj O-691/2021, UPP/OS-20/2021 od 4. srpnja 2022. imovina pok. TĆ raspoređena tuženiku, to postavljenim tužbenim zahtjevom u ovom postupku tužitelj potražuje od tuženika temeljem odredbe čl. 139. Zakona o nasljeđivanju isplatu iznosa od 10.455,07 EUR, uvećano za zatezne kamate.

2. Tužbi prileži Ugovor o kreditu br. 9022170832 od 8. ožujka 2018. (list 3 do 8 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. TĆ doneseno po javnom bilježniku Vladimiru Šarčeviću iz Zagreba, Tratinska 79, posl. broj O-691/2021, UPP/OS-20/2021 od 4. srpnja 2022. (list 9 do 14 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj O-691/2021 od 6. listopada 2022. (list 15 do 22 spisa) te izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 16. svibnja 2024. (list 23 spisa).

3. Odgovor na tužbu tuženika sadržan je u podnesku koji datira od 18. srpnja 2024. Tuženik ne spori činjenicu donošenja predmetnog rješenja o nasljeđivanju i sadržaj istog. Poziva se na poslane dopise kreditnih institucija i drugih pravnih osoba vezano uz stanje računa pok. TĆ i njegovim dugovanjima u odnosu na vrijednost imovine koju je kao ošasnu naslijedio. U tom smislu ističe da sukladno čl. 139 Zakona o nasljeđivanju (˝Narodne novine˝ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19) odgovara i za dugove ostavitelja koji iznose 49.827,82 EUR, uz napomenu da dugovi ostavitelja višestruko premašuju vrijednost ošasne imovine koja iznosi 2.586,48 EUR a slijedom čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev (čl. 139. st. 3. i 6. Zakona o nasljeđivanju). Navedeni dopisi i prilozi uz iste dostavljeni su uz odgovor na tužbu (list 36 do 53 spisa).

4. Tužitelj se podneskom od 28. kolovoza 2024. očitovao na sadržaj odgovora na tužbu. Predmetnim podneskom smanjuje tužbeni zahtjev na iznos od 2.586,48 EUR, uvećano za zatezne kamate, a koliko iznosi vrijednost naslijeđene imovine, uz napomenu da iz iste tuženik nije do sada namirio nijednog vjerovnika.

5. Na pripremnom ročištu održanom dana 05. ožujka 2025. tuženik je nadopunio svoja dosadašnja očitovanja i prigovore navodom da tužitelj temeljem sklopljenog ugovora o kreditu s pok. TĆ raspolaže zadužnicom kao sredstvom osiguranja vraćanja kredita te da je temeljem iste trebao pokrenuti ovršni postupak odnosno da nema pravni interes za vođenje ove parnice.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u isprave koje prileže spisu, i to:

Ugovor o kreditu od 08. ožujka 2018. (list 3 do 8 spisa), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Vladimira Šarčevića iz Zagreba, Tratinska 79, poslovni broj O-691/2021, UPP/OS-20/2021 od 4. srpnja 2022. (list 9 do 14 spisa) i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-691/2021 o ispravku tog rješenja od dana 6. listopada 2022. (list 15 do 22 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja od 16. svibnja 2024. (list 23 spisa), dopis Privredne Banke Zagreb d.d. od 18. siječnja 2024. (list 36 spisa), dopis Slatinske banke d.d. od 18. siječnja 2024. (veza Ugovor o kreditu broj 61390080312 – opomena; list 37 spisa), dopis Slatinske banke d.d. od 18. lipnja 2024. (veza Ugovor o kreditu broj 6039006694; list 38 spisa), dopis Slatinske banke d.d. od 18. lipnja 2024. (veza Ugovor o kreditu broj 61390080312; list 39 spisa), dopis Generali Osiguranja d.d. od 12. listopada 2023. (list 40 spisa), dopis Privredne Banke Zagreb d.d. od 10. srpnja 2023. (list 41 spisa), dopis Privredne Banke Zagreb d.d. od 09. ožujka 2023. (list 42 spisa), dopis Odvjetničkog društva Ostović Rakušić od 24. listopada 2023. (list 43 spisa), dopis Addiko Bank d.d. od 22. veljače 2023. (list 44 spisa), dopis Privredne Banke Zagreb d.d. od 20. siječnja 2023. (list 45 spisa), dopis Privredne Banke Zagreb d.d. od 01. prosinca 2022. i prilog uz isti (list 46 i 47 spisa), dopis Erste&Steiermärkische bank d.d. od 13. prosinca 2022. (list 48 spisa) te izvještaji za određenu vrstu prihoda (list 49 i 50 spisa).

7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (˝Narodne novine˝ broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbu potrebno odbaciti.

8. Tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 2.586,48 EUR od tuženika kao zakonskog nasljednika ošasne imovine iza pokojnog TĆ koji je s tužiteljem sklopio Ugovor o kreditu.

9. Prema odredbi čl. 5. Zakona o nasljeđivanju, tko je naslijedio neku osobu njezin je sveopći pravni slijednik, a prema odredbi čl. 139. istog Zakona nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine.

10. U ovom je predmetu utvrđeno da je tuženik zakonski nasljednik pokojnog TĆ te da je, uz naslijeđenu imovinu, preuzeo i obveze koje je ostavitelj imao prema ovdje tužitelju. Sporno je, međutim, postoji li negativna procesna pretpostavka za vođenje ove parnice te u kojoj mjeri ona utječe na pravni položaj tužitelja, odnosno dovodi li do zaključka da je vođenje ovog kondemnatornog postupka suvišno, budući da uz meritorno odlučivanje u ovoj parnici postoji i drugi učinkovit pravni put za ostvarivanje zaštite njegovih prava.

11. U tom pogledu sud napominje kako interes osobe koja traži pravnu zaštitu mora biti pravni i konkretan, u smislu da se pravo na pokretanje postupka i traženje sudske zaštite priznaje samo ukoliko se očekivana pravna korist ne može ostvariti na drugi, svrsishodniji način (usp. T, Građansko parnično procesno pravo, Narodne novine, 2024., str. 139.). Kod kondemnatorne tužbe podnositelj u pravilu ne mora dokazivati postojanje pravnog interesa, jer mu je zbog zabrane samopomoći uskraćena mogućnost ostvarivanja povrijeđenog prava na drugi način (ibid., str. 141.). Međutim, pravilo o presumiranom postojanju pravnog interesa u konkretnom se slučaju može pokazati neosnovanim ako mu se suprotstavi postojanje određene negativne procesne pretpostavke (ibid., str. 142.).

12. Radi utvrđivanja postojanja eventualne negativne procesne pretpostavke o kojoj ovisi dopuštenost tužbe za vođenje ove kondemnatorne parnice, sud je, u smislu analogne primjene odredbe čl. 288. st. 2. ZPP-a, proveo uvid u dokumentaciju sadržanu u spisu te uzeo u obzir očitovanja stranaka dana tijekom postupka.

13. Na pripremnom ročištu održanom 5. ožujka 2025. tuženik je naveo da je tražbina iz ugovora o kreditu, koji je predmet ovog postupka, osigurana izjavom o zapljeni po pristanku dužnika te zadužnicom izdanim od strane korisnika kredita, TĆ. Tužitelj se na ove navode prvotno nije očitovao, no na poziv suda potvrdio je da je pok. SĆ dana 8. ožujka 2018. potpisao Izjavu o zapljeni po pristanku dužnika u iznosu od 100.000,00 HRK, sukladno članku 202. Ovršnog zakona, koja je ovjerena kod javne bilježnice Renate Kutija Kušpilić pod poslovnim brojem OV-2526/2018. Istog dana, pok. SĆ potpisao je i Zadužnicu na iznos glavnice od 100.000,00 HRK, sukladno članku 214. Ovršnog zakona, ovjerenu kod iste javne bilježnice pod poslovnim brojem OV-2527/2018. Tužitelj je također naveo da su navedene isprave izdane radi osiguranja povrata kreditnog iznosa danog od strane tužitelja.

14. U članku 8.1. Ugovora o kreditu predviđeno je da, radi osiguranja naplate tražbina iz ugovora, korisnik kredita banci dostavlja izjavu o zapljeni po pristanku dužnika i zadužnicu koju je korisnik kredita izdao, a koja je potvrđena (solemnizirana) kod javnog bilježnika u skladu s odredbama Ovršnog zakona. U članku 3.1. Ugovora o kreditu izričito je propisano da korištenje kredita može započeti tek nakon potpisa i ovjere ugovora te nakon što korisnik kredita banci dostavi sve instrumente za povrat kredita. Što se tiče naplate tražbine putem instrumenata osiguranja, članak 8.2. Ugovora o kreditu propisuje da korisnik kredita ovlašćuje banku da, bez dodatne suglasnosti ili prethodne obavijesti, može naplatiti dospjele tražbine iz ugovora direktno s njegovih računa vođenih u banci, bez intervencije suda.

15. Zadužnica ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi što znači da, iako ona nije ovršna isprava, tužitelj za svoju tražbinu ima pravo provoditi ovrhu na temelju te zadužnice kao ovršne isprave, (čl. 183. st. 1. Ovršnog zakona - ˝Narodne novine˝ broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08; dalje u tekstu: OZ). Iz odredbe čl. 33. st. 1. OZ-a proizlazi da je ovrhu na temelju zadužnice, koja sukladno čl. 183. st. 7. OZ-a ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv tuženika i na drugim predmetima ovrhe, moguće pokrenuti, kao i na temelju svih ostalih zakonom propisanih ovršnih isprava, i na temelju ovjerene preslike pred za to nadležnim sudom.

16. Valja istaknuti da postojanje zadužnice samo po sebi ne predstavlja pravomoćno presuđenu stvar niti automatski isključuje pravni interes tužitelja za podnošenje kondemnatorne tužbe. Radi se o negativnoj procesnoj pretpostavci koja, ovisno o okolnostima pojedinog slučaja, može dovesti do zaključka da tužitelj ne raspolaže pravnim interesom za traženje ostvarenja svojih zahtjeva putem kondemnatorne tužbe, budući da mu je na raspolaganju brži, učinkovitiji i ekonomski povoljniji način ostvarivanja tražbine.

17. Prema stavu Vrhovnog suda RH (odluke Revt-190/2014-2 od 3. rujna 2014. i Revt-527/2016-2 od 4. listopada 2017.), tužitelj koji raspolaže zadužnicom koja ima svojstvo ovršne isprave, a na temelju koje može izravno pokrenuti ovrhu protiv dužnika, u pravilu nema pravni interes za vođenje parnice radi dobivanja nove ovršne isprave. Postojanje zadužnice predstavlja negativnu procesnu pretpostavku koja, ovisno o okolnostima pojedinog slučaja, može isključiti pravni interes tužitelja jer mu već omogućuje ostvarenje tražbine bržim, učinkovitijim i ekonomičnijim putem. Ista se pravila potvrđuju i na razini Županijskog suda u Varaždinu (sjednica od 20. travnja 2018.). U konkretnom slučaju, s obzirom na izdanu zadužnicu kao ovršnu ispravu i rješenje o nasljeđivanju, tužitelj nije dokazao postojanje pravnog interesa za traženje kondemnatorne zaštite, jer svoju tražbinu može naplatiti u ovršnom postupku.

18. Ovršni postupak može se pokrenuti u skladu s Ovršnim zakonom temeljem izjave o zapljeni po pristanku dužnika (čl. 23. st. 7. u vezi s čl. 202. st. 5. OZ-a) ili temeljem zadužnice (čl. 23. st. 7. u vezi s čl. 214. st. 7. OZ-a). Postupak se pokreće prijedlogom ovrhovoditelja (čl. 3. st. 1. OZ-a) i vodi protiv ovršenika (čl. 2. st. 1. t. 4. OZ-a). Prema čl. 32. st. 1. OZ-a, ovrha se može odrediti i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije navedena kao vjerovnik, ako javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina prenesena na nju ili na nju na drugi način prešla. Odredba st. 2. istog članka propisuje da se st. 1. primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije navedena kao dužnik.

19. Slijedom navedenog, ovaj sud je zaključio da tužitelj može ostvariti svoju tražbinu iz Ugovora o kreditu pokretanjem ovrhe temeljem zadužnice izdane za osiguranje tražbine iz navedenog ugovora, u kojem je tužitelj vjerovnik.

20. Dakle, rješenje o nasljeđivanju predstavlja javnu ispravu u smislu čl. 32. st. 1. OZ-a i omogućava pokretanje ovrhe radi namirenja tražbine iz Ugovora o kreditu protiv tuženika kao pravnog sljednika kreditnog dužnika, primjenom čl. 32. st. 2. OZ-a.

21. Stoga je ovaj sud, imajući u vidu prethodno iznesene razloge, odlučio odbaciti tužbu zbog nedostatka pravnog interesa tužitelja. Nadalje, sud napominje da nije proveo dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem, budući da takav dokaz nije smatran nužnim niti svrsishodnim za odlučivanje u predmetnom postupku.

22. Budući da tužitelj u postupku nije ostvario svoje zahtjeve, ne pripada mu pravo na naknadu parničnih troškova sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a. Tuženik nije podnio zahtjev za naknadu troškova.

Zagreb, 28. kolovoza 2025.

SUDAC:

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest dana) od njegovog primitka, a podnosi se putem sustava eKomunikacije ovog suda.

DNA

- odvj. Zoran Puljiz, Zagreb, Grahorova 24

- GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1