REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6068/2022-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja TM iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, OIB: 78427478595, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. kolovoza 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Nade Milić, odvjetnice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 28. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. isplatiti tužitelju TM iznos od 2.813,72 eura sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za razdoblje do 31. srpnja 2015. određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana, tekućim:

- na iznos od 71,87 EUR-a od 1.II.2012.g do isplate,

- na iznos od 71,97 EUR-a od 5.III.2012.g. do isplate,

- na iznos od 69,70 EUR-a od 2.IV.2012.g. do isplate,

- na iznos od 70,63 EUR-a od 2.V.2012.g. do isplate,

- na iznos od 71,98 EUR-a od 1.VI.2012.g. do isplate,

- na iznos od 70,52 EUR-a od 2.VII.2012.g. do isplate,

- na iznos od 70,65 EUR-a 1.VIII.2012.g. do isplate,

- na iznos od 69,30 EUR-a od 3.IX.2012.g. do isplate,

- na iznos od 66,81 EUR-a od 1.X.2012.g. do isplate,

- na iznos od 69,84 EUR-a od 2.XI.2012.g. do isplate,

- na iznos od 70,95 EUR-a od 3.XII.2012.g. do isplate,

- na iznos od 70,51 EUR-a od 4.I.2013.g. do isplate,

- na iznos od 66,07 EUR-a od 1.II.2013.g. do isplate,

- na iznos od 69,15 EUR-a od 1.III.2013.g. do isplate,

- na iznos od 69,85 EUR-a od 2.IV.2013.g. do isplate,

- na iznos od 68,47 EUR-a od 2.V.2013.g. do isplate,

- na iznos od 64,38 EUR-a od 3.VI.2013.g. do isplate,

- na iznos od 61,84 EUR-a od 1.VII.2013.g. do isplate,

- na iznos od 64,09 EUR-a od 1.VIII.2013.g. do isplate,

- na iznos od 65,64 EUR-a od 2.IX.2013.g. do isplate,

- na iznos od 69,60 EUR-a od 2.X.2013.g. do isplate,

- na iznos od 67,42 EUR-a od 4.XI.2013.g. do isplate,

- na iznos od 68,40 EUR-a od 2.XII.2013.g. do isplate,

- na iznos od 69,20 EUR-a od 7.I.2014.g. do isplate,

- na iznos od 70,72 EUR-a od 4.II.2014.g. do isplate,

- na iznos od 72,31 EUR-a od 3.III.2014.g. do isplate,

- na iznos od 71,50 EUR-a od 1.IV.2014.g. do isplate,

- na iznos od 69,90 EUR-a od 5.V.2014.g. do isplate,

- na iznos od 69,18 EUR-a od 2.VI.2014.g. do isplate,

- na iznos od 69,50 EUR-a od 1.VII.2014.g. do isplate,

- na iznos od 71,50 EUR-a od 1.VIII.2014.g. do isplate,

- na iznos od 73,55 EUR-a od 2.IX.2014.g. do isplate,

- na iznos od 73,37 EUR-a od 1.X.2014.g. do isplate,

- na iznos od 74,40 EUR-a od 3.XI.2014.g. do isplate,

- na iznos od 75,87 EUR-a od 1.XII.2014.g. do isplate,

- na iznos od 75,27 EUR-a od 2.I.2015.g. do isplate te - na iznos od 297,81 EUR-a od 5.I.2015.g. do isplate, u roku 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se tužba u dijelu koji glasi: „Utvrđuju se nepoštenim, ništetnim i bez pravnog učinka odredba cl. 4. i odredba čl. 8. Ugovora o kreditu br.: 600721 od 28.IV.2008.g., sklopljenog između prednika tuženika u svojstvu kreditora/predlagatelja osiguranja te tužitelja u svojstvu korisnika kredita/protivnika osiguranja solemniziran 30.IV.2008.g. od strane javnog bilježnika Ranke Spevec iz Velike Gorice, Trg kralja Tomislava br.39, pod brojem OV-7040/2008, u dijelu u kojem je u istima ugovorena valutna klauzula u CHF.“, kao i u dijelu kojim tužitelj TM potražuje od tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. isplatu iznosa od 68,25 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 3. siječnja 2012. do isplate, kao nedopuštena.

II Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. naknaditi tužitelju TM troškove postupka u iznosu od 2.351,63 Eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 28. kolovoza 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate se plaćaju na sljedeće novčane iznose tekući od prvog dana nakon dospijeća pa do plaćanja, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je s prednikom tuženika Volksbank d.d., Zagreb, Varšavska 9, sklopio dana 28.IV.2008. Ugovor o kreditu broj: 600721 (solemniziran 30.IV.2008. od strane javnog bilježnika Ranka Spevec iz Velike Gorice, Trg kralja Tomislava br.39, pod brojem OV-7040/2008), kojim je tužitelju odobren namjenski kredit za kupnju novog vozila marke Ibiza, Sportrider II u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 20.441,00 CHF s rokom otplate na 84 mjeseci tj. 7 godina te kako je predmetni kredit u cijelosti prijevremeno otplaćen. Ističe da je odredbom čl. 1. predmetnog ugovora određena visina iznosa kredita u kunskoj protuvrijednosti od 20.441,00 CHF po srednjem tečaju tuženika HNB-a na dan korištenja kredita te da je odredbom čl. 4. predmetnog ugovora određeno da se sporni kredit plaća u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti. Nadalje, odredbom čl. 8. predmetnog ugovora određeno je kako će tužitelj predmetni kredit otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan dospijeća. Istom odredbom predmetnog ugovora određeno je kako anuiteti dospijevaju na naplatu svakog prvog u mjesecu (počevši od 1.VI.2008.) te kako je tužitelj u svojstvu korisnika kredita dužan osigurati pokriće na kunskom računu za otplatu kredita najmanje u iznosu dospjelog anuiteta. Tijekom razdoblja otplate kredita došlo je do znatnih promjena tečaja CHF-a, a sve temeljem citiranih odredbi ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu. Navodi kako je postupanje tuženika glede promjena tečaja CHF-a koje su se događale tijekom razdoblja otplate spornog kredita, jednako kao i prilikom samog ugovaranja takvih odredbi, bilo protuzakonito, jer se s tužiteljem kao potrošačem nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj na bilo koji način mogao utjecati na sadržaj ugovornih odredbi, jer je on, kao slabija strana (pristupnik), doslovce pristupio unaprijed sastavljenom ugovoru kojeg je tuženikov pripremio pravni prednik. Tužitelj se poziva na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom se utvrđuje da je i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača sklapajući ugovore na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, kao i sklapajući ugovore koristeći ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama i internim aktima tuženika. Tužitelj navodi kako u pogledu navedenih odredbi nije imao mogućnost pregovaranja niti utjecaja na njihov sadržaj. S obzirom na navedeno, smatra kako su odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula vezana uz valutu švicarski franak, o kojoj se nije pregovaralo, ništetne te kako je tuženik bez osnove stekao iznose preplaćene na temelju tih ništetnih odredbi pa postavlja zahtjev za isplatom kako specificira u podnesku od 17. rujna 2024. u iznosu 2.881,97 Eur sa zateznom kamatom koja teče od svake pojedine uplate do podmirenja, uz zahtjev za naknadom troškova ovoga postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev ističući prigovor zastare potraživanja tužitelja, osporavajući primjenjivost utvrđenja iz kolektivnog spora na konkretni slučaj, osporavajući izravnu vezanost utvrđenjima iz kolektivnog spora, osporavajući ništetnost predmetnih ugovornih odredbi uz tvrdnju kako tužitelj nije dokazao da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo te koje ne uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog među strankama 28. travnja 2008., kojima je ugovorena vezanost otplate kredita uz valutu švicarski franak, kao i isplata preplaćenih iznosa na temelju navedene odredbe koja je ništetna, uz zateznu kamatu od preplate do isplate.

4. S obzirom na istaknuti prigovor litispendencije izvršen je uvid u spis ovoga suda poslovni broj P-5553/2024 (službena bilješka list 162 ovoga spisa) te je utvrđeno da se u tome postupku odlučuje o tužbenom zahtjevu tužitelja TM protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. kojim tužitelj postavlja zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 4. i čl. 8. Ugovora o kreditu broj 600721 od 28. travnja 2008. solemniziranog 30. travnja 2008. od strane javnog bilježnika Ranke Spevec iz Velike Gorice pod brojem Ov-7040/08 u dijelu u kojem je u istima ugovorena valutna klauzula u CHF kao i zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa u razdoblju do siječnja 2012. u ukupnom iznosu od 1.358,38 Eura sa zateznom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos preplate teče od datuma preplate do isplate, uz zahtjev za naknadu troškova postupka.

5. Tijekom ovoga postupka u postupku P-5553/2024 donesena je prvostupanjska presuda od 4. srpnja 2025. (list 168-177 spisa) te je u istu izvršen uvid i utvrđeno je da je prvostupanjskom presudom utvrđeno da su ništetne odredbe čl. 4. i čl. 8. Ugovora o kreditu broj 600721 od 28. travnja 2008. u dijelu u kojima je ista ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, a naloženo je tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. isplatiti tužitelju TM iznos od 1.358,38 Eura koji proizlazi iz razlika u iznosima anuiteta po osnovi tečaja za valutu CHF primjenom kod otplate i tečaja CHF na dan isplate kredita i to u razdoblju od početka otplate kredita 10. studenoga 2008. do 3. siječnja 2012., sve sa zateznom kamatom od pojedinog plaćenog iznosa do isplate, s time da je zadnji preplaćeni iznos koji se potražuje u tome predmetu plaćen 3. siječnja 2012. u visini 68,25 Eura. Također, uvidom u E spis za taj predmet utvrđeno je da protiv iste nije podnesena žalba do dana donošenja ove odluke.

6. Odredbom čl. 333. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) propisano je kako presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravomoćna ako je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protutužbe te kako prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena; i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

7. S obzirom na navedeno, kako je utvrđeno da je u pogledu zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti odredbi čl. 4. i čl. 8. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojima je ista ugovorena valutna klauzula u CHF, kao i u pogledu zahtjeva za isplatom iznosa od 68,25 Eura sa zateznom kamatom od 3. siječnja 2012. do isplate po osnovi preplate po takvim ništetnim odredbama, već pravomoćno odlučeno; to je valjalo u tom dijelu odbaciti tužbu kao nedopuštenu na način kao pod točkom I izreke rješenja koje je sastavni dio ove odluke.

8. Vezano uz preostali dio tužbenog zahtjeva, u pogledu kojega ne postoje procesne smetnje za odlučivanje, među strankama je sporno postoji li obveza tuženika na isplatu preplaćenih iznosa po osnovi odredbi o vezanosti uz valutu švicarski franak te je li potraživanje tužitelja zastarjelo.

9. Radi utvrđivanja navedenih spornih okolnosti, sud je tijekom dokaznoga postupka izveo sljedeće po strankama predložene dokaze: uvid u Ugovor o kreditu (list 83-91 spisa), uvid u otplatnu tablicu i prometnu karticu te preostalu dokumentaciju po kreditu (list 9-82 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po financijskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 122-125 spisa), saslušani su tužitelj i svjedokinja FM (list 158 spisa).

6. Osim navedenih dokaza koji su izvedeni, nijedna od stranaka nije stavljala druge dokazne prijedloge, tako da su u ovome postupku izvedeni svi dokazi predloženi po strankama.

7. Sud je, na temelju odredbe čl. 8. ZPP-a i provedenog dokaznog postupka, a cijeneći izvedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, utvrdio da je tužbeni zahtjev u tom dijelu osnovan.

8. Na spornu okolnost ništetnosti predmetnih odredbi Ugovora o vezanosti otplate uz valutu švicarski franak, izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 600721 od 28. travnja 2008. te je utvrđeno kako je odredbama čl. 4. i 8. Ugovora ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti iznosa izraženog u valuti švicarski franak.

9. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17- 10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., pravomoćno je utvrđeno da je da je tužena u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10. Navedenom pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., dakle, riješeno je prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje je tužena sklapala sa potrošačima u utuženim razdobljima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

11. Što se tiče pravnih učinaka presude donesene po kolektivnoj tužbi, valja reći da je odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a (kolektivna tužba) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12. Na navedene okolnosti mogućnosti individualnog pregovaranja u konkretnom slučaju, saslušani su tužitelj i svjedokinja FM, dok drugih dokaznih prijedloga na tu okolnost nije bilo. Iz iskaza tužitelja i saslušane svjedokinje, koje je sud prihvatio, jer su uvjerljivi i životni, proizlazi da je predmetni ugovor o kreditu tužitelj sklopio jer su mu bila potrebna sredstva za kupnju vozila. To vozilo trebalo mu je za njegove osobne potrebe te je u tu svrhu i isključivo korišteno. Bio je samo u auto kući dok u banci nije niti bio. Nije upozoren ni na kakav rizik sklapanja takvog ugovora niti mu je objašnjena razlika između sklapanja takvog ugovora od eurskoga, već mu je takav kredit ponuđen kao najpovoljniji. Nije sudjelovao u sastavljanju niti je imao utjecaja na sadržaj ugovora, predočen mu je na unaprijed sastavljenom obrascu. On je osobno platio sve rate toga kredita.

13. Na temelju tako prihvaćenih iskaza utvrđeno je da tužitelj nije imao priliku pojedinačno pregovarati vezano uz sklapanje predmetnog ugovora s tuženikom, s obzirom da mu je ugovor ponuđen na unaprijed sastavljenom obrascu te da nije imao ulogu u njegovom sastavljanju, odnosno, izradi njegova sadržaja. Utvrđeno je i da mu nije pojašnjen rizik sklapanja ugovora vezanog uz valutu švicarski franak i da je tužitelj osobno platio sve obveze po predmetnom ugovoru.

14. Na temelju prihvaćenih iskaza i uvida u Ugovor o kreditu, utvrđeno je kako je predmetno vozilo kupljeno za privatne svrhe. Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07) potrošač je definiran kao svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

15. S obzirom da je, dakle, na temelju uvida u Ugovor o kreditu broj 600721 od 28. travnja 2008., utvrđeno da se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbe predmetnog Ugovora, s obzirom na razdoblje u kojemu je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen, kao i s obzirom da je njime ugovorena otplata vezano uz valutu švicarski franak, dok je iz prihvaćenih iskaza utvrđeno da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača nije u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, to su predmetne ugovorne odredbe, sadržane u Ugovoru o kreditu, koje se odnose na vezanost otplate kredita uz valutu švicarski franak, ništetne.

16. U kolektivnom sporu predmetne ugovorene odredbe o vezanosti uz valutu švicarski franak nepoštene su na temelju odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP, prema kojoj je ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a koja se nadovezuje i ne odredbu čl. 3. st. 2. Direktive Vijeća 93/13/EZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima, a kojom je propisano da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu.

17. Kako je odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, dalje: ZOO) propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je valjalo utvrditi iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju takve ništetne ugovorne odredbe o vezanosti valutom CHF.

18. Radi utvrđenja navedene okolnosti, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. Nalaz i mišljenje prihvaćeni su u cijelosti kako su izrađeni po postavljenom zadatku iz raspravnog rješenja, budući da su izrađeni stručno i jasno, a stranke mu nisu prigovarale u dijelu izračuna, već je tuženik iznio primjedbu na postavljen zadatak vještaku, kojega određuje sud.

19. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su prednik tuženika kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili 28. travnja 2008. Ugovor o kreditu broj 600721 (u daljnjem tekstu: Ugovor), sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima: iznos kredita je kunska protuvrijednost od 20.441,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB- a na dan isplate kredita, ugovoren je rok otplate od 84 mjeseci (otplata u jednakim anuitetima) te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 5,90 % godišnje na dan sklapanja Ugovora, prema otplatnom planu po predmetnom kreditu, dospijeće prve obveze bilo je 1. lipnja 2008., a sljedećih svakog 1. dana u mjesecu, utvrđeno je da će se kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima iskazanima u valuti, a plativima u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB za CHF važećem na dan dospijeća. Kredit je iskorišten 2. svibnja 2008., s kojim danom je srednji tečaj HNB za valutu CHF iznosio 4,498930 kn za 1 CHF, pa je dakle isplaćeni iznos od 20.441,00 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 91.962,63 kn. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenog zadatka, vještak je mišljenja kako slijedi: razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. listopada 2008.) do dana prijevremene otplate kredita (5. siječnja 2015.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita, iznosi ukupno 31.434,86 kn; odnosno 4.172,14 EUR; dok razlika obveza (ako se promatraju samo iznosi koje je tužitelj više platio), u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. listopada 2008.) do dana prijevremene otplate kredita (5. siječnja 2015.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita, iznosi 31.492,81 kn; odnosno 4.179,83 EUR.

20. Naime, tako postavljen zadatak vještaku dan je s obzirom na činjenicu da u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena ugovorna odredba ništetna, valja primijeniti iznos kredita, odnosno svakog mjesečnog anuiteta bez vezanja za kretanje valute CHF.

21. S obzirom da je u ovome predmetu zahtjev za povratom obuhvatio samo razdoblje od siječnja 2012. do prijevremene otplate u siječnju 2015., a pritom je zbog pravomoćno presuđene stvari tužba odbačena u dijelu preplate za siječanj 2012.; to je sud u obzir uzeo samo izračun vještaka koji se odnosi na razdoblje od veljače 2012. do prijevremene otplate u siječnju 2015., a koji izračun iznosi 2.813,72 eura i u kojem razdoblju ni nije bilo tzv. negativnih tečajnih razlika.

22. S obzirom na navedeno, utvrđeno je da razlika između onoga što je tužitelj platio i što bi platio da kredit nije bio vezan uz valutu švicarski franak u razdoblju od veljače 2012. do prijevremene otplate kredita u siječnju 2015., 2.813,72 eura te da je zahtjev tužitelja za povrat preplate u tom iznosu, osnovan.

23. U odnosu na institut zastare mjerodavna pravna norma je ona iz članka 241. ZOO, prema kojoj se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a vezano uz odredbe čl. 502.a – 502.h ZPP, kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Stoga je utvrđeno da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla i pravna norma bila bi lišena svog korisnog učinka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.). Zastara restitucijskog zahtjeva u ovome predmetu bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe te je počela ponovno teći (ispočetka) od dana kada je postala pravomoćna odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj P- 1401/2012 (koja je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. u odnosu na ovdje tuženu), stoga zastara u ovom slučaju ponovno teče od 14. lipnja 2018., a kako je zastarni rok za restituciju u ovome slučaju opći petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO, to potraživanje tužitelja nije zastarjelo.

24. S obzirom na navedeno, sud je naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.813,72 eura za povrat preplate po ništetnim odredbama o vezanosti kredita uz valutu švicarski franak, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama i to od dana stjecanja, a na temelju odredbe čl. 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i time ništetne pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate.

25. Na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP odlučeno je o troškovima postupka, a s obzirom da tužitelj nije uspio (u dijelu kojim je tužba odbačena) samo u neznatnom dijelu, zbog kojega nisu nastali nikakvi posebni troškovi.

26. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa), trošak sastava podnesaka od 16.1.2023., 6.12.2023. i 17.9.2024. u visini od 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 tarife), trošak sastava podneska od 23.5.2023. u visini od 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife) te trošak zastupanja na ročištima 22.5.2023., 18.9.2024., 9.7.2025. i 27.8.2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), što ukupno čini 825 bodova, što uvećano za vrijednost boda od 2,00 Eura i za pripadajući PDV iznosi 2.062,50 Eura, kojem iznosu je nadodan iznos plaćene pristojbe na tužbu u visini 74,59 Eura kao i iznos plaćenog predujma za vještačenje u visini 199,08 Eura i predujma za sudskog dostavljača u visini 15,46 Eura što ukupno iznosi 2.351,63 Eura.

27. Naprotiv, tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 5.12.2022., kojim dostavlja dokaz o plaćenoj pristojbi na tužbu, trošak za sastav zahtjeva 23.5.2023. koji je neodređen, trošak podneska od 3.6.2024. kojime odustaje od dokaznog prijedloga, a sve jer su ti podnesci bili nepotrebni za vođenje postupka u smislu čl. 155. ZPP-a. Tužitelju nije dosuđena naknada niti troška zastupanja na ročištu 22.5.2025. jer isto nije održano, kao niti ročišta za objavu, kojemu nije pristupio.

28. Na određen trošak tužitelju je dosuđena i zatezna kamata primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 28. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku