REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-5073/2024-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Marija Maričević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, koga zastupa punomoćnica Mateja Vidaković Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 9. srpnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, njegove punomoćnice i zamjenika punomoćnice tuženika VZ, odvjetničkog vježbenika u Zagrebu, dana 28. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužitelju BZ iznos od 132,72 EUR sa zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 2,20 Eur od 11. lipnja 2009. do isplate,
- na iznos od 2,20 Eur od 17. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 2,20 Eur od 29. kolovoza 2009. do isplate,
- na iznos od 2,20 Eur od 26. rujna 2009. do isplate,
- na iznos od 2,20 Eur od 9. listopada 2009. do isplate,
- na iznos od 2,20 Eur od 11. studenoga 2009. do isplate,
- na iznos od 2,20 Eur od 30. prosinca 2009. do isplate,
- na iznos od 2,20 Eur od 9. siječnja 2010. do isplate,
- na iznos od 2,20 Eur od 9. veljače 2010. do isplate,
- na iznos od 2,20 Eur od 9. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 2,20 Eur od 31. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 2,20 Eur od 8. svibnja 2010. do isplate,
- na iznos od 2,20 Eur od 8. lipnja 2010. do isplate,
- na iznos od 2,20 Eur od 10. srpnja 2010. do isplate,
- na iznos od 2,20 Eur od 31. srpnja 2010. do isplate,
- na iznos od 2,20 Eur od 31. kolovoza 2010. do isplate,
- na iznos od 2,20 Eur od 4. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 2,20 Eur od 11. studenoga 2010. do isplate,
- na iznos od 2,20 Eur od 11. prosinca 2010. do isplate,
- na iznos od 2,20 Eur od 13. siječnja 2011. do isplate,
- na iznos od 2,20 Eur od 22. ožujka 2011. do isplate,
- na iznos od 2,20 Eur od 22. ožujka 2011. do isplate,
- na iznos od 2,20 Eur od 22. travnja 2011. do isplate,
- na iznos od 2,20 Eur od 14. svibnja 2011. do isplate,
- na iznos od 2,20 Eur od 14. lipnja 2011. do isplate,
- na iznos od 2,20 Eur od 27. srpnja 2011. do isplate,
- na iznos od 2,20 Eur od 12. kolovoza 2011. do isplate,
- na iznos od 2,20 Eur od 10. rujna 2011. do isplate,
- na iznos od 2,20 Eur od 30. rujna 2011. do isplate,
- na iznos od 2,20 Eur od 30. studenoga 2011. do isplate,
- na iznos od 2,11 Eur od 30. studenoga 2011. do isplate,
- na iznos od 2,11 Eur od 30. studenoga 2011. do isplate,
- na iznos od 2,11 Eur od 31. prosinca 2011. do isplate,
- na iznos od 2,11 Eur od 31. siječnja 2012. do isplate,
- na iznos od 2,11 Eur od 15. ožujka 2012. do isplate,
- na iznos od 2,11 Eur od 13. travnja 2012. do isplate,
- na iznos od 2,11 Eur od 12. svibnja 2012. do isplate,
- na iznos od 2,11 Eur od 12. lipnja 2012. do isplate,
- na iznos od 2,11 Eur od 14. srpnja 2012. do isplate,
- na iznos od 2,11 Eur od 14. kolovoza 2012. do isplate,
- na iznos od 2,11 Eur od 14. rujna 2012. do isplate,
- na iznos od 2,11 Eur od 13. listopada 2012. do isplate,
- na iznos od 2,11 Eur od 31. listopada 2012. do isplate,
- na iznos od 2,11 Eur od 30. studenoga 2012. do isplate,
- na iznos od 2,11 Eur od 31. prosinca 2012. do isplate,
- na iznos od 2,11 Eur od 15. veljače 2013. do isplate,
- na iznos od 2,11 Eur od 28. veljače 2013. do isplate,
- na iznos od 2,11 Eur od 13. travnja 2013. do isplate,
- na iznos od 2,11 Eur od 17. svibnja 2013. do isplate,
- na iznos od 28,74 Eur od 31. svibnja 2013. do isplate,
sve po stopi koja se do 31. srpnja 2015. obračunava prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužitelju BZ iznos od 25,54 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. srpnja 2002. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužitelju BZ iznos od 39,81 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 8. svibnja 2006. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužitelju BZ iznos od 53,08 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14. lipnja 2007. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužitelju BZ iznos od 135,37 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. siječnja 2008. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
VI. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužitelju BZ iznos od 1.170,31 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 31. svibnja 2013. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
VII. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naknaditi tužitelju BZ troškove postupka u iznosu od 1.892,14 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 28. kolovoza 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je kao korisnik kredita sklopio s tuženikom kao kreditorom 12. srpnja 2002. Ugovor o kreditu broj 028-501485500, 14. lipnja 2007. Ugovor o kreditu broj 048-50-4185923, 16. siječnja 2008. Ugovor o kreditu broj 048-50-4644499 i 31. svibnja 2013. Ugovor o kreditu broj 048-50-6329353. Navodi kako je u čl. 2. ugovora 048-50-4644499 ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Nadalje, navodi i kako je u čl. 3 navedenih ugovora, ugovorena jednokratna naknada za obradu zahtjeva u određenom postotku od iznosa kredita, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, temeljem čega su naplaćene tzv. ulazne naknade 29. srpnja 2002. (2,00 % iznosa kredita 028-501485500) u iznosu od 25,54 EUR, 14. lipnja 2007. (2,00 % iznosa kredita 048-50-418592) u iznosu od 53,08 EUR, 16. siječnja 2008. (2,00 % iznosa kredita 048- 50-4644499) u iznosu od 135,37 EUR i 31. svibnja 2013. (4,50% iznosa kredita 048- 50-6329353) u iznosu od 1.170,31 EUR. Dalje navodi kako je u čl. 9. ugovora 028- 501485500 ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uvjete koje odredi kreditor te da se na sve što nije regulirano ugovorom primjenjuju opći akti Kreditora, temeljem čega je sukladno Općim aktima Banke tužitelju 8. svibnja 2006. naplaćena tzv. „izlazna“ naknada u iznosu od 39,81 EUR. Smatra ništetnom odredbu Ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, bez jasnih parametara po kojima bi tužitelj mogao biti obaviješten i imati saznanja o konkretnim stopama koje će se primjenjivati kako će mjesečni anuiteti dospijevati niti je na iste mogao kao potrošač utjecati ili pregovarati sa tuženikom, a koje odredbe su uzrokovale, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tužitelja. Tužitelj smatra da su nepoštene i ništetne i odredbe ugovora o navedenim ulaznim i izlaznim naknadama - jer su ugovorene zajedno prema unaprijed formuliranom tipskom ugovoru, bez posebnih pregovora o tim odredbama, a na temelju sklopljenog ugovora niti na temelju dobivenih informacija od banke tužitelj nije mogao predvidjeti ekonomske posljedice i kako utječu na ukupan trošak kredita, niti na što se odnose naknade, a koje odredbe su uzrokovale, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tužitelja. Stoga tužitelj konačno specificiranim zahtjevom od 15. travnja 2025. potražuje povrat stečenog bez osnove na temelju ništetnim odredbi predmetnih Ugovora pa tako potražuje isplatu iznosa od 132,72 Eur stečenog po ništetnoj odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi u skladu s odlukom tuženika iz Ugovora o kreditu broj 048-50-4185923 sklopljenog 14. lipnja 2007. sa zateznom kamatom od svakog više plaćenog iznosa do isplate; isplatu iznosa od 25,54 Eur za ulaznu naknadu kredita 028-501485500 sklopljenog 12. srpnja 2002. sa zateznom kamatom od 29. srpnja 2002. do isplate; isplatu iznosa 39,81 Eur za plaćenu izlaznu naknadu po Ugovoru o kreditu broj 028-501485500 od 12. srpnja 2002. sa zateznom kamatom od 8. svibnja 2006. do isplate; isplatu iznosa 53,08 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14. lipnja 2007. do isplate za plaćenu ulaznu naknadu po Ugovoru o kreditu broj 048-50-418592 od 14. lipnja 2007.; isplatu iznosa 135,37 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. siječnja 2008. do isplate za plaćenu ulaznu naknadu po Ugovoru o kreditu broj 048-50-4644499 od 16. siječnja 2008. i isplatu iznosa 1.170,31 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 31. svibnja 2013. do isplate za plaćenu ulaznu naknadu po Ugovoru o kreditu broj 048-50-6329353 od 31. svibnja 2013., sve uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, navodeći kako se ne radi o odredbama koje bi bile nepoštene, a posljedično i ništetne, s obzirom da se radi o odredbama koja su jasne, lako razumljive i uočljive te kao takve ne podliježu testu poštenja iz Zakona o zaštiti potrošača. Navodi da te ugovorne odredbe ne uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama. Ne prigovara visini tužbenog zahtjeva u odnosu na točke II. do VI. tužbenog zahtjeva (za ulazne i izlaznu naknadu), dok osporava visinu zahtjeva po točkom I. te osporava osnovanost zahtjeva u cijelosti, a ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku.
2.1. Tuženik se podneskom od 5. svibnja 2025. usprotivio preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 15. travnja 2025., no sud je dopustio preinaku, s obzirom je istom tužitelj uskladio tužbeni zahtjev s izračunom iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke. Naime, odredbom čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) propisano je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, što u konkretnom slučaju sud smatra, s obzirom da tužitelj ne raspolaže takvim stručnim znanjem kakvo je potrebno da bi se točno utvrdio preplaćeni iznos po ništetnim odredbama predmetnih ugovora o kreditu.
3. Sud je tijekom postupka izveo sve po strankama predložene dokaze pa je tako izvršen uvid u Ugovor o kreditu broj 028-501485500 od 12. srpnja 2002. (list 38-41 spisa), Ugovor o kreditu broj 048-50-4185923 od 14. lipnja 2007. (list 23-24 spisa), Ugovor o kreditu broj 048-50-4644499 od 16. siječnja 2008. (list 34-35 spisa) i Ugovor o kreditu broj 048-50-6329353 od 31. svibnja 2013. (list 48-53 spisa) kao i preostalu dokumentaciju koja prileži spisu, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Ručeviću na okolnost visine spornog dijela tužbenog zahtjeva (list 89-90 spisa) i saslušan je tužitelj (list 113-114 spisa).
4. Na temelju odredbe čl. 8. ZPP-a i provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Uvidom u navedene Ugovore o kreditu, a što među strankama nije niti sporno, utvrđeno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 12. srpnja 2002. Ugovor o kreditu broj 028-501485500 kojim je u odredbi čl. 3. Ugovora ugovoreno plaćanje naknade za obradu kredita u visini 2,00 % iznosa kredita, da su sklopili 14. lipnja 2007. Ugovor o kreditu broj 048-50-4185923 kojim je u odredbi čl. 3. Ugovora ugovoreno plaćanje naknade za obradu kredita u visini 2,00 % iznosa kredita, da su 16. siječnja 2008. sklopili Ugovor o kreditu broj 048-50-4644499 kojim je u odredbi čl. 3. Ugovora ugovoreno plaćanje naknade za obradu kredita u visini 2,00 % iznosa kredita i da su 31. svibnja 2013. sklopili Ugovor o kreditu broj 048-50-6329353 kojim je u odredbi čl. 3. Ugovora ugovoreno plaćanje naknade za obradu kredita u visini 4,50 % iznosa kredita. Utvrđeno je i da je odredbom čl. 2. ugovora 048-50- 4644499 od 16. siječnja 2008. ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, kao i da je odredbom čl. 9. ugovora 028- 501485500 od 12. srpnja 2002. ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uvjete koje odredi kreditor.
6. U svome iskazu tužitelj je naveo kako je sve predmetne ugovore pa tako i onaj iz 2002., iz 2007., iz 2008. i iz 2013. sklopio jer su mu bila potrebna sredstva za troškove života, a svakim sljedećim ugovorom zatvorio bi dugovanje iz prethodnog ugovora o kreditu. Nitko mu nije objašnjavao ništa vezano uz kamatnu stopu iz Ugovora iz 2008. niti o načinu na koji će se ona mijenjati te koliko će zbog toga rasti rata. Nitko mu nije ništa objasnio niti ništa vezano uz naknade za obradu kredita i naknade za prijevremeno zatvaranje kredita pa tako ništa vezano uz ulaznu i izlaznu naknadu iz ugovora iz 2002., ulaznu naknadu iz ugovora iz 2007. te ulazne naknade iz ugovora od 2008. i 2013. niti je on imao mogućnost da se te odredbe maknu iz ugovora. Njemu je samo rečeno da ako misli dobiti kredit da mora to platiti. Platio je sve te naknade i platio je i sve rate s uvećanom kamatnom stopom. Nije unaprijed znao koliki će to biti iznosi niti je to mogao znati. Nije imao utjecaja na sadržaj niti jednog od tih ugovora, oni su mu svi predočeni na unaprijed sastavljenom obrascu, a ugovore je pročitao.
7. Iskaz tužitelja je prihvaćen, jer je životno logičan i uvjerljiv, kao i u skladu s ispravama koje prileže spisu. Iz iskaza tužitelja tako proizlazi činjenica da se o predmetnim ugovornim odredbama kojima je propisano plaćanje naknade banci prilikom prvog korištenja kredita, kao i u slučaju prijevremene otplate kredita, prema uvjetima banke, nije pregovaralo niti je tužitelj na sadržaj tih odredbi mogao utjecati.
8. Odlukom Suda Europske unije, presuda od 3. listopada 2019., Kiss i CIB Bank, C-620/17, ECLI:EU:C:2019:820, odlučeno je:
„1. Čl. 4. st. 2. i čl. 5. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da zahtjev prema kojem ugovorna odredba treba biti jasno i razumljivo sastavljena ne nalaže da u odredbama ugovora o potrošačkom zajmu, poput onih u glavnom postupku - o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori i u kojima se točno utvrđuju iznosi troškova upravljanja zajmom i isplatne naknade na teret potrošača, njihova metoda izračuna i trenutak kada ih je potrebno platiti - također treba detaljno navesti sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetne iznose.
2.Čl. 3. st. 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba o naknadi za upravljanje zajmom, poput one u glavnom postupku - koja ne omogućava da se nedvojbeno utvrdi koje se konkretne usluge pružaju u zamjenu za te troškove - načelno ne uzrokuje na štetu potrošača, u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora.“
Za napomenuti je da se pojedine direktive ne primjenjuju izravno u našem pravnom sustavu, već je iste potrebno implementirati pri čemu proizlazi da u vrijeme kada je sklopljen ugovor o kreditu, Republika Hrvatska nije bila članica Europske unije. Međutim, Sud EU ustanovio je u pravu EU načelo koje obvezuje sudove u državama članicama da interpretiraju interno pravo u svjetlu prava EU, te mu kroz interpretaciju pokušaju dati isto značenje i učinke kakvi bi nastali izravnom primjenom norme Zajednice a sve u svrhu da europsko pravo bude djelotvorno ako se ciljevi europske integracije doista žele ostvariti.
9. U pogledu navedenoga Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je u odluci Rev 673/2023 od 13. veljače 2024. sljedeći zaključak: Ocjenu o tome je li odredba potrošačkog ugovora kojom se ugovara naknada za obradu kredita, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), u smislu odredbe članka 81. st. 1. ZPP, sud ne može temeljiti isključivo na tome da je riječ o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da trgovac nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita, već je prilikom provođenja testa nepoštenosti, sud dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti) te druge okolnosti kao što su narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, sve u smislu odredbi članka 81. st. 1. ZPP u svezi s odredbom članka 83. i 85. ZPP.
10. U konkretnom slučaju utvrđeno je da tužitelju kao korisniku kredita ugovorna odredba o plaćanju naknade za obradu kredita nije bila niti jasna niti lako razumljiva, a o istoj nije bilo mogućnosti pregovaranja. Što se tiče naknade za prijevremeno zatvaranje kredita, ta odredba neodređena je i neodrediva, s obzirom da je ugovoreno kako će se ona naplatiti prema uvjetima tuženika, tako da tužitelj nije mogao biti informiran o visini te naknade prilikom sklapanja Ugovora, budući da ni djelatnici tuženika nisu znali koja odluka banke će biti na snazi u trenutku prijevremene otplate kredita. Odredbom čl. 269. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, dalje: ZOO) propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju, time da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno, odrediva. Odredbom čl. 270. st. 1. ZOO propisano je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. Odredbom čl. 272. ZOO činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Navedeno proizlazi iz činjenice da takva odredba ne sadrži precizan način utvrđivanja visine naknade koju će korisnik kredita biti dužan podmiriti u slučaju prijevremene otplate kredita, budući da nikakvi egzaktni i jasno definirani parametri za tu visinu nisu određeni, dok iz iskaza tužiteljice, kojega je sud prihvatio, proizlazi da o toj odredbi stranke nisu pojedinačno pregovarale, a protivno je bio dužan dokazati tuženik, budući da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru.
11. Također, na temelju uvida u sam ugovor koji prileži spisu, utvrđeno je da se radi o standardiziranom (tipskom) ugovoru. Odredbom čl. 295. ZOO propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuju ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Također, odredbom čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, dalje: ZZP) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Primjerice su navedene ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje prethodno navedenih pretpostavki, mogle smatrati nepoštenima pa tako i odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja karakteristike proizvoda ili usluge koji su predmet ugovora, bez valjanog razloga. Kao posljedica nepoštenosti pojedine ugovorne odredbe čl. 102. ZZP propisana je ništetnost.
12. Odredbom čl. 59. ZZP propisano je i da obavijest o financijskoj usluzi koja je predmet ugovora sadrži, među ostalim, opis osnovnih obilježja financijske usluge, ukupnu cijenu koju je potrošač dužan platiti za tu uslugu, uključujući sve poreze, pristojbe, naknade i ostale troškove, odnosno, kad točan iznos ukupne cijene nije moguće utvrditi, elemente za izračun ukupne cijene koji omogućavaju potrošaču da sam utvrdi cijenu.
13. Na temelju iskaza tužitelja, utvrđeno je kako su mu sredstva iz kredita bila potrebna za privatne svrhe. Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07) potrošač je definiran kao svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.
14. U odnosu na navod tuženika da se radi o odredbi koja je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva, valja navesti da je tužitelj u smislu odredbe čl. 3. ZZP potrošač, odnosno, fizička osoba koja je navedeni Ugovor o kreditu sklopila u privatne svrhe, odnosno, u svrhu koja nije namijenjena njezinom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, iz čega proizlazi da nema pravna znanja koja su potrebna da bi joj takva odredba bila jasna i lako razumljiva i to sve za razliku od tuženika, koji je sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu, pristupio u okviru svoje djelatnosti.
15. Naime, odredba Ugovora o kreditu kojom je određeno da je visina naknade za prijevremenu otplatu kredita isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika, bez navođenja bilo kakvih drugih parametara koji će određivati visinu te naknade, čini takvu odredbu neodređenom i neodredivom te dovodi korisnika kredita u neravnopravan položaj u odnosu na kreditora iz razloga što on ni na koji način ne može utjecati na visinu te naknade, već je upravo tuženik taj koji sam o navedenoj visini odlučuje, a korisnik nema potom pravo pregovarati o visini naknade, o kojoj je kreditor jednostrano donio odluku.
16. I odredbom čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora, a prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.
17. Primjenom citiranih propisa, predmetne ugovorne odredbe kojima je ugovorena obveza tužitelja na plaćanje naknade za obradu kredita i naknade za njegovo prijevremeno zatvaranje utvrđene su ništetnima. Isto proizlazi i iz zaključka Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je pod posl. br. Su IV – 308/2020 donesen 5. studenoga 2020. na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske na kojemu je na pitanje: «Je li ništetna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača?» dan odgovor da ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo.
18. Tuženik je u odgovoru na tužbu učinio nespornom visinu plaćene ulazne i izlazne naknade predmetnih ugovora o kreditu, kao i datum njihova plaćanja. S obzirom na odredbu čl. 221. st. 1. ZPP-a, kojom je propisano kako ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice, to navedene činjenice nisu bile predmetom dokazivanja u ovome postupku.
19. S obzirom da je odredbom čl. 323. ZOO propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a prethodno je obrazloženo kako su stranke suglasno nespornom učinile činjenicu da je tužitelj tuženiku platio tzv. ulazne naknade 29. srpnja 2002. (2,00 % iznosa kredita 028-501485500) u iznosu od 25,54 EUR, 14. lipnja 2007. (2,00 % iznosa kredita 048-50-418592) u iznosu od 53,08 EUR, 16. siječnja 2008. (2,00 % iznosa kredita 048-50-4644499) u iznosu od 135,37 EUR i 31. svibnja 2013. (4,50% iznosa kredita 048-50-6329353) u iznosu od 1.170,31 EUR, kao i da je tužitelju 8. svibnja 2006. naplaćena tzv. „izlazna“ naknada u iznosu od 39,81 EUR, to je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju upravo taj iznos.
20. Što se tiče zahtjeva za isplatom zatezne kamate, valja navesti kako zatezna kamata, u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO teče od dana stjecanja, ako je stjecatelj bio nepošten. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu protivne svim propisima navedenima u ovoj presudi, pa je dužan platiti zatezne kamate i to od dana stjecanja. Kako među strankama nije sporan datum plaćanja predmetnih ulaznih i izlazne naknade, to je osnovan zahtjev za isplatom zatezne kamate na iznos od 25,54 Eur s tijekom od 29. srpnja 2002. do isplate (točka II. izreke); na iznos 39,81 Eur s tijekom od 8. svibnja 2006. do isplate (točka III. izreke); na iznos 53,08 Eur s tijekom od 14. lipnja 2007. do isplate (točka IV. izreke); na iznos 135,37 Eur s tijekom od 16. siječnja 2008. do isplate (točka V. izreke) i na iznos 1.170,31 Eur s tijekom od 31. svibnja 2013. do isplate (točka VI. izreke), jer je tada tuženik taj iznos stekao u skladu s čl. 1115. ZOO-a.
21. Neosnovan je i prigovor zastare, kojega tuženik ističe u odgovoru na tužbu i tijekom postupka. Naime, tužitelj u ovome postupku postavlja deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe kojom je ugovoreno da će u slučaju prijevremene otplate biti dužan isplatiti tuženiku naknadu u skladu s odlukom tuženika, dok je pravnim shvaćanjem posl br. Su-IV-47/2020-2 Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
22. Radi utvrđenja je li ništetna predmetna odredba Ugovora o kreditu broj 048-50- 4644499 od 16. siječnja 2008. kojom je ugovorena promjenljiva kamatna stopa, što predstavlja prethodno pitanje u ovoj pravnoj stvari, izvršen je uvid u čl. 2. Ugovora o kreditu broj 048-50-4644499 od 16. siječnja 2008. te je utvrđeno da je istom odredbom ugovorena redovna kamatna stopa 9,50%, a koja je promjenljiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.
23. Radi utvrđenja je li ništetna predmetna odredba Ugovora o kreditu, a kojom je ugovorena promjenljiva kamatna stopa, proveden je dokazni postupak, s obzirom na neprimjenljivost presude donesene u kolektivnom sporu, jer se radi o kreditu koji nije vezan uz valutu švicarski franak.
24. Odredbom čl. 269. ZOO-a propisano je kako je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju te da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva.
25. U konkretnom ugovoru radi se o novčanoj obvezi tužitelja da otplaćuje u mjesečno u ratama iznos kredita, uvećan za ugovorenu kamatu u skladu s odredbom čl. 2. Ugovora. Kamatna stopa po kojoj se tužitelj obvezao otplaćivati predmetni kredit bila je tužitelju poznata u svom početnom postotku koji iznosi 9,50%, a iz odredbe čl. 2. Ugovora vidljivo je da se ta kamatna stopa može i mijenjati. Međutim, iz navedenih ugovornih odredaba nije vidljivo niti je istim Ugovorom određeno na koji način će se visina kamatne stope mijenjati kroz cijelo razdoblje otplate i o čemu će ovisiti ta promjena, već je ugovoreno kako je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati njezinu visinu i to bez ikakvih ograničenja i nevezano uz ikakve parametre.
26. Odredbom čl. 272. ZOO-a propisano je kako je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. U konkretnom slučaju predmetne ugovorne odredbe Ugovora o promjenljivosti kamatne stope ne sadrže nikakve podatke s pomoću kojih se obveza tužitelja na isplatu kamate na iznos kredita u slučaju njezine promjene može odrediti, već je ugovoreno da je kamatna stopa promjenljiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika.
27. Iz iskaza tužitelja, kojega sud prihvaća, jer je životan i uvjerljiv te sukladan priležećoj dokumentaciji u spisu, proizlazi, među ostalim, da mu nitko nije objašnjavao ništa vezano uz kamatnu stopu iz Ugovora iz 2008. niti o načinu na koji će se ona mijenjati te koliko će zbog toga rasti rata. Nije unaprijed znao koliki će to biti iznosi niti je to mogao znati. Nije imao utjecaja na sadržaj niti jednog od ugovora, oni su mu svi predočeni na unaprijed sastavljenom obrascu.
28. Iz prihvaćenog iskaza tužitelja sud je utvrdio kako tužitelju nije bilo jasno prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na koji način će se ugovorena kamatna stopa mijenjati, kada će doći do te promjene i na temelju čega će odluka tuženika o promjeni kamatne stope biti donesena.
29. I odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 125,07, 79/07, dalje: ZZP) je propisano kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Propisano je i da se ugovorna odredba, uz ispunjenje navedenih pretpostavki, koja se može primjerice smatrati nepoštenom, je odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca.
30. Stoga, s obzirom da je na temelju uvida u Ugovor o kreditu broj 048-50-4644499 od 16. siječnja 2008., utvrđeno da odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi u skladu s odlukom tuženika sadrže neodređenu i neodredivu činidbu te se radi o odredbama kojima se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca, to su predmetne ugovorne odredbe, u dijelu koji glasi na promjenu kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika ništetne u skladu s citiranim odredbama ZZP-a i ZOO-a.
31. Kako je odredbom čl. 323. ZOO propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a stranke su nespornom utvrdile visinu plaćenih naknada za obradu i prijevremenu otplatu kredita, to je valjalo utvrditi iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi koja se mijenja u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora.
32. Nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. prihvaćen je u cijelosti, s obzirom da je dan u skladu sa zadatkom kojega je postavio sud, jasan je i razumljiv, a niti jedna od stranaka nije mu prigovorila u njegovu matematičkom dijelu. Tako iz nalaza i mišljenja proizlazi kako su Raiffeisen Bank Austria d.d. kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili 16. siječnja 2008. Ugovor o kreditu broj 048-50-4644499 (u daljnjem tekstu: Ugovor), sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima: iznos kredita je 51.000,00 kn, ugovoren je rok otplate od 84 mjeseca (otplata u jednakim anuitetima) te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 9,50 % godišnje na dan sklapanja Ugovora, prema početnom otplatnom planu, dospijeće prve obveze bilo je 29. veljače 2008., a sljedećih svakog posljednjeg dana u mjesecu. Uvidom u prijepis knjigovodstvene kartice po predmetnom kreditu, razvidno je kako se u razdoblju otplate kredita, kamatna stopa više puta mijenjala, te je iznosila: 9,50 % godišnje od prvog anuiteta do zaključno anuiteta s dospijećem 30. travnja 2009., 10,25 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31. svibnja 2009. do zaključno anuiteta s dospijećem 31. listopada 2011., 10,20 % godišnje od anuiteta s dospijećem 30.studenog 2011. do konca izračuna. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenih zadataka, vještak je mišljenja da preplaćeni iznosi u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (29. veljače 2008.) do dana konačne otplate predmetnog kredita (31. svibnja 2013.), a koji proizlaze iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 132,72 EUR.
33. Naime, tako postavljen zadatak vještaku dan je s obzirom na činjenicu da u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena ugovorna odredba ništetna, valja primijeniti onu kamatu čija stopa je određena u Ugovoru, tj. 9,50% godišnje, budući da je odredba kojom je promjenljiva kamatna stopa ugovorena u skladu s Odlukom tuženika o visini kamatne stope, ništetna i samim time pro non scripto odnosno kao da nije ni napisana.
34. U odnosu na institut zastare, valja navesti kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-47/2020-2 dana 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje kako zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. S obzirom da je ništetnost predmetne odredbe Ugovora o kreditu broj 048-50-4644499 od 16. siječnja 2008. utvrđena tek odlukom u ovome postupku, to tražbina tužitelja na isplatu preplate po ništetnoj odredbi Ugovora, nije zastarjela.
35. S obzirom na navedeno, sud je prihvatio tužbeni zahtjev i u tome dijelu te naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 132,72 Eur za preplatu po ništetnoj odredbi o promjenljivosti kamatne stope u skladu s odlukom banke, sve sa zatraženim zateznim kamatama i to od dana stjecanja, a na temelju odredbe čl. 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sastavlja i sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i time ništetne pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate.
36. Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odlučeno je o troškovima postupka, a s obzirom da je tužitelj u sporu uspio u cijelosti.
37. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa), trošak sastava podnesaka od 10.10.2024. i 15.4.2025. u visini od 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podneska od 8.10.2024. u visini 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife) te trošak zastupanja na ročištima 3.2.2025., 30.6.2025. i 9.7.2025. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), što ukupno čini 625 bodova, što, uvećano za vrijednost boda od 2,00 Eur (Tbr. 50. Tarife) i za porez na dodanu vrijednost, iznosi 1.562,50 Eur, kojem iznosu je nadodan trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 Eur i na presudu 53,09 Eur, kao i trošak plaćenog predujma za vještačenje u visini 250,00 Eur, tako da sveukupno trošak tužitelja koji je bio potreban za vođenje ovoga postupka u smislu čl. 155. ZPP-a iznosi 1.892,14 Eur, kako je i dosuđeno točkom VII izreke ove presude, a na koji iznos teku zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.
U Zagrebu, 28. kolovoza 2025.
Sutkinja:
Ela Mišura Stopfer
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja, uz rj o pristojbi na tužbu u iznosu od 26,55 Eur i na presudu 53,09 Eur
2. Punomoćniku tuženika
