REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-3104/2019-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja DS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Darko Samardžija, odvjetnik u Novoj Gradišci, protiv tuženika Zagreb- Montaža d.o.o., Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB 36004425025, radi izmjene visine rente, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika ŠS, dip. iur., dana 28. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6492/02 od 20. veljače 2004., u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju s osnova rente za tuđu pomoć i njegu plaća iznos od 300,00 kuna mjesečno, na način da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete (na ime tuđe pomoći i njege) za razdoblje od podnošenja ove tužbe, tj. od 18. prosinca 2019. do 31. prosinca 2019. iznos od 51,80 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 2. siječnja 2020. do naplate, za 2020. iznos od 97,50 EUR mjesečno, za 2021. iznos od 101,70 EUR mjesečno, za 2022. iznos od 111,00 EUR mjesečno, za 2023. iznos od 125,70 EUR mjesečno, za 2024. i nadalje iznos od 143,70 EUR mjesečno, s time da svaki iznos dospijeva 1-og u mjesecu za prethodni mjesec dok za to budu postojali uvjeti, time da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a dospjevajuće po dospijeću 1.-og u mjesecu za prethodni mjesec, sa zateznom kamatom tekućom od dana nakon dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, po stopi do 31. prosinca 2022. određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate teku od prvog dana nakon dospijeća pa do plaćanja, u roku od 15 dana.

II Mijenja se presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Tisnom poslovni broj P-1549/09 od 23. svibnja 2012. u točki 1.I., u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju na ime izgubljene zarade plaćati iznos od 2.000,00 kuna mjesečno, na način da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete (izgubljene zarade) iznos od 464,53 EUR mjesečno počevši od dana podnošenja ove tužbe, tj. od 18. prosinca 2019. do 15. lipnja 2020., s time da svaki iznos dospijeva 1-og u mjesecu za prethodni mjesec zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje do 31. prosinca 2022. teku po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od dospijeća pojedinog rente do isplate, a od 1. siječnja 2023. do isplate do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od prvog dana nakon dospijeća pa do plaćanja, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.849,54 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 28. kolovoza 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate se plaćaju na sljedeće novčane iznose tekući od prvog dana nakon dospijeća pa do plaćanja, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6492/02 od 20. veljače 2004. naloženo je tuženiku da tužitelju s osnove rente za tuđu pomoć i njegu plaća iznos od 300,00 kuna mjesečno, a zbog činjenice kako je tužitelju ista bila potrebna zbog posljedica zadobivenih u štetnom događaju za koji je tužitelj odgovoran. Ova je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2008/04-2 od 22. veljače 2005. Navodi kako je kod određivanja visine navedene naknade sud pošao od utvrđenja kako je cijena sata tuđe pomoći i njege 10,00 kuna. Međutim, od donošenja navedene presude okolnosti su promijenjene, tako da tužitelj specificiranim zahtjevom nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 31. ožujka 2025. postavlja zahtjev na izmjenu presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6492/02 od 20. veljače 2004. u dijelu u kojoj je istom naloženo tuženiku da tužitelju s osnova rente za tuđu pomoć i njegu plaća iznos od 300,00 kuna mjesečno na način da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete (na ime tuđe pomoći i njege) za razdoblje od podnošenja ove tužbe, tj. od 18. prosinca 2019. do 31. prosinca 2019. iznos od 51,80 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 2. siječnja 2020. do naplate, za 2020. iznos od 97,50 EUR mjesečno, za 2021. iznos od 101,70 EUR mjesečno, za 2022. iznos od 111,00 EUR mjesečno, za 2023. iznos od 125,70 EUR mjesečno, za 2024. i nadalje iznos od 143,70 EUR mjesečno, koji iznosi dospijevaju 1-og u mjesecu za prethodni mjesec i na koje teče zatezna kamata od dana nakon dospijeća do isplate.

Tužitelj nadalje navodi kako je presudom Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Tisnom poslovni broj P-1549/09 od 23. svibnja 2012., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-2312/02-2 od 9. veljače 2015., naloženo tuženiku da tužitelju na ime mjesečne rente s naslova izgubljene zarade plaća iznos od 2.000,00 kuna počev od 1. siječnja 2000., a do kojega gubitka je također došlo uslijed štetnog događaja za koji je odgovoran tužitelj. Navodi da je kod određivanja visine navedene naknade sud u obzir uzeo podatke Državnog zavoda za statistiku o visini prosječnih primanja NKV radnika u RH počev od štetnog događaja, pa do 2000. te da je prema službenim publikacijama Državnog zavoda za statistiku prosječna neto plaća NKV radnika u 2016. u djelatnostima poljoprivrede, šumarstva i ribarstva iznosila 3.695,00 kuna, u djelatnosti građevinarstva 3.528,00 kuna. I navedeno smatra razlogom za povećanje navedene naknade tako da tužitelj specificiranim zahtjevom podneskom od 17. listopada 2023. traži od suda da izmjeni presudu Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Tisnom poslovni broj P-1549/09 od 23.svibnja 2012. u točki 1.I. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju na ime izgubljene zarade plaćati iznos od 2.000,00 kuna mjesečno na način da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete (izgubljene zarade) iznos od 464,53 EUR mjesečno počevši od dana podnošenja ove tužbe, tj. od 18. prosinca 2019. do 15. lipnja 2020. (do odlaska tužitelja u mirovinu), s time da svaki iznos dospijeva 1-og u mjesecu za prethodni mjesec zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana nakon dospjeća do isplate.

Uz navedeno, tužitelj postavlja i zahtjev za naknadom troškova postupka sa zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava da bi se okolnost promijenile u tolikoj mjeri da bi tužitelj imao pravo na uvećanje iznosa koji su nesporno dosuđeni pravomoćnim i ovršnim presudama Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 6492/02 od 20. veljače 2004. i Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Tisnom poslovni broj P-1549/09 od 23. svibnja 2012. Protivi se preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 17. listopada 2023., kao i preinaci iz podneska tužitelja od 31. ožujka 2025. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Vezano uz protivljenje preinakama tužbe, valja navesti kako podneskom tužitelja od 17. listopada 2023. nije učinjena preinaka, s obzirom da je zahtjev u pogledu potraživanja za izmjenu presude kojom je naloženo plaćanje rente zbog izgubljene zarade smanjen, jer je zatražena isplata istog iznosa kao u tužbi (464,53 Eur/3.500,00 kn), ali s trajanjem do 15. lipnja 2020., kada bi tužitelj po redovitom tijeku stvari stekao uvjete za odlazak u mirovinu.

3.1. Odredbom čl. 191. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) propisano je kako tužba nije preinačena ako je tužitelj smanjio zahtjev, tako da podneskom od 17. listopada 2023. nije u tom dijelu preinačena tužba kojoj bi se preinaci tuženik mogao protiviti.

4. U pogledu zahtjeva za izmjenom presude kojom je naloženo plaćanje rente zbog potrebe za tuđom pomoći, tužitelj je podneskom od 17. listopada 2023. umjesto iznosa od 600,00 kuna mjesečno zatražio plaćanje iznosa od 900,00 kuna mjesečno, da bi po provedenom vještačenju podneskom od 31. ožujka 2025. preinačio tužbu na način da traži izmjenu presude tako da se tuženiku naloži plaćanje iznosa od 51,80 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 2. siječnja 2020. do naplate, za 2020. iznosa od 97,50 EUR mjesečno, za 2021. iznosa od 101,70 EUR mjesečno, za 2022. iznosa od 111,00 EUR mjesečno, za 2023. iznosa od 125,70 EUR mjesečno, za 2024. i nadalje iznosa od 143,70 EUR mjesečno, sve sa zateznom kamatom od dana nakon dospjeća svakog mjesečnog iznosa do isplate.

4.1. Takvu preinaku sud je dopustio, s obzirom da se radi o situaciji u kojoj tužitelj preinačuje tužbu na način na koji ju, i to bez svoje krivnje, nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, s obzirom da mu je za to bilo potrebno stručno znanje vještaka, kojim on ne raspolaže, sve u smislu odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a.

5. S obzirom na navedeno, kao sporna činjenica, koju je valjalo utvrditi u ovome postupku, preostala je visina cijene sata tuđe pomoći i njege u utuženom razdoblju od podnošenja tužbe (18. prosinca 2019.) do danas, kao i visina izgubljene zarade tužitelja u utuženom razdoblju od 18. prosinca 2019. do stjecanja uvjeta za odlazak u mirovinu 15. lipnja 2020.

6. Radi utvrđenja spornih okolnosti izvedeni su dokazi uvidom u presudu i rješenje Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6492/02 od 20. veljače 2004. (list 5-11 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2008/2004 od 22. veljače 2005. (list 12-14 spisa), presudu i rješenje Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Tisnom poslovni broj P-1549/2009 od 23. svibnja 2012. (list 15-27 spisa), presudu Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-2312/2012 od 9. veljače 2015. (list 28-31 spisa), statističke podatke Državnog zavoda za statistiku (list 32-33 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću (list 117-120, 142-145 i 177-178 spisa) te je sudski vještak Zrinko Ručević usmeno obrazložio nalaz i mišljenje na glavnoj raspravi (list 206 spisa).

7. Time su izvedeni svi dokazi predloženi po strankama u ovome postupku.

8. Temeljem tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

9. Uvidom u presudu i rješenje Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 6492/2002 od 20. veljače 2004. utvrđeno je kako je tuženiku naloženo tužitelju s osnova rente za tuđu pomoć i njegu uplaćivati iznos od 300,00 kn mjesečno od 1. kolovoza 2002. pa nadalje. Navedena presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2008/2004 od 22. veljače 2005. te je s istim danom stekla svojstvo pravomoćnosti.

10. U svom nalazu i mišljenju od 10. ožujka 2025. vještak se očitovao o visini cijene sata tuđe pomoći i njege na bazi podataka o prosječnim isplaćenim mjesečnim neto plaćama NKV radnika u Republici Hrvatskoj, odnosno u Šibensko-kninskoj županiji, u utuženom razdoblju od 18. prosinca 2019. nadalje. Za utvrđivanje visine cijene sata tuđe pomoći i njege kao odgovarajući izvor podataka vještak je koristio prosječna ostvarena primanja NKV radnika u mjestu prebivanja tužitelja ([adresa]) koji se nalazi u Šibensko-kninskoj županiji, iz razloga što poslove pomoći u kući i njege (bez stručne medicinske njege) mogu pružati i nekvalificirane osobe. Podaci o prosječnim mjesečnim neto primanjima NKV radnika u Šibensko-kninskoj županiji pribavljeni su od Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Tako su prosječne mjesečne neto plaće NKV radnika u Šibensko-kninskoj županiji iznosile: 587,00 EUR za 2019. godinu, 566,00 EUR za 2020. godinu, 590,00 EUR za 2021. godinu, 643,00 EUR za 2022. godinu (sve prema prosječnim mjesečnim bruto i isplaćenim neto plaćama prema NKD-u u 2007. i stupnju stručne spreme po županijama), 729,50 EUR tijekom 2023. (podatak za 2022. usklađen postotkom povećanja prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj tijekom 2023. u odnosu na prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj tijekom 2022.; nominalno povećanje za 13,00%), 834,13 EUR tijekom 2024. i nadalje (podatak za 2023. usklađen postotkom povećanja prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj tijekom 2024. u odnosu na prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj tijekom 2023.; nominalno povećanje za 14,80%). U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju dokumentacije dostupne u spisu predmeta, vještak je mišljenja kako slijedi: Neto cijena jednog sata tuđe pomoći i njege iskazana na bazi prosječnih mjesečnih neto plaća NKV radnika u Šibensko-kninskoj županiji, u razdoblju od prosinca 2019. do ožujka 2025. iznosile su kako slijedi: 3,37 EUR/sat za 2019. godinu, 3,25 EUR/sat za 2020. godinu, 3,39 EUR/sat za 2021. godinu, 3,70 EUR/sat za 2022. godinu, 4,19 EUR/sat za 2023. godinu i 4,79 EUR/sat za 2024. godinu i dalje.

11. Tuženik je takvom nalazu i mišljenju prigovorio podneskom od 12. travnja 2025. navodeći kako cijena sata tuđe pomoći i njege varira od grada do grada te zadatak vještaka nikako nije bio iskazati cijenu sata tuđe pomoći i njege u županiji, već u mjestu prebivališta tužitelja te baza za određivanje cijene sata tuđe pomoći i njege nikako ne može biti prosječna mjesečna neto plaća NKV radnika iz svih grana djelatnosti, već isključivo iz djelatnosti usko vezanih za pružanje pomoći i njege.

12. U odnosu na navedeni prigovor sudski vještak je u usmenom obrazloženju naveo kako tužitelj ne živi u Gradu nego u Općini Pirovac za koju Državni zavod za statistiku ne objavljuje podatke o prosječnim mjesečnim neto plaćama bilo kojih radnika pa tako i radnika NKV struke. Što se tiče prigovora da se kao izvor podataka ne trebaju uzeti prosječne neto plaće NKV radnika iz svih grada djelatnosti, nego isključivo iz djelatnosti usko vezanih s pružanjem pomoći i njege, vještak je naveo kako u predmetima izračuna neto cijene sata pružanja pomoći i njege (nestručno) koju oštećenicima pružaju ukućani, radi se o tome da su to poslovi koje može pružati bilo koja osoba NKV struke, dakle bez ikakve posebne kvalifikacije. Takva osoba se logikom stvari, može zaposliti na bilo kojim poslovima na kojima se ne traži bilo kakva kvalifikacija, i upravo se zbog toga podaci iskazuju na razini prosječnih neto plaća NKV radnika iz bilo koje djelatnosti.

13. Nalaz i mišljenje vještaka prihvaćeni su u cijelosti, a prigovor tuženika ocijenjen je neosnovanim s obzirom da je otklonjen usmenim obrazloženjem vještaka, a tuženik nije na navedeno predložio izvođenje bilo kakvog dokaza.

13.1. Naime, uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6492/02 od 20. veljače 2004. utvrđeno je kako je u tome postupku pravomoćno utvrđeno, što tuženik niti ne spori u ovome postupku, da tužitelju pomoć i njegu pružaju njegovi ukućani. Stoga je neosnovan prigovor tuženika da za određivanje cijene sata tuđe pomoći i njege se ne može koristiti prosječna mjesečna neto plaća NKV radnika iz svih grana djelatnosti, već isključivo iz djelatnosti usko vezanih za pružanje pomoći i njege.

13.2. Uz navedeno, tuženik za takav prigovor nema pravni interes, s obzirom da bi u slučaju da se za određivanje cijene sata tuđe pomoći i njege kao relevantna vrijednost umjesto prosječne mjesečne neto plaća NKV radnika iz svih grana djelatnosti, uzela ona iz djelatnosti usko vezanih za pružanje pomoći i njege, ta visina bila viša.

13.3. U pogledu prigovora da vještak nije trebao iskazati cijenu sata tuđe pomoći i njege u županiji, već isključivo u mjestu prebivališta tužitelja, valja navesti kako je prebivalište tužitelja u [adresa], za koju općinu ne postoje relevantni podaci Državnog zavoda za statistiku te da je, stoga, vještak pravilno izračun temeljio na podacima radnika NKV struke u Šibensko-kninskoj županiji u kojoj je prebivalište tužitelja. Naime, naknada materijalne štete s osnova troškova tuđe pomoći i njege utvrđuje se u nominalnom iznosu tih troškova u vrijeme njihova nastanka odnosno u vrijeme pružanja usluge, s tim da u konkretnom slučaju tužitelju pripada pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge tuđe pomoći i njege tu naknadu zahtijevao, prema neto zaradi osobe koja bi bila pružala takvu uslugu u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana (tako npr. i VSRH u Rev 844/12-2, Rev-2442/1994-2, Rev-1477/10-2 itd.).

14. Obzirom na to da je u konkretnom slučaju riječ o obvezi tuženika da tužitelju poveća rentu odnosno naknadi štetu koju trpi u svezi štetnog događaja iz 1982. godine, za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva mjerodavne su odredbe čl. 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 29/1978 - dalje: ZOO), kojom je propisano da tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Ako povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za tu štetu; kao i odredba čl. 196. ZOO-a, kojom je propisano da sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika smanjiti ili ukinuti ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke.

15. Kako je na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka financijske struke utvrđeno da su se okolnosti u pogledu visine sata tuđe pomoći i njege znatno izmijenile od trenutka donošenja odluke od 20. veljače 2004. do podnošenja tužbe u ovome predmetu, to je primjenom odredbe čl. 196. ZOO-a prihvaćen zahtjev na izmjenu presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6492/02 od 20. veljače 2004. u dijelu u kojoj je istom naloženo tuženiku da tužitelju s osnova rente za tuđu pomoć i njegu plaća iznos od 300,00 kuna mjesečno i to na način da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete (na ime tuđe pomoći i njege) za razdoblje od podnošenja ove tužbe, tj. od 18. prosinca 2019. do 31. prosinca 2019. iznos od 51,80 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 2. siječnja 2020. do naplate, za 2020. iznos od 97,50 EUR mjesečno, za 2021. iznos od 101,70 EUR mjesečno, za 2022. iznos od 111,00 EUR mjesečno, za 2023. iznos od 125,70 EUR mjesečno, za 2024. i nadalje iznos od 143,70 EUR mjesečno, s time da svaki iznos dospijeva 1-og u mjesecu za prethodni mjesec dok za to budu postojali uvjeti.

16. Prihvaćen je i zahtjev za isplatom zatezne kamate, koja, s obzirom da se radi o cijenama koje su utvrđene prema vremenu kad je tuđa pomoć pružana, teku od dana nakon dospijeća svake pojedine mjesečne obveze do isplate, za utuženo razdoblje od podnošenja tužbe u ovome predmetu pa nadalje, kao u izreci ove presude pod točkom I. izreke.

17. U pogledu zahtjeva tužitelja za izmjenom presude Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Tisnom poslovni broj P-1549/09 od 23.svibnja 2012.g. u točki 1.I. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju na ime izgubljene zarade plaćati iznos od 2.000,00 kuna mjesečno na način da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete (izgubljene zarade) iznos od 464,53 EUR mjesečno počevši od dana podnošenja ove tužbe, tj. od 18. prosinca 2019. do 15. lipnja 2020., izvršen je uvid u presudu P-1549/2009 te je utvrđeno da je u tome postupku utvrđeno da bi tužitelj, da nije bilo predmetnog štetnog događaja, u redovitom tijeku stvari ostvarivao samostalnim radom na svom poljoprivrednom imanju odnosno na prijevozničkim i građevinskim poslovima zaradu, s time da je visina te zarade utvrđena na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku od 8. veljače 2012. o visini prosječnih mjesečnih primanja NKV radnika u RH, budući da je utvrđeno kako je tužitelj zbog nemogućnosti obavljanja navedenih radova i poslova, počev od štetnog događaja gubio zaradu najmanje u mjesečnom iznosu u visini mjesečnih primanja NKV radnika u RH. Ista presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Šibeniku posl.br. Gž-2312/2012 kojom je utvrđeno kako je pravilno prvostupanjski sud o visini zahtjeva odlučio temeljem podataka Državnog zavoda za statistiku o visini prosječnih mjesečnih primanja NKV radnika u RH tijekom spornog razdoblja.

18. Stoga je u pogledu zahtjeva da se ta presuda izmijeni zbog izmijenjenih okolnosti, a to su izmijenjeni iznosi prosječnih mjesečnih primanja NKV radnika u djelatnostima poljoprivrede, šumarstva i ribarstva te u građevinarstvu, izvršen uvid u podatke Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske (list 32-33 spisa), te je utvrđeno da su za 2016. godinu ta primanja u neto iznosu za NKV radnika iznosila 3.695,00 kn (za NKV radnika u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu, odnosno 3.528,00 kn (za NKV radnika u građevinarstvu).

19. Zbog navedenoga, ovaj sud ocjenjuje da su se okolnosti na temelju kojih je u prijašnjoj presudi određena naknada zbog izgubljene zarade tužitelju u visini od 2.000,00 kn mjesečno, znatno promijenile u smislu odredbe čl. 196. ZOO-a te da je osnovan zahtjev kojim tužitelj traži da se ta presuda izmjeni na način da mu tuženik za razdoblje od podnošenja tužbe u ovome predmetu 18. prosinca 2019. do stjecanja uvjeta i odlaska tužitelja u starosnu mirovinu 15. lipnja 2020. isplati umjesto iznosa od 2.000,00 kn mjesečno iznos od 3.500,00 kn mjesečno s dospijećem svakog prvog u mjesecu za prethodni mjesec sa zateznom kamatom od dana nakon dospijeća do isplate.

20. Nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojemu je on nalazom i mišljenjem od 25. kolovoza 2022. i dodatnim nalazom od 21. rujna 2023. izračunavao eventualnu razliku između mirovine koju nakon odlaska u mirovinu tužitelj prima i one koju bi primao da nije bilo štetnog događaja, nije uzet u obzir, budući da je od takvog zahtjeva tužitelj odustao podneskom od 17. listopada 2023., pod točkom III podneska, tako da taj izračun više nije relevantan za donošenje odluke u ovome predmetu.

21. S obzirom na navedeno, prihvaćen je zahtjev tužitelja da se izmijeni presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Tisnom poslovni broj P-1549/09 od 23. svibnja 2012.g. u točki 1.I. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju na ime izgubljene zarade plaćati iznos od 2.000,00 kuna mjesečno na način da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete (izgubljene zarade) iznos od 464,53 EUR ranije 3.500,00 kn) mjesečno počevši od dana podnošenja ove tužbe, tj. od 18. prosinca 2019. do 15. lipnja 2020., odnosno za razdoblje od podnošenja tužbe u ovome predmetu, do odlaska tužitelja u mirovinu, sve primjenom odredbe čl. 196. ZOO-a na način naveden u izreci ove presude pod točkom II.

22. S obzirom da je tužitelj uspio u sporu, to mu u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP pripada pravo na naknadu troškova postupka u dijelu u kojemu su oni bili potrebni za vođenje parnice u skladu s odredbom čl. 155. ZPP i u visini određenoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 138/23, dalje: Tarifa) pa mu je tako priznat trošak tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 23.9.2021., 16.9.2024. i 9.7.2025. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9. točka 1.) te trošak sastava podnesaka od 10.2.2020., 17.10.2023. i 31.3.2025. u visini od 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), dakle ukupno 700 bodova, odnosno uz vrijednost boda od 2,00 Eur i uvećano za PDV od 25%, iznos od 1.750,00 Eur. Tome iznosu pridodan je trošak plaćenog predujma za vještaka u visini 99,54 Eur, tako da ukupno je tuženik tužan naknaditi tužitelju troškove postupka u visini 1.849,54 Eur.

23. Troškovi podneska od 30.9.2022. nisu dosuđeni tužitelju, jer taj podnesak nije bio u skladu s odredbom čl. 155. ZPP-a potreban za vođenje postupka, jer se u njemu tužitelj očituje vezano uz razliku mirovine, a od kojeg zahtjeva je tijekom postupka odustao.

24. Na tako određen trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude do isplate, na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu, 28. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku