REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-2319/2022-38
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Mariji Krajnović u pravnoj stvari tužitelja CONSENSUS PLUS d.o.o., Labin, Rudarska 8, OIB: 14664776052, kojeg zastupa punomoćnik Marko Vukić, odvjetnik iz Rijeke, Prolaz Marije K. Kozulić 2, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Tihana Svetec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko & partneri iz Zagreba, Domagojeva 18, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 14. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude dana 28. kolovoza 2025.
r i je š i o j e
I. Dopušta se preinaka tužbe prema tužiteljevom podnesku od 24. ožujka 2025., na način da tužbeni zahtjev sa da glasi:
"Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB D.D., OIB: 02535697732, da isplati tužitelju CONSENSUS PLUS d.o.o., Labin, Rudarska 8, OIB: 14664776052, novčani iznos u visini od 9.414,59 EUR, uvećan za zakonske zatezne kamate koje od dospijeća i to:
-na iznos od 9,38 EUR od 01.04.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 12,45 EUR od 01.05.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 13,97 EUR od 01.06.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 24,10 EUR od 01.07.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 21,94 EUR od 01.08.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 27,77 EUR od 01.09.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 25,90 EUR od 01.10.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 21,92 EUR od 01.11.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 29,61 EUR od 01.12.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 39,17 EUR od 01.01.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 32,58 EUR od 01.02.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 34,97 EUR od 01.03.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 31,76 EUR od 01.04.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 32,24 EUR od 01.05.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,03 EUR od 01.06.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,89 EUR od 01.07.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 56,92 EUR od 01.08.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 51,57 EUR od 01.09.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,68 EUR od 01.10.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 44,94 EUR od 01.11.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 44,41 EUR od 01.12.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 47,01 EUR od 01.01.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 49,73 EUR od 01.02.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 49,94 EUR od 01.03.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 48,11 EUR od 01.04.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 49,02 EUR od 01.05.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 49,87 EUR od 01.06.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 48,51 EUR od 01.07.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 48,97 EUR od 01.08.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 48,21 EUR od 01.09.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 46,26 EUR od 01.10.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 48,32 EUR od 01.11.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 49,45 EUR od 01.12.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 49,05 EUR od 01.01.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 44,66 EUR od 01.02.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 48,40 EUR od 01.03.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 48,58 EUR od 01.04.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 47,01 EUR od 01.05.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 42,82 EUR od 01.06.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 42,71 EUR od 01.07.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 43,61 EUR od 01.08.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,30 EUR od 01.09.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 47,95 EUR od 01.10.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 17,73 EUR od 16.07.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 31,59 EUR od 17.08.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,38 EUR od 16.09.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 39,11 EUR od 16.11.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 48,28 EUR od 16.12.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 51,48 EUR od 15.01.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,78 EUR od 16.02.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 47,75 EUR od 16.03.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 48,67 EUR od 16.04.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 66,65 EUR od 16.06.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 68,94 EUR od 01.07.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 80,19 EUR od 16.07.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 97,57 EUR od 17.08.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 71,96 EUR od 16.09.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 64,44 EUR od 15.10.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 63,98 EUR od 16.11.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 63,98 EUR od 16.11.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 66,69 EUR od 01.12.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 70,65 EUR od 01.01.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 74,90 EUR od 02.03.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 74,90 EUR od 02.03.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 71,74 EUR od 06.04.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 73,01 EUR od 05.05.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 75,01 EUR od 01.06.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 73,14 EUR od 25.07.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 1.048,49 EUR od 27.07.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 13,47 EUR od 07.03.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 10,34 EUR od 04.04.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 11,35 EUR od 01.05.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 9,20 EUR od 01.06.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 7,37 EUR od 01.07.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 7,78 EUR od 01.08.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 8,83 EUR od 01.09.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 8,71 EUR od 01.10.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 7,71 EUR od 01.11.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 9,59 EUR od 01.12.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 10,78 EUR od 05.01.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 12,60 EUR od 17.02.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 12,60 EUR od 02.03.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 15,33 EUR od 02.04.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 15,73 EUR od 08.05.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 16,14 EUR od 01.06.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 24,78 EUR od 01.07.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 22,94 EUR od 01.08.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 30,19 EUR od 16.09.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 26,11 EUR od 02.10.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 26,68 EUR od 16.11.2010 godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 31,62 EUR od 02.12.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 37,66 EUR od 01.01.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 32,03 EUR od 01.02.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 34,07 EUR od 01.03.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 31,33 EUR od 01.04.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 31,74 EUR od 03.05.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 42,66 EUR od 01.06.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 43,39 EUR od 01.07.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 52,82 EUR od 02.08.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 43,21 EUR od 01.10.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 42,58 EUR od 01.11.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 42,13 EUR od 01.12.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 42,13 EUR od 01.12.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 44,35 EUR od 01.01.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 46,78 EUR od 02.02.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,29 EUR od 01.04.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,29 EUR od 01.04.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,67 EUR od 03.05.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 46,79 EUR od 01.06.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,64 EUR od 02.07.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 46,02 EUR od 01.08.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,37 EUR od 01.09.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 43,71 EUR od 02.10.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,47 EUR od 01.11.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 46,43 EUR od 01.12.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 46,09 EUR od 01.01.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 42,34 EUR od 01.02.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,54 EUR od 01.03.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,69 EUR od 03.04.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 44,35 EUR od 01.05.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 40,77 EUR od 01.06.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 40,68 EUR od 01.07.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 41,45 EUR od 01.08.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 42,89 EUR od 01.09.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,11 EUR od 01.10.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 43,97 EUR od 01.11.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 44,62 EUR od 01.12.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,02 EUR od 03.01.2014. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 46,08 EUR od 01.02.2014. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 47,07 EUR od 01.03.2014. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 46,77 EUR od 01.04.2014. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,57 EUR od 01.05.2014. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 0,11 EUR od 01.08.2007. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 1,42 EUR od 01.09.2007. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 1,68 EUR od 22.11.2007. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 0,31 EUR od 05.12.2007. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 1,66 EUR od 09.01.2008. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 3,23 EUR od 08.02.2008. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 6,78 EUR od 11.03.2008. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 4,44 EUR od 11.04.2008. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 1,64 EUR od 10.05.2008. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 2,58 EUR od 12.06.2008. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 1,14 EUR od 12.07.2008. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 0,90 EUR od 13.08.2008. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 1,40 EUR od 12.09.2008. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 7,37 EUR od 15.10.2008. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 12,13 EUR od 15.11.2008. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 4,51 EUR od 16.12.2008. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 17,88 EUR od 16.01.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 17,97 EUR od 17.02.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 14,68 EUR od 16.04.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 14,68 EUR od 16.04.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 15,13 EUR od 16.05.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 12,12 EUR od 17.06.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 13,81 EUR od 16.07.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 11,95 EUR od 15.08.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 13,95 EUR od 16.09.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 11,90 EUR od 16.10.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 13,28 EUR od 14.11.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 12,94 EUR od 16.12.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 16,59 EUR od 16.01.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 18,75 EUR od 16.02.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 18,86 EUR od 17.03.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 20,96 EUR od 16.04.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 24,96 EUR od 15.05.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 25,45 EUR od 16.06.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 30,60 EUR od 18.07.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 30,99 EUR od 17.08.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 40,80 EUR od 16.09.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 34,89 EUR od 16.10.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 36,34 EUR od 16.11.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 42,87 EUR od 16.12.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,14 EUR od 15.01.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 41,08 EUR od 16.02.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 43,14 EUR od 12.03.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 43,14 EUR od 16.04.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 47,66 EUR od 14.05.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 55,94 EUR od 16.06.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 65,57 EUR od 16.07.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 88,14 EUR od 13.08.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 59,72 EUR od 16.09.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 54,07 EUR od 12.10.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 53,84 EUR od 15.11.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 55,24 EUR od 16.12.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 59,47 EUR od 13.01.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 61,50 EUR od 16.02.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 59,70 EUR od 16.03.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 59,55 EUR od 12.04.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 60,66 EUR od 16.05.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 61,83 EUR od 16.06.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 60,32 EUR od 14.07.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 59,58 EUR od 15.08.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 55,99 EUR od 15.09.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 59,56 EUR od 16.10.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 61,01 EUR od 16.11.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 1.104,97 EUR od 24.11.2012. godine do namirenja tužitelja, do 31. srpnja 2015. godine određuju po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05) odnosno eskontnoj stopi Hrvatske Narodne Banke uvećane za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana od presuđenja."
II. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu i tužbeni zahtjev u iznosu od 14,03 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da isplati tužitelju CONSENSUS PLUS d.o.o., Labin, Rudarska 8, OIB: 14664776052, novčani iznos u visini od 9.414,59 EUR, uvećan za zakonske zatezne kamate koje od dospijeća i to:
-na iznos od 9,38 EUR od 01.04.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 12,45 EUR od 01.05.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 13,97 EUR od 01.06.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 24,10 EUR od 01.07.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 21,94 EUR od 01.08.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 27,77 EUR od 01.09.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 25,90 EUR od 01.10.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 21,92 EUR od 01.11.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 29,61 EUR od 01.12.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 39,17 EUR od 01.01.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 32,58 EUR od 01.02.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 34,97 EUR od 01.03.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 31,76 EUR od 01.04.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 32,24 EUR od 01.05.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,03 EUR od 01.06.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,89 EUR od 01.07.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 56,92 EUR od 01.08.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 51,57 EUR od 01.09.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,68 EUR od 01.10.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 44,94 EUR od 01.11.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 44,41 EUR od 01.12.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 47,01 EUR od 01.01.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 49,73 EUR od 01.02.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 49,94 EUR od 01.03.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 48,11 EUR od 01.04.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 49,02 EUR od 01.05.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 49,87 EUR od 01.06.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 48,51 EUR od 01.07.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 48,97 EUR od 01.08.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 48,21 EUR od 01.09.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 46,26 EUR od 01.10.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 48,32 EUR od 01.11.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 49,45 EUR od 01.12.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 49,05 EUR od 01.01.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 44,66 EUR od 01.02.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 48,40 EUR od 01.03.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 48,58 EUR od 01.04.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 47,01 EUR od 01.05.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 42,82 EUR od 01.06.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 42,71 EUR od 01.07.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 43,61 EUR od 01.08.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,30 EUR od 01.09.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 47,95 EUR od 01.10.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 17,73 EUR od 16.07.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 31,59 EUR od 17.08.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,38 EUR od 16.09.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 39,11 EUR od 16.11.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 48,28 EUR od 16.12.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 51,48 EUR od 15.01.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,78 EUR od 16.02.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 47,75 EUR od 16.03.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 48,67 EUR od 16.04.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 66,65 EUR od 16.06.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 68,94 EUR od 01.07.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 80,19 EUR od 16.07.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 97,57 EUR od 17.08.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 71,96 EUR od 16.09.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 64,44 EUR od 15.10.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 63,98 EUR od 16.11.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 63,98 EUR od 16.11.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 66,69 EUR od 01.12.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 70,65 EUR od 01.01.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 74,90 EUR od 02.03.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 74,90 EUR od 02.03.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 71,74 EUR od 06.04.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 73,01 EUR od 05.05.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 75,01 EUR od 01.06.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 73,14 EUR od 25.07.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 1.048,49 EUR od 27.07.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 13,47 EUR od 07.03.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 10,34 EUR od 04.04.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 11,35 EUR od 01.05.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 9,20 EUR od 01.06.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 7,37 EUR od 01.07.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 7,78 EUR od 01.08.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 8,83 EUR od 01.09.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 8,71 EUR od 01.10.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 7,71 EUR od 01.11.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 9,59 EUR od 01.12.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 10,78 EUR od 05.01.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 12,60 EUR od 17.02.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 12,60 EUR od 02.03.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 15,33 EUR od 02.04.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 15,73 EUR od 08.05.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 16,14 EUR od 01.06.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 24,78 EUR od 01.07.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 22,94 EUR od 01.08.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 30,19 EUR od 16.09.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 26,11 EUR od 02.10.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 26,68 EUR od 16.11.2010 godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 31,62 EUR od 02.12.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 37,66 EUR od 01.01.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 32,03 EUR od 01.02.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 34,07 EUR od 01.03.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 31,33 EUR od 01.04.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 31,74 EUR od 03.05.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 42,66 EUR od 01.06.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 43,39 EUR od 01.07.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 52,82 EUR od 02.08.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 43,21 EUR od 01.10.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 42,58 EUR od 01.11.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 42,13 EUR od 01.12.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 42,13 EUR od 01.12.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 44,35 EUR od 01.01.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 46,78 EUR od 02.02.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,29 EUR od 01.04.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,29 EUR od 01.04.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,67 EUR od 03.05.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 46,79 EUR od 01.06.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,64 EUR od 02.07.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 46,02 EUR od 01.08.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,37 EUR od 01.09.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 43,71 EUR od 02.10.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,47 EUR od 01.11.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 46,43 EUR od 01.12.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 46,09 EUR od 01.01.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 42,34 EUR od 01.02.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,54 EUR od 01.03.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,69 EUR od 03.04.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 44,35 EUR od 01.05.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 40,77 EUR od 01.06.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 40,68 EUR od 01.07.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 41,45 EUR od 01.08.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 42,89 EUR od 01.09.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,11 EUR od 01.10.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 43,97 EUR od 01.11.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 44,62 EUR od 01.12.2013. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,02 EUR od 03.01.2014. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 46,08 EUR od 01.02.2014. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 47,07 EUR od 01.03.2014. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 46,77 EUR od 01.04.2014. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,57 EUR od 01.05.2014. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 0,11 EUR od 01.08.2007. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 1,42 EUR od 01.09.2007. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 1,68 EUR od 22.11.2007. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 0,31 EUR od 05.12.2007. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 1,66 EUR od 09.01.2008. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 3,23 EUR od 08.02.2008. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 6,78 EUR od 11.03.2008. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 4,44 EUR od 11.04.2008. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 1,64 EUR od 10.05.2008. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 2,58 EUR od 12.06.2008. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 1,14 EUR od 12.07.2008. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 0,90 EUR od 13.08.2008. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 1,40 EUR od 12.09.2008. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 7,37 EUR od 15.10.2008. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 12,13 EUR od 15.11.2008. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 4,51 EUR od 16.12.2008. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 17,88 EUR od 16.01.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 17,97 EUR od 17.02.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 14,68 EUR od 16.04.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 14,68 EUR od 16.04.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 15,13 EUR od 16.05.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 12,12 EUR od 17.06.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 13,81 EUR od 16.07.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 11,95 EUR od 15.08.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 13,95 EUR od 16.09.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 11,90 EUR od 16.10.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 13,28 EUR od 14.11.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 12,94 EUR od 16.12.2009. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 16,59 EUR od 16.01.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 18,75 EUR od 16.02.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 18,86 EUR od 17.03.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 20,96 EUR od 16.04.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 24,96 EUR od 15.05.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 25,45 EUR od 16.06.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 30,60 EUR od 18.07.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 30,99 EUR od 17.08.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 40,80 EUR od 16.09.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 34,89 EUR od 16.10.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 36,34 EUR od 16.11.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 42,87 EUR od 16.12.2010. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 45,14 EUR od 15.01.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 41,08 EUR od 16.02.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 43,14 EUR od 12.03.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 43,14 EUR od 16.04.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 47,66 EUR od 14.05.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 55,94 EUR od 16.06.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 65,57 EUR od 16.07.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 88,14 EUR od 13.08.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 59,72 EUR od 16.09.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 54,07 EUR od 12.10.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 53,84 EUR od 15.11.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 55,24 EUR od 16.12.2011. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 59,47 EUR od 13.01.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 61,50 EUR od 16.02.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 59,70 EUR od 16.03.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 59,55 EUR od 12.04.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 60,66 EUR od 16.05.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 61,83 EUR od 16.06.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 60,32 EUR od 14.07.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 59,58 EUR od 15.08.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 55,99 EUR od 15.09.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 59,56 EUR od 16.10.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 61,01 EUR od 16.11.2012. godine do namirenja tužitelja,
-na iznos od 1.104,97 EUR od 24.11.2012. godine do namirenja tužitelja, do 31. srpnja 2015. godine određuju po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05) odnosno eskontnoj stopi Hrvatske Narodne Banke uvećane za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana od presuđenja.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.811,11 EUR, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 28. kolovoza 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev za naknadom parničnog troška u iznosu od 150,00 EUR.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 23. prosinca 2022. navodi, u bitnome, da je otkupio potraživanja glede ništetnosti valutne klauzule u Ugovorima o kreditu s CHF valutom prema tuženiku odnosno stečeno bez osnove od strane tuženika i to od cedenata: UC vezano za Ugovor o kreditu broj: 9012538352 od 28. svibnja 2007. u iznosu od 22.518,26 kn, PC vezano za Ugovor o kreditu broj: 9011963205 od 27. rujna 2006., u iznosu od 19.454,16 kn, JC vezano za Ugovor o kreditu broj: 9011857423 od 01. rujna 2006. u iznosu od 13.121,34 kn, te OC vezano za Ugovor o kreditu broj: 9012439775 od 24. travnja 2007. u iznosu od 15.946,20 kn, i da niti jedan od predmetnih ugovora nije konvertiran. Poziva se na učinke presude ovog suda donesene u kolektivnom sporu, poslovni broj P- 1401/2012, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 6632/17, a kojom je utvrđena ništetnost odredaba ugovora o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, pa je jasno da je tuženik, a vezano uz valutnu kaluzulu u CHF počinio povredu odredba čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003, dalje: ZZP/03) odnos da se o navedenoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo, da se takva odredba smatra nepoštenom, i da ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa su hrvatski sudovi dužni tumačiti sukladno cilju Direktive 93/13 koja na određeni način predstavlja pravni i moralni temelj društvenog ponašanja koje se prema citiranim odredbama zahtjeva od sudionika u obveznim odnosima, smatra da je tuženik vezano uz valutnu klauzulu u CHF počinio povredu odredbi čl. 81. ZZP, a što tako ugovorenu valutnu klauzulu čini ništetnom sukladno čl. 96. ZZP-a. U odnosu na aktivnu legitimaciju tužitelja navodi da su potrošači kao cedenati i to UC, PC, JC i OC prenijeli na tužitelja svoja potraživanja glede ništetnosti valutne klauzule u njihovim ugovorima o kreditu temeljem odredbe čl. 80. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05-155/23, dalje: ZOO) jer se na radi o tražbini koja bi bila strogo osobne naravi. Obzirom da će tuženik vjerojatno iznijeti prigovor zastare navodi kako je presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. ožujka 2018., Rev 2245/2017 utvrđeno kako zastara počinje teći od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda RH odnosno od 14. lipnja 2018. i nastupa nakon pet godina, pa je jasno da predmetno potraživanje tužitelja ne bi bilo u zastari.
2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, smatra promašenim pozivanje tužitelja na odredbe čl. 80. ZOO-a jer tražbina korisnika kredita u trenutku prijenosa nije bila dospjela, kao i da takva tražbina nije prenosiva. Nadalje smatra da tužbeni zahtjev na isplatu bez prethodno postavljenog deklaratornog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti, ne bi bio osnovan, odnosno da tužitelj ne može postaviti tužbeni zahtjev na isplatu bez prethodnog deklaratornog zahtjeva pa da tužbe ne sadrži sve što je potrebno i da ju treba odbaciti. Nadalje tužitelj i tuženik nisu bili u ugovornom odnosu, da tužitelj nije potrošač sukladno ZZP-a. Smatra da je tužitelj pogrešno koncipirao svoju tražbinu na način kao da su predmetni ugovori i dalje na snazi, a kako nikakve povrede u pogledu spornih ugovora nema u trenutku podizana tužbe, tužbu smatra u cijelosti promašenom. Smatra da je u trenutku zaključenja predmetnih ugovora bilo dopušteno ugovarati valutnu klauzulu, i da je ista bila izričito dopuštena i predviđena Zakonom o obveznim odnosima, te ističe prigovor zastare.
3. U podnesku od 28. veljače 2024. tužitelj je u cijelosti ostao kod navoda tužbe, osporio je navode tuženika o nedopustivosti prijenosa tražbine, navodeći da se radi o prenosivim tražbinama. Također navodi da predmetnom Ugovora o cesiji mogu biti i buduće dospjele tražbine ako je vjerojatno da će u budućnosti nastati i ako je vjerovnik poznat, isto tako i dio tražbine ako je ista djeljiva. U odnosu na nepostojanje deklaratornog zahtjeva, poziva se na utvrđenja iz presude u postupku za zaštitu kolektivnih interesa, a u odnosu na tvrdnje tuženika kako ne postoje uvjeti za pokretanje postupka nakon završetka ugovornog odnosa navodi da su takve tvrdnje neosnovane i poziva s na odluku Vrhovnog suda u postupku Revd 5275/2021.
4. Tijekom postupka, nakon provođenja financijskog vještačenja radi utvrđenja visine potraživanja koje je predmet spora, podneskom od 24. ožujka 2025., tužitelj je istaknuo konačni tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu ukupnog iznosa od 9.414,59 EUR, sa zateznim kamatama obračunatim od dana nakon izvršenog plaćanja pojedinog mjesečno preplaćenog iznosa, i to najranije od 01. kolovoza 2007. S obzirom na visinu potraživanja prethodno istaknutu u tužbi (9.428,62 EUR), tužitelj je predmetnim podneskom tužbeni zahtjev smanjio, dakle tužbu djelomično povukao za iznos od 14,03 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Tuženik se takvom djelomičnom povlačenje tužbe nije protivio pa je odlučeno kao u izreci rješenja (čl. 193. st. 2. ZPP-a). Osim toga, tužitelj je predmetnim podneskom u tužbi istaknuti zahtjev i povećao u odnosu na potraživanje po osnovi zatezne kamate, jer zatezne kamate potražuje počevši od 01. kolovoza 2007., dakle ranije od razdoblja naznačenog u tužbi (07. veljače 2008.), čemu se tuženik nije protivio pa je sud preinaku dopustio kao svrsishodnu za konačno rješenja odnosa između stranaka, imajući pri tome u vidu da je tužitelj tužbu preinačio tijekom glavne rasprave nakon provođenja financijskog vještačenja, dakle da je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (čl. 190. st. 1., 2. i 3. ZPP-a).
5. U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: ugovore o kreditima s prilozima (list 14-44 spisa), Ugovore o cesiji (list 45-60 spisa), sudsku praksu (list 61-199 spisa), otplatnu tablicu (list 200 spisa), pregled uplata po kreditu UC (list 201 spisa), pregled uplata po kreditu PC (list 203-204 spisa), pregled uplata po kreditu JC (list 205-206 spisa), pregled uplata po kreditu OC (list 212-213 spisa), pisane iskaze JC, OC, UC (list 238- 240 spisa), medicinsku dokumentaciju PC (list 243-244 spisa), iskaze svjedoka OC, JC i UC (list 248-251 spisa). Nadalje, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o., koji je svoj nalaz i mišljenje dao u pisanom obliku, bez potrebe usmenog iznošenje na ročištu, s obzirom da stranke primjedbi na pravilnost danog nalaza i mišljenja nisu imale (list 264-407 spisa), te su se stranke o tome suglasile na ročištu dana 14. srpnja 2025.
6. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka AC, a kojeg svjedoka je predložio tuženik, obzirom da je tuženik na ročištu dana 14. svibnja 2024. odustao od tog prijedloga, te nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka PC, budući je tužitelj odustao od predloženog dokaza.
7. Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.
8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za povratom iznosa koje je tuženik primio po osnovi ništetnih odredaba Ugovora o kreditu cedenta Rade Sredića vezano za Ugovor o kreditu broj: 9012538352 od 28. svibnja 2007. u iznosu od 22.518,26 kn, PC vezano za Ugovor o kreditu broj: 9011963205 od 27. rujna 2006., u iznosu od 19.454,16 kn, JC vezano za Ugovor o kreditu broj: 9011857423 od 01. rujna 2006. u iznosu od 13.121,34 kn, te OC vezano za Ugovor o kreditu broj: 9012439775 od 24. travnja 2007. u iznosu od 15.946,20 kn o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, a koju tražbinu su tužitelju ustupili naprijed navedeni korisnici kredita.
9. Među strankama je sporno može li se tužitelj pozivati na pravne učinke presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača i da li su ništetene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, a ako i jesu može li se zahtijevati povrat plaćenog, zatim, da li je tužitelj tražbinu korisnika kredita po osnovi preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredaba mogao steći ustupom, dakle sporna je aktivna legitimacija tužitelja, visina preplaćenih iznosa, tijek zateznih kamata i zastara, te je sporno je li u konkretnom slučaju tužitelj bio dužan uz kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatom, postaviti i deklaratorni tužbeni zahtjev radi utvrđivanja ništetnim odredaba ovih ugovora u pogledu valutne klauzule.
10. Među strankama nije sporno da je pred ovim sudom vođen pod poslovnim brojem P-1401/12 parnični postupak između tužitelja Potrošač - Hrvatske udruga za zaštitu potrošača i tuženika Zagrebačke banke d.d., Privredne banke d.d., Erste & Steiermärkische bank d.d., Raiffeisenbank Austria d.d., Hypo Alpe-Adria Bank d.d., OTP banka Hrvatska d.d., Societe Generale – Splitska banka d.d. i Sberbank d.d. (ranije Volksbank d.d.), radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Nije sporno da je presudom donesenom u ovom postupku 04. srpnja 2013. utvrđeno, između ostalog, da je tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora ova banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time ova banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 06. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2007. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
11. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. odbijena je žalba, između ostalih i, ovdje tuženika te potvrđena presuda ovog suda poslovni broj P-1401/2012 u prethodno citiranom dijelu izreke kojim je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenje i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Dakle, presuda ovog suda poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u citiranom dijelu izreke pravomoćna je 14. lipnja 2018.
12. Odredbom čl. 502.a st. 1. ZPP-a, propisano je da udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Takvom tužbom za zaštitu kolektivnih interesa može se, između ostalog, zahtijevati utvrđenje da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjemtuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi (čl. 502.b st. 1. t. 1. ZPP-a). Prema odredbi čl. 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
13. Citirane odredbe ZPP-a vezane uz procesno uređenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava primjenjuju se u ovoj parnici i odnose se na pravne učinke prethodno citirane presude ovog suda donesene u postupku kolektivne zaštite, stoga je neosnovan prigovor tuženika kako bi tužitelj u ovoj parnici trebao postaviti deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim odredbe ugovora o valutnoj klauzuli a tek potom kondemnatorni zahtjev za isplatama. Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11), kojim su u naš procesni propis unesena odredbe o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, predviđena primjena ovih odredaba na sve postupke koji budu u tijeku na dan stupanja zakona na snagu (čl. 53. st. 1.).
14. Osim toga valja imati u vidu da je i u vrijeme pokretanja predmetnog postupka kolektivne zaštite odredbama glave II. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13) bilo predviđeno podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača protiv osobe čije je postupanje u suprotnosti s određenim odredbama tog zakona. Sukladno odredbi čl. 138.a ovog Zakona, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača temeljem ovog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. I odredbom čl. 126. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 19/22), koji je na snazi bio u vrijeme pokretanja ove parnice, predviđen je obvezujući učinak odluke suda donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u postupku koji potrošač ili osoba koja ima pravni interes pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika ili radi isplate.
15. Pojam "naknade štete" iz odredbe čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (važećeg u vrijeme pokretanja predmetnog postupka kolektivne zaštite) valja tumačiti smisleno i svrhovito na način da se odnosi na sve postupke pokrenute radi isplate kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava, a ne isključivo na parnice radi "naknade štete" jer se jedino takvim tumačenjem ostvaruje cilj i svrha kolektivne zaštite koja se predmetnim zakonom uređuje. Po ocjeni ovog suda, s obzirom da se tužitelj legitimira kao treća osoba kojoj je korisnik kredita kao potrošač, na kojeg se odnose učinci odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa, ustupio tražbinu s osnove preplaćenih iznosa po ništetnim odredbama ugovora o kreditu, to učinci predmetne odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuju i ovaj sud u predmetnoj parnici već i na temelju citirane odredbe čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača, da je upravo navedeno bila namjera zakonodavca razvidno je i sadržaja izmijenjene ove odredbe koji je važio u vrijeme pokretanja predmetne parnice i kojim je obvezujući učinak predviđen u parnicama koje pokreću i osobe s pravnim interesom.
16. Ugovorom o kreditu od 01. rujna 2006. tuženik je kao kreditor odobrio ŠC kao korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 15.251,00 CHF, po srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita, i to kao kredit za kupnju vozila, koji kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan plaćanja, uz ugovorenu redovnu promjenljivu kamatnu stopu sukladno Odluci banke a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,17% godišnje, sukladno čl. 4 Ugovora.
17. Ugovorom o kreditu od 27. rujna 2006. tuženik je kao kreditor odobrio PC kao korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.270,00 CHF, po srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita, i to kao kredit za kupnju vozila, koji kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan plaćanja, uz ugovorenu redovnu promjenljivu kamatnu stopu sukladno Odluci banke a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,99% godišnje, sukladno čl. 4 Ugovora.
18. Ugovorom o kreditu od 24. travnja 2007. tuženik je kao kreditor odobrio OC kao korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 12.952,0000 CHF, po srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita, i to kao kredit za kupnju vozila, koji kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan plaćanja, uz ugovorenu redovnu promjenljivu kamatnu stopu sukladno Odluci banke a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,10% godišnje, sukladno čl. 4 Ugovora.
19. Ugovorom o kreditu od 28. svibnja 2007. godine tuženik je kao kreditor odobrio UC kao korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.270,00 CHF, po srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita, i to kao kredit za kupnju vozila, koji kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan plaćanja, uz ugovorenu redovnu promjenljivu kamatnu stopu sukladno Odluci banke a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,10% godišnje , sukladno čl. 4 Ugovora.
20. Sukladno odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03.), važećeg u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, »potrošač« je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, a »trgovac« je bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje poslovne djelatnosti ili u okviru obavljanja djelatnosti slobodnog zanimanja.
21. S obzirom da drugačije ne proizlazi iz navoda stranaka i priloženih isprava, utvrđeno je da su predmetni ugovori o kreditu, jer se radi o ugovorima za kupnju vozila, potrošački ugovori, stoga što su ih naprijed navedeni korisnici kredita sklopili kao potrošači, u svrhu koja nije namijenjena njihovoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju slobodnog zanimanja, a tuženik kao trgovac, jer je odobravanje kredita nedvojbeno poslovna djelatnost tuženika (banke).
22. Kako su predmetni ugovori zaključeni dana 28. svibnja 2007., 27. rujna 2006., 01. rujna 2006. i 24. travnja 2007., dakle u razdoblju za koje je utvrđeno, u prethodno citiranoj presudi donesenoj u kolektivnom sporu, da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, te predmetni ugovor sadrži odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, koje su istovjetne odredbama koje su citiranom presudom utvrđene ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, to je u ovoj parnici sud vezan za utvrđenja iz citirane presude u kolektivnom sporu o ništetnosti navedenih ugovornih odredaba.
23. Posljedica ništetnosti navedenih ugovornih odredba je pravo potrošača korisnika kredita na povrat novčanih iznosa plaćenih tuženiku temeljem ništetnih odredba sukladno odredbi čl. 323. st. 1. u vezi s odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje ZOO).
24. Takva tražbina potrošača, po osnovi povrata novčanih iznosa plaćenih trgovcu temeljem ništetnih odredaba potrošačkog ugovora, kao i svaka druga tražbina, osim onih čiji je prijenos zabranjen zakonom ili je strogo osobne naravi ili se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugog, može biti predmetom ustupa (čl. 80. st. 1. ZOO- a). Primatelj tražbine ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj tražbine imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO-a).
25. Ugovorima o cesiji ( list 45-60 spisa), naprijed navedeni korisnici kredita ustupili su ovdje tužitelju svoje novčane tražbine prema tuženiku nastalu po osnovi nepoštenih i ništetnih odredaba predmetnih ugovora o kreditu, te je u svakom Ugovoru o cesiji u čl. 1. naveden iznos glavnice sa sporednim potraživanjima i pripadajućim zateznim kamatama.
26. Neosnovano tuženik ističe da predmetna tražbina nije mogla biti valjano prenesena na tužitelja, jer da se radi o tražbini koja nije prenosiva i pripada isključivo potrošaču, a da nadalje tužitelj, s obzirom da nije i nema svojstvo potrošača, ne može imati prava koja pripadaju isključivo potrošačima. Ustupljena tražbina je novčana tražbina, a novčane tražbine potrošača, po ocjeni ovog suda, nisu strogo osobne tražbine, niti se njihova narav protivi ustupanju, a niti je prijenos istih zabranjen zakonom. Neodlučno je što tužitelj nema svojstvo potrošača jer se promjenom vjerovnika kao posljedicom ustupa tražbine ne utječe na identitet tražbine stoga što primatelj tražbine prema dužniku ima ista prava koja je ustupitelj tražbine imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO-a).
27. Utvrđeno je stoga da nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja , a suprotno tuženikovom shvaćanju, u ovoj parnici sud je vezan utvrđenjima iz predmetnog kolektivnog potrošačkog spora, sukladno citiranim odredbama čl. 502.c ZPP-a odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača.
28. Citiranim odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača propisan je direktan učinak presude P-1401/12, odnosno Pž-7129/2013, donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača kao i obveza sudova da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača, odnosno osobe koje imaju pravni interes, na naknadu pridržavaju utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je zahtjev u postupku kolektivne zaštite prihvaćen. No, kako je u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pružena na općenitoj odnosno apstraktnoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena ili ugrožena prava i interesi pojedinih članova grupacije koja traži zaštitu te se odluka o ništetnosti pojedinih odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji iz predmetnog postupka kolektivne zaštite, da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, to su tužene banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim standardnim ugovorom, ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti pojedinom potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora (tako Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-III/4372/2021 od 30. lipnja 2022.). Dakle, na tuženiku je kao stranci koja se na ove tvrdnje, suprotne pravomoćno utvrđenoj presumpciji iz predmetnog kolektivnog spora, poziva dužnost dokazivanja ovih navoda (čl. 219. st. 1. ZPP-a), dakle da je korisniku predmetnog kredita dao sve potrebne informacije za donošenje valjane odluke o zaključivanju ugovora o kreditu utemeljene na potpunoj obavijesti.
29. Tuženik je međutim, iako je tvrdio da je djelatnik banke AC, koji je sudjelovalo u pregovaranju i zaključivanju predmetnih ugovora ta je tvrdio da je o svim relevantnim okolnostima, pa tako i rizicima vezanim uz predmetno ugovorenu valutnu klauzulu, obavijestio korisnike i istima dao potrebna objašnjenja, pa tako i u vezi sporne odredbe o valutnoj klauzuli, od predloženog saslušanja ovog djelatnika kao svjedoka je odustao.
30. Iz iskaza svjedoka OC proizlazi da je ista s tuženikom 2007. godine zaključila Ugovor o kreditu za kupnju osobnog automobila Peugeot 207, a koji automobil je koristila za svoje osobne potrebe. Automobil je pronašla u jednom salonu i kada se dogovorila vezano za vrstu automobila i cijenu, a obzirom da je taj salon imao ugovor o financiranju sa Privrednom bankom u salonu su joj dali formular sa obračunom cijene i sa tim formularom je otišla u Privrednu banku u Labinu i to predala na šalteru. Naknado su je pozvali iz banke da preuzme Ugovor u švicarskim francima. Prilikom preuzimanja tog Ugovora u banci na šalteru Ugovor je potpisala, a nitko je od strane banke nije upozoravao na bilo kakve rizike vezane za švicarskih franak, da su joj u salonu rekli da će kredit biti u švicarskih francima i da će rata kredita biti otprilike oko 800 kn. Nitko od strane banke nije joj spominjao rizik valutne klauzule, niti da bi joj pojedinačna rata mogla rasti jer u tom slučaju ne bi sklopila ugovor, da je pročitala koliki je iznos i kolika je rata, a na Ugovoru nije pisalo da će biti povećanja rata u takvim iznosima.
31. Iz iskaza svjedoka JC proizlazi da je on bio klijent Privredne banke i trebao mu je kredit za kupnju osobnog automobila. Otišao je u banku, te mu je osobni bankar ponudio kredit u švicarskih francima. Bilo mu je poznato da će kredit biti sa valutnom klauzulom, no osobni bankar ga nije upozorio ni na kakav rizik vezano za valutnu klauzulu i povećanja pojedinačnih rata. Nije tražio nikakvo pregovaranje vezano za predmetni Ugovor jer je vjerovao svom osobnom bankaru, a osobni bankar ga nije upozorio na rizik rasta valutne klauzule u švicarskim francima. Nikada ne bi digao predmetni kredit da je znao da će doći do povećanja rata, a da je kupljeni automobil koristio za osobne potreba, da je ugovor sastavila banka da je s bankarom otišao kod javnog bilježnika koji mu je pročitao ugovor, ali ga nije upozorio na nikakve rizike vezane za valutnu klauzulu, niti ga je itko upozorio da rate kredita mogu drastično rasti.
32. Iz iskaza svjedoka UC proizlazi da je 2007. godine zaključio Ugovor o kreditu sa Privrednom bankom na iznos od 16.440,16 CHF. U salonu Obad u Dubravi vidio je da isti prodaju automobile FIAT, a on je trebao upravo takav automobil, te je u salonu odlučio za FIAT Punto. U salonu su mu rekli da imaju ponudu Privredne banke za kupnju automobila, te se uputio u Privrednu banku preko puta salona i tamo su mu ponudili kredit u švicarskim francima obzirom da je kamata za kredite u švicarskim francima bila povoljnija u odnosu na kamate za kredite u eurima te je odlučio podići kredit u švicarskim francima. Vratio se osobnom bankaru u banci koja mi je dala Ugovor i svu dokumentaciju te je otišao kod javnog bilježnika i tamo ovjerio svoj potpis. Nitko u banci ga nije upozorio na mogućnost porasta tečaja CHF- a, niti na rizike sklapanja Ugovora sa valutnom klauzulom, jer u protivnom ne bi sklopio taj ugovor. Navodi da je predmetni ugovor sastavila banka, da nije imao razloga sumnjati u bilo što, a on nije financijski stručnjak da bi mogao bilo razumjeti sve pravne elemente tog Ugovora, niti je tražio da mu netko od banke bilo što pojašnjava s tim da su mu u banci rekli da su krediti u švicarskim francima nešto novo na tržištu i da su najpovoljniji.
33. Dakle, iz iskaza naprijed navedenih svjedoka, jasno proizlazi da se radi o potrošačkim ugovorima, a imajući u vidu da tuženik nije predložio drugih dokaza kojima bi potkrijepio suprotne tvrdnje, ne proizlazi da da je prilikom zaključivanja predmetnog ugovora o kreditu dao potrošačima sve informacije potrebne za donošenje valjane odluke o zaključivanju ugovora o kreditu utemeljene na potpunoj obavijesti. Osim toga, sud smatra da je tuženik bio u obvezi svakom korisniku kredita odnosno da su djelatnici tuženika prije svakog zaključenog ugovora o kreditu bili dužni dati odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama upravo kredita ponuđenog uz valutnu klauzulu u švicarskom franku na određivanje novčane obveze potrošača. Iz provedenih dokaza ne proizlazi, po ocjeni ovog suda, da bi tuženik postupao na način kako tvrdi, dakle suprotno utvrđenjima o njegovom postupanju iz prethodno navedenog kolektivnog spora.
34. Za dodati je da niti okolnost da je predmetni ugovor solemniziran od strane javnog bilježnika ne potvrđuje navode tuženika o davanju svih informacija konkretnom potrošaču za donošenje informirane odluke o zaključivanju predmetnog ugovora o kreditu. Naime, čitanje ovog ugovora pred javnim bilježnikom, uz njegovog utvrđenje da je stranci ugovor razumljiv i da odražava pravu volju stranke ne potvrđuje međutim odlučnu činjenicu da bi banka kao trgovac potrošača tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu konkretnog potrošača tvrdnju tuženika u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a koji je propust imao za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
35. Dakle, utvrđeno je da nisu osnovane tvrdnje tuženika da bi korisniku kredita kao potrošaču dao odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Stoga je neosnovan, u konkretnom slučaju, tuženikov prigovor postojanja informiranog pristanka potrošača te tuženik nije u ovoj parnici dokazao suprotno presumpciji iz predmetnog kolektivnog spora (čl. 219. st. 1. ZPP-a).
36. Ovdje valja istaknuti da je tužitelj u ovom postupku predložio saslušanje i PC, no međutim parnične stranke su u podnesku od 29. rujna 2024. obavijestile suda su suglasne i da odustaju od tog dokaznog prijedloga zbog zdravstvenog stanja iste, stoga sud nije proveo navedeni dokaz.
37. Međutim neovisno o tome sud zaključuje da je Ugovorom o cesiji korisnica kredita PC potvrdila da se u konkretnom slučaju radilo o potrošačkom kreditu, a iz Ugovora o kreditu proizlazi da je kredit iskorišten za kupnju vozila, a tuženik u odgovoru na tužbu nije osporavao status potrošača ove korisnice kredita. Teret dokaza ,glede dokazivanja statusa potrošača, kao i da se pregovaralo o pojedinim odredbama ugovora, odnosno da bi potrošači bili upozoreni na rizike sklapanja ugovora sa valutnom klauzulom, prema stavu ovog suda bio je na tuženiku. Obzirom da je tuženik odustao od dokaznog prijedloga saslušanja djelatnika tuženika, te obzirom da se suglasio da se ne provodi dokaz saslušanjem ovog svjedoka, primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud zaključuje da tuženik nije dokazao da korisnica kredita ne bi bila potrošač, te nije dokazao da je o svim rizicima kredita s ugovorenom valutnom klauzulom obavijestio PC.
38. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka, imajući u vidu da pravilnosti izračuna vještaka stranke nisu prigovarale, kao i činjenicu da je vještak nalaz i mišljenje sačinio stručno i u skladu sa pravilima struke i postavljenom zadatku.
39. Sud je uvidom u nalaz i mišljenje vještaka utvrdio. Sveukupna otplata kredita korisnika JC iznosi 19.216,14 CHF (glavnica 15.251,00 CHF i kamata 3.956,14 CHF). Razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule u odnosu na koje je utvrđen više plaćeni iznos, u razdoblju od 31. listopada 2006. do rujna 2013. godine do 30. travnja 2011., iznosi 1.735,69 EUR kada se oduzmu razlike između anuiteta s osnove valutne klauzule u odnosu na koje je utvrđen manje plaćeni iznos. Sveukupna otplata kredita korisnika PC iznosi 29.035,52 CHF (glavnica 23.270,00 CHF i kamata 5.765,52 CHF). Razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule u odnosu na koje je utvrđen više plaćeni iznos, u razdoblju od 31. listopada 2006. do rujna 2013. godine do 26. srpnja 2012., iznosi 2.598,67 EUR kada se oduzmu razlike između anuiteta s osnove valutne klauzule u odnosu na koje je utvrđen manje plaćeni iznos, međutim tužitelj u ovom postupku utužuje manji iznos, odnosno iznos od 2.582,01 EUR. Sveukupna otplata kredita korisnika OC iznosi 16.484,65 CHF (glavnica 12.952,00 CHF i kamata 3.532,65 CHF). Razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule u odnosu na koje je utvrđen više plaćeni iznos, u razdoblju od 31. svibnja 2007. do 30. travnja 2014., iznosi 2.139,40 EUR, međutim tužitelj u ovom postupku utužuje manji iznos odnosno 2.116,42 EUR. Sveukupna otplata kredita korisnika UC iznosi 20.696,22 CHF (glavnica 16.440,16 CHF i kamata 4.256,06 CHF). Razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule u odnosu na koje je utvrđen više plaćeni iznos, u razdoblju od 30. lipnja 2007. do 23. studenog 2012. iznosi 2.980,47 EUR kada se oduzmu razlike između anuiteta s osnove valutne klauzule u odnosu na koje je utvrđen manje plaćeni iznos.
40. Po ocjeni ovog suda neosnovano tuženik prigovara metodi izračuna plaćenog bez osnove, smatrajući da je takvim načinom obračun izvršen kao da su stranke ugovorile fiksni tečaj , pa nalaz i mišljenje smatra bespredmetnim. Naime, u konkretnom je slučaju utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, koja odredba među strankama ne proizvodi učinke pa je obračun plaćenog bez osnove valjalo izvršiti upravo metodologijom koju je vještak u konkretnom slučaju i primijenio, uzimanjem u obzir srednjeg tečaja banke za CHF na dan isplate kredita.
41. S obzirom na to da je posljedica ništetnosti obveza ugovorne strane vratiti ono što je primila na ništetnom temelju, sukladno odredbi čl. 323. st. 1. u vezi s odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO-a, a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, sukladno odredbi čl. 1115. istoga Zakona, to je utvrđeno da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan jer tužitelj potražuje povrat iznosa plaćenih po osnovi ništetnih ugovornih odredaba sa zateznim kamatama počevši od dana nakon dana izvršenog plaćanja (čl. 2. st. 1. ZPP-a).
42. Neosnovano tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata, jer je nedvojbeno, imajući u vidu pravomoćnom presudom u kolektivnom sporu utvrđeno postupanje na način da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, da je tuženik u konkretnom slučaju nepošteni stjecatelj bez osnove jer je morao znati da postupa suprotno Zakonu u zaštiti potrošača i Zakonu u obveznim odnosima, a posljedica kojeg postupanja je ništetnost predmetnih ugovornih odredaba. Stoga, imajući u vidu navedene okolnosti konkretnog slučaja, po ocjeni ovog suda nema mjesta primjeni sudske prakse na koju upire tuženik, a vezane uz (ne)savjesnost ugovornih strana kod ništetnog ugovora o zajmu.
43. Stopa zateznih kamata određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO- a za ostale odnose, jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora.
44. U konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda, uzrok ništetnosti nije zabrana manjeg značenja pa se, neovisno o činjenici da je ugovor u cijelosti ispunjen, ništetnost može isticati (čl. 237. ZOO-a). Nema mjesta primjeni odredbe čl. 1112. st. 1. ZOO-a jer ne proizlazi da bi korisnik kredita plaćanje izvršio znajući da nije dužan platiti.
45. U odnosu na prigovor zastare valja reći sljedeće. Tražbina po osnovi stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe zastarijeva u roku od 5 godina, sukladno odredbi čl. 255. ZOO-a, obzirom neki drugi rok zastare za tu tražbinu zakonom nije određen. Zastara, sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a, počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje, dakle u konkretnom slučaju prvog dana nakon izvršene uplate iznosa po osnovi ništetnih odredaba.
46. Tužitelj isplatu potražuje počevši od preplaćenog iznosa 01. kolovoza 2007. do zaključno 01. svibnja 2014. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-2245/2017od 20. ožujka 2018. Predmetni parnični postupak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pokrenut je 04. travnja 2012., dakle prije proteka petogodišnjeg zastarnog roka kako u odnosu na najranije preplaćeni anuitet temeljem predmetnog ugovora o kreditu (01. kolovoza 2007. ), tako i u odnosu na kasnije plaćene anuitete temeljem kojih tužitelj potražuje povrat plaćenog pa je pokretanjem tog postupka zastara prekinuta. Prekinuta zastara u odnosu na tražbinu povrata onog što je isplaćeno temeljem ništetne valutne klauzule zastarni rok počeo ponovno teći 14. lipnja 2018., kada je navedena presuda postala pravomoćna u dijelu kojim se utvrđuje ništetnost valutne klauzule. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 27. prosinca 2022., dakle prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka, to je utvrđeno da je prigovor zastare neosnovan. Osim toga, valja u vidu imati i prevladavajuće zastupljeno pravno shvaćanje sudske prakse, sukladno kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
47. Tužitelj je s tužbenim zahtjevom u cijelosti uspio u sporu pa se odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova postupka osniva na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora konačno istaknutog zahtjeva (11.800,11 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa), te Zakonu o sudskim pristojbama.
48. Tužitelju je priznat trošak:
- sastava tužbe (prema Tbr. 7/1 Tarife) u iznosu od 200,00 EUR,
- zastupanja na ročištu 14. svibnja 2024., 08. srpnja 2024. i 14. srpnja 2025. (Tbr 9/1 Tarife) u iznosu od po 200,00 EUR svako,
- sastav obrazloženih podnesaka od 29. veljače 2024., 24. ožujka 2025. i 14. svibnja 2025., (Tbr. 7/1 Tarife ) u iznosu od po 200,00 EUR svaki,
- sastava podneska kojim dostavio dokaz o uplati naloženog predujma za vještačenje (od 11. listopada 2024. i 14. travnja 2025.) (prema Tbr. 8/4 Tarife) u iznosu od po 50,00 EUR svaki,
- zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/3 Tarife),
dakle ukupno 1.600,00 EUR.
49. Nadalje, tužitelju je priznat i trošak predujma za provođenje vještačenja (1.000,00 EUR) kao i trošak sudskih pristojbi, i to za tužbu u iznosu od 70,37 EUR, te za presudu u iznosu od 140,74 EUR.
50. Dakle sveukupno priznati trošak tužitelja iznosi 2. 811,11 EUR, stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.
51. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska kojim obavještava o promjeni punomoćnika (od 09. lipnja 2024.), požurnica (od 09. lipnja 2024.) i zajednički podnesak stranaka (od 22. rujna 2024.), svaki u iznosu od po 50,00 EUR, jer se ne radi o trošku na naknadu kojeg isti ima pravo na teret suprotne strane, dakle ukupno 150,00 EUR, stoga je odlučeno kao u točki III. izreke. (razlog iz odredbe čl. 156. st. 1. ZPP-a).
52. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi utvrđenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.
53. Tuženiku, s obzirom da je u cijelosti izgubio parnicu, a troškove u vezi s djelomičnim povlačenjem nije zahtijevao, ne pripada pravo na naknadu troškova postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
54. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 28. kolovoza 2025.
Sudac
Marija Krajnović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.
DNA:
-tužitelju po odvj. uz rješenje za plaćanje pristojbe na presudu
-tuženiku po odvj.
