REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

31300 Beli Manastir, Kralja Tomislava 53

P-390/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužiteljice ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Branku Nenadić, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 31, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćniku Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 25.8.2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, 28.8.2025.

p r e s u d i o  j e

I/. Utvrđuju se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br.2402006- 1031262160/51400607-5102305694 sklopljenog dana 24.03.2005.g. između tužiteljice ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 koje u t.1. glase; “20.260,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj.” ; u t.7. glase: “ Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.”; u t. 8. glase: “Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.”

II/. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB; 23057039320, da tužiteljici ČG iz [adresa], 1B, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih iznosa na ime povećanja mjesečnih iznosa anuiteta u odnosu na porast tečaja CHF prema HRK- tečajne razlike isplati iznos od 894,59 EUR ( slovima: osamsto devedeset četiri eura i pedeset devet centi ) zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana u polugodištu koje je predhodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa plaćenog na ime otplate ovog kredita do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. pa do 31.prosinca 2022,g, u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje predhodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena,, a od 01.01.2023.g. pa do 29.12.2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023.g.pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku:

- na iznos od 0,71 eur od 01.05.2005.g. do isplate

- na inos od 0,25 eur od 01.06.2005.g. do isplate

- na iznos od 0,89 eur od 01.09.2005.g. do isplate

- na iznos od 0,10 eur od 01.10.2005.g. do isplate

- na iznos od 5,25 eur od 01.11.2008.g. do isplate

- na iznos od 7,27 eur od 01.01.2009.g. do isplate

- na iznos od 8,10 eur od 01.02.2009.g. do isplate

- na iznos od 8,93 eur od 01.03.2009.g. do isplate

- na iznos od 6,45 eur od 01.04.2009.g. do isplate

- na iznos od 6,31 eur od 01.05.2009.g. do isplate

- na iznos od 3,58 eur od 01.06.2009.g. do isplate

- na iznos od 0,39 eur od 01.07.2009.g. do isplate

- na iznos od 1,70 eur od 01.08.2009.g. do isplate

- na iznos od 4,02 eur od 01.09.2009.g. do isplate

- na iznos od 1,76 eur od 01.10.2009.g. do isplate

- na iznos od 1,54 eur od 01.11.2009.g. do isplate

- na iznos od 4,22 eur od 01.12.2009.g. do isplate

- na iznos od 6,37 eur od 01.01.2010.g. do isplate

- na iznos od 9,18 eur od 01.02.2010.g. do isplate

- na iznos od 8,50 eur od 01.03.2010.g. do isplate

- na iznos od 13,34 eur od 01.04.2010.g. do isplate

- na iznos od 12,29 eur od 01.05.2010.g. do isplate

- na iznos od 13,44 eur od 01.06.2010.g. do isplate

- na iznos od 26,31 eur od 01.07.2010.g. do isplate

- na iznos od 23,46 eur od 01.08.2010.g. do isplate

- na iznos od 33,93 eur od 01.09.2010.g. do isplate

- na iznos od 28,74 eur od 01.10.2010.g. do isplate

- na iznos od 24,21 eur od 01.11.2010.g. do isplate

- na iznos od 37,57 eur od 01.12.2010.g. do isplate

- na iznos od 44,39 eur od 01.01.2011.g. do isplate

- na iznos od 39,29 eur od 01.02.2011.g. do isplate

- na iznos od 40,86 eur od 01.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 36,59 eur od 01.04.2011.g. do isplate

- na iznos od 37,06 eur od 01.05.2011.g. do isplate

- na iznos od 50,53 eur od 01.06.2011.g. do isplate

- na iznos od 52,76 eur od 01.07.2011.g. do isplate

- na iznos od 68,16 eur od 01.08.2011.g. do isplate

- na iznos od 65,98 eur od 01.09.2011.g. do isplate

- na iznos od 53,90 eur od 01.10.2011.g. do isplate

- na iznos od 53,55 eur od 01.11.2011.g. do isplate

- na iznos od 52,71 eur od 01.12.2011.g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB; 23057039320, radi prijeboja tražbine u iznosu od 289,96 eura ( slovima: dvjesto osamdeset devet eura i devedeset šest centi), zajedno sa zateznim kamatama.

IV/. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB; 23057039320, da tužiteljici ČG iz [adresa], 1B, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.470,08 ( slovima: tisuću četiristo sedamdeset eura i osam centi) sa zateznom kamatom od 28.8.2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi putem svog punomoćnika navodi da su stranke dana 24.3.2005. godine sklopile Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102305694, prema kojem je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 20.260,00 CHF po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj. Ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjesečna anuiteta u CHF, plativo u kunama po srednjem tečaju banke važećem na dan plaćanja. Također je ugovoreno plaćanje redovne kamate u visini od 5,30 % godišnje koja je određena čl. 8. Ugovora kao promjenjiva kamatna stopa. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda br. Pž-6632/17-10. od 14.06.2018. godine, a kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/12 od 04.07.2013. godine utvrđeno je kako je tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31.prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Tužiteljica se poziva i na odredbe članka 269. st. 2., čl. 323., čl. 1111., čl. 1115. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima, čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku te čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača te predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi kako su ništetne odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, a kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskom franku-CHF kao i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi te da naloži tuženiku da joj isplati preplaćeni iznos od 894,59 eura zbog preplate s osnova porasta tečaja CHF prema HRK, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka, sve u roku od 15 dana.

2. U svom pisanom odgovoru na tužbu tuženik putem svog punomoćnika osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku. Tuženik smatra da tužitelj pogrešno tumači citiranu presudu Visokog Trgovačkog suda RH i da za primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova budući da se radi zakonom izričito dopuštenoj klauzuli. Nadalje, tuženik ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja. Također ističe i prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

3.

Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu sklopljen između stranaka dana 24.3.2005.( list 7-10 spisa), uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju ( list 11-24 spisa i list 385-401 spisa ), uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u e- spisu ( list 39-166 spisa i list 209 i 258 spisa ), uvidom u rješenje ovog suda P- 390/2023-7 od 2.2.2024. ( list 259-262 spisa), uvidom u rješenje ŽS u Velikoj Gorici broj Gž-139/2024-2 od 16.4.2024.( list 364-368 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 18.6.2024. ( list 369 i 370 spisa), uvidom u nalaz i mišljenje vještaka Matije Balog od 1.11.2024. ( list 417-421 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 11.6.2025. ( list 429 i 430 spisa), saslušanjem vještaka Matije Balog na ročištu od 25.8.2025., ( list 433-434 spisa) te saslušanjem tužiteljice ( list 429-420 spisa).

4. Uvidom u rješenje ovog suda P-390/2023-7 od 2.2.2024. ( list 259-262 spisa), spisa) utvrđeno je da se odbija prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda kao neosnovan.

5. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-139/2024-2 od 16.4.2024.( list 364-368 spisa), utvrđeno je da se odbija kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje rješenje ovog suda posl.br. P-390/2023-7 od 2. veljače 2024.

6. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102305694, sklopljen između stranaka dana 24.3.2005. ( list 7-10 spisa) sud je utvrdio da tuženik odobrava i stavlja na raspolaganje tužiteljici kao korisniku kredita iznos u kunama koji odgovora protuvrijednosti od 20.260,00 CHF, po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj. Iznos mjesečnog obroka iznosi 289,22 CHF. Radi se o stambenom kreditu za izgradnju i adaptaciju stambenog prostora te je ugovoren rok vraćanja od 84 mjeseca, od puštanja kredita u tečaj. Kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 5,30 % godišnje, a obračunava se primjenom direktne metode. Ugovorena je promjenjivost kamatne stope.

7. Uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju ( list 11-24 spisa i list 385- 401 spisa ), uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u e-spisu ( list 39-166 spisa i list 209 i 258 spisa uvidom u nalaz i mišljenje vještaka Matije Balog od 1.11.2024. ( list 417-421 spisa), saslušanjem vještaka Matije Balog na ročištu od 25.8.2025., ( list 433- 434 spisa) sud je utvrdio da je tužiteljica tijekom perioda otplate kredita radi ugovorene valutne klauzule u CHF platila više ukupno 894,59 eura. Radi se o pozitivnim stavkama tečajne razlike, kada je tečaj CHF na dan dospijeća pojedinog anuiteta bio viši u odnosu na tečaj CHF na dan isplate kredita.

8. Punomoćnici stranaka nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka od 1.11.2024. te je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim, logičnim i objektivnim pa je na istom nalazu i mišljenju i utemeljena odluka iz točke II/ izreke ove presude.

9. Punomoćnik tužiteljice je podneskom od 7.6.2025. godine uredio restitucijski tužbeni zahtjev na način da je s osnova više plaćenog iznosa radi ugovorene valutne klauzule u CHF zatražio iznos od 894,59 eura.

10. Saslušanjem tužiteljice ČG na ročištu od 11.6.2025. ( list 429-430 spisa) sud je utvrdio da je ista sa tuženikom sklopila Ugovor o kreditu tijekom 2005. godine u svrhu adaptacije obiteljske kuće u [adresa]. Stoga se obratila djelatnicima tuženika u Poslovnici tuženika u Osijeku. Tamo su joj predložili kredit u CHF valuti, kamata je bila povoljna i sve joj je odgovaralo po njihovom prijedlogu. Rekli su joj da je najpovoljniji i najsigurniji kredit u CHF valuti te joj nisu niti ponudili kredit u eurima ili kunama. U to vrijeme tužiteljica je bila zaposlena u Domu zdravlja Beli Manastir. Nije bila član uprave nekog poduzeća ili trgovačkog društva, a nije imala niti otvoren OPG. Koliko se sjeća, prva mjesečna rata iznosila je oko 1.400,00 kuna, te do kraja otplate kredita rata joj se povisila još 50 % gore. Ugovor o kreditu je bio sklopljen na rok od 7 godina. Kredit je otplatila u roku, odnosno nešto prije vremena - par mjeseci. Nitko joj u banci nije objasnio što znači valutna klauzula, a niti promjenjiva kamatna stopa i kako se može to sve mijenjati tijekom otplate kredita. Tužiteljica je bila sretna što može podići kredit pod uvjetima koji su joj tada odgovarali. Ugovor je pročitala prije nego što ga je potpisala, ali s obzirom da nije ekonomske struke već medicinske, nije u potpunosti shvatila pojedine odredbe ugovora. Izjavljuje da su njoj u banci nekoliko dana nakon što je prvi put otišla u banku kod ponovnog odlaska u banku predočili već unaprijed pripremljeni i napisani Ugovor o kreditu koji je mogla u cijelosti prihvatiti ili ne prihvatiti. Nije mogla pregovarati o ugovornim odredbama. Ugovor je ovjerila kod javnog bilježnika u Županijskoj ulici u Osijeku, ali se više ne sjeća imena javnog bilježnika.

11. Iskazu tužiteljice sud je u cijelosti povjerovao, cijeneći njezin iskaz istinitim i uvjerljivim te u skladu sa drugim provedenim dokazima. Tužiteljica je imala status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ( N.N.79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 – dalje ZZP/07) prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz predmetnog ugovora o kreditu razvidno je da je tužiteljica isti potpisala kao fizička osoba te da se radi o stambenom kreditu za kupovinu nekretnine-kuće. Prema tome, tužiteljica je sklopila predmetni Ugovor o kreditu u svrhu izgradnje i adaptacije vlastitog stambenog prostora, odnosno za svoje osobne potrebe pa je svoje potrošačko svojstvo dokazala navedenim Ugovorom o kreditu i vlastitim iskazom.

12. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012. od 04. srpnja 2013. godine između ostalog utvrđeno je da je tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (N.N.96/03) u razdoblju od 01. rujna 2004.godine do 06. kolovoza 2007. godine, a od 07. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( N.N. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 89/09, 133/09 ) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

13. Isto tako, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/2012 od 4.7.2013., koja je u odnosu na valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda posl.br.Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je pored ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, odnosno vezivanje glavnice iz Ugovora o kreditu za valutu CHF u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne, ali da nisu bile razumljive, jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača, a zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

14. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku Rev 2221/2018-11 od 03. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

15. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članak 323. st. 1. ZOO/05 ( čl.104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Nadalje, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. godine donesen je Zaključak da, ukoliko je ništetnost ustanovljena kao u ovom konkretnom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača te se ovaj Zaključak odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ( krediti u CHF, odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke ( tuženika) iz tog postupka. Stoga sud smatra da je neosnovan prigovor zastare istaknut od strane punomoćnika tuženika, a s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka, a u odnosu na preplatu po osnovi ugovorene valutne klauzule. Naime, kolektivnom tužbom prekinuta je zastara, a restitucijski zahtjevi zastarijevaju pet godina nakon pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu pa tako za tečajnu razliku 14.6.2023. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 5.5.2023. godine, ukazuje se neosnovanim prigovor zastare istaknut od strane punomoćnika tuženika.

16. Nesporno je da predmetni Ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te je tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema Odluci banke, mogao postupati bez pristanka korisnika kredita. Visina kamatne stope ovisi dakle isključivo o odluci banke, bez da se navode bilo kakvi kriteriji za to. U Ugovoru su se trebale na transparentan način navesti pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope tako da to bude jasno i razumljivo korisniku kredita, a na temelju toga bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a u ovom slučaju je ostala ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a to je banka. Tako se došlo u situaciju da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužiteljice, kao korisnika kredita. Prema odredbi članka 247. ZOO-a, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Članak 1022. stavak 2. Z00-a, propisuje da se ugovorom o kreditu utvrđuje iznos te uvjeti davanja korištenja i vraćanja kredita. Dakle, predmet i cijena su bitni sastojci ugovora. Tako je odredba o promjeni kamatne stope i tečaju koji će se primjenjivati tijekom otplate ( to je u stvari cijena kredita) ključna ugovorna odredba ugovora o kreditu i ona treba sadržavati jasne i razumljive kriterije o njihovoj promjeni. Međutim, u odredbama Ugovora o kreditu, tuženik je potpuno izbjegao utjecaj dužnika na cijenu kredita, a što je suprotno navedenim zakonskim odredbama.

17. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 96/03, dalje: ZPP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to iskazati. Isto propisuje i odredba članka 49. ZPP- a/14. Tuženik tu činjenicu uopće nije dokazivao.

18. Prema odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba ( čl. 327. st. 1. ZOO-a ). Zbog navedenog, zahtjev čiji predmet je utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne i zabrana njihovog korištenja, ne zastarijeva. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ( N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

19. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo .Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

20. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u sladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu ( tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je odredbom čl. 502.c. ZPP- a propisan učinak presude donesene o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje i presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

21. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a. st.1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženika, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a. Tuženik ničim nije dokazao da su navodi tužiteljice u svezi sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu netočni i neistiniti, a niti je predložio dokaze na te okolnosti.

22. Polazeći od toga da je dio Ugovora koji se odnosi na valutnu klauzulu ništetan, jer je isti potrošaču nerazumljiv, niti se o istomu pojedinačno pregovaralo, proizlazi kako tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( N.N 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

23. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je stekao uvjerenje da su odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, a kojima se uređuje promjena tečaja CHF tijekom otplate kredita ništetne pa je stoga tuženik dužan tužiteljici vratiti iznose koje je tužiteljici naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi ugovora, a glede valutne klauzule. Iz nalaza i mišljenja vještaka Matije Balog od 1.11.2024. ( list 417-421 spisa) proizlazi da je tužiteljica tijekom perioda otplate kredita radi ugovorene valutne klauzule u CHF platila više radi povećanja važećeg tečaja na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na vrijednost tečaja na dan isplate kredita ukupno 894,59 eura. Pojedinačni anuiteti utvrđeni su financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem te je vještak iskazao i vrijeme plaćanja svakog anuiteta pa je sud temeljem svega gore navedenog odlučio kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

24. Punomoćnik tuženika je podneskom od 9.10.2024. istakao prigovor radi prijeboja navodeći da izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 289,96 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na određene mjesečne iznose. Sud smatra da tužiteljica plaćanjem anuiteta nižem od početno ugovorenog nije ništa primila niti stekla bez osnove, budući da je čitavu uplatu primio tuženik pa stoga niti ne postoji obveza tužiteljice za vraćanjem nečega što nije primila. Stoga je prigovor prijeboja neosnovan u smislu odredbe članka 195. Zakona o obveznim odnosima ( Gž-68/24-3 od 17.9.2024. Županijskog suda u Slavonskom Brodu) pa je odlučeno kao u točki III/ izreke ove presude.

25. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužiteljici primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kad je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VS RH ( Revd-1294/2021 od 12.10.2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene, podrazumijeva se nesavjesnost banke kao kreditne institucije.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. u svezi sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08, 57/11., 148/11., 25/13., 28/13.,70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP ) te je sud, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika punomoćniku tužiteljice priznao na ime sastava tužbe iznos od 150,00 eura, troškove sastava obrazloženih podnesaka od 10.7.2023., 9.10.2024. te 7.6.2025. u pojedinačnom iznosu od 150,00 eura, troškove zastupanja na ročištima od 18.6.2024., 11.6.2025. i 25.8.2025. u pojedinačnom iznosu od 150,00 eura, troškove vještačenja u iznosu od 331,81 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura, kao i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 75,00 eura, odnosno sveukupno 1.470,08 EUR. Punomoćniku tužiteljice nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu s obzirom da je tužiteljica u ovom predmetu oslobođena plaćanja sudske pristojbe temeljem odredbe članka 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama ( N.N. 118/18 i 51/23 ). Stoga je odlučeno kao u točki IV/ izreke ove presude.

Beli Manastir, 28.8.2025.

S u d a c :

Suzana Nađ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, a putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Tužiteljici putem punomoćnika

2. Tuženiku putem punomoćnika