Poslovni broj:Pn-2354/2020-50

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

RJEŠENJE

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Verice Brebrić Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja PZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Gordanu Škare, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. iz Zagreba, Capraška 6, OIB: 00432869176, zastupan po opunomoćeniku Ivi Pezić, odvjetnici u odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 01. srpnja 2025., u prisutnosti opunomoćenika tužitelja Gordana Škare, odvjetnika i opunomoćenika tuženika, odvjetničkog vježbenika ZZ iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić i partneri, dana 28. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.335,48 EUR sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 2.277,41 EUR od 20. svibnja 2019. do isplate te na iznos od 58,07 EUR tekućom od 23. srpnja 2019. do isplate i to po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.244,77 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 28. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva naznačena u podnesku od 6. rujna 2023..

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 19. svibnja 2019. upravljajući svojim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] sudjelovao u prometnoj nesreći koja se dogodila na kolniku autoceste A1, 3-4 km prije tunela Sveti Rok u smjeru sjevera. Navodi da se predmetna prometna nesreća dogodila na način da je tužitelj svojim vozilom na kolniku naletio na životinju - psa, uslijed čega je njegovo vozilo oštećeno. U vrijeme nastanka predmetne prometne nesreće Hrvatske autoceste d.o.o. koje upravljaju predmetnom autocestom te odgovaraju za sigurnost korištenja iste, s tuženikom su imale sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti u svezi kojeg je izdana polica osiguranja od odgovornosti br. 13-0000007909, s time da je predmet osiguranja, između ostalog osiguranje za odgovornost za štete trećim osobama zbog nalijetanja vozila na domaće životinje poznatih i nepoznatih vlasnika. Nadalje navodi da mu je u predmetnoj prometnoj nesreći znatno oštećeno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], marke i tipa HYUNDAI I 30, godina proizvodnje 2013., prijeđenih kilometara 119.807, bez prethodnih oštećenja. Navodi da se osobno obratio tuženiku odštetnim zahtjevom čiji je primitak tuženik potvrdio dopisom od dana 20. svibnja 2019.. Nadalje navodi da je tuženik sačinio izvid štete na vozilu no isti nikada nije uručio/dostavio tužitelju te je u konačnici iz neutemeljenih razloga otklonio zahtjev tužitelja da mu naknadi nastalu štetu na vozilu. Tužitelj je bio primoran zatražiti uslužni izvid i procjenu štete od Dekra automotiv d.o.o. te je također po iskazanom punomoćniku uputio višestruke dopise radi pribave dokaza obzirom na tuženikov neutemeljeni otklon njegova odštetnog zahtjeva. Tužitelj ističe da je na njegovom vozilu nastala šteta u procijenjenom iznosu od 2.256,29 EUR/17.000,00 KN. Slijedom navedenog tužitelj tužbom potražuje ukupno iznos od 2.256,29 EUR/17.000,00 KN ukupno sa zateznom kamatom tekućom od 20. svibnja 2029. do isplate uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, osnov i visinu tužbenog zahtjeva, odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu. Navodi da iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi da je do štetnog događaja i štete na vozilu tužitelja došlo uslijed naleta na psa, jer se moglo raditi i o divljoj životinji. Osporava odgovornost osiguranika tuženika budući isti odgovora temeljem načela krivnje u situaciji kada je šteta nastala kao posljedica nepropisnog održavanja, a povredom zakonskih propisa koji se odnose na održavanje ceste, te smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do štetnog događaja zbog neodržavanja ceste već zbog iznenadnog dolaska životinje na autocestu koju osiguranik tuženika nije mogao predvidjeti niti spriječiti svojim radnjama i mjerama koje je dužan poduzeti sukladno Zakonu o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 04/23. i 133/23.), Pravilniku o održavanju cesta (Narodne novine" broj 90/14.) te Pravilniku o ophodnji javnih cesta ("Narodne novine" broj 75/14.). Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. U tijeku postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u Potvrdu MUPa od 4. srpnja 2019. s fotografijama (list 5 do 16 spisa), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 17 spisa), pregled prolaska i stanja računa ENC uređaja (list 18 spisa), dopis MUPa, PU Zadarske od 13. ožujka 2020. (list 19 spisa), dopis Hrvatskih autocesta d.o.o. od 3. ožujka 2020. (list 20 spisa). Policu osiguranja od odgovornosti broj 13-0000007909 (list 21 i 22 spisa), obavijest tuženika o primitku odštetnog zahtjeva od 20. svibnja 2019. (list 23 spisa), procjena tržišne vrijednosti vozila Dekre Automotiv d.o.o. s prilozima (list 24 do 42 spisa), dopise tužitelja od 24. veljače 2020. i 24. veljače 2020. (list 43 do 47 spisa), račun Dekre Automotiv d.o.o. (list 51 spisa), dopis Hrvatskih autocesta d.o.o. od 3. lipnja 2019. (list 59 spisa), Izvid štete (list 60 spisa), Uvjete za osiguranje od odgovornosti tuženika (list 61 do 67 spisa), Opće uvjete za osiguranje imovine tuženika (list 68 do 73 spisa), putni list od 19. svibnja 2019. (list 79 i 80 spisa), ophodarski dnevnik od 19. svibnja 2019. (list 81 spisa), dnevnik rada od 19. svibnja 2019. (list 82 spisa), saslušani su svjedoci PZIN i BZ te tužitelj, provedeno je prometno vještačenje po vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću, vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila, te je isti saslušan, te je izvršen uvid u primjere sudske prakse (list 86 do 89, 127 do 224, 302 do 311, 316 do 330 spisa),

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. i čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa naknade materijalne štete koja mu je nastala na vozilu udarcem istog u životinju - psa koji štetni događaj se dogodio na kolniku autoceste A1 koju je bio dužan održavati osiguranik tuženik.

6. Među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženika, jesu li ispunjene pretpostavke odgovornosti za predmetnu štetu, poglavito postoji li štetna radnja ili propust osiguranika tuženika koja je dovela do konkretne štete, te visina tužbenog zahtjeva.

7.

Tužitelj u svom iskazu navodi da se štetni događaj dogodio na izlasku tunela Ledenik u smjeru Zagreba, između 21 - 21,30 sati, padala je kiša, vidljivost je bila dosta smanjena, u tom trenutku prilikom izlaska iz tunela vidio je sa svoje lijeve strane nešto bijelo gdje prelazi ispred njegovog vozila i tada je rekao ženi i djeci da je pas, čvrsto je uhvatio volan, nije dodavao gas, čuo se udarac koji je više bio tup. Navodi da je poslije toga vidio da se životinja, najvjerojatnije pas, udaljava u desnu stranu od njegovog vozila prema ogradi. Nije je usmrtio jer je brzina vozila bila oko 70 km/h sukladno propisima i ograničenjima na tom dijelu ceste, prilagođena uvjetima ceste, usporio je vozilo i pogledao, nije više vidio životinju da leži na cesti, a vozilo mu nije odavalo nikakvu smetnju u vožnji, trešnju i sl. Po njegovoj procjeni obzirom na uvjete na cesti, djeca su sjedila na stražnjem sjedalu u vozilu i on je nastavio vožnju u smjeru Sv. Rok, nije stao na prvom odmaralištu "Marune" jer nije bilo osvijetljeno i bilo je zatvoreno, nego je nastavio vožnju prema sljedećoj benzinskoj pumpi koja se nalazi odmah iza tunela Sv. Rok. Tamo se zaustavio, izašao iz vozila i prvi put vidio štetu na vozilu. Lijeve maglenke nije uopće bilo na vozilu, a lijevi branik je visio i strugao po asfaltu. U tom trenutku se uputio prema benzinskoj pumpi i tražio od djelatnika nešto čime bih podvezao branik i nastavio vožnju prema Zagrebu, jedna gospođa je u tom trenutku točila gorivo i rekla: "Vidim da niste uspjeli izbjeći nalet na psa", i rekla da je ona prethodnih pola sata prešla tim dijelom autoceste i vidjela psa i prijavila na 112 da se na toj dionici autoceste nalazi životinja odnosno pas koji slobodno šeće autocestom. Navodi da nije tražio kontakt podatke od gospođe, uzeo je špagu od djelatnika Ine, podvezao vozilo i nastavio dalje. U Gospiću silaze s autoceste i idu prema Policijskoj postaji gdje je bio dežurni policajac odnosno službenik koji ga je obavijestio da nemaju dostupnu ekipu za očevid vezano za promet. Pogledao je vozilo i rekao da se mogu ili vratiti na mjesto događaja i da zovu nadležnu PP u Zadru ili da nastavi prema Lučkome gdje će djelatnici I PPP u Lučkom napraviti očevid na vozilu. Procijenio je da mu je jednostavnije bilo ići u Zagreb jer je bilo jako kasno i u međuvremenu je kontaktirao prometnu policiju u Lučkome i najavio svoj dolazak. Navodi da po dolasku ujutro oko 3, ili 4 sata dva djelatnika dolaze, uzimaju njegovu izjavu, provode alkotestiranje i fotografiraju nastalu štetu na vozilu. Rekli su mu da može nastaviti kući i da će se kasnije napraviti zapisnik o izvidu i da će mu se dostaviti dokumentacija.

8. Svjedok PZIN u svom iskazu navodi da su se toga dana 19. svibnja 2019. vraćali iz Splita oko pola deset, deset, negdje iza tunela Ledenik, padala je kiša, bila je u autu na mjestu suvozača, a bile su prisutne i njihove dvije cure. Navodi da se negdje u potezu sa strane vozača pojavilo nešto bijelo, a suprug je rekao da je to pas. Rekla bi da je bio pas. Nisu stali odmah, auto je bio u voznom stanju, padala je kiša, stali su na prvom stajalištu. Suprug je tražio djelatnika pumpe neki konop ili sl. čime bi podvezao oštećeni dio na prednjem dijelu auta. Navodi da je ona ostala s curama u autu. Kad se suprug vratio, rekao je da je vidio gospođu koja mu je rekla da je vidjela bijelog psa na tom dijelu autoceste i prijavila na 112. Nadalje navodi da je suprug prijavio događaj policiji i išli su u Gospić, kasno je bilo, pred jutro, suprug je išao u Gospić, tamo su mu rekli da to nije njihovo. Onda su otišli na Lučko, tamo su poslikali i napravili izvještaj. Navodi da zna da je bila riječ o životinji, a da li je to sto posto bio pas, to ne može reći.

9. Svjedok BZ u svom iskazu navodi da zbog proteka vremena ne može sa sigurnošću ništa reći vezano za predmetnu prometnu nezgodu. Ističe da kad je u pitanju nalet vozila na životinju uobičajena procedura je da se radi zapisnik i zove policija. Nakon primitka poziva za današnje ročište šef mu je rekao o čemu se radi i da u konkretnom slučaju nije bilo nikakvog zapisnika niti je policija došla na mjesto događaja. Obzirom da zapisnik nije dobio, to navedeno pretpostavlja. Navodi da ne zna da li je događaj prijavljen policiji, ne zna niti da li je prijavljen pas na cesti u konkretnom slučaju, te da ništa konkretno ne zna vezano za navedeni slučaj. Također navodi da ne zna tko je bio ophodar navedenog dana, niti zna s kim je vršio ophodnju tog dana.

10. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja i saslušanog svjedoka PZIN, budući su isti iskazivali o činjenicama o kojima imaju neposrednih saznanja, a predmetni iskazi su suglasni međusobno, kao i s ostalim izvedenim dokazima u postupku te iz istih proizlazi da je tužitelj dana 19. svibnja 2019. sudjelovao u prometnoj nesreći na autocesti A1 na način da je svojim automobilom udario u životinju - psa koja je istrčala na kolnik autoceste, a kojom prilikom mu je na automobilu nastala materijalna šteta koju ovom tužbom potražuje.

11. Sud iskaz svjedoka BZ nije posebno cijenio ni obrazlagao budući je isti izjavio da nema konkretnih saznanja o navedenom štetnom događaju.

12. Iz potvrde MUPa RH, PPP Zadar te priloženih fotografija (list 5 do 16 spisa) proizlazi da je dan 19. svibnja 2019. oko 21,55 sati na autocesti 11 prije tunela Sveti Rok gledano iz smjera juga, tužitelj sudjelovao u prometnoj nezgodi upravljajući osobnim automobilom marke Hyundai reg oznake [registarska oznaka] na način da je došlo do naleta na životinju - psa te da je na automobilu tužitelja nastala materijalna šteta.

13. Također i iz dopisa MUP-a PU Zadarske, PPP Zadar od 13. ožujka 2020. (list 19 spisa) proizlazi da se radilo upravo o domaćoj životinji - psu, budući je PPP Zadar zaprimila navedenog dana dojavu u 21:41 sati da se 1 km prije tunela Sveti Rok na A1 na kolniku u smjeru Zagreba nalazi domaća životinja pas nakon čega je od strane djelatnika HAC-a izvršen obilazak naveden dionice. Navedene činjenice se prostorno i vremenski poklapaju s predmetnim štetnim događajem.

14. Sukladno čl. 2. st. 1. t. 1. i čl. 3. st. 1. Zakona o cestama, autoceste su javne ceste koje su u stvarnopravnom smislu javno dobro u vlasništvu Republike Hrvatske u općoj uporabi. Odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o cestama određeno je da Hrvatske autoceste d.o.o. upravljaju autocestama, grade ih, rekonstruiraju i održavaju, osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar. Sukladno navedenom, Hrvatske autoceste d.o.o., kao pravna osoba, odgovorne su za upravljanje i održavanje predmetne autoceste, te su dužne voditi brigu i poduzimati primjerene mjere i radnje koje bi omogućile odvijanje sigurnog i nesmetanog prometa na istoj. Hrvatske autoceste d.o.o. odgovaraju po načelu pretpostavljene krivnje na temelju odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) jer su u konkretnom slučaju propustile osigurati nesmetan i siguran promet autocestom, pa su odgovorne za štetu koju je tužitelj pretrpio na vozilu. Stoga ni sama činjenica da je vršena redovna ophodnja i pregled autoceste nisu dostatne za zaključak da je do nesreće došlo bez krivnje Hrvatskih autocesta d.o.o., odnosno ne znači da ne postoji odgovornost pravne osobe zadužene za održavanje predmetne autoceste..

15. Uvidom u policu osiguranja od odgovornosti broj 13-0000007909 (list 21 spisa) utvrđeno je da je ista sklopljena sa ugovarateljem/osiguranikom Hrvatske autoceste d.o.o. i HOK osiguranjem d.d. kao osigurateljem te da su sastavni dijelovi iste Uvjeti za osiguranje od odgovornosti i Opći uvjeti za osiguranje imovine. Predmet osiguranja po navedenoj polici je osiguranje za odgovornost za štete trećim osobama zbog neodgovarajućih kolobara i zaštitnih ograda ili njihovog nepostojanja, kao i nalijetanja vozila na domaće životinje poznatih i nepoznatih vlasnika. Kako je odgovornost osiguranika tuženika Hrvatskih autocesta d.o.o. na dan štetnog događaja pokrivena navedenim osiguranjem za osigurani slučaj naleta vozila na domaću životinju, u konkretnom slučaju kako je to ranije utvrđeno da se radilo o naletu na psa na dionici autoceste A1 kojom upravlja osiguranik tuženika, neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika.

16. Čl. 921. ZOO-a propisano je da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj koji je pokriven osiguranim rizikom. Sukladno navedenom tuženik je dužan isplatiti štetu tužitelju, obzirom da je štetni događaj nalet tužitelja na psa na dionici autoceste A1 kojom upravlja osiguranik tuženika obuhvaćen osiguranjem (osiguranim rizikom) sukladno čl. 922. st. 1. i 2. ZOO-a.

17. Neosnovano tuženik u odgovoru na tužbu osporava odgovornost osiguranika tuženika, navodeći da isti odgovora temeljem načela krivnje u situaciji kada je šteta nastala kao posljedica nepropisnog održavanja, a povredom zakonskih propisa koji se odnose na održavanje ceste, budući je odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o cestama određeno da se za štetu trećim osobama koja je nastala na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. Naime, a kako je ranije utvrđeno, u konkretnom slučaju ne radi se o naletu na divljač, već o naletu na psa, stoga se ni odredba čl. 50. st. 1. Zakona o cestama ne primjenjuje u konkretnom slučaju.

18. Također valja napomenuti da činjenica da je cijelom dužinom predmetne autoceste bila postavljena zaštitna žičana ograda nije bila sporna, kao niti činjenica da je ophodnja predmetne autoceste vršena redovito i sukladno propisima te da prilikom ophodnji koje su obavljene na dan prometne nezgode, ali prije nego li se je ista dogodila, nisu uočena nikakva oštećenja na zaštitnoj ogradi postavljenoj oko mjesta nezgode, a isto proizlazi i iz dostavljenih putnih radnih listova, ophodarskog dnevnika i dnevnika rada ophodara.

19. S obzirom da je među strankama sporna i visina tužbenog zahtjeva na navedenu okolnost provedeno je prometno vještačenje po vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću, vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila te je isti saslušan.

20. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da izvid štete 69206/0 (list 60 spisa) za vozilo tužitelja kojeg je izradio ovlašteni procjenitelj tuženika, te osnovni (list 40 spisa) i dopunski izvid štete (list 41 spisa) s kalkulacijom popravka vozila tužitelja i fotografijama oštećenja vozila koje je sačinila DEKRA ukazuju na oštećenje prednjeg lijevog dijela vozila tužitelja. Najveća razlika između izvida štete tuženika i DEKRE je što DEKRA navodi potrebu zamjene prednjeg lijevog fara, koju tuženik ne spominje. Uvidom u dostavljene fotografije, vidljivo je oštećenje nosača fara (vidi žuti krug u slici 2), što ukazuje na potrebu zamjene prednjeg lijevog fara. Stoga je dopunski izvid štete s kalkulacijom popravka vozila Dekre Automotiv d.o.o. realan za utvrđivanje visine nastale štete na vozilu tužitelja te ga i ovaj sud uzima kao relevantan, te je sukladno istome rađena procjena štete na vozilu tužitelja koju ovaj sud prihvaća.

21. Nadalje iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je u štetnom događaju vozilo tužitelja prednjim lijevim dijelom naletjelo na životinju koja je prelazila kolnik, dolazeći vozilu tužitelja s lijeve strane. Tehničkim putem nije moguće utvrditi o kojoj životinji se radilo, a prema iskazu tužitelja najvjerojatnije se radilo o psu. Navodi da nije moguće odrediti mjesto naleta, kako po dužini tako niti po širini kolnika. Za izračun brzine kretanja vozila tužitelja, neposredno prije i u trenutku naleta, nema elemenata. Tehnički je moguće da se vozilo kretalo iskazanom brzinom od oko 70 km/h. Analiza je pokazala da se u trenutku ulaska životinje u vidno polje tužitelja, vozilo tužitelja nalazilo udaljeno oko 9,7 m od mjesta naleta. Da je tužitelj u tom trenutku i poduzeo radnju intenzivnog kočenja ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta na životinju bi došlo. Naime, tužitelj je za zaustavljanje imao na raspolaganju put od samo 9,7 m, dok mu je zaustavni put radnjom intenzivnog kočenja iznosio oko 42,5 m. Na raspoloživom putu od oko 9,7 m tužitelj bi radnjom intenzivnog kočenja uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta, pa do ovog štetnog događaja ne bi došlo, da se kretao brzinom manjom od 27 km/h. Nadalje navodi da je u predmetnom štetnom događaju na vozilu tužitelja nastala je djelomična šteta u iznosi od oko 1.821,93 EUR/13.727,31 kn bez PDV-a, odnosno oko 2.277,41 EUR/17.159,14 kn s PDV-om.

22. Radi usmenog očitovanja na prigovore tuženika vještak dipl. ing. Berislav Šimunović na ročištu održanom dana 3. lipnja 2022. navodi da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja. Također navodi da kako je tužitelj nakon štetnog događaja nastavio s vožnjom to nije moguće utvrditi točno mjesto naleta. S obzirom na nepoznavanje konačnog zaustavnog položaja vozila nakon štetnog događaja, te samog mjesta naleta, to nije moguće niti utvrditi brzinu kretanja vozila tužitelja. Prema tužiteljevom iskazu radilo se najvjerojatnije o naletu na psa. Svi tragovi (oštećenja na vozilu) nalaze se na prednjoj lijevoj strani te su ista mogla nastati naletom na životinju. Navodi da budući je do štetnog događaja došlo u noćnom uvjetima, na djelu kolnika koji je neosvijetljen, tužitelj nije mogao vidjeti životinju prije nego što mu je ona ušla u domet njegovih svjetala. U pisanom nalazu i mišljenju izračun je rađen kao da je tužitelj u trenutku štetnog događaja vozio pod dugim svjetlima. Da je vozio pod kratkim svjetlima, životinja bi ušla u vidno polje tužitelja u kraćem periodu do trenutka naleta pa bi i brzina izbjegavanja naleta bila kraća od utvrđene u nalazu (do 18 km/h). Navodi da su spisu priloženi izvid štete za vozilo tužitelja koji je sačinio procjenitelj tuženika (list 60 spisa) te osnovni dopunski izvid štete s kalkulacijom popravka vozila tužitelja i fotografijama oštećenja vozila koje je sačinila Dekra (listovi 40-41spisa). Najveća razlika između izvida štete tuženika i Dekre je u potrebi zamjene prednjeg lijevog fara koji se nalazi u izvidu štete Dekre, a ne i tuženika. Na dostavljenoj fotografiji oštećenja vozila tužitelja je vidljivo oštećenje nosača prednjeg lijevog fara koji ukazuje na potrebu zamjene istoga. Ovo oštećenje, s obzirom na opisanu dinamiku odigravanja štetnog događaja, te ostala oštećenja na vozilu tužitelja tehnički je moglo nastati u predmetnom štetnom događaju. Navodi da sa sto postotnom sigurnošću ne može tehničkim putem na siguran način utvrditi da je vozilo oštećeno na mjestu i u vrijeme koje navodi tužitelj. Međutim iz dokumentacije tj. Potvrde policije proizlazi da je do predmetnog štetnog događaja došlo, a sa sigurnošću bi se moglo utvrditi da li je vozilo tužitelja oštećeno tijekom vožnje po autoputu ako bi bilo moguće pribaviti sliku vozila na ulasku na auto cestu. Nastavno iskazuje da tehničkim putem ne može utvrditi da je vozilo tužitelja oštećeno na mjestu i na način kako to navodi tužitelj. Nastavno iskazuje da se oštećenja na vozilu tužitelja nalaze na prednjoj lijevoj strani te oblik i način oštećivanja vozila upućuje na zaključak da je vozilo naletjelo na nekakvu prepreku. Ta prepreka mogla je biti životinja, a ne isključuje mogućnost da je to mogao biti pas, ali ne može to niti potvrditi. Da je vozilo naletjelo na kamen ili drugo vozilo oštećenja i tragovi bi bili drugačiji. Nastala oštećenja su visini do oko 60 cm. Na temelju raspoložive dokumentacije nije moguće utvrditi naletnu brzinu a posljedično nije moguće utvrditi niti brzinu kretanja vozila prije naleta. Nastavno iskazuje da nije moguće u konkretnom slučaju utvrditi niti način kretanja životinja. Iz raspoložive dokumentacije nije vidljivo da li su na vozilu nakon štetnog događaja zaostali biološki tragovi. Nastavno iskazuje da je visinu štete utvrdio na temelju izvida i dopunskog izvida, te kalkulacije od Dekre, te priležećih fotografija. Ovi izvidi se osim u zamjeni prednjeg lijevog fara poklapaju sa izvidom tuženika. Iskazuje da u principu nakon naleta na životinju na vozilu zaostanu biološki tragovi, ali isto ovisi i o naletnoj brzini, načinu kretanja životinje kao i gustoći dlake životinje. Nastavno iskazuje da je za očekivati ostanak bioloških tragova u slučaju zaustavljanja vozila neposredno nakon štetnog događaja. Kretanje vozila, a posebno u kišnim uvjetima, moguće je da biološki tragovi otpadnu s vozila.

23. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje navedenog vještaka, ocijenivši isti stručnim, sveobuhvatnim, uvjerljivim i objektivnim, temeljenim na priloženim mjerodavnim ispravama, uzimajući u obzir da je prigovore tuženika otklonio usmenim očitovanjem na raspravi dana 3. lipnja 2022. te u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja.

24. Tužitelj je nakon provedenog prometnog vještačenja svoj tužbeni zahtjev preinačio podneskom pod 6. rujna 2023. na način da je tužbeni zahtjev povisio na iznos od 2.335,48 EUR/17.596,64 (prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 17.000,00 kn/2.256,29 EUR).

25. Odredbom članka 190. stavka 1. ZPP, u svezi s odredbom članka 191. stavka 1. istog zakona, određeno je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Kako je u konkretnom predmetu prethodi postupak zaključen dana 1. rujna 2021., što je vidljivo iz zapisnika koji prileži listovima 91 i 92 spisa, to tužitelj ne bi mogao podneskom od 6. rujna 2023. preinačiti tužbeni zahtjev. Međutim odredbom članka 191. stavak 2. ZPP-a predviđena je iznimka takvog pravila prema kojoj bi se tužbeni zahtjev mogao preinačiti ukoliko bi tužitelj zahtijevao iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe, slijedom čega bi preinaka iznimno bila dopuštena ukoliko bi se nakon zaključenja prethodnog postupka ustanovilo postojanje činjenica koje opravdavaju takvu preinaku, a za koje stranke nisu mogle znati ranije bez svoje krivnje, primjerice da je vještak u nalazu i mišljenju ustanovio visinu potraživanja koja se nije mogla utvrditi temeljem same dokumentacije ili uz navedenu dokumentaciju, ali nikako bez stručnog znanja vještaka. I u takvoj situaciji preinaka ne bi automatizmom bila dopuštena već bi valjalo provesti test razmjernosti, odnosno korisnosti pravne norme o nedopuštanju objektivne preinake tužbe u javnom interesu, kako ne bi došlo do povrede 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10.). Kako je u konkretnom slučaju u odnosu na naknadno utvrđenu visinu predmetnog potraživanja, a koja je utvrđena provedenim vještačenjem stručne osobe, ovdje prometnog vještaka, došlo do takvog odstupanja, time su utvrđene nove činjenice gdje tužitelj preinaku nije mogao učiniti prije zaključenja prethodnog postupka, pa sud smatra kako je riječ o dopuštenoj iznimci koja bi bila opravdana po provedenom testu razmjernosti, slijedom čega je preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena, a budući je evidentno kako stranka za točnu visinu predmetnog potraživanja nije mogla znati ranije bez svoje krivnje, odnosno vidljivo je kako je bilo potrebno provesti dokaz navedenim vještačenjem, sve budući sama stranka niti sud nemaju stručna znanja za isto, a kako to stoji u odredbi čl. 250. ZPP-a, čime je odlučeno da je preinaka tužbenog zahtjeva od 6. rujna 2023. dopuštena, te slijedom čega je sud i odlučivao o tako uređenom tužbenom zahtjevu te je odlučeno kao u izreci rješenja.

26. Uzimajući u obzir iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da je u trenutku štetnog događaja brzina vozila bila oko 70 km/h sukladno propisima i ograničenjima na tom dijelu ceste, prilagođena uvjetima ceste, proizlazi da se vozilo tužitelja kolnikom autoceste A1 neposredno prije naleta na psa kretalo unutar ograničenja brzine na tom dijelu autoceste. Dok iz nalaz i mišljenja vještaka proizlazi da do štetnog događaja ne bi došlo, da se kretao brzinom manjom od 27 km/h da su bila upaljena duga svjetla na autu odnosno brzinom manjom od 18 km/h da je vozio pod kratkim svjetlima. Sukladno navedenom, vozeći automobil sukladno propisima i ograničenjima na tom dijelu autoceste, tužitelj nije bio u mogućnosti izbjeći nalet na psa.

27. Uzimajući u obzir utvrđenje vještaka da je razlika između izvida štete tuženika i izvida štete DEKRE Automotiv d.o.o. ta što DEKRA Automotiv d.o.o. navodi potrebu zamjene prednjeg lijevog fara, koju tuženik ne spominje, a uvidom u dostavljene fotografije, vidljivo je oštećenje nosača fara, što ukazuje na potrebu zamjene prednjeg lijevog fara, sud je dopunski izvid štete s kalkulacijom popravka vozila Dekre Automotiv d.o.o. uzeo kao realan i relevantan za utvrđivanje visine nastale štete na vozilu tužitelja, te je sukladno istome rađena procjena štete na vozilu tužitelja koju ovaj sud prihvaća. Sukladno navedenom u predmetnom štetnom događaju na vozilu tužitelja nastala je djelomična šteta u iznosi od oko 1.821,93 EUR/13.727,31 kn bez PDV-a, odnosno oko 2.277,41 EUR/17.159,14 kn s PDV-om. Stoga je sud tužitelju dosudio iznos od 2.277,41 EUR, a sve sukladno odredbama čl. 1045., čl. 1046., čl. 1085. i čl. 1090. ZOO-a.

27. Tužitelj na navedeni iznos dosuđene naknade štete ima pravo na zateznu kamatu temeljem odredbe čl. 1085. st. 4. ZOO-a koja propisuje da će se naknada u novcu dosuditi ako oštećenik to zahtjeva, to znači da štetnik pada u zakašnjenje s ispunjenjem svoje novčane obveze nakon što je štetnik saznao za opseg svoje obveze, a to je u trenutku kada je oštećenik podnio svoj obrazloženi zahtjev iz kojeg se može utvrditi kolika je dužnikova novčana obveza prema vjerovniku. To znači da vjerovnik opravdano od tuženika zahtjeva naknadu u novcu za štetu koju je pretrpio – dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze od trenutka kada je iz postavljenog zahtjeva mogao saznati za opseg svoje obveze.

28. Budući da je tužitelj nesporno podnio odštetni zahtjev tuženiku, što tuženik potvrđuje obaviješću o primitku odštetnog zahtjeva dana 20. svibnja 2019. (list 23 spisa) pa kako je slijedom takvog odgovora tuženika tužitelj sam “reparirao” nastalu imovinsku štetu na automobilu u utuženom iznosu to je tuženik dužan tužitelju na iznos naknade štete platiti zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 20. svibnja 2019. pa do isplate.

29. U odnosu na potraživanje tužitelja za iznos od 58,07 EUR koji se odnosi na račun broj 163/1/1-2019. od 23. srpnja 2019. s datumom dospijeća 23. srpnja 2019. (list 51 spisa) sud je utvrdio da je navedeno potraživanje osnovano. Navedeni račun odnosi se na procjenu/izvid štete tvrtke DEKRA Automotiv d.o.o. koju i ovaj sud uzima kao relevantan za izračuna visine štete na vozilu tužitelja stoga je sukladno čl. 1090. ZOO-a dosudio tužitelju navedeni iznos zajedno sa zateznom kamatom na isti iznos od dana dospijeća računa 23. srpnja 2019. do isplate sukladno odredbi čl. 1086., čl. 183. st. 1. i 29. st. 1. ZOO-a.

30. Sud je sukladno čl. 226. st. 1. ZPP-a proveo glavnu raspravu bez izvođenja dokaza za saslušanjem svjedoka CZ, TZ i NZ zaposlenika osiguranika tuženika budući saslušanje istih nije bilo moguće, jer isti unatoč uzastopnim pozivima na ročišta dana 6. ožujka 2025., 8. svibnja 2025. i 1. srpnja 2025. na ista nisu pristupali. Ujedno valja istaknuti da su navedeni svjedoci predloženi od strane tuženika na okolnost koje je sud utvrdio iz Putnih radnih listova, Ophodarskog dnevnika i Dnevnika rada osiguranika tuženika, a koje su upravo navedeni djelatnici sastavili, a koje isprave ni same stranke nisu osporavale.

31. Ostale navode stranaka tijekom postupka sud nije posebno cijenio ni obrazlagao, budući da se odnose na činjenice koje pored gornjih utvrđenja nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.

32. Sukladno navedenom odlučeno je kao pod točkom I izreke presude.

33. Odluka o trošku je donesena temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a isti se sastoji od troškova zastupanja tužitelja po opunomoćeniku, odvjetniku, a odmjeren je u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/18., 107/15., 37/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: Tarifa), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Kao potreban tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 1. rujna 2021., 8. studenog 2021., 24. siječnja 2021., 3. lipnja 2022., 5. rujna 2024., 6. ožujka 2025., 8. svibnja 2025. i 1. srpnja 2025. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) 100 bodova za svako, trošak pristupa na ročište 5. svibnja 2021. (Tbr. 9. toč. 2. Tarife) 50 bodova, te trošak sastava podneska od 9. veljače 2021., 10. svibnja 2021., 10. ožujka 2022., 4. travnja 2022., 6. rujna 2023. i 2. rujna 2024. (Tbr. 8 roč. 1. Tarife) 100 bodova za svaki, odnosno ukupno 3.100,00 EUR, uvećano za 25 % na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) odnosno ukupno 3.875,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak predujma za provedeno vještačenje u iznosu od 265,45 EUR, kao što mu je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 34,51 EUR i presudu u iznosu od 69,81 EUR sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18., u daljnjem tekstu: ZSP). Odluka o zateznim kamatama na trošak temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a, te su na dosuđeni trošak parničnog postupka zatezne kamate dosuđene od donošenja presude do isplate. Tužitelju kao potreban nije priznat trošak sastava podneska od 24. veljače 2020., 17. rujna 2021., 1. rujna 2021. i 28. siječnja 2021. sukladno čl. 155. ZPP-a. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

34. Kako tuženik nije uspio u sporu, to isti nema pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, stoga je odlučeno kao u izreci presude pod točkom III.

U Zagrebu, 28. kolovoza 2025.

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz pristojbu na presudu u iznosu od 69,81 EUR

2. tuženiku po punomoćniku