REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj: P-3103/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja DN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Nenadu Kovačiću, odvjetniku iz Zagreba, Kneza Ljudevita Posavskog 14/3, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima VN, Sanji Porobija i Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija j.t.d. iz Zagreba, Galleria Importanne, Iblerov trg 10/VII, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. srpnja 2025. u nazočnosti tužitelja osobno i zamjenika punomoćnika tužitelja Lane Pinjuh, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika ĆN, odvjetničke vježbenice, dana 28. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži da se utvrdi ništetnim dio odredbe čl. 1 Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 3209564619 od dana 6.6.2007. koji je potvrđen po javnom bilježniku Mariji Baković iz Zagreba, pod brojem OV-22236/07 dana 11.6.2007. u dijelu u kojem je iskazan iznos kredita u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: "… kredit za kupnju motornog vozila pod nazivom Renault financiranje u kunskoj protuvrijednosti od 9.311,78,00 CHF (slovima: devettisućatristoijedanaest švicarskih franaka i sedamdesetosam rapena) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita".

II Utvrđuje se ništetnim dio odredbe (iz čl. 6.) Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 3209564619 od dana 6.6.2007. koji je potvrđen po javnom bilježniku Mariji Baković iz Zagreba pod brojem OV-22236/07 dana 11.6.2007. u dijelu u kojem je iskazan način otplate u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: "Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 176,59 CHF (slovima: stosedamdesetšestšvicarskihfranakaipedesetdevetrapena) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog ugovora."

III Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 da tužitelju DN, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.090,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne mjesečne iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,60 eur od 11.01.2008. do isplate,

- na iznos od 1,99 eur od 11.02.2008. do isplate,

- na iznos od 3,97 eur od 11.03.2008. do isplate,

- na iznos od 2,51 eur od 11.04.2008. do isplate,

- na iznos od 0,89 eur od 11.05.2008. do isplate,

- na iznos od 0,87 eur od 11.06.2008. do isplate,

- na iznos od 0,03 eur od 11.07.2008. do isplate,

- n a iznos od 3,31 eur od 11.10.2008. do isplate,

- na iznos od 7,03 eur od 11.11.2008. do isplate,

- na iznos od 3,53 eur od 11.12.2008. do isplate,

- na iznos od 10,16 eur od 11.01.2009. do isplate,

- na iznos od 11,15 eur od 11.02.2009. do isplate,

- na iznos od 14,40 eur od 11.03.2009. do isplate,

- na iznos od 9,68 eur od 11.04.2009. do isplate,

- na iznos od 9,60 eur od 11.05.2009. do isplate,

- na iznos od 8,76 eur od 11.06.2009. do isplate,

- na iznos od 9,24 eur od 11.07.2009.. do isplate,

- na iznos od 8,11 eur od 11.08.2009. do isplate,

- na iznos od 8,96 eur od 11.09.2009. do isplate,

- na iznos od 7,60 eur od 11.10.2009. do isplate,

- na iznos od 8,42 eur od 11.11.2009. do isplate,

- na iznos od 8,58 eur od 11.12.2009. do isplate,

- na iznos od 11,10 eur od 11.01.2010. do isplate,

- na iznos od 12,79 eur od 11.02.2010. do isplate,

- na iznos od 12,15 eur od 11.03.2010. do isplate,

- na iznos od 14,67 eur od 11.04.2010. do isplate,

- na iznos od 15,89 eur od 11.05.2010. do isplate,

- na iznos od 19,56 eur od 11.06.2010. do isplate,

- na iznos od 22,15 eur od 11.07.2010. do isplate,

- na iznos od 18,79 eur od 11.08.2010. do isplate,

- na iznos od 28,59 eur od 11.09.2010. do isplate,

- na iznos od 24,34 eur od 11.10.2010. do isplate,

- na iznos od 25,02 eur od 11.11.2010 do isplate,

- na iznos od 28,95 eur od 11.12.2010. do isplate,

- na iznos od 35,24 eur od 11.01.2011. do isplate,

- na iznos od 28,42 eur od 11.02.2011. do isplate,

- na iznos od 30,46 eur od 11.03.2011. do isplate,

- na iznos od 27,86 eur od 11.04.2011. do isplate,

- na iznos od 33,52 eur od 11.05.2011. do isplate,

- na iznos od 38,78 eur od 11.06.2011 do isplate,

- na iznos od 40,17 eur od 11.07.2011. do isplate,

- na iznos od 62,87 eur od 11.08.2011. do isplate,

- na iznos od 41,55 eur od 11.09.2011. do isplate,

- na iznos od 38,91 eur od 11.10.2011. do isplate,

- na iznos od 39,09 eur od 11.11.2011. do isplate

- n a iznos od 39,09 eur od 11.12.2011. do isplate,

- n a iznos od 42,04 eur od 11.01.2012. do isplate,

- na iznos od 43,77 eur od 11.02.2012. do isplate,

- na iznos od 43,98 eur od 11.03.2012. do isplate,

- na iznos od 42,82 eur od 11.04.2012. do isplate,

- na iznos od 43,41 eur od 11.05.2012. do isplate,

- na iznos od 44,63 eur od 11.06.2012. pa sve do isplate s time da se kamatna stopa do 31. srpnja 2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena do 31.prosinca 2022., a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana

III.

Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 naknaditi tužitelju RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.357,41 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude tj. 28. kolovoza 2025. g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV.

Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj i tuženik sklopili dana 6.6.2007. Ugovor o kreditu broj 3209564619. Nadalje navodi da su predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorne strane ugovorile kako će tuženik staviti na raspolaganje tužitelju iznos od 9.311,78 CHF. Nadalje, citiranim Ugovorom o kreditu ugovorena je kamatna stopa 5,20% godišnje. Predmetnim Ugovorom o kreditu ugovoren je rok otplate kredita od 60 mjeseci, a ugovor je tužitelj sklopio kao potrošač radi kupovine motornog vozila. Ističe da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu na unaprijed formuliranom standardnom obrascu tuženika na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati.

Ističe da su ovim ugovorom povrijeđena prava tužitelja kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu. Tužitelj obrazlaže da je bila dužnost tuženika kao profesionalca da tužitelju pruži sve potrebne informacije i objašnjenja u vezi valute, tako da bude svjestan učinaka do kojih može doći zaključenjem takvog ugovora. Stoga, tvrdi da je tuženik temeljem primjene odredbe o valutnoj klauzuli stekao bez osnove iznose, odnosno da je tužitelj preplatio tuženika s osnova predmetnog ugovora, te je isti dužan vratiti tužitelju preplaćeno pozivom na odredbu čl.323., čl.1111 i čl. 1115 ZOO zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa pa do dana povrata. Također, radi činjenice ništetnosti ugovornih odredbi po pitanju valutne klauzule, a što je utvrđeno pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, tužitelj temeljem gore citiranih odredbi ZOO, potražuje od tuženika i sve preplaćene pojedinačne iznose. Dakle, ističe da navedena odredba o kojoj se između ugovornih strana nije pojedinačno pregovaralo, a koja je sastavni dio tipskog ugovora koji je banka unaprijed sastavila, upravo zbog već opisanog nesavjesnog i nepoštenog postupanja banke predstavlja značajnu neravnotežu među ugovornim stranama i to na štetu potrošača. Napominje da tuženik kao stručnjak nije upozorio niti informirao tužitelja kao potrošača o rizicima koji se vežu uz ugovaranje valutne klauzule u švicarskom franku pa samim time tužitelj nije ni bio svjestan rizika koji preuzima.

Tužitelj predlaže (podnesak 14.4.2025. – list 133 do 135 spisa) prihvatiti zahtjev sadržaja citiranog kao u izreci s time da isplatu potražuje samo po osnovi preplata zbog tečajne razlike i s time da u tč. 2 faktički citira odredbu čl. 6 u dijelu koji predlaže utvrditi ništetnim i potražuje naknadu parničnog troška za zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka predlaže tužbeni zahtjev odbiti i naknaditi mu trošak postupka.

Ističe prigovor zastare i osporava svojstvo tužitelja kao potrošača te smatra da bi eventualno tužitelj imao pravo na zakonske zatezne kamate od utuženja.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3209564619 sklopljen između stranaka 6.6.2007., ovjeru javnog bilježnika Marije Baković OV-22236/07 od 11.6.2007., otplatnu tablicu, promete po kreditu/specifikaciju uplate, pregled promjena kamatnih stopa po kreditu br. 7103690493 od 5.6.2019., izračun po stopi koju je primjenjivala banka (CHF), obračun visine potraživanja po kreditu (valutna klauzula) Poslovna analiza d.o.o., izlaganje vice guvernera Švicarske narodne banke DNN od 24.2.2000., "odabir valute", novinske članke u svezi CHF koje je dostavio tuženik, presudu ovog suda P-374/2022-28 od 15.11.2022. tužitelja DN protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. radi isplate povodom predmetnog ugovora o kreditu, a u svezi pitanja kamatne stope, rješenje o ispravku navedene presude P-374/2022-28 od 16.11.2022., te potvrde pravomoćnosti navedenih odluka, nalaz i mišljenje dao je sudski vještak Centar za financijska vještačenja d.o.o. po sudskom vještaku Petri Blašković, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a stranke (list 154 spisa – ročište 15.7.2025.) su predložile raspravu zaključiti.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.

5. Iz ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila (list 9 spisa) vidljivo je da su ga stranke sklopile 6.6.2007. i da je korisniku kredita to jest tužitelju stavljen na raspolaganje kredit u iznosu od 9.311,78 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Rok otplate kredita iznosi 60 mjeseci. Namjena kredita je kupnja vozila. Na dan sklapanja ovog ugovora kamatna stopa iznosi 5,20 % godišnje) te je tijekom postojanja obveze promjenjiva redovna u visini u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora. U čl. 1 cit. ugovora se između ostalog navodi da kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kredit za kupnju motornog vozila pod nazivom Renault financiranje ( u daljnjem tekstu: Kredit) u kunskoj protuvrijednosti od 9.311,78 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. U čl. 6 cit. ugovora se navodi da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 176,59 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog Ugovora.

6. Tužitelj DN (ročište 15.7.2025.- list 153-154 spisa) u svom iskazu navodi da je došao u autokuću čijeg se naziva više ne sjeća, ali zna da ta autokuća danas više ne postoji jer je srušena i zgrada u kojoj je bila smještena ta autokuća u Zagrebu na Malešnici. Nadalje, navodi da je odabrao željeno osobno vozilo i to osobno vozilo bilo je isključivo namijenjeno za njegove osobne potrebe, a ne u nikakve poslovne svrhe tj. za obavljanje profesionalne djelatnosti. Ističe da nije bio obrtnik. Radilo se o tipskom ugovoru i bio je sretan da mu je banka, a na koju je bio upućen iz autokuće odobrila kredit za kupnju osobnog vozila za osobne potrebe. Ističe da je potpisao taj ugovor o kreditu i pročitao ga, ali se više ne sjeća da li je uočio valutu i nitko mu ništa nije rekao vezano za to je li kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF, a on nije ništa pitao. Ističe da je kredit otplatio prijevremeno jer su nakon nekog vremena rate jako rasle na što nije bio upozoren i morao je raditi dodatni posao kako bi što prije otplatio taj kredit, tj. kako bi odmah umjesto jedne otplatio 2-3 rate. Ističe da je ugovor otplatio takav kakav mu je bio ponuđen. Ne sjeća se da li je banka imala u ponudi kredite u kunama ili u eurima. Kada je pročitao ugovor uočio je kolika je rata, ali nije znao da će ta rata rasti, a osobito nije znao da će toliko visoko rasti. Misli da je rok otplate kredita bio 5 godina i on je želio taj kredit prijevremeno otplatiti jer se vozilom već koristio. Nakon 5 godina je prodao to vozilo jer je trebalo razne popravke. Nije smatrao da ima mogućnost promjene pojedinih ugovornih odredbi i prihvatio je ugovor kakav mu je ponuđen od banke za kupnju osobnog vozila. Prilikom sklapanja ugovora banka mu nije spomenula CHF i ugovor je bio za kupnju željenog vozila po principu uzmi ili ostavi pa je on prihvatio takav ugovor kakav mu je ponuđen za kupnju željenog vozila. Nitko u banci nije ga upozorio na mogućnost takvog rasta rata. Sve se to loše odrazilo na njegovu financijsku situaciju jer je morao raditi dva posla kako bi otplatio kredit. Ne sjeća se da li mu je bilo nešto nejasno u ugovoru kada je pročitao ugovor. Ističe da nikakvih posebnih pregovaranja u banci nije bilo jer se radilo o tipskom ugovoru po principu uzmi ili ostavi tako da on nije ništa pitao bankovnog službenika niti je on njega išta pitao. Kad mu je rata postajala sve veća i veća shvatio je da se radi o kreditu CHF u kunskoj protuvrijednosti, a i mediji su počeli govoriti o tome. Nije banku ništa tražio nakon povećanja tih rata jer je želio što prije otplatiti taj kredit. Ističe da je putem Zagrebačke banke d.d. primao plaću i da je vjerovao toj banci te je zato kredit uzeo preko te banke. Nadalje, navodi da su ga u autokući pitali preko koje banke prima plaću pa je odgovorio da preko Zagrebačke banke i u autokući su rekli da će u toj banci i dobiti najpovoljniji kredit pa je on to prihvatio. Misli da nije prilikom sklapanja ugovora o kreditu dobio otplatni plan. Ističe da otplatni plan nije tražio, a niti ga je dobio. Ističe da je osobno vozilo kupio isključivo za osobne potrebe tj. za vožnju sebe i svoje obitelji. Nadalje, navodi da je bio vatrogasac i radio svoj posao i nije nikada bio obrtnik niti bilo kakve veze imao sa bilo kakvim trgovačkim društvom. Kredit je osobno otplatio u cijelosti i nije ga otplatio nitko drugi osim njega. Ističe kako misli da se autokuća kod koje je kupio vozilo zvala KONTEKST d.o.o. Kredit je otplaćen njegovim novcem. Ističe da novac banke nije niti vidio jer je novac banke odmah išao na račun autokuće tj. na račun prodavatelja vozila KONTEKST d.o.o. Tužitelj je iskazivao logički povezano i stoga uvjerljivo pa sud njegove tvrdnje koje nisu u suprotnosti s ostalim provedenim dokazima, a osobito sa priloženom dokumentacijom prihvaća.

7. Nedvojbeno je utvrđeno da je sklopljen predmetni ugovor o kreditu čija je namjena kako proizlazi iz predmetnog ugovora, ali i iskaza tužitelja kupnja vozila. Tužitelj je odlučno i uvjerljivo istakao da je kupnja bila za osobne potrebe pa stoga sud ove navode prihvaća i prihvaća njegovo svojstvo potrošača.

8. Odredbama ZOO dopušteno je ugovaranje promjenjive kamatne stope (čl. 26. st.1. ZOO-a), čija je inače svrha prilagoditi stopu kamate uvjetima na tržištu, što posebice dolazi do izražaja u ugovorima koji su zaključeni na duže vremensko razdoblje.

Međutim, isto tako bitno je naglasiti da su se stranke u obvezno-pravnim odnosima pa dakle i tužitelj, kao i tuženik, dužni pridržavati osnovnih načela obveznog prava, kao što su načelo savjesnosti i poštenja, načelo ravnopravnosti sudionika u obvezno-pravnim odnosima te su dužni surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava, a ujedno su pri stupanju u obvezno- pravne odnose dužni postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa.

9. Tužitelj je kredit tražio i banka mu ga je odobrila isključivo kao fizičkoj osobi, što jasno proizlazi iz samog teksta ugovora.

10. Pojam potrošača tumači su u skladu s položajem fizičke osobe u ugovoru, u skladu s prirodom i svrhom ugovora.

Banka je svakako mogla i morala znati da je nuđenje kredita u CHF rizično. Banka je u svojem poslovanju dužna postupati s povećanom pažnjom te je mogla i morala znati da rizici postoje.

Tužitelj, bez obzira na svoje zvanje i zanimanje ničim ne odskače od pojma prosječnog potrošača u pogledu spornog pitanja rizika od ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, jer se, gledajući trenutak zaključenja ugovora, radilo o vrlo stručnim pitanjima vezanim za funkcioniranje međunarodnog bankarskog sustava, predviđanja ekonomskih kretanja i međuvalutnih odnosa i poznavanje prirode i specifičnosti valute švicarski franak, a za što banke imaju specijalizirane cijele službe.

11. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14.6.2018. donio presudu Pž- 6632/17 koju u tužbi spominje tužitelj, a kojom je između ostaloga, odbijena i žalba ovdje tuženika protiv presude TS u Zagrebu P- 1401/12 od 4.7.2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula) jer je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja ugovora tuženik kao trgovac nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, postupajući time protivno odredbama iz čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (NN 86/03), a nadalje od 7.8.2007.-31.12.2008. protivno odredbama iz čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).

Po čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika (također i odredba čl. 138.a ZZP/07,79/09).

12. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete(ili isplatu- NN 70/19) pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st . 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. U konkretnom slučaju riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.

13. Kako se u konkretnom slučaju tužitelj poziva upravo na utvrđenje iz gore navedene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe sadržajno izražene na identičan način kao i u st. I. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, ovaj je sud zaključio da su i ugovorne odredbe koje su predmet ovoga spora ništetne.

14. Dakle i u pogledu „valutne klauzule u CHF“ primjenjuje se odredba čl. 502 c ZPP-a.

Podaci u eurima iskazani su primjenom tečaja 1 EUR=7,53450 HRK. Dakle, tužitelj je u potpunosti uskladio konačno postavljeni tužbeni zahtjev sa rezultatima financijskog vještačenja kako u ukupnom iznosu tako i pojedinačno navedenim iznosima preplate. Naime, u ovom predmetu provedeno je financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja d.o.o. (list 117-123 spisa) gđi. Petri Blašković koja je svoj nalaz i mišljenje izradila stručno, objektivno, jasno i obrazloženo pa ga stoga sud prihvaća, a i stranke su suglasno istakle (list 154- ročište 15.7.2025.) da se matematički izračun vještaka prihvaća od strane stranaka i za vještaka nemaju pitanja.

Prema mišljenju vještaka( l 123) ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja za otplatu u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju otplate do kraja otplate kredita iznose 1.090,00 EUR. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na niži tečaj za vrijeme otplate kredita u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 5,37 EUR. Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznosi 1.084,63 EUR.

Tužitelj o spornim odredbama tipskog ugovora nije mogao pojedinačno pregovarati niti mu je adekvatno pojašnjeno što je valutna klauzula i promjenjivost kamatne stope odnosno nisu navedeni rizici koji proizlaze iz predmetnog Ugovora o kreditu niti koje su posljedice sklapanja istog, a vezano uz valutu i promjenjivu kamatnu stopu te tuženik kao stručna-jača ugovorna strana nije o tome adekvatno informirao tužitelja što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

15. Prigovor zastare nije osnovan u odnosu na traženje preplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule u CHF, jer zastarni rok od 5 godina teče od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom RH posl. br. Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. god. kojom je utvrđeno da se radi o nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi, a tužba je u ovom predmetu podnesena 28.4.2023.

S obzirom na izloženo, prihvaćen je tužbeni zahtjev koji je usklađen sa rezultatima financijskog vještačenja u pojedinačno navedenim iznosima i ukupno te je slijedom svega navedenog odlučeno kao u izreci.

Nema zastare uvažavajući da je tijekom cijelog postupka osnov potraživanja isti - zahtjev za isplatom po osnovi predmetnog ugovora o kreditu zbog ništetnosti pojedinih odredbi ugovora – glede valutne klauzule. Da je tužitelj aktivno legitimiran proizlazi iz citiranog Ugovora (list 9 spisa).

Zbog svega navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja kako je navedeno u izreci (čl. 2/1 ZPP).

16. Odbijen je dio zahtjeva tužitelja kojim traži utvrditi ništetnim dio odredbe čl. 1 predmetnog ugovora sve kako je citirano u izreci jer je navedenom ugovornom odredbom definirana visina iznosa kredita u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan isplate kredita koji je tuženik isplatio tužitelju. Ista ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača s obzirom da definira obvezu tuženika, a ne tužitelja, a kako je iznos visine kredita bitan sastojak ugovora o kreditu, to bez naznačene visine kredita taj pravni posao ne može postojati. Tužitelj ne navodi razloge na temelju kojih bi taj dio čl. 1 Ugovora o kreditu u tom dijelu bio ništetan, a takvo utvrđenje ne proizlazi niti iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa (tako i Gž-1182/2023-2 Županijskog suda u Varaždinu).

17. Tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od dospijeća (dana plaćanja) svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, sve na način kako je to utvrdio financijski vještak u svojem nalazu, odnosno kako je to navedeno u izreci presude i sve sukladno čl. 1115 Zakona o obveznim odnosima - dalje ZOO (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) s obzirom na ništetnost odredbi pa je tuženik nepošten i nesavjestan stjecatelj.

Što se tiče tzv. negativnih razlika valja istaći da tužitelj u ovom postupku potražuje upravo razlike više plaćenih anuiteta uslijed promjene tečaja CHF i obuhvaća u tužbenom zahtjevu samo razdoblje preplate dok tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev ili sl. i sud je vezan tužbenim zahtjevom tužitelja (čl. 2/1 ZPP-a) i sudi u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik za razliku od tužitelja nije potrošač te se na njega ne može odnositi kolektivna zaštita pa za eventualno nastale "negativne razlike" u korist tužitelja u odnosu na početni tečaj CHF, ne postoji odgovornost potrošača. Prema tome tužitelj za razliku od tuženika nije nepošteni stjecatelj, osim toga tužitelj je istakao prigovor zastare (ročište 11.4.2024.- list 110) koji bi bio osnovan (petogodišnji zastarni rok) da je tuženik eventualno postavio osnovani zahtjev jer kolektivna tužba štiti tužitelja, a ne tuženika.

18. Kamatna stopa teče do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%-tnih poena, a od 01. kolovoza 2015., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a do 31.12.2022., a od 1.1.2023. pa do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl.30 Ovršnog zakona.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st. 3 ZPP jer tužitelj nije uspio u neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog toga nije nastao posebni trošak te je stoga tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Tužitelju je priznat potrebni trošak (VPS 1.044,25 eur za radnje do 13.4.2025., a od 14.4.2025. 1.090,00 eur).

- sastava tužbe od 28.4.2023. po Tbr 7/1 - 75 bodova

- zastupanja na ročištu 23.1.2024. po Tbr 9/1- 75 bodova

- zastupanja na ročištu 11.4.2024. po Tbr 9/1- 75 bodova

- sastava podneska od 14.4.2025. po Tbr 8/1- 75 bodova

- zastupanja na ročištu 15.7.2025. po Tbr 9/1- 75 bodova

- trošak PDV 25%-187,50 eur

- trošak sudske pristojbe na tužbu po Tbr 1 t 1 TSP 19,91 eur (list 8 spisa)

- trošak financijskog vještačenja 400,00 eur (list 124,113 i 143 spisa) sukladno čl.24 st. 1. i 2. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima i Cjenika iz istog pravilnika te čl.256 ZPP ili ukupni parnični trošak u iznosu od 1.357,41 eur.

- troška sudske pristojbe na presudu je tužitelj oslobođen sukladno čl. 6 ZID ZSP – Narodne novine 51/2023

20. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 28. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

- pun stranaka