Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Pn-162/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Ul. V. Heinzela 70, OIB: 23759810849, zastupani po punomoćniku Ivanu Ergotiću, odvjetniku u Vinkovcima, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 26. lipnja 2025., u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, javno objavljene 28. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, a koji glasi:

"Nalaže se ALLIANZ HRVATSKA d.d. Zagreb, OIB: 23759810849 platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, OIB: 84397956623 iznos od 18.806,80 € zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate po referentnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“.

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje naknaditi tuženiku Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Ul. V. Heinzela 70, OIB: 23759810849, prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.250,00 eura (tisućudvijestopedeseteura), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je osiguranik tužitelja AJ zadobio teške tjelesne povrede u prometnoj nesreći koja se dogodila 17.12.2003., a od kojih je preminuo **.**.2004. Tužitelj je priznao pravo na obiteljsku mirovinu ZJ, udovici umrlog osiguranika rješenjem HZMO, Područnog ureda Osijek od 13.10.2005., broj spisa 190959, počevši od 5.10.2006. Prometnu nesreću je prouzročio EJ tako što je 17.12.2003. upravljao osobnim automobilom marke Kia Sephia, reg. oznaka [registarska oznaka], koje vozilo je u trenutku štetnog događaja bilo obvezno osigurano kod tuženika broj police osiguranja 04010503847, u mjestu Klokočevci, Ul. B. Radića, te je došavši do kč. br. [katastarska čestica] zbog utjecaja alkohola i neprilagođene brzine kretanja vozila u naseljenom mjestu i noćnim uvjetima vožnje i stanju kolnika, kaso uočio AJ koji se kretao ispred njega, istim kolničkim trakom na biciklu s ugrađenim svjetlima, te je istoga udario prednjim dijelom automobila, oborio ga tlo, uslijed čega je isti zadobio teške tjelesne povrede od kojih je i preminuo. Po ovom pravnom osnovu tužitelj je od tuženika već potraživao naknadu štete, a zadnji zahtjev – tužba, bio je 20.5.2021. koji postupak je u tijeku pred Općinskim sudom u Đakovu, kojom tužbom potražuje naknadu štete isplaćene obiteljske mirovine BJ za razdoblje od 1.4.2019. do 30.4.2021. Tuženik je za ranija razdoblja i to od 5.10.2006. do 28.2.2009., 1.3.2019. do 31.1.2012., 1.2.2012 do 31.3.2014., 1.4.2014. do 31.1.2017., 1.2.2017. do 31.3.2019. podmirio tužitelju naknadu štete s osnova isplaćene obiteljske mirovine. Sukladno članku 161. Zakona o mirovinskom osiguranju koji je vrijedio u trenutku isplate obiteljske mirovine za razdoblje od 1.5.2021. do 31.8.2024., tužitelj ima pravo na naknadu štete isplaćene obiteljske mirovine u punom iznosu. Sve dok traje isplata obiteljske mirovine, bez obzira na to bi li umrli osiguranik da je živ ispunio uvjete za prijevremenu ili starosnu imovinu. Osobni automobil pok. tužitelja u trenutku štetnog događaja bilo je obvezno osigurano kod tuženika, te je tuženik temeljem članka 161. i 164. ZOMO, odgovoran tužitelju za nastalu štetu u iznosu od 18.806,80€.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako priznaje nastanak štetnog događaja i legitimaciju stranaka u ovom postupku. Tuženik ne osporava činjenicu da je osiguranik tužitelja pok. AJ stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila u Klokočevcima 17.12.2003. u kojoj je zadobio teške tjelesne ozljede zbog kojih kasnije preminuo. Tužitelj je supruzi preminulog osiguranika ZJ priznao pravo na obiteljsku mirovinu zbog ozljede na radu rješenjem Područne službe u Osijeku broj 0190959 od 13.10.2006. Tuženik osporava osnov i visinu utuženog potraživanja tužitelja kao neosnovanu i protivnu pozitivnim zakonskim propisima koji se primjenjuju na njegovo potraživanje s osnove naknade štete s osnove isplaćene obiteljske mirovine za utuženo razdoblje od 1.5.2021. do 1.8.2024. Isti ističe prigovor zastare dijela utuženog potraživanja jer prema članku 226. Zakona o obveznim odnosima tražbine povremenih potraživanja koje potražuje tužitelj od tuženika u ovom predmetu zastarijevaju za tri godine od dana dospjelosti svakog pojedinog davanja. Budući da tužitelj potražuje od tuženika isplatu s osnove obiteljske mirovine u razdoblju od 1.5.2021. do 31.8.2024., a da je tužbu na sud predao 3.9.2024., jasno je da je dio potraživanja tužitelja (od 1.5.2021. do 2.9.2021.) zastarjelo. Tuženik prvenstveno naglašava činjenicu da je pogrešno stanovište tužitelja da se na ovu pravnu situaciju primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju i to njegov članak 161. kako je isti naznačio u tužbi. Naime, za odlučivanje o ovom sporu je mjerodavan propis - Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/05 i njegove kasnije izmjene

- koji je bio na snazi u trenutku kada je tužitelj vršio isplatu utužene obiteljske mirovine. Navedeno pravno shvaćanje tuženika je u skladu sa važećom sudskom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (pravno shvaćanje istog Suda oznake Rev- 444/2023-2 od 20.9.2023. i Rev 12/2022 od 12.1.2022.) koji je jasno istaknuo da za ovaj spor nije mjerodavan Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 102/98 i njegove kasnije izmjene) i njegova odredba iz članka 161. kako to navodi tužitelj u ovoj tužbi, nego je mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Drugim riječima, obveza tuženika prema odredbama članaka 27. st.1., 2. i 3. istog Zakona postoji samo ukoliko postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine zbog ozljede izvan rada koju tužitelj isplaćuje slijedniku svog pok. osiguraniku i iznosa invalidske mirovine koju bi tužitelj isplaćivao istoj kada bi uzrok smrti pok. osiguranika bila ozljeda na radu. Budući da tužitelj isplaćuje svom osiguraniku obiteljsku mirovinu zbog ozljede na radu, jasno je da da tužitelj ne trpi uopće nikakvu štetu koju bi imao pravo potraživati od tuženika iz ovog štetnog događaja. Zbog svega ranije iznesenog tuženik predlaže sudu da odbije tužitelja u cijelosti s njegovim tužbenim zahtjevom i uz naknadu prouzročenog parničnog troška zajedno s propadajućim zateznim kamatama od dana donošenja odluke do isplate.

3. U dokaznom postupku radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u rješenje tužitelja od 13.10.2006. (stranice 3-5 spisa), prijava ozljede na radu (stranice 6-9 spisa), zapisnik o očevidu (stranice 10-14 spisa), presuda Trgovačkog suda u Osijeku od 17.7.2019., broj P-107/19-7 (stranice 15-17 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 15.9.2020., broj Pž-6000/19-3 (stranice 18-21 spisa) i isprava od 3.9.2024. (stranica 22 spisa), te je izvršen uvid u priklopljeni spis Općinskog suda u Đakovu broj Pn-116/2023.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koji se odnosi na naknadu štete, sukladno 161. i 164. Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. –dalje u tekstu: ZMO).

5. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, odnosno da je osiguranik tužitelja AJ smrtno stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 17. prosinca 2003., u kojem je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] koje je bilo osigurano kod tuženika.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je neosnovan.

7. Spornom se ukazuje prije svega osnova potraživanja, odnosno primjenjuje li se na konkretan slučaj ZMO ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. – dalje u tekstu: ZOOP). Sporna je i visina štete.

7.1. Prema ocjeni ovog suda na konkretni slučaj primjenjuje se ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. U konkretnom slučaju radi se o osiguranju u prometu, kao posebnoj materiji u odnosu na materiju mirovinskog osiguranja, te se tuženik kao osiguratelj ne nalazi u položaju u kojoj je štetnik - vozač, već je tuženikova odgovornost kao osiguratelja regulirana jedino odredbama ZOOP-a jer tuženik ima obvezu naknaditi štetu umjesto štetnika (vozača) prema Ugovoru o osiguranju u smislu članka 8. ZOOP-a, kojeg je tuženik bio dužan sklopiti, čime je reguliran i opseg njegova pokrića i rizici, pa time i navedeno načelo razmjernosti iz članka 27. ZOOP-a. S tim u vezi, iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VSRH) poslovni broj Rev 328/2023, Rev 12/2022, Rev 159/2022, Rev 184/2022, Rev 1437/2021, Rev 635/2023 proizlazi da je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: HZMO) protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a koje pravno shvaćanje nije napušteno, pa su neosnovani navodi tužitelja da u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbe ZMO, te s time u vezi i pozivanje na odluke koje odstupaju od tog shvaćanja.

8. Odredbom članka 27. stavka 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3. propisano je da se razmjeni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavkom 4. propisano je da se odredbe stavka 1., 2., 3. odgovarajuće primjenjuje na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

8.1. Iz citirane zakonske odredbe proizlazilo bi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnova obiteljske mirovine, kao što je to propisano u članku 27. stavku 2. i 3. ZOOP-a, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između mirovine koja se isplaćuje obitelji osiguranika tužitelja na temelju rješenja HZMO-a i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na obiteljsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj od 13. srpnja 2007. za koji je odgovoran osiguranik tuženika (kao o odluci VSRH Rev 469/2022 od 16. svibnja 2023.).

9. Tijekom postupka, tužitelj je da bi dokazao visinu tužbenog zahtjeva, sudu dostavio Izračun isplaćenog dijela obiteljske mirovine za razdoblje od 1. svibnja 2021. do 31. kolovoza 2024. (list 22 spisa) iz kojeg proizlazi da iznos isplaćene obiteljske mirovine 18.806,90 EUR.

10. Dakle, iz navedenog izračuna proizlazi da tužitelj nije izračunao razmjerni iznos isplaćene obiteljske mirovine iz odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP-a, već navedeni obračun čini ukupan iznos isplaćene mirovine.

11. Slijedom navedenoga, tužitelj, na kojemu je teret dokaza, sudu je dostavio obračun isplaćene obiteljske mirovine za razdoblje od 1. svibnja 2021. do 31. kolovoza 2024. Navedeni obračuni nisu izračunati na temelju odredbe članka 27. ZOOP-a. Isto tako, tužitelj nije predlagao niti dokaze kojima bi dokazao da je iznos obiteljske mirovine koji je tužitelj isplatio u utuženom razdoblju veći od iznosa starosne mirovine koju bi tužitelj bio u obvezi isplatiti svom osiguraniku u istom razdoblju, i to samo za razliku ta dva iznosa. Nadalje, potrebno je reći da tužitelj tijekom postupka nije predložio dokaz financijskim vještačenjem. Slijedom svega navedenog, tužitelj na kome je teret dokaza, sukladno članku 219. stavka 1. ZPP nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, pa je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

12. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP, te su tuženiku priznati i dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o naknadama i nagradama za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje u tekstu: Tarifa). Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav odgovora na tužbu u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife i zastupanja na ročištu od 26.6.2025. u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, odnosno ukupno 500 bodova, što uvećano za pripadajući iznos PDV-a iznosi 1.250,00 eura. Tuženiku nije dosuđen trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu, budući da taj trošak nije niti imao.

13. Slijedom naprijed navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Osijek, 28. kolovoza 2025.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju

2. Punomoćniku tuženika