Poslovni broj: P-493/2021-41

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

STALNA SLUŽBA U KRKU

Bodulska 2/d, 51500 Krk

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku, po sutkinji Tini Gorički, u pravnoj stvari tužitelja PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Borjani Jovanović Bengin, odvjetnici u Rijeci, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Valamar Riviera d.d. Poreč, Stancija Kaligari 1, OIB: 36201212847, zastupanog po punomoćniku Petru Petriniću, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 24. lipnja 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, zakonske zastupnice tužene i zamjenika punomoćnika umješača, 28. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj PŠ s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva nekretnine označene u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižnog odjela Krk kao zk.č.br. 1583/2, u naravi pašnjak, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 1/1 dijela te se isti ovlašćuje temeljem ove presude, po pravomoćnosti iste, upisati pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama na ime tužitelja, a što je tuženik Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 dužan priznati i trpjeti."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 1.400,00 EUR, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi umješaču trošak parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 EUR, u roku od 15 dana.

IV. U preostalom iznosu, iznad dosuđenih 1.400,00 pa do zatraženih 2.000,00 eura odbija se zahtjev tužene za naknadom troška postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužbenim zahtjevom istaknutim u tužbi od 14. svibnja 2021., tužitelj zahtijeva utvrđenje da je stekao pravo vlasništva k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i ovlaštenje na upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Prije podnošenja tužbe da je podnio zahtjev za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci te je izviješten kako se zahtjev odbija s obrazloženjem da bi nekretnina bila u sastavu autokampa Škrila i kao takva da predstavlja turističko zemljište na kojem su izgrađene građevine turističko ugostiteljske namjene sukladno Zakonu o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije, što da bi već bilo utvrđeno u pojedinačnom ispravnom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Z-12250/2019. Tužitelj osporava te navode tužene. Ističe da je 2. svibnja 2020. stupio na snagu Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu (NN 50/20, dalje u tekstu ZNGZ) te da više nije na snazi Zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (NN 92/10, dalje u tekstu Zakon o turističkom zemljištu). Smatra da nisu ispunjeni uvjeti da bi nekretnina predstavljala neprocijenjeno građevinsko zemljište, jer na istoj nikada nije bilo upisano pravo korištenja pravnog prednika društva Valamar Riviera d.d. Zlatnog otoka d.d., već su oduvijek kao vlasnici i posjednici bile upisane fizičke osobe koje da su pravni prednici tužitelja. Nekretninu da nije koristio niti na njoj obavljao poslovnu djelatnost niti Valamar Riviera d.d. niti Zlatni otok d.d. već potpuno odvojeno i s njima nepovezano trgovačko društvo Škrila d.o.o. osnovano 1996. kao novi pravni subjekt i to temeljem ugovora o zakupu sa fizičkim osobama, stvarnim vlasnicima nekretnina pa tako za ovu nekretninu sa tužiteljem. Nekretnina da je oduvijek bila vlasništvo fizičkih osoba koje da su istu i koristile te da nikada nije bila dana na korištenje a niti korištena od strane Zlatnog otoka ili njegovih slijednika. Nikada da nije doneseno rješenje kojim bi nekretnina bila dana na korištenje Zlatnom otoku niti je ikada tužitelj bio propisno obaviješten o eventualnom prijenosu u društveno vlasništvo, a kamoli davanju na korištenje nekretnine trećoj osobi. Nikada tužitelj nije dobio bilo kakvu pravičnu naknadu s osnova navodne nacionalizacije ili bilo kojeg drugog oduzimanja nekretnine iz vlasništva/posjeda upisanih vlasnika. Također, nekretnina tvrdi nikada nije bila privedena namjeni pa da nema govora o tome da bi s tog osnova bila na bilo koji način obuhvaćena pravom korištenja od strane Zlatnog otoka, a još manje zemljište koje nije procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala poduzeća u postupku privatizacije jer nije niti trebala biti predmetom takve procjene. Nekretnina da se kao dio autokampa Škrila u njegovom današnjem obliku počela koristiti tek 2000-ih i to od strane novoosnovanog društva Škrila d.o.o. te je tada ograđena kao dio kampa. Ranije da je bila zakrčena stablima i šikarom koju da su krčili tužitelj i njegovi prednici. Trgovačko društvo Škrila da nije pravni slijednik Zlatnog otoka već je trgovačko društvo Škrila sa Zlatnim otokom imalo sklopljen ugovor o zakupu svih nekretnina koje su bile u vlasništvu odnosno koje je koristio Zlatni otok prije nego je Škrila d.o.o. formirala kamp u njegovom današnjem obliku. U trenutku sklapanja ugovora o zakupu između trgovačkih društva Škrila i Zlatni otok samo da su nekretnine koje su bile u vlasništvu Zlatnog otoka i koje su izričito navedene u prilogu jedan tog ugovora predstavljale kamp. Sve druge nekretnine da su bile privatno vlasništvo pa je tako ova nekretnina bila vlasništvo tužitelja koji je dok je P koristila kamp to znao i takvo korištenje sporazumno dopuštao. Tužitelj da je jedini zakoniti vlasnik koji da je nekretninu držao u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu osobno barem posljednjih 20 godina a zajedno sa svojim pravnim prednicima barem 50 godina što da potvrđuje činjenica da je u posjedovni list 62 za k. o. [katastarska općina] bila upisana najprije baka tužitelja CŠ, koja je umrla 1984., a nakon njezine smrti teta tužitelja TŠ C, stric tužitelja CŠ EŠ, stric tužitelja CŠ IŠ, teta tužitelja UŠ T, teta tužitelja CŠ ŠŠ, otac tužitelja DŠ i stric tužitelja VŠ, svaki u 1/7 dijela. Temeljem dogovora u obitelji nekretninu da je nakon smrti CŠ posjedovao otac tužitelja DŠ a zatim tužitelj. Svi su upisani posjednici sukladno dogovoru nekretninu prepustili u posjed i vlasništvo upravo ocu tužitelja te samom tužitelju. Nekada da su nekretninu koristili i obrađivali pravni prednici tužitelja a tužitelj da je nekretninu i sam sa ocem kosio i održavao, tužitelj i njegova obitelj nekretninu da su redovito obilazili i na njoj brali smokve te ju je sam tužitelj početkom devedesetih dao u zakup i na korištenje trgovačkom društvu Škrila pa ju je posjedovao putem trgovačkog društva Škrila a koje je nekretninu koristilo za obavljanje svoje poslovne djelatnosti s osnova sklopljenog ugovora o zakupu od kojih je prvi sklopljen najkasnije 2001. a 22. studenog 2013. sklopio je ugovor i sa trgovačkim društvom Valamar Riviera d.d., ranije Riviera Adria d.d.

2. Tužena u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te predlaže odbacivanje tužbe, jer smatra da je sud apsolutno nenadležan budući da je 2. svibnja 2020. na snagu stupio ZNGZ, sukladno kojem da je rješavanje vlasničkih odnosa u kampu u nadležnosti upravnog tijela Ministarstva državne imovine sukladno čl. 20. st. 2 ZNGZ a tužba je podnesena nakon stupanja na snagu tog zakona.

3. Sud je prigovor apsolutne nenadležnosti ocijenio neosnovanim pa je nastavljeno s postupkom a razlozi će se iznijeti u nastavku.

3.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću odnosno nasljeđivanjem na temelju odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na nekretnini koja u naravi predstavlja kamp Škrila.

3.2. Prema odredbi čl. 16. st. 1. ZNGZ suvlasnička zajednica između Republike Hrvatske i trgovačkog društva na kampu osnovana temeljem čl. 6. st. 2. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije, upisana u zemljišnu knjigu ili ne, tim se zakonom razvrgava na način da trgovačko društvo postaje vlasnik građevina i zemljišta u kampu koji su procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe i koji su uneseni u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije i zemljišta tlocrtne površine ispod građevina kojemu se pridodaje procijenjeno zemljište, a Republika Hrvatska postaje vlasnik zemljišta i građevina u kampu koji nisu procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe i koji nisu uneseni u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije. Nadalje, prema odredbama čl. 17. ZNGZ obuhvat kampa, procijenjeni i neprocijenjeni dijelovi kampa i vlasnici u kampu utvrđuju se rješenjem (st. 1.), koje donosi nadležno ministarstvo (st. 2.), dok prema odredbi čl. 18. st. 1. toga zakona u svrhu utvrđivanja obuhvata kampa, procijenjenih i neprocijenjenih dijelova kampa te u svrhu razvrgnuća suvlasništva s Republikom Hrvatskom na kampu trgovačko društvo, putem osobe koja je posebnim zakonom ovlaštena za obavljanje stručnih geodetskih poslova, izrađuje geodetski elaborat. Također, prema odredbama čl. 19. toga Zakona, zahtjev za donošenje rješenja iz čl. 17. toga Zakona podnosi trgovačko društvo (st. 1.), a ako trgovačko društvo u propisanom roku ne podnese zahtjev za donošenje rješenja, dokumentaciju iz st. 2. toga članka pribavlja ministarstvo na teret trgovačkog društva i donosi rješenje po službenoj dužnosti (st. 4.). Konačno, prema odredbama čl. 20. toga Zakona, rješenjem iz čl. 17. toga Zakona utvrđuju se katastarske čestice koje su formirane na procijenjenim dijelovima kampa kao predmet prava vlasništva trgovačkog društva, katastarske čestice koje su formirane na neprocijenjenim dijelovima kampa kao predmet prava vlasništva Republike Hrvatske, potvrđuje se da su trgovačko društvo i Republika Hrvatska stvarni vlasnici tih katastarskih čestica i daje nalog općinskom sudu nadležnom za postupanje u zemljišnoknjižnim predmetima za provedbu rješenja u zemljišnoj knjizi (st. 1.), a ako je na dan stupanja na snagu toga zakona na pojedinim katastarskim česticama u obuhvatu granica kampa kao vlasnik upisana treća osoba, ministarstvo u tom postupku utvrđuje činjenice, rješava sva druga prethodna pitanja bez čijeg rješavanja nije moguće riješiti predmetnu stvar, osim utvrđivanja granice pomorskog dobra, te utvrđuje stvarnog vlasnika tih katastarskih čestica (st. 2.). U slučaju iz st. 2. toga članka isprave i dokaze u svrhu rješavanja prethodnih pitanja pribavlja ministarstvo po službenoj dužnosti, a stranke u postupku su svi uknjiženi vlasnici u zemljišnoj knjizi i svi posjednici upisani u katastru zemljišta-nekretnina.

3.3. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da se upravni postupak provodi u svrhu realizacije zakonom određenog razvrgnuća suvlasničke zajednice, koja postoji između tužitelja i trgovačkog društva i to (u pravilu) na zahtjev trgovačkog društva, a treće osobe sudjeluju kao stranke u tom postupku ako su uknjižene kao vlasnici pojedinih čestica u obuhvatu granica kampa na dan stupanja na snagu ZNGZ, sve s ciljem da se riješe prethodna pitanja i konačno utvrdi koje čestice pripadaju trgovačkom društvu, a koje Republici Hrvatskoj. Iz navedenih odredbi ne proizlazi nadležnost upravnog tijela za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini na kojoj nije upisana treća osoba već Republika Hrvatska i to od 12. rujna 2019. dakle prije stupanja na snagu tog zakona. Treća osoba ima svojstvo stranke u upravnom postupku koji se vodi radi razvrgnuća suvlasničke zajednice između Republike Hrvatske i trgovačkog društva samo kada je upisana kao zemljišnoknjižni vlasnik na dan stupanja na snagu ZNGZ, što tužitelj nije, te to ne znači da utvrđivanje prava vlasništva na pojedinim česticama u obuhvatu granica kampa ne može biti predmet parnice pa je za postupanje u ovoj pravnoj stvari u kojoj tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva temeljem dosjelosti i nasljeđivanja nadležan sud i neosnovan je prigovor apsolutne nenadležnosti.

4. Podredno tužena tužbeni zahtjev predlaže odbiti navodeći da se ZNGZ odnosi na sve nekretnine koje su bile u zemljišnoknjižnom ili izvanknjižnom pravu korištenja društvenog poduzeća neovisno od provedenog upisa. ZNGZ propisao je i što se smatra kampom. Kampovi su poslovno funkcionalne cjeline koje su na dan 1. kolovoza 2010. zatečene u prostoru i odvojene ogradom od susjednih nekretnina. Autokamp Škrila da je formiran 1980-ih te su nekretnine tog autokampa bile predmetom pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća Zlatni otok. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka Svobode iz predmeta P-880/06 od 8. listopada 2008. predmetna nekretnina da se nalazila u obuhvatu kampa još 2008. pa dakle i na dan stupanja na snagu Zakona o turističkom zemljištu 2010. Na nekretninama sastavnicama autokampova, koje su bile u režimu društvenog vlasništva pravo vlasništva imaju trgovačko društvo na procijenjenom zemljištu i Republika Hrvatska na neprocijenjenom zemljištu. Zakon da nije dao nikakvu mogućnost stjecanja prava vlasništva fizičkim osobama. I odredbom čl. 3. Zakona o upravljanju državnom imovinom da je propisano da se državnom imovinom smatra zemljište na kojem se nalazi kamp. Odlukom Općine Krk o prijenosu u društveno vlasništvo zemljišta na području autokampa [adresa] u [adresa] od 28. ožujka 1985. da su prenesene u društveno vlasništvo nekretnine sastavnice kampa Škrila a pravo vlasništva fizičkih osoba prestaje. Općina Krk, Općinski komitet za urbanizam, građevinarstvo i stambeno komunalne poslove da je izdao 1985. uvjerenje o uvjetima uređenja prostora Zlatnom otoku kojim se, između ostalog i na k. č. [katastarska čestica], predviđa formiranje kampa u dvije etape. Za predmetni kamp izdana je i građevinska dozvola koja je dokaz izgrađenosti kampa, ali i činjenice korištenja kampa od strane društvenog poduzeća Zlatni otok. Suprotno navodima tužitelja nekretnina je tvrdi bila u režimu društvenog vlasništva s pravom korištenja društvenog poduzeća Zlatni otok. Općina Krk da je izvanknjižno prenijela pravo korištenja OOUR hotelima Krk – RO Zlatnom otoku koji nekretninu nije unio u temeljni kapital slijedom čega je vlasnik iste čl. 6 Zakona o turističkom zemljištu kao i odredbom čl. 20 ZNGZ postala Republika Hrvatska. Poziva se i na čl. 268 Zakona o udruženom radu i čl. 19. st. 6 Osnovnog zakona o izgradnji investicionih objekata.

4.1. Ističe da je u zemljišnoj knjizi kao vlasnica bila upisana FŠ iz [adresa], koji upis datira iz 1885. a tužitelj da ničime nije dokazao da je njezin slijednik. Nije razvidno da bi CŠ bila slijednica u zemljišnoj knjizi upisane osobe a i više je osoba utvrđeno nasljednicima CŠ a ne samo prednik tužitelja, stoga da tužitelj ne bi imao aktivnu legitimaciju za ovako postavljen tužbeni zahtjev. Zaključen ugovor o zakupu da nije nikakav dokaz prava vlasništva tužitelja. Niti tužitelj niti njegovi prednici da nisu vršili posjed što da najbolje dokazuje da ih po njihovoj smrti nisu smatrali njihovom imovinom te ih nisu unijeli u rješenje o nasljeđivanju niti kao izvanknjižno vlasništvo. Čak i da je tužitelj vršio ikakav posjed na nekretninama u režimu društvenog vlasništva nije od 8. listopada 1991. mogao steći pravo vlasništva jer rok za dosjedanje iznosi 40 godina.

5. Tužitelj očitujući se na navode odgovora na tužbu smatra da nekretnina nije niti može biti građevinsko zemljište i ne predstavlja zemljište opisano u čl. 2 st. 1 ZNGZ. Ponavlja da nekretnina nikada nije bila dana na korištenje društvenom poduzeću. Sam pravni slijednik društvenog poduzeća da je bio svjestan da predmetna nekretnina ne predstavlja vlasništvo neprocijenjeno u postupku pretvorbe te je isplaćivao zakupninu. Odlukom skupštine Općine Krk od 28. ožujka 1985. kojom su nekretnine bile prenijete u društveno vlasništvo da je bilo određeno da prijašnji vlasnici zadržavaju u posjedu to zemljište do dana određenog rješenjem skupštine Općine Krk te da ostvaruju druga prava utvrđena Zakonom o građevinskom zemljištu. U odnosu na pozivanje tužene na Zakon o udruženom radu koji da je prestao važiti još 8. listopada 1991. tvrdi da zemljište nije privedeno namjeni. Sukladno Zakonu o građevinskom zemljištu iz 1980. morala su biti donesena rješenja o oduzimanju iz posjeda i davanju na korištenje, morao je biti sklopljen ugovor s Općinom Krk i utvrđena naknada za oduzeto zemljište. Tužena da nije dokazala izvanknjižno pravo korištenja nekretnine jer nije dostavila rješenje o davanju na korištenje, rješenje o oduzimanju iz posjeda i davanju na korištenje, ugovor s Općinom Krk, sporazum o isplati naknade za oduzeto zemljište, građevinsku i uporabnu dozvolu koja bi se odnosila na predmetnu nekretninu niti dokaz o privođenju nekretnine namjeni u roku od tri godine odnosno do 14. prosinca 1990. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o građevinskom zemljištu. Stupanjem na snagu ZGZ 90 da je prestalo po sili zakona društveno vlansištvo na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni a koje je u društveno vlasništvo preneseno odlukama skupština općina nakon 22. veljače 1974. Sporna nekretnina u svakom slučaju, čak i da je bila dana na korištenje Zlatnom otoku d.d., odnosno pravnom predniku istog društva trebala je biti vraćena u vlasništvo tužitelja sukladno citiranoj odredbi ZGZ/90. Tuženik nije imao temelja za upis svojeg prava vlasništva na nekretnini jer ista nije bila privedena namjeni. Nije bilo potrebe za podnošenje zahtjeva za povrat jer nekretnina nikada nije faktično oduzeta iz posjeda tužitelja. Nadalje, iako tužitelj nije konkretno označio dosjelost kao pravni temelj stjecanja sporne nekretnine, ističe kako bi tuženiku itekako dobro trebala biti poznata praksa Europskog suda za ljudska prava, koji je već u tri navrata u predmetima u kojima je tuženik bila upravo ovdje tužena (Trgo protiv [adresa], E i drugi protiv [adresa], I protiv Republike Hrvatske) zauzeo isti stav, a to je da se kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu (kada bi sporna nekretnina i predstavljala nekretninu koja je bila u društvenom vlasništvu, što nije) u rok dosjelosti uračunavaju i razdoblja prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnima pravima. Nadalje, kada bi se već i govorilo o dosjelosti ističe i da je tužitelj u kvalificiranom posjedu sporne nekretnine pa se stoga niti ne može govoriti o roku za dosjelost u trajanju od 40 godina, već eventualno o roku od 20 godina od stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jer je tužitelj bio u kvalificiranom posjedu sporne nekretnine, a koji rok da je itekako već odavno istekao i to prije nego se tuženik nezakonito i neosnovano upisao kao vlasnik sporne nekretnine u zemljišne knjige ovog suda.

6. Po prijedlogu tužene temeljem čl. 211. Zakona o parničnom postupku o otpočetoj parnici obaviještena je treća osoba trgovačko društva Valamar Riviera.

6.1. Podneskom od 20. kolovoza 2022. trgovačko društvo Valamar Riviera izjavilo je da stupa u parnicu na način da se pridružuje tuženoj. Svoj interes opravdava time da je već dugo godina neposredni posjednik nekretnine koja je predmet postupka a koja se nalazi u kampu kojim upravlja te da svaki imovinskopravni spor na nekretninama koje koristi za svoju djelatnost koči razvoj i unaprjeđenje smještajnih kapaciteta. Navodi da je podnio pravodobno zahtjev ministarstvu nadležnom za državnu imovinu te također smatra da tužbu treba odbaciti jer je za rješavanje "ovih predmeta" nadležno Ministarstvo državne imovine. Podnio je 2011. zahtjev za dobivanje koncesije i redovito plaća godišnju koncesijsku naknadu. Njegov da je interes da vlasnik zemljišta i dalje bude Republika Hrvatska. Dostavlja račun od 3. studenog 2013. za koncesijsku naknadu za 2011. koji se nalazi na listu 196 spisa i privremeno rješenje Ministarstva turizma i sporta od 5. rujna 2022. iz kojeg proizlazi da u Škrila Sunny camping by Valamar obavlja ugostiteljsku djelatnost.

6.2. Tužitelj se protivio stupanju umješača u parnicu na stranu tužene, smatra da je svrha toga odugovlačenje postupka i stvaranje dodatnih troškova. Smatra da umješač nije obrazložio svoj pravni interes a pravni prednik umješača da je sklopio i ugovor o zakupu sa tužiteljem dakle priznavao tužitelju vlasništvo na nekretnini i plaćao zakupninu.

6.3. Odredbom čl. 206 Zakona o parničnom postupku propisano je da osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može se pridružiti toj stranci.

6.4. Suprotno stajalištu tužitelja trgovačko društvo ima pravni interes da tužena uspije u sporu jer učinak presude utječe na prava trgovačkog društva budući da dovodi u pitanje njegov neposredan posjed, pitanje koncesije u kampu te pitanje rada samog kampa kao cjeline, iz kojeg razloga je sud dopustio miješanje. Tužitelj upire da umješač nije dostavio dokaz da mu je dodijeljena koncesija, međutim dostavio je račun iz kojeg je vidljivo da plaća koncesijsku naknadu, pri čemu je nebitno je li to za ovu konkrentu česticu s obzirom na definiciju kampa. O upravljanju kampom i plaćanju naknade za turitsičko zemljište iskazala je i svjedokinja PŠH.

7. U dokaznom postupku pročitane su isprave priložene spisu, pregledane fotografije i videozapis s youtubea, saslušan tužitelj te svjedoci PŠH, HŠ, IŠ, AŠ, KŠ, ŽŠ i RŠ. Tužitelj je odustao od saslušanja svog oca DŠ zbog njegovog zdravstvenog stanja. Pročitani su priloženi spisi ovog suda poslovnog broja RZ-50/2015 (koji nosi i poslovne brojeve Z-1588/15 – postojanje prijedloga, Z- 15934/17 - otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka, Z-12250/19 - odluka o prijavi vlasništva i Z-5974/2020- brisanje zabilježbi) te spis O-159/84.

8. Čitanjem povijesnog izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je da je kao vlasnica k. č. [katastarska čestica], pašnjaka upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška], pripis iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], bila upisana FŠ iz [adresa], koji upis datira iz 1885. godine te da je 12. rujna 2019. izvršena uknjižba prava vlasništva Republike Hrvatske temeljem rješenja ovog suda Z-12250/2019. Iz C lista vidljivo je da je još 26. ožujka 2015. zabilježeno postojanje prijedloga za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka Republike Hrvatske.

9. Čitanjem ugovora o zakupu od 27. ožujka 2006. utvrđeno je da su trgovačko društvo Zlatni otok kao zakupodavac i trgovačko društvo Škrila kao zakupoprimac zaključili ugovor o zakupu prema kojem Zlatni otok d.d daje a Škrila d.o.o. prima u zakup poslovne prostorije koje se sastoje od recepcije, trgovine, restorana sa kuhinjom, terasom i sanitarnim čvorom i dva sanitarna kontejnera sa pripadajućim zemljištem točno navedenim u popisu koji čini prilog 1 ugovora i predstavlja njegov sastavni dio, a što sve čini sastavni dio postojećeg autokampa " [adresa] u [adresa]. Zakupnik će zakupljene prostorije i pripadajuće zemljište koristiti za obavljanje turističke djelatnosti – kao autokamp. Na popisu zemljišnih čestica koje prema čl. 1 predstavljaju predmet zakupa nema k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a navedena je primjerice susjedna k. č. [katastarska čestica].

10. Čitanjem preslike ručnog posjedovnog lista broj 62 za k. o. [katastarska općina] od 16. kolovoza 1996. posjednika CŠ ud. U [adresa], ranije 61, utvrđeno je da je u istog upisana k. č. [katastarska čestica], naziva Pećine, površine 173 m[2] .

11. Čitanjem prijepisa elektroničkog posjedovnog lista od 13. svibnja 2021. utvrđeno je da su kao posjednici k. č. br. [katastarska čestica], pašnjaka Pećine, površine 173 m[2] upisani TŠ iz [adresa], EŠ iz [adresa], AŠ. U iz [adresa], UŠ r. AŠ iz [adresa], ŠŠ iz [adresa], DŠ iz [adresa] i VŠ iz [adresa], svaki u 1/7 dijela.

12. Čitanjem rješenja poslovnog broja Z-1554/92 od 27. srpnja 1992. utvrđeno je da se k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne navodi u rješenju o uknjižbi prava vlasništva temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. CŠ posl. br. O-159/84.

13. Čitanjem spisa poslovnog broja O-159/84 koji je vođen iza NŠ pok. Š iz [adresa] utvrđeno je da je njezin suprug preminuo 1955., imali su sedmero djece a k. č. [katastarska čestica] nije bila navedena kao ostavinska imovina.

14. Čitanjem preslike pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci posl. br. O-255/13 iza pok. NŠ D pok. U od 19. prosinca 2013. utvrđeno je da je temeljem oporuke njegovim nasljednikom proglašen tužitelj a kao ostavinska imovina navodi se pravo na posjed nekretnina upisanih u PL 62 k. o. [katastarska općina] u 1/7 dijela.

15. Čitanjem izjave od 18. ili 19. (nečitko) rujna 2001. utvrđeno je da se istom trgovačko društvo Škrila d.o.o. Punat – Stara [adresa] obvezuje isplatiti JŠ iz [adresa], iznos od 1.730,00 njemačkih maraka u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate na ime zakupa z.č. 1583/2 za period od 1996. do 2000.

16. Čitanjem ugovora o zakupu zemljišta od 18. rujna 2001. utvrđeno je da je isti zaključen između Škrila d.o.o. Punat kao zakupnika i PŠ iz [adresa], kao vlasnika k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na području [adresa] u [adresa] kojim zakupodavac daje a zakupoprimac prima u zakup k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na području [adresa] u [adresa], a istim zakupodavac daje a zakupnik prima u zakup na deset godina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a čestica se u naravi sastoji od drmuna bez posebnog održavanja, za što se zakupoprimac obvezuje plaćati zakupodavcu zakupninu u iznosu od 346 u protuvrijednosti u kunama. Zakupoprimac može na zemljištu obavljati poslove iz svoje djelatnosti te u tom smislu i uređivati odnosno pripremati zemljište.

17. Čitanjem Odluke Skupštine Općine Krk o prijenosu u društveno vlasništvo zemljišta na području autokampa Škrila, objavljene u Službenim novinama 21/85 13. svibnja 1985., donesene na sjednici Vijeća udruženog rada i Vijeća mjesnih zajednica 28. ožujka 1985., utvrđeno je da je istom zemljište na kojem postoji pravo vlasništva a nalazi se unutar granica utvrđenih Odlukom o provedbenom urbanističkom planu autokampa Škrila, preneseno u društveno vlasništvo. Područje obuhvaća između ostalog i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Članom 3 odluke određeno je da pravo vlasništva prestaje danom stupanja na snagu odluke a prijašnji vlasnici zadržavaju u posjedu to zemljište do dana određenog rješenjem Skupštine općine Krk te ostvaruju i druga prava utvrđena Zakonom o građevinskom zemljištu.

18. Isprava na listu 68-69 spisa s naslovom imovinsko-pravni predmet odnosi se na prijedloge Općinskog sekretarijata za Opću upravu Općine Krk Skupštini da donese navedena rješenja. Prijedlozi iz točaka I. i II. utvrđeni su na sjednici Komisije SO Krk za uzimanje i davanje na korištenje zemljišta 14. lipnja 1984.

19. Čitanjem građevinske dozvole utvrđeno je da je 27. lipnja 1991. izdana Zlatnom otoku građevinska dozvola za izgradnju trafostanice

20. Čitanjem uvjerenja o uvjetima uređenja prostora utvrđeno je da je 30. srpnja 1985. Općinski komitet za urbanizam, građevinarstvo i stambeno-komunalne poslove izdao isto a prema kojima se na, između ostalog, k. č. [katastarska čestica] predviđa formiranje kampa u dvije etape.

21. Čitanjem dopisa CERP-a od 1. prosinca 2014. utvrđeno je da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije navedena kao procijenjena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Zlatni otok, a to je razvidno i iz rješenja HFP- a od 20. prosinca 1999.

22. Prema nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke Roberta Svobode iz predmeta Općinskog suda u Krku posl. br. P-880/06 (list 97-105 spisa) od 8. listopada 2008., za kojeg se zamj. pun. tužitelja na ročištu 17. siječnja 2024. suglasila da se u istog izvrši uvid, čestica se i tada nalazila unutar kampa.

23. Čitanjem ugovora o zakupu zemljišta od 22. studenog 2013. (list 144-146 spisa) utvrđeno je da je trgovačko društvo Riviera Adria d.d. Poreč, Stancija Kaligari 1, kao zakupnik sa tužiteljem, kao vlasnikom i posjednikom, zaključilo ugovor o zakupu predmetne nekretnine. U čl. 1 navedeno je da zakupodavac pod moralnom i materijalnom odgovornošću izjavljuje da je jedini, nesmetani i isključivi vlasnik i posjednik zemljišne čestice koja je predmet ugovora te da jedini ima pravo raspolaganja istom, a rok trajanja zakupa je deset godina.

24. Čitanjem povijesti promjena na katastarskim česticama (list 245-246 spisa) utvrđeno je da je kod osnutka katastarskog operata 1954./55. k. č. [katastarska čestica] bila upisana u posjedovnom listu broj 62 posjednika JŠ pok. DŠ iz [adresa], a na izlaganju katastarskog operata 1961. posjedovni list broj 62 prešao je na Mihajić Nikolinu ud. U iz [adresa], a 2002. upisani su sadašnji posjednici temeljem rješenja o nasljeđivanju O-159/84. iza pok. JŠ CŠ.

25. Tužitelj je dostavio pisanu izjavu svog oca jer da mu se zdravstveno stanje naglo pogoršalo pa će imati poteškoća s govorom, u kojoj se navodi da je upućen da je njegov sin podnio tužbu protiv Republike Hrvatske radi zemljišta u [adresa]. Nekretnina da se nakon smrti njegove majke raspodijelila na njezine zakonske nasljednike među kojima je i on, ali nekretninu da je koristio isključivo on dok ju nije počeo koristiti njegov sin. Nitko od drugih nasljednika nije nikada koristio nekretninu te su svi bili upućeni da ju koristi on a zatim njegov sin, takav je bio dogovor u obitelji, svi su to znali i nitko se nije tome protivio. Njegovi majka i otac da su obrađivali i kosili zemljište a zatim da je to nastavio činiti on nakon smrti majke zajedno sa sinom. Prije otprilike dvadesetak godina nekretninu je počeo koristiti njegov sin kojem ju je usmeno darovao. Njegov sin je sklapao ugovore i davao nekretninu u zakup prvo poduzeću Škrila a zatim je kasnije sklopljen ugovor i sa Valamarom. Dok nekretninu nije počelo koristiti trgovačko društvo Škrila nikada da nije bila sastavom kampa već se redovito obilazila i obrađivala.

26. Čitanjem spisa Rz-50/2015 utvrđeno je da je Republika Hrvatska 26. ožujka 2015. podnijela prijedlog za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka glede ove nekretnine. Rješenjem posl. br. Z-12250/2019 prihvaćena je prijava vlasništva i određen upis Republike Hrvatske s obrazloženjem da je nekadašnje društveno poduzeće „Zlatni otok“ koje je od tada nadležnog tijela, dobilo dozvolu za izgradnju kampa, steklo pravo korištenja ove nekretnine, a ista kao neprocijenjena u postupku pretvorbe predstavlja vlasništvo Republike Hrvatske na temelju čl. 6. ZTGZ-a. Također da je i na temelju odredbe čl. 268. st.1. Zakona o udruženom radu propisano da nekretnina iz privatnog prelazi u društveno vlasništvo ako je postala društveno sredstvo društveno pravne osobe bez pravne osnove, a vlasnik nije zahtijevao njeno vraćanje u roku od 5 godina od saznanja odnosno u roku od 10 godina od njenog prelaska u sredstva društveno pravne osobe. U konkretnom slučaju, predmetna nekretnina da je postala društveno sredstvo tadašnjeg poduzeća „Zlatni otok“, a upisani vlasnici očito nisu zahtijevali njeno vraćanje iako su to mogli učiniti budući da se radi o zemljištu koje je postalo dio kampa koja je činjenica sigurno bila poznata većem broju stanovnika tog kraja. Zemljište da je doista podruštvovljeno o čemu predlagatelj dostavlja isprave, ali odluka o tome nikada nije bila provedena kroz zemljišnu knjigu. Tužitelj u tom postupku nije sudjelovao kao niti njegov otac i braća mu, jer nisu bili upisani u zemljišnoj knjizi, niti su podnijeli prigovor/prijavu u ispravnom postupku.

27. Pregledom fotografije i youtube snimke sud nije utvrdio odlučne činjenice, dok je iz nalaza i mišljenja vještaka Svobode utvrdio da je čestica 2008. bila u obuhvatu kampa a prema iskazu svjedoka KŠ to je bila i 1996. Naime, isti je iskazao da se već tada na zapadnom dijelu nalazio kamp. Također se navedeno razdoblje na koje se odnosi fotografija i snimka ukazuje irelevantnim iz razloga koji će kasnije biti obrazloženi kod definicije kampa i čl. 15. st. 2. ZNGZ.

28. Uviđajem lica mjesta utvrđeno je da je predmetna čestica u naravi uređeno kamp mjesto, odnosno zauzima kamp mjesto oznake A9 i dio mjesta koje se nalazi lijevo na kojem je tužitelj pokazao smokvu koja da je ranije bila veća odnosno deblja. Iz fotografije sačinjene na uviđaju razvidno je da se nalazi unutar ograde a isto je utvrđeno i uviđajem u predmetu RZ-50/2015.

29. Tužitelj PŠ, rođen 1972., iskazao je da je kad je imao 8 godina počeo odlaziti sa ocem na predmetnu nekretninu na kojoj da je njegov otac tada obrađivao oko smokve a na nekretnini da se nalazilo i malo vinograda a odnosila su se i drva koja su se obrezala sa smokve i dva stabla lipe. Otac da je tu nekretninu naslijedio od svojih roditelja. Kasnije da mu je otac prepustio tu nekretninu i to kada je imao 18 godina (dakle 1990.) Kada mu ju je prepustio više da ju nije mogao obrađivati jer nije mogao više pristupiti do nje krajem osamdesetih i početkom devedesetih jer je postala dio kampa. Ljudi koji su radili u kampu da su zvali svakoga tko je imao česticu u kampu a koga su znali radi potpisivanja ugovora o zakupu te je on potpisao ugovor o zakupu sa Zlatnim otokom. Njegovi stričevi da su se složili da on u njihovo ime potpiše ugovor o zakupu odnosno usmeno da je ta nekretnina pripala njemu. Osim sa Zlatnim otokom da je imao sklopljen ugovor i sa društvom Škrila i sa Valamarom, redovito je primao zakupninu a posljednju da je primio 2019. Nikada da njegova obitelj nije zaprimila nikakvo rješenje o oduzimanju i davanju nekretnine na korištenje niti im je isplaćena ikakva naknada. Nije u posjedu budući je nekretnina kamp i za istu je imao sklopljen ugovor o zakupu.

30. Svjedokinja PŠH iskazala je da je u kamp kao voditeljica došla 2016. i tijekom preuzimanja kolega da joj je rekao da je Valamar kamp preuzeo ponovno 2013. jer ga je prethodno Zlatni otok bio dao u najam društvu Škrila. Nije joj poznato da je bio sklopljen ugovor o zakupu sa tužiteljem. Nema saznanja ni o pravnom temelju posjeda Valamara, nema uvida u to, zna samo da plaćaju naknadu za turističko zemljište i to od 2011.

31. Iz iskaza HŠ, zaposlenika kampa, nisu utvrđene relevantne činjenice, on nema saznanja kada je započela izgradnja kampa, ne zna ništa o pravnim odnosima i reguliranju načina korištenja. Tužitelja u kampu nije vidio. Nekretnina koja je bila predmet očevida koriti se kao parcela u kampu. Ne zna reći kako je parcela izgledala kad se on zaposlio.

32. Svjedok IŠ iskazao je da je i 2007. radio kao recepcioner te se i tada nekretnina koristila na način da su se tu postavljali šatori odnosno parkirale prikolice.

33. Svjedok AŠ iskazao je da se radi o čestici koja gleda na more i dio je puta koji vodi u [adresa] (pored ceste), što dovodi u dvojbu da je svjedok uopće iskazivao o ovoj nekretnini budući da taj opis ne odgovara položaju ove nekretnine. Dok je bio mlad njegova obitelj da je to poljoprivredno obrađivala. Čestica je sada unutar kampa. Majka i otac su imali sedmero djece, tužitelj je sin njegovog brata DŠ. Braća su sve prepustila bratu DŠ koji je živ ali vrlo bolestan pa je ovaj postupak preuzeo bratov sin. Njegov brat je svega vlasnik. Podijelili su se poslije smrti majke prije tridesetak godina. Nema saznanja o ugovorima o zakupu.

34. Svjedok OŠ iskazao je da je bio direktor trgovačkog društva Škrila do unatrag dvije godine, koje društvo je upravljalo kampom temeljem ugovora zaključenog sa Zlatnim otokom d.d. 1996. 1996. stanje da je bilo takvo da se kamp nalazio na području kojeg sada zovu zapadni dio kampa a koji je sezao do potoka. Potok da je bio granica između zapadnog dijela na kojem su se nalazile nekretnine koje su bile u društvenom vlasništvu sa pravom korištenja Zlatnog otoka dok su se preko potoka nalazile čestice koje su bile u privatnom vlasništvu. Ugovor da je bio zaključen između Zlatnog otoka i Fenixa dok je trg. društvo Škrila bilo podzakupnik a taksativno da su bile navedene sve čestice koje su bile predmet zakupa. Nakon toga ispravio se i naveo da je i otprilike 10 posto čestica u zapadnom dijelu kampa bilo u privatnom vlasništvu i s tim su osobama sklapali ugovore o zakupu. U odnosu na predmetnu česticu može reći da se trgovačkom društvu Škrila obratio PŠ, tada carinik, s kojim je trg. dr. Škrila zaključilo ugovor o zakupu. Trg. društvo nije provjeravalo da li su te osobe vlasnici odnosno posjednici, u ugovoru o zakupu se navodilo da zakupodavac jamči da je jedini vlasnik odnosno posjednik pod materijalnom i kaznenom dogovornošću a provjerom u katastru da se utvrđivalo da su prednici upisani u katastru. Ukoliko broj predmetne nekretnine počinje sa 15 tada da se ista nalazila na zapadnom dijelu kampa koji je već bio uređen odnosno gdje je već postojao kamp, ali nije bila navedena kao predmet zakupa između Feniksa i Zlatnog otoka. Općina Krk kada je vršila eksproprijaciju da je isplatila naknadu onim ljudima koje su pronašli i koji su bili zainteresirani za to a onima koje nisu pronašli i koji nisu htjeli da im se isplati naknada nisu. Za parcele na kojima nije bilo upisano društveno vlasništvo sa pravom korištenja Zlatnog otoka d.d trgovačko društvo Škrila je smatralo da se radi o parcelama u privatnom vlasništvu. Trgovačko društvo Škrila nije imalo pravnika. Trgovačko društvo Škrila da je moralo ishoditi rješenje o kategorizaciji jer se radilo o novom subjektu, priložili su ugovor o zakupu i sve relevantne papire i ishodili rješenje o kategorizaciji. Prva kategorizacija je izvršena 1996. kada se koristio zapadni dio kampa a 1998. rekategorizacija.

35. Svjedok ŽŠ iskazao je da je odlukom skupštine Općine Krk podruštvovljeno zemljište na tom području u svrhu izgradnje autokampa, Zlatni otok da je podnio zahtjev za deposedaciju ali ne za sve parcele odmah nego postepeno. On je bio šef imovinsko-pravne službe i vodio predmet P i pozivali su vlasnike odnosno utvrđivali su stvarne vlasnike jer je stanje u zemljišnoj knjizi bilo loše i zaključivali nagodbe. Tvrdi da je u odnosu na sve parcele za koje je zatražena deposedacija se uspjelo zaključiti nagodbu i izdano je skupno rješenje o deposedaciji a nakon toga je slijedio ugovor o korištenju zaključen između Općine Krk i Zlatnog otoka i to čini mu se 1991. Ukoliko nije bio podnesen zahtjev za deposedaciju vlasnici tih nekretnina nisu bili pozivani. Ukoliko za neku nekretninu nije bio zaključen ugovor o dodjeli na korištenje u tom slučaju nije se mogla provesti uknjižba u zemljišnoj knjizi. Izmjenom Zakona o građevinskom zemljištu brisalo se društveno vlasništvo sa nekretnina koje nisu privedene namjeni. Odluka o podruštvovljenju sa popisom parcela dostavljala se gruntovnici te je trebala biti provedena na način da bude upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja fizičkih osoba međutim u praksi je to bio velik posao za gruntovnicu te u praksi one nekretnine koje nisu bile zahvaćene rješenjem odnosno ugovorom o dodjeli na korištenje upis društvenog vlasništva sa pravom korištenja fizičkih osoba nije niti bio proveden. Spor sa RH i Valamarom ima njegov nećak. Pretpostavlja da postupak eksproprijacije nije vođen jer se išlo na varijantu deposedacije.

36. Svjedokinja RŠ iskazala je da je tužitelj vlasnik nekretnine u kampu Škrila koja se nalazi otprilike 15 metara ispod ceste, ne zna broj čestice ali zna točno gdje se nalazi, zna da je na parceli bila smokva. Kada se otvarao kamp tada da su bile poznate sve međe koje se nisu smjele dirati jer se zemlja samo koristila uz suglasnost mještana [adresa] to je bilo 1981. i znalo se točno što je čije. Parcele se tada nisu koristile od strane vlasnika izvan sezone. Na tom mjestu da se i prije nalazio divlji kamp na način da su turisti kampirali sa šatorima i ostavljali smeće pa je mjesna zajednica odlučila da se taj prostor zatvori i onemogući takvo kampiranje, svi se se vlasnici parcela s time složili. Osamdesetih godina da su isplaćene samo pojedine čestice koje se nalaze uz cestu. Kasnije da su pojedini vlasnici imali zaključene ugovore o zakupu sa OŠ te koliko joj je poznato je tužitelju isplaćena naknada a kasnije je imao ugovor sa Valamarom a što joj je poznato jer [adresa] ima otprilike 82 stanovnika, svi su familijarno povezani i sve se zna. U kampu da se i dalje nalazi njihova zemlju, oni ju nisu prodali niti će ju ikada prodati. Tužiteljev otac da je na toj parceli brao smokve a čini joj se da je imao posađena i dva tri trsa, govori o 1979, 1980. godini. Kasnije je postavljena ograda te se više nije moglo ući. I tužiteljeva je baka brala smokve a to je također bilo 1979. -1980. Ne zna kada je došlo do prijenosa sa mjesne zajednice na Zlatni otok, ne zna da li je tužitelj prije KŠ zaključivao kakve ugovore o zakupu. Rođena je 1966. a kada je imala 14,15 godina vidjela je tužitelja na predmetnoj nekretnini. Ne zna dali je obitelj V u roku od 5 godina tražila predaju u posjed, ali može reći da su se 2009. svi ljutili jer nisu mogli doći do zemlje za potrebe označavanja za novu izmjeru. Kada je spomenula mjesnu zajednicu mjesnoj zajednici nisu prenijeli vlasništvo.

37. Ocjenjujući sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

38. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je stekao pravo vlasništva. Tužitelj se većim dijelom koncentrirao na iznošenje tvrdnji zašto Republika Hrvatska ne bi bila vlasnik predmetne nekretnine pa je prema njegovom mišljenju neosnovano upisana u pojedinačnom ispravnom postupku. Ne radi se o tužbi za ispravak da bi bilo dovoljno da tužitelj dokaže da nije bilo osnove za upis Republike Hrvatske. Ne radi se ni o tome da su tužitelj odnosno osobe koje navodi kao svoje prednike bili upisani kao vlasnici u zemljišnoj knjizi prije nego je izvršen upis Republike Hrvatske. Stoga tužitelj treba prvenstveno dokazati svoju tvrdnju da je stekao pravo vlasništva, jer niti on niti osobe koje navodi kao svoje prednike nisu nikada bili upisani kao vlasnici u zemljišne knjige prije upisa Republike Hrvatske. Za osobu upisanu ranije u zemljišnoj knjizi iskazao je da ne zna tko je.

38.1. Vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

38.2. Činjenične tvrdnje o stjecanju svog prava vlasništva tužitelj iznosi u točki VI. tužbe pa navodi da je nekretninu držao u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu osobno barem posljednjih 20 godina (dakle od 2001.), a zajedno sa svojim pravnim prednicima barem posljednjih 50 godina, ali i više, što da potvrđuje činjenica upisa njegove bake u katastarskom operatu kao posjednice, a nakon njezine smrti pa i danas upisano je njezinih sedmero djece. Unatoč upisu svih sedmero nasljednika nekretninu da je poslije CŠ posjedovao isključivo otac tužitelja DŠ a zatim tužitelj. Tvrdi da je nekretninu kosio i održavao zajedno sa ocem, da su brali smokve. Početkom devedesetih godina dao ju je u zakup trgovačkom društvu Škrila pa ju je posjedovao putem tog trgovačkog društva a zatim i trgovačkog društva Riviera Adria d.d. (kasnije Valamar Riviera d.d.) s kojim je ugovor o zakupu zaključio 2013. na deset godina a zadnju uplatu primio 2019. (tvrdnju o posljednjoj uplati tada umješač nije osporio).

38.3. Prema iskazu samog tužitelja sa ocem je bio na nekretnini najranije 1980. Njegov otac da je nekretninu naslijedio od roditelja, međutim da bi ju njegov otac naslijedio trebalo je dokazati posjedovanje od strane roditelja u trajanju od dvadeset godina do trenutka njihove smrti, o čemu nitko nije iskazivao. Tužitelju da je otac nekretninu prepustio kad je tužitelj imao 18 godina, dakle 1990., međutim tada ju nije mogao obrađivati jer nije mogao pristupiti do nje više jer je krajem osamdesetih početkom devedesetih to postalo dio kampa. I iz iskaza svjedokinje RŠ također proizlazi da bi 1979.,1980. tužiteljev otac brao smokve, a i tužiteljeva baka je brala smokve također 1979.- 1980., međutim kasnije je postavljena ograda te se više nije moglo ući i parcele se nisu koristile ni izvan sezone. Iskaz svjedoka AŠ ocjenjuje se neistinitim s obzirom na njegov opis lokacije nekretnine da se ista nalazi do puta. Također je isti samo rekao da se ista poljoprivredno obrađivala bez ikakvih detalja, tko je to činio i kada. U pisanoj izjavi koju je navodno sačinio otac tužitelja što se ne može nedvojbeno utvrditi jer se ovjerava samo potpis, niti su istog tužena i umješač mogli kontradiktorno ispitati, isti navodi da su majka i otac kosili zemljište, a zatim je to nastavio raditi on nakon što je majka umrla, međutim o košnji nije iskazivao niti tužitelj niti svjedoci.

38.4. Iz iskaza tužitelja i svjedokinje RŠ utvrđeno je da su tužitelj i njegov otac bili u posjedu 1979., međutim nakon toga nisu mogli pristupiti do parcele jer je postavljena ograda i to postalo kamp, slijedom čega je i rok dosjedanja prekinut. Također je nekretnina 1985. i prenesena u društveno vlasništvo Odlukom skupštine Općine Krk. Tužitelj tvrdi da je 1996. nekretninu dao u zakup tvrtki Škrila, međutim iz dostavljenog ugovora o zakupu proizlazi da je ugovor zaključio tek 18. rujna 2001. a istog dana ili 19. (nečitko) se trgovačko društvo Škrila obvezalo i na retroaktivnu isplatu od 1996. do 2000. 2002. proveden je i upis nasljednika CŠ u posjedovnom listu. Navedeno povezano jedno s drugim ukazuje da se do 2001. godine tužitelj nije obraćao niti Zlatnom otoku niti trgovačkom društvu Škrila a iz ranije navedenog da od 1980. pa sve do 2001. otac tužitelja niti tužitelj nisu bili u posjedu nekretnine.

38.5. Što se tiče perioda od 2001. godine pa do 2019., za koje vrijeme tužitelj tvrdi da je nekrentinu posjedvao putem trgovačkog društva Škrila pa potom Adriatic Rivera odnosno Valamar, sud utvrđuje da se tužitelj sam prezentirao kao vlasnik nekretnine, što proizlazi i iz iskaza svjedoka KŠ da mu se tužitelj, tada carinik, obratio i da su s njim zaključili ugovor te da nisu provjeravali da li su te osobe vlasnici i posjednici već su te osobe jamčile da jesu, da nisu imali pravnu službu. Ocjena je suda da je taj ugovor zaključen s nevlasnikom a također i neposjednikom. s obzirom na navedeno u prethodne dvije točke obrazloženja. Već od 2015. javno je bio publiciran zabilježbom i prijedlog Republike Hrvatske za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka.

38.6. Također, ZNGZ čl. 2 toč. 6 kamp je definiran kao poslovno-funkcionalna cjelina turističkog zemljišta i građevina odnosno složena građevina zatečena u prostoru i u pravilu ogradom ili sličnom preprekom odvojena od susjednih nekretnina u kojem je trgovačko društvo obavljalo turističko ugostiteljsku dijelatnost. Odredbom čl. 15. st. 2 ZNGZ pod prostorom kampa smatra se sve zemljište koje se na dan stupanja na snagu Zakona o turističkom zemljištu nalazilo u granicama kampa. Iz navedenog proilzazi da bez obzira što su formalno na korištenje dodijeljivanje većinom čestice na kojima su se gradili objekti, kada ZNGZ kamp definira kao cijelinu, društevno poduzeće imalo je pravo korištenja na svim nekretninama a za obuhvat kampa odlučujući je dan stupanja na snagu Zakona o turističkom zemljištu a to je 2010. godina kada je nekretnina bila u granicama kampa. Iako je stupanjem na snagu ZGNZ stavljen izvan snage Zakon o turističkom zemljištu, iz čl. 1. st 2. ZNGZ proizlazi da se tim zakonom uređuju imovinskopravni odnosi između vlasnika a da su titulari prava vlasništva utvrđeni Zakonom o turističkom zemljištu. Odredbom čl. 6. st. 2 Zakona o turističkom zemljištu bilo je propisano da je turističko zemljište u kampovima čija vrijednost u cijelosti nije procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, vlasništvo Republike Hrvatske temeljem čega je donesena odluka i u pojedinačnom ispravnom postupku.

38.7. Budući da tužitelj nije dokazao da bi nekretnine stekao dosjelošću niti nasljeđivanjem prednika koji bi u trenutku smrti bili izvanknjižni vlasnici, kao i budući da je nekretnina po sili zakona vlasništvo Republike Hrvatske, tužbeni zahtjev valjalo je odbiti.

39. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe čl. 154. i 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu pa je dužan tuženoj i njezinu umješaču naknaditi trošak postupka.

39.1.Tuženoj je kao osnovan priznat trošak odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova temeljem Tbr. 8 toč. 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), trošak podneska od 17.11. 2023. u iznosu od 100 bodova temeljem Tbr. 8 toč. 1 Tarife, trošak zastupanja na ročištima 14.11.2023., 17.01.2024., 10.04.2024., 29.01.2025. i 24.06.2025. dakle pet ročišta odnosno 500 bodova temeljem tbr. 9. toč. 1 Tarife, pri čemu je vrijednost boda 2 eura, pa ukupni trošak tužene iznosi 1.400,00 eura.

39.2. Umješaču na strani tuženika priznat je trošak zastupanja na pet ročišta i to 14.11.2023., 17.01.2024., 10.04.2024., 29.01.2025. i 24.06.2025.u iznosu od ukupno 500 bodova temeljem Tbr. 9. toč. 1 Tarife te trošak sastava četiri obrazložena podneska i to od 23. kolovoza 2023., 12. listopada 2023., 5. siječnja 2024. i 16. siječnja 2024. za svaki 100 bodova temeljem Tbr 8. toč. 1 Tarife odnosno 400 bodova, pri čemu je vrijednost boda 2,00 eur pa to ukupno iznosi 1.800,00 eur. Na taj je iznos obračunat PDV pa ukupni trošak kojeg je tužitelj dužan naknaditi umješača iznosi 2.250,00 eura.

40. Odbijen je zahtjev tužene za naknadu troška zastupanja na ročištu 24.01.2025. jer tog datuma nikakvo ročište nije održano, trošak zastupanja na ročištu 6. svibnja 2025. jer je isto odgođeno izvanraspravnim rješenjem, kao i trošak podneska od 17. siječnja 2025. jer podnesak tog datuma ne postoji u spisu.

U Krku 28. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Tina Gorički

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana održavanja ročišta za objavu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.