Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Psp-16/2024-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Dubravki Kraljić, u pravnoj stvari tužiteljice AK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Neli Pilipović Ramušćak, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika IK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi smetanja posjeda, nakon zaključene glavne javne rasprave 15. srpnja 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno te punomoćnice tužiteljice i tuženika osobno, te objave rješenja dana 28. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

l/ Tuženik IK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetao je tužiteljicu AK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u zadnjem i mirnom posjedu dijela nekretnine upisane u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Varaždinu, k. o. [katastarska općina], z. k. ul. broj [broj ZK uloška], čkbr. [katastarska čestica], koju u naravi čini oranica Trnje i voćnjak Trnje ukupne površine 10.020 m², na način da je u razdoblju od 17. do 30. lipnja 2024. posjekao kukuruz na oranici, za što je tužiteljica saznala 30. lipnja 2024. i ponovno u razdoblju od 6. do 8. srpnja 2024. izvršio malčiranje te iste oranice zasijane kukuruzom, za što je tužiteljica saznala 8. srpnja 2024., i to u širini od 3,14 m na južnom dijelu nekretnine, a u širini od 3,45 m na sjevernom dijelu nekretnine, te u dužni od 217,35 m, koji dio nekretnine je na skici sudskog vještaka Dražena Pintarića označen točkama A-B-C-D-A, svojatajući si tako posjed navedenog dijela nekretnine u površini od 715 m², te mu se ujedno zabranjuje da na isti ili sličan način nadalje smeta tužiteljicu u njezinom posjedu navedene nekretnine.

ll/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva da se tuženiku naloži da odmah napusti posjed navedenog dijela nekretnine te da mu se za slučaj ponovljenog istog ili sličnog smetanja posjeda tužiteljice na predmetnoj nekretnini zaprijeti izricanjem novčane kazne u iznosu od 2.000,00 EUR.

III/ Nalaže se tuženiku IK da tužiteljici AK u roku od 15 dana nadoknadi parnične troškove u iznosu od 1.312,75 EUR (tisuću tristo dvanaest eura i sedamdeset pet centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica AK podnijela je 3. srpnja 2024. kod ovoga suda tužbu protiv tuženika IK u kojoj navodi kako se ona nalazi u zadnjem i mirnom posjedu dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju u naravi čini oranica Trnje i voćnjak Trnje ukupne površine 10.020,00 m². Tužiteljica ima u posjedu zapadni dio nekretnine koji posjed vrši obrađivanjem i sijanjem poljoprivrednih kultura, a trenutno se na toj nekretnini nalazi djelomično zasijani kukuruz, a djelomično je livada. Tuženik je u posjedu istočnog dijela iste nekretnine s njezine istočne strane, ali u širini od oko 11 m. Tuženik je svoj dio kupio 2013. od OK i potom pokrenuo postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice u predmetu ovoga suda broj R1- 60/2017, ali je taj postupak obustavljen jer je utvrđeno da je već davno prije nego je tuženik kupio svoj dio predmetne nekretnine između suvlasnika izvršena geometrijska dioba. Potom je tuženik kao tužitelj pokrenuo parnični postupak radi istog razvrgnuća u predmetu P-1296/19, ali je njegov tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen. Tužiteljica navodi da je 2024. godine zasijala na svom dijelu oranice kukuruz. Njezin sin KK išao je 17. lipnja 2024. pogledati kako raste kukuruz i bilo je sve u redu. Zatim je u istu svrhu 30. lipnja 2024. nekretninu obišao drugi sin tužiteljice CK i otkrio da je tuženik posjekao njihov kukuruz u širini od oko 3 m i dužini od oko 200 m kada je vršio malčiranje svog dijela navedene nekretnine. Tuženiku je u prethodna dva sudska postupka dano do znanja da nema pravo na dio nekretnine tužiteljice jer je od OK kupio točno određeni dio čkbr. [katastarska čestica], ali unatoč tome ne prestaje svojatati i dio koji je u vlasništvu i u posjedu tužiteljice. Kako je malčiranjem pokosio i dio kukuruza tužiteljice, tužiteljica u smislu čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ovom tužbom traži zaštitu svog posjeda kako je to navedeno u točki I/ izreke presude.

1.2. Podneskom od 10. srpnja 2024. tužiteljica je, kako navodi, proširila tužbeni zahtjev navodeći da ju je tuženik u razdoblju od 6. do 8. srpnja 2024. ponovno smetao u posljednjem i mirnom posjedu istog dijela predmetne nekretnine tako što je izvršio malčiranje, pa i zbog ovog čina smetanja posjeda tužiteljica traži zaštitu svog posjeda, kako je to navedeno u točki II/ izreke presude. Na ovaj način, isticanjem dodatnog zahtjeva uz već postojeći zahtjev iz tužbe tužiteljica je u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) preinačila tužbu, a kako je tuženik tužbu zaprimio 15. srpnja 2024. (dostavnica na poleđini stranice 11 spisa), što znači da je preinaka tužbe izvršena prije no što je tuženiku dostavljena tužba, to za ovu preinaku tužbe nije bio potreban pristanak tuženika u smislu čl. 190. st. 3. ZPP.

1.3. Nakon provedenog očevida i mjerničkog vještačenja tužiteljica je uskladila tužbeni zahtjev sa skicom mjerničkog vještaka tako da isti glasi kao u točki I/ izreke presude predlažući uz to da sud tuženiku u slučaju ponovljenog istog ili sličnog smetanja posjeda predmetne nekretnine zaprijeti izricanjem novčane kazne u iznosu od 2.000,00 EUR.

2.1. U odgovoru na tužbu, u odnosu na oba istaknuta zahtjeva, kako iz tužbe tako i iz podneska od 10. srpnja 2024., tuženik u bitnome navodi da se iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu vidi da ima dva dijela čkbr. [katastarska čestica] koja u cijelosti uživa od kupnje do danas, a za koja oba dijela prima potporu te je s obzirom na narav ovih nekretnina dužan kositi sijeno te malčirati ambroziju i korov zbog kontrole od strane Agencije za plaćanje. Ističe i da ne graniči s tužiteljicom u dužini od 200,00 m kako to stoji u tužbi, već u dužini od 320,00 m, a u cijeloj dužini od 320,00 m graniči s ZK, rođenom A, sestrom tužiteljice, pri čemu navodi i da tužiteljica prisvaja njezin dio. Osporava i da je širina njegovog dijela nekretnine oko 11 m, već je isti širok 6 m te ga mirno uživa od kupnje, a nakon toga dolazi dio njegove susjede ZK (6 m) i konačno na zapadu dio tužiteljice AK (širine 6 m). Navodi i da se iz fotografija priloženih uz tužbu jasno vidi da nije polomio niti jednu stabljiku kukuruza svojoj susjedi te sa svoje strane prilaže fotografije slikane 2023. i 2024. za vrijeme košnje sijena, ispod kojih navodi da je pokošen njegov dio nekretnine, a ostavljen dio od ZK i tužiteljice na kojim dijelovima nije posjekao niti jednu stabljiku kukuruza. Potvrđuje navode o vođenju ranijih sudskih postupaka u vezi razvrgnuća suvlasničke zajednice predmetne nekretnine te ističe da je u postupku broj P-1296/19, u kojem je pravomoćno odbijen njegov tužbeni zahtjev, izraženo stajalište suda da ima pravo na zaštitu svojeg posjeda (ali ne i pravo na ponovno razvrgnuće). Ističe da je sve radnje koje je radio i koje će raditi poduzimao na svojem dijelu.

2.2. U daljnjem podnesku od 28. kolovoza 2024. tuženik navodi da je od OK kupio njezin dio čkbr. [katastarska čestica] površine 2877 m2 odnosno suvlasnički dio u 29/100 dijela i to 21. veljače 2013. te ga je od tada mirno uživao da bi mu dana 20. kolovoza 2024. svjedoci koje navodi AK pokosili livadu prije čega su pobacali međašne znakove (kolčiće). Navodi i da je drugi dio od 29/100 dijelova odnosno površine 2877 m2 kupio od ĐK **.**.2022. koji od tada mirno uživa te postavlja pitanje zbog čega je tužiteljica čekala tolike godine s tužbom za smetanje posjeda.

2.3. U podnesku od 3. listopada 2024. tuženik navodi da su mu sinovi tužiteljice dana 1. listopada 2024. pomalčirali livadu, dok on po tom dijelu nije radio ništa jer je smatrao da mu je to sud u ovom postupku zabranio. Ujedno navodi i da su mu se okretali traktorom po neobranom kukuruzu koji on ima sa zapadne strane, dok su između tužiteljice i njega još dvije parcele koje je tužiteljica prisvojila i govori da je to njezino, kod čega navodi brojeve čestica [katastarska čestica], a što sad pokušava i s njegovim dijelom nekretnine.

2.4. U podnesku od 23. prosinca 2024. tuženik ponavlja ranije iznesene navode, posebno o tome da posjeduje toliko koliko je kupio od OK i ĐK, za što je dostavio gruntovni izvadak.

3.1. Na pripremnom ročištu 14. siječnja 2025. tužiteljica navodi da su navodi odgovora na tužbu i daljnjih podnesaka tuženika pravno nevažni za posjedovnu zaštitu.

3.2. Na istom ročištu tuženik navodi kako smatra tužbu neosnovanom. Potvrđuje da je on izvršio radnje koje tužiteljica u tužbi i u podnesku od 10. srpnja 2024. navodi kao čin smetanja posjeda, no navodi da je te radnje izvršio na dijelu nekretnine koji je u njegovom vlasništvu i posljednjem mirnom posjedu, koji posjed izvršava od trenutka kada je svoje suvlasničke dijelove nekretnine stekao kupnjom, kako je to obrazložio u svojim podnescima, i to jedan suvlasnički dio od Marte Pavlović 2013. godine, a jedan suvlasnički dio od ĐK koji je kupio 25. travnja 2022. Navodi da je moguće kako tužiteljica nije ni znala za ovaj posljednji sklopljeni ugovor do kojeg je zaključka tuženik došao kada je čitao tužbu, pa je možda iz tog razloga i podnijela tužbu. Tuženik navodi kako je smatrao da mu je nakon što je primio tužbu zabranjeno da vrši bilo kakve radnje na spornom dijelu nekretnine, nakon čega su radnje poduzimali sinovi tužiteljice koji su nakon tog događaja isti taj dio nekretnine i izorali.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u spisu, proveo je očevid na licu mjesta te mjerničko vještačenje, izvršio uvid u nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka kojeg je i usmeno saslušao te je izvršio uvid u spise ovoga suda broj P-1296/19 i R1-60/17, saslušao je svjedoke KK, CK, IK (tuženikovog sina) i GK te parnične stranke.

5. Temeljem čl. 8. ZPP nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pružanje zaštite njezinog posljednjeg mirnog posjeda dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica] oranica i voćnjak Trnje sa ukupno 10.020,00 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji joj je smetan od strane tuženika u dva navrata – u razdoblju od 17. do 30. lipnja 2024. sječom kukuruza u širini od oko 3 m i dužini od oko 200 m te u razdoblju od 6. do 8. srpnja 2024. malčiranjem istog dijela oranice.

7.1. Prema odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV) posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari. Odredbom čl. 21. st. 1. ZV propisano je da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Prema odredbi čl. 21. st. 3. ZV pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. Nadalje, odredbom čl. 22. st. 1. ZV propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Prema čl. 22. st. 2. ZV sud pruža ovu zaštitu posjeda u postupku za smetanje posjeda, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu. Također je i odredbom čl. 441. ZPP propisano da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, dok je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

7.2. Slijedom navedenog, za traženje posjedovne zaštite aktivno je legitimiran posljednji mirni posjednik i to protiv pasivno legitimirane osobe koja je počinila čin smetanja (oduzela tužitelju posjed ili ga na drugi način smetala u posjedovanju), odnosno osobe koja je dala nalog za smetanje ili u čijem je interesu počinjeno smetanje, a on se od toga nije ogradio. Na tužitelju je teret dokaza činjenice da je bio posljednji mirni posjednik (time da posjed postaje miran protekom rokova propisanih u čl. 21. st. 3. ZV za zaštitu posjeda) te čina smetanja. Stoga je u posjedovnoj parnici isključeno raspravljanje o pravu vlasništva odnosno suvlasništva na nekretnini, na što se ukazuje s obzirom na višekratno tijekom postupka isticane navode tuženika o stjecanju suvlasništva na predmetnoj nekretnini odnosno kupnji dva suvlasnička dijela nekretnine i to ĐK te OK, a što tužiteljica zapravo tijekom postupka niti ne osporava, te osim toga jasno proizlazi i iz priloženih ugovora o kupoprodaji nekretnina od 25. travnja 2022. (sklopljen između tuženika i ĐK) te od 20. veljače 2013. (sklopljen između tuženika i OK). Drugim riječima, nesporno je da je tuženik suvlasnik predmetne nekretnine u 29/100 dijela koji je kupio od ĐK te još jednog suvlasničkog dijela u 29/100 dijela kupljenog od OK, dok je u 21/100 dijela kao suvlasnik upisana tužiteljica AK, a u 21/100 dijela ZK, rođena A, no navedene činjenice suvlasništva na predmetnoj nekretnini nisu relevantne u posjedovnoj parnici kako to proizlazi iz ovdje citiranih zakonskih odredbi, već je relevantno utvrditi u čijem se posljednjem mirnom posjedu nalazi mjesto prijepora (predmetni dio nekretnine na kojem je počinjeno navodno smetanje posjeda) te tko je počinio radnje koje tužiteljica navodi kao čin smetanja.

8. Nije sporno da je u odnosu na predmetnu nekretninu faktički već izvršena dobrovoljna dioba suvlasničke zajednice (između pravnih prednika stranaka) tako da svaki od suvlasnika nekretnine uživa točno određeni dio nekretnine, a zbog čega niti nije bilo moguće provesti sudski postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice, sve kako je to utvrđeno uvidom u spise ovoga suda broj R1-60/2017 i broj P-1296/2019.

9.1. Na očevidu na licu mjesta održanom 5. ožujka 2025. sud je utvrdio da je predmetna nekretnina u naravi oranica, time da je ista na istočnom dijelu gledano s glavnog puta travnata površina s plastenikom, a od te površine prema zapadu vidljiv je utabani kolni put, nakon čega se dalje prema zapadu nastavlja izorani dio time da je u širini od otprilike 3 do 3,5 m zapadno od kolnog puta vidljiv pojas u dužini od otprilike 200 m koji je obrađen na drugačiji način od ostatka oranice. U trenutku održavanja očevida na oranici nije bilo nikakvih vidljivih nasada.

9.2. Tužiteljica na očevidu pokazuje i navodi da je uživala odnosno posjedovala predmetnu nekretninu u cijelom izoranom dijelu uključujući i ovdje sporni pojas koji se pruža zapadno od kolnog puta, sve do spomenutog kolnog puta. Nadalje pokazuje i površinu na kojoj je, po njezinim navodima, počinjeno smetanje posjeda kako je opisano u tužbi i podnesku od 10. srpnja 2024., a radi se o pojasu širine otprilike 3 do 3,5 m zapadno od utabanog kolnog puta u dužini od otprilike 200 m, na kojem je pojasu vidljiv drugačiji način obrade odnosno oranja od ostatka izoranog dijela koji se pruža dalje prema zapadu. Tužiteljica navodi da su se oba čina smetanja posjeda kako su navedena u tužbi i u podnesku od 10. srpnja 2024. dogodila na istoj opisanoj spornoj površini.

9.3. Tuženik na očevidu također pokazuje površinu za koju navodi da je bila u njegovom posljednjem mirnom posjedu i to od istočne međe predmetne nekretnine tj. zatravnjenu površinu, kolni put te sporni pojas koji se pruža u širini od 3 do 3,5 m zapadno od kolnog puta. Tuženik navodi da je tu površinu, za koju navodi da je u njegovom posjedu, a koja se pruža istočno od utabanog kolnog puta, kao i samim kolnim putem te na ovdje spornom pojasu kupio od ĐK koja mu je prilikom kupoprodaje pokazala da je njezin dio nekretnine koji mu je prodala upravo u toj površini, a dio predmetne nekretnine koji je kupio od OK pruža se južnije od ovdje vidljivog kolnog puta te sporne površine, te se ne nadovezuje neposredno uz ovdje spornu izoranu površinu odnosno pojas širine otprilike 3 do 3,5 m x 200 m.

10.1. Mjernički vještak Dražen Pintarić na očevidu je identificirao predmetnu nekretninu koju je, kao i linije posjedovanja pokazane po strankama, prikazao u svojoj skici dostavljenoj 17. ožujka 2025., u kojoj je iskazao i spornu površinu (mjesto prijepora), a koja je u skici vještaka označena slovima A-B-C-D-A u površini od ukupno 750 m2, pri čemu je navedena površina između točaka A-D širine 3,45 m, a između točaka B-C širine 3,14 m, dok je dužine (između točaka C-D i B-A) 217,35 m. 10.2. Na skicu mjerničkog vještaka tužiteljica nije imala primjedbe, već je s istom uskladila tužbeni zahtjev u podnesku od 14. srpnja 2025. S druge strane tuženik u podnesku od 24. travnja 2025. navodi da je mjernik našao da u predmetnoj nekretnini postoji i treći suvlasnik ZK te da je on dao sudu na znanje da graniči sa tom suvlasnicom, čija je tužiteljica sestra te prisvaja njezin dio, te navodi da je tužiteljica pokazala sa zapada dvije tuđe parcele da su njezine, što joj je mjernik osporio. Ukazuje i da je sudu dostavio ugovore sklopljene s OK i ĐK te da ima dva dijela predmetne nekretnine, a mjernik naglašava da ima samo jedan dio gdje je bio voćnjak kojeg više nema. Navodi i da je mjernik prilikom mjerenja zašao u dio koji je kupio od OK i zasadio voćnjak koji i danas postoji, a ostalo je još livada. Navodi da je prilikom malčiranja koje navodi tužiteljica u tužbi pomalčirao svoju livadu, a po mjerniku proizlazi da je to oranica. Navodi i da je voćnjak sađen 2006. godine te je isti morao imati elaborat radi nepovratnih financijskih sredstva, morao je biti ograđen pletenom žicom najmanje 1 m te imati kolni put za odvoz robe i orezanog šiblja, zbog čega nije ograđena cijela površina od 2877 m2, već je ostavljen neograđen dio od 3 m2 po čitavoj duljini voćnjaka te su to ta 3 m za koja ga tužiteljica tuži, a njegovi su. Tuženik uz to na priloženoj skici mjerničkog vještaka naznačuje da uživa dio nekretnine po čitavoj dužini parcele (očigledno ne samo dužinu koju je na skici označio mjernik) kao i da na skici nigdje nije označena livada koju je kupio od OK, a koju on naznačava južnije od sporne površine iskazane u skici.

10.3. Na glavnoj raspravi 15. srpnja 2025. mjernički vještak Dražen Pintarić u cijelosti je ostao kod nalaza i mišljenja odnosno skice dostavljene 17. ožujka 2025. Navodi da je na terenu identificirao predmetnu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 10.020 m2 koja je u naravi suvlasništvo. Tužiteljica je na terenu označila liniju do koje posjeduje svoj suvlasnički dio (u skici izmjere linija A-B), a tuženik je na terenu označio liniju posjedovanja koja je označena oznakama C-D. Ističe da njegov nalaz sadrži isključivo snimljeno stanje posjeda prema pokazivanju tužiteljice i tuženika, te je u odnosu na pokazane linije posjedovanja koje su geodetski snimljene izračunata sporna površina. Vezano uz navod tuženika iz podneska od 24. travnja 2025. da je prilikom mjerenja zašao u dio koji je tuženik kupio od OK i zasadio voćnjak koji još i danas postoji, a ostalo je dalje livada, vještak navodi da mu taj navod nije jasan, pa je isti tuženik na raspravi pojasnio navodeći kako je on pri tome mislio na to da je kupio suvlasnički dio od OK. Vezano uz prednji navod tuženika vještak ističe kako on na licu mjesta nije odmjeravao suvlasničke omjere, niti je radio parcelaciju, niti se na bilo koji način određivalo suvlasništvo, već je sukladno zadatku dobivenom od suda u svojoj skici samo prikazao linije posjedovanja koje su na licu mjesta pokazale obje stranke, a koje su između njih sporne, a to je dodatno dokumentirano i fotografijama s lica mjesta.

10.4. Nakon saslušanja vještaka niti jedna od stranaka nije stavljala nikakve daljnje primjedbe, a sud ovaj vještački nalaz i mišljenje odnosno skicu izmjere mjerničkog vještaka u cijelosti prihvaća budući da je izrađena od strane stručne i nepristrane osobe, sukladno zadatku suda te je valjano obrazložena. S obzirom na istaknute prigovore tuženika iz podneska od 24. travnja 2025. ponovo valja naglasiti da se u posjedovnoj parnici ne utvrđuje vlasništvo odnosno suvlasništvo, pa je tako zadatak vještaka bio samo da identificira nekretninu, kao i dijelove nekretnine u posjedu (faktičnoj vlasti) svake od stranaka kako bi se utvrdila sporna površina na kojoj je prema navodima tužiteljice počinjeno smetanje posjeda, a što je mjernik i učinio prema pokazivanjima stranaka na licu mjesta. Slijedom navedenog, nakon što je tužiteljica pokazala dio nekretnine na kojem je po njezinim navodima počinjeno smetanje posjeda, a koji je kao spornu površinu mjernik prikazao u vještačkom nalazu (skici), nije bilo potrebe da se na skici lica mjesta označuju i preostali između suvlasnika realno podijeljeni dijelovi nekretnina odnosno dio nekretnine suvlasnice ZK i dio nekretnine koji je tuženik kupio od OK, budući da je i sam tuženik na licu mjesta pokazao da se taj dio nalazi južnije od ovdje sporne površine uz koju nije neposredno vezan, kako je to i sam naznačio na skici mjerničkog vještaka koju je dostavio uz svoj podnesak od 24. travnja 2025.

11. Nije sporno da je tuženik počinio radnje koje tužiteljica opisuje u tužbi i podnesku od 10. srpnja 2024. kao činove smetanja posjeda njezinog dijela nekretnine, ali je sporno je li tim radnjama tuženik smetao tužiteljicu u njezinom posjedu budući da je sporno tko je od stranaka bio u posljednjem mirnom posjedu mjesta prijepora, naime tužiteljica tvrdi da je taj dio nekretnine upravo u njezinom posljednjem mirnom posjedu, dok tuženik također tvrdi da je isti dio nekretnine u njegovom posjedu od vremena kupnje suvlasničkih dijelova nekretnine. Pri tome ponovo valja ukazati na odredbu čl. 21. st. 3. ZV i u njoj propisane rokove za posjedovnu zaštitu te da u slučaju samovlasnog smetanja tako stečeni posjed postaje miran protekom propisanih rokova za posjedovnu zaštitu ukoliko u tim rokovima smetani posjednik nije ostvario zaštitu svojeg posjeda.

12.1. Na ovu spornu okolnost posljednjeg mirnog posjeda sporne površine provedeno je saslušanje svjedoka i stranaka.

12.2. Tužiteljica je iskazala da predmetnu nekretninu već niz godina obrađuju njezini sinovi KK i CK, a što potvrđuju i ovi svjedoci u svojim iskazima, pa kako je tužiteljica njima povjerila obradu svoje nekretnine, ista je posredni posjednik te nekretnine sukladno čl. 10. st. 3. ZV, te i kao takva ima pravo na zaštitu posjeda u smislu čl. 23. st. 1. ZV. Nadalje tužiteljica iskazuje da je u lipnju 2024. i u lipnju 2025. tuženik izmalčirao kukuruz koji je njezin sin KK posijao na ovom spornom dijelu, a prije lipnja 2024. tuženik na spornom dijelu nekretnine nije poduzimao nikakve radnje.

12.3. S druge strane tuženik iskazuje da je 2022. kupio suvlasnički dio predmetne čestice od ĐK na kojem se nalazio voćnjak, ali ne u cijelosti jer je jedan dio bio ostavljen za put, a radilo se o pojasu od otprilike 3 metra od utabanog kolnog puta koji se vidi na fotografiji na stranici 7 spisa i to je upravo ovdje sporni dio. Nakon što je kupio ovaj dio, počeo je krčiti voćnjak te je isto tako ovdje sporni dio u lipnju 2022. pomalčirao, a isto je učinio i u lipnju 2023. i u lipnju 2024. Naime, ovdje sporni dio u tom periodu je bio livada, a budući da tuženik ima OPG, u obvezi je čistiti i održavati svoje nekretnine odnosno kositi livadu, a to se radi upravo u lipnju. U tom periodu na ovdje spornom dijelu nije bilo nikakvih kukuruza, pa tako ni u lipnju 2024. nije bilo nikakvih kukuruza, već je on pomalčirao livadu. Isto tako iskazuje da je zemlja tužiteljice tijekom 2022. bila zapuštena, nije bila obrađivana jer se zemlja mora i odmarati te su tamo vozili sijeno. Ta zemlja bila je zapuštena i tijekom 2023., a tijekom 2024. tužiteljica odnosno njezini sinovi su na svojoj zemlji posijali kukuruz, ali samo do ovog spornog dijela koji je tuženik pomalčirao, a na kojem spornom dijelu nije bio posijan kukuruz, već je bila livada, te je on, dok je malčirao, pazio da ne bi napravio kakvu štetu na njihovom usjevu. Nitko od tužiteljice nije poduzimao nikakve radnje na ovdje spornom dijelu od vremena kada je tuženik kupio sporni dio pa do jeseni 2024. kada su ga izorali, a nakon što su ga sinovi tužiteljice na jesen 2024. izorali, tuženik je posijao ječam. Ovaj ječam na proljeće 2025. pošpricao mu je KK, poriglao te su nakon toga oni i posijali kukuruz koji sam je tuženik u lipnju ove godine pomalčirao zajedno s ostatkom svoje livade.

12.4. Slijedom navedenog, iz tuženikovog iskaza proizlazi da su se posjedovne radnje kojima je on prije podnošenja tužbe vršio posjed na spornom dijelu nekretnine sastojale isključivo u malčiranju ovog dijela nekretnine i to počevši od kupnje predmetnog dijela nekretnine tijekom 2022. godine (od ĐK), a što je činio u lipnju svake godine, dakle u lipnju 2022., u lipnju 2023. i u lipnju 2024. I svjedoci IK (tuženikov sin) te GK (tuženikova supruga) iskazuju o malčiranju kao posjedovnim radnjama koje je na predmetnom dijelu nekretnine vršio tuženik od vremena kupnje, iako se ovi svjedoci ne mogu vremenski izjasniti kada je tuženik poduzimao ove radnje osim što potvrđuju da je to učinio u lipnju 2024. Nadalje, tuženik u svom iskazu osporava da bi na ovdje spornom dijelu tužiteljica uzgajala ikakve poljoprivredne kulture odnosno izričito negira da bi na tom dijelu bio posijan kukuruz, naime navodi da je kukuruz tužiteljica na svojoj zemlji posijala tek tijekom 2024., ali samo do ovdje spornog dijela koji je on pomalčirao. Svjedoci IK i GK također iskazuju da je u vrijeme malčiranja koje je tuženik poduzeo u lipnju 2024. na spornom dijelu nekretnine rastao korov i trava odnosno da tamo nije bilo zasijanog kukuruza. Ovaj dio iskaza tuženika i svjedoka IK te GK sud, međutim, ne smatra vjerodostojnim budući da su suprotni fotografiji priloženoj uz podnesak tužiteljice od 3. srpnja 2024. (koja se fotografija u boji vidi u e-spisu), a na kojoj su fotografiji jasno vidljivi ostaci redova po kojima je bio zasijan kukuruz kao i ostaci posječenih stabljika kukuruza, pa je tako sasvim očigledno da ovdje sporni dio prije malčiranja od strane tuženika poduzetog tijekom 2024. nije bio livada kako to tvrde tuženik i svjedoci, već da je na istom, kako to navodi tužiteljica, bio zasijan kukuruz koji je na istoj fotografiji vidljiv neposredno uz pomalčirani sporni dio. Osim toga i svjedoci KK i CK, tužiteljičini sinovi, suglasno iskazuju da su tijekom 2023. zasijali kukuruz koji su uredno i pobrali te su na jesen 2023. izorali oranicu da je pripreme za zimu, a u ožujku 2024. pripremili su oranicu za sjetvu (tanjuranjem) te su oko 1. svibnja 2024. i posijali kukuruz koji im je u lipnju 2024. posjekao tuženik, pri čemu svjedok KK navodi i da je tuženik pomalčirao sporni dio i u srpnju 2024. Stoga sud njihove iskaze smatra vjerodostojnima budući da su sukladni fotografiji priloženoj uz podnesak tužiteljice od 3. srpnja 2024., dok su navodi tuženikovog iskaza te iskaza svjedoka IK i GK u suprotnosti s tom fotografijom.

13.1. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da je u trenutku kada je tuženik izvršio malčiranje u lipnju 2024. (što kao čin smetanja svojeg posjeda tužiteljica navodi u tužbi) na mjestu prijepora tužiteljica imala zasijan kukuruz, kako je to vidljivo iz spomenute fotografije, a što upućuje na vjerodostojnost navoda svjedoka – sinova tužiteljice o tome kako su poduzimali i druge radnje u obradi spornog dijela nekretnine koje su potrebne za uzgoj kukuruza, dakle sijanje kukuruza (oko 1. svibnja 2024.), a prije toga i pripreme zemlje za sjetvu tanjuranjem (u ožujku 2024.), te oranje zemlje u jesen 2023. kako bi se oranica pripremila za zimu, sve to budući da se radi o logičnom slijedu radnji u obradi nekretnine na kojoj se uzgaja kukuruz. Budući da je tuženik, kako to sam navodi u svom iskazu, poduzimao na spornom dijelu nekretnine samo radnje malčiranja i to u lipnju svake godine od vremena kupnje spornog dijela, to znači da je u razdoblju prije poduzimanja ovdje navedenih radnji obrade nekretnine od strane tužiteljičinih sinova posljednji puta bio u posjedu spornog dijela nekretnine u lipnju 2023. kada je izvršio prethodno malčiranje. Kod toga je bitno naglasiti da tuženik iskazuje da svaki dan dolazi na predmetnu nekretninu budući da živi u neposrednoj blizini jer iz toga proizlazi da mu je bilo poznato da su tužiteljičini sinovi vršili spomenute radnje u obradi spornog dijela nekretnine, no tuženik niti na jednu od tih radnji (oranje, tanjuranje, sijanje kukuruza) u roku od 30 dana od saznanja za iste (koji je propisan u ranije navedenom čl. 21. st. 3. ZV) nije ostvario zaštitu svojeg posjeda ukoliko je smatrao da se radi o samovlasnom smetanju njegovog posjeda, pa iz navedenog proizlazi da je u trenutku kada je poduzeo radnju malčiranja sporne površine u lipnju 2024. tužiteljičin posjed sporne površine već postao miran. Stoga je tom radnjom malčiranja u lipnju 2024. tuženik počinio smetanje posljednjeg mirnog posjeda tužiteljice.

13.2. Nadalje, tužiteljica je u propisanom roku od 30 dana od saznanja za to smetanje svojeg posjeda u lipnju 2024. (za što je saznala 30. lipnja 2024. kako to sama navodi, a tuženik isto nije osporio) podnijela ovdje predmetnu tužbu radi zaštite svojeg posjeda s kojom je i uspjela, a sukladno čl. 21. st. 5. ZV posjed koji je posjedniku bio oduzet nije prestao niti je bio prekinut ako ga je posjednik služeći se svojim pravom na zaštitu posjeda ponovno uspostavio ili ishodio njegovu uspostavu. Stoga i ponovno malčiranje koje je tuženik poduzeo u srpnju 2024. u vezi čega je tužiteljica također zatražila posjedovnu zaštitu također predstavlja smetanje posljednjeg mirnog posjeda tužiteljice koji je ona imala prije malčiranja poduzetog od strane tuženika u lipnju 2024.

13.3. Napominje se da sud nije utvrđivao koje su daljnje radnje poduzimane od stranaka na spornom dijelu nekretnine nakon utuženog razdoblja jer isto nije relevantno za ovaj postupak u kojem se pruža zaštita posljednjem mirnom posjedu prije poduzetog čina smetanja navedenog u tužbi.

14. Slijedom svega navedenog, sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev te je odlučio kao u točki I/ izreke rješenja. Pri tome je sud odbio dio tužbenog zahtjeva kojim je zatraženo da se tuženiku naloži da odmah napusti posjed spornog dijela nekretnine budući da sukladno obrazloženju iz točke 13.3. ovog rješenja nije utvrđivao tko je od stranaka u trenutku zaključenja glavne rasprave u posjedu prijepora te budući da se posjedovna zaštita u smislu čl. 22. st. 1. ZV pruža tako da se utvrdi čin smetanja posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja (a što tužiteljica, kako navodi u tužbi, ne traži jer uspostava takvog posjedovnog stanja nije moguća), te da se tuženiku zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, a što je u tužbi zatraženo te u izreci rješenja i određeno. Također je odbijen i dio tužbenog zahtjeva da se tuženiku zaprijeti izricanjem novčane kazne u iznosu od 2.000,00 EUR za slučaj da ponovno počini takvo ili slično smetanje budući da navedeno također ne ulazi u citirani sadržaj posjedovne zaštite propisan u čl. 22. st. 1. ZV, već se izricanje novčane kazne može zatražiti tijekom eventualnog ovršnog postupka za prisilno ostvarenje tražbine tužiteljice.

14.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP kojom je propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je imala protivna stranka ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. U ovom postupku tužiteljica nije uspjela samo s dijelom tužbenog zahtjeva navedenim u točki II/ izreke, koji dio sud smatra razmjerno neznatnim dijelom, a zbog istog nisu nastali posebni troškovi, pa je stoga tuženik dužan tužiteljici u cijelosti naknaditi parnične troškove.

14.2. Prema zahtjevu tužiteljice iz podneska od 14. srpnja 2025. istoj je priznat zatraženi trošak jednokratne nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023; dalje: Tarifa) kojim je propisano da u postupku radi smetanja posjeda odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koja obuhvaća do četiri radnje (pri čemu vrijednost boda iznosi 2,00 EUR sukladno tbr. 54. Tarife), te je priznat zatraženi PDV sukladno tbr. 46. Tarife, što daje ukupni iznos jednokratne nagrade od 625,00 EUR. Ovu jednokratnu nagradu sud tužiteljici dosuđuje za sljedeće četiri radnje: tužbu, podnesak od 10. srpnja 2024., zastupanje na ročištu 14. siječnja 2025. i na očevidu 5. ožujka 2025. Naime, iako je tužiteljica dostavila i podnesak od 3. srpnja 2024., njime je dostavila fotografiju mjesta spora te potvrdu o plaćenoj sudskoj pristojbi što je mogla učiniti već uz tužbu, pa taj trošak sud ne ocjenjuje potrebnim za vođenje parnice, a kao takav trošak ne ocjenjuje niti trošak podneska od 9. srpnja 2024. (prigovor na rješenje o plaćanju sudske pristojbe) koji ne može ići na teret suprotne strane jer se radi samo o plaćanju sudske pristojbe, pa zbog navedenih razloga ova posljednja dva podneska sud ne uključuje u jednokratnu nagradu po tbr. 7. toč. 2. Tarife. Nadalje, budući da su troškovi ročišta od 14. siječnja 2025. i očevida od 5. ožujka 2025. uključeni u četiri radnje za koje je dosuđena jednokratna nagrada sukladno tbr. 7. toč. 2. Tarife, za ove radnje tužiteljici nisu dosuđeni nikakvi daljnji troškovi koje je ona zatražila troškovnikom u podnesku od 14. srpnja 2025. Budući da je u tbr. 7. toč. 2. Tarife propisano da za svaku daljnju radnju (osim četiri radnje koje su uključene u jednokratnu nagradu) odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova, tužiteljici je priznat trošak rasprave od 15. srpnja 2025. u visini od 50 bodova što, zajedno sa zatraženim PDV, iznosi 125,00 EUR. Priznat je i trošak plaćenog predujma za očevid i mjerničko vještačenje u iznosu od 549,48 EUR jer se radilo o trošku potrebnom za vođenje parnice. Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu, ali ne u zatraženom iznosu od 26,54 EUR, već u plaćenom iznosu od 13,27 EUR sukladno Tarifi sudskih pristojbi.

14.3. Na taj način tužiteljici su priznati ukupni troškovi postupka u iznosu od 1.312,75 EUR koje joj je dužan naknaditi tuženik zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja sukladno čl. 151. st. 3. ZPP teče od dana donošenja ove presude pa do isplate i to po stopi koja je propisana u čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23). Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III/ izreke rješenja.

U Varaždinu 28. kolovoza 2025.

Sutkinja

Dubravka Kraljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljica po punomoćnici Neli Pilipović Ramušćak, odvjetnici iz Varaždina

2. Tuženik IK, [adresa]