Posl.br. P-354/2024-17
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
Stalna služba u Donjoj Stubici
Matenačka cesta 3/1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sutkinji Vesni Posavec, u parničnom postupku tužiteljice ĐĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Goranu Gašparonu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB:5305666535, zastupana po Goranu Gložiniću, odvjetniku u OD Mađarić i Lui u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne rasprave dana 21. srpnja 2025.god. u prisutnosti tužiteljice i pun. tužiteljice, i pun. tuženika, a objavljene dana 28. kolovoza 2025.god.
p r e s u d i o j e
1.Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 029-50-3594979 od 01.08.2006., a koji Ugovor je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta ovjerenog po javnom bilježniku Luciji Popov, Zagreb, Iblerov trg 2, broj : OU-670/06 između tužiteljice i tuženika i to u dijelu koji glasi:
"NAKNADA 3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“.
2. Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d. (OIB 53056966535), [adresa], isplatiti tužiteljici, ĐĐI (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] , iznos od 318,61 EUR/ 2.400,58 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02.08.2006. do 31.12.2007.po stopi koja je propisana čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.siječnja 2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, od 01.01 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije nefinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana. u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, [adresa], tužiteljici ĐĐI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi trošak postupka u iznosu od 1.683,18 eura s kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
O b r a z l o ž e nj e
1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je s tuženikom dana 1. kolovoza 2006. sklopio Ugovor o kreditu br. 029-50-3594979, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 15.773,14 CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan korištenja kredita. Odredbom čl. 3. predmetnog Ugovora tuženik je obvezao tužitelja na plaćanje naknade za obradu zahtjeva u visini 3,30 % jednokratno na iznos kredita, prilikom prvog korištenja kredita. Tužitelju nije objašnjeno za što je određena naknada u visini od 3,30 % od iznosa kredita, o njoj se nije pregovaralo, bila je sastavni dio unaprijed sastavljenog ugovora o kreditu. Dakle, ugovorna odredba se sukladno članku 81.st.1. Zakona o zaštiti potrošača (ZPP/ 03) smatra nepoštenom odredbom, a odredbom čl. 87.st.1. ZPP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem. Zakon oobveznim odnosima u čl.270. propisuje da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a u čl. 272. propisuje da je činidba odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj strani da je odredi, što znači da je naknadno određivanje činidbe moguće samo ukoliko to obavlja traća strana, a u suprotnom činidba mora biti određena u samom ugovoru.Tuženik je naplatio tužitelju prilikom isplate kredita naknadu u iznosu od 319,19 eura (1.904,34 kuna) te je tuženik dužan isto vratiti tužitelju sa zakonskom zateznom kamatom.
Tužitelju je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza u vidu plaćanja spomenute naknade za obradu kredita koja kao takva uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku- trgovca kao druge ugovorne strane, a navedeno je suprotno temeljnom načelu obveznog prava
-načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima. Tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu od dana plaćanja ove nepoštene i ništetne odredbe, jer je tuženik odgovoran za ugovaranje ove odredbe.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovanost tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja, i to s više osnova.
Tuženik u cijelosti osporava navode tužitelja da bi se ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita imala smatrati nepoštenom, odnosno ništetnom, jer je jasna, razumljiva i lako uočljiva.
Dakle, tuženik ističe kako nije dopušteno ocjenjivati je li predmetna ugovorna odredba nepoštena, odnosno ništetna, a sve sukladno odredbi čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača prema kojoj odredbi nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te ugovorne odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Tuženik ističe i prigovor zastare na potraživanje tužitelja, jer je naknada naplaćena još 2006. godine. Naime, ukoliko bi naslovni sud iz bilo kojeg razloga smatrao da bi cit. ugovorna odredba bila nepoštena, na eventualni zahtjev tužitelja kojim bi zahtijevao isplatu naplaćene naknade ima se primijeniti petogodišnji rok od dana plaćanja. Tuženik predlaže naslovnom sudu odbiti tužbu tužitelja.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavim odredbe članka 3. ugovora o kreditu i posljedično zahtjev za isplatu iznosa od 318,61 eura uvećano za zatezne kamate na ime naknade za obradu odnosno korištenje kredita.
4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u potvrdu o naplati ulazne naknade (list 19), Ugovor o kreditu od 1.8.2006. (list 5-12), proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke na raspravnom zapisniku od 21. srpnja 2025. te provedeno financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Uvidom u Ugovor o kreditu, utvrđeno je da je u članku 3. navedeno: "NAKNADA 3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita." Dakle, kako se navodi u ovoj ugovornoj odredbi, korisniku kredita odbija se naknada u iznosu od 3,30 % od iznosa kredita jednokratno .
7. Tužiteljica, saslušana kao stranka u postupku iskazala je da se prilkom sklapanja ugovora o kreditu u poslovnici tuženika, koncentrirala na uvjete otplate kredita te nije ni primijetila da ugovor sadrži odredbu o plaćanju naknade i to ponajprije stoga što takvu odredbu u ugovoru nije ni očekivala. Od strane djelatnika banke uopće nije spominjana naknada ni njezin iznos.
8. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011 PROČ . TEKST , 25/2013, 89/2014, 70/19, 80/22, 114/22,155/23; DALJE ZPP) .
9. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao stranke budući je ista iskazivala životno, logično i uvjerljivo o onim činjenicama kojih se sjeća i o svojem viđenju stvari.
10. Financijski vještak Zrinko Ručević utvrdio je u Nalazu i mišljenju da je naknada iz čl. 3. Ugovoranaplaćena na dan isplate kredita 2.8.2006.g. u iznosu od2.400,58 kn odnosno 318,61 eur, a koj iznos je tuženik naplatio tužitelju od ukupne kunske protuvrijednosti kredita tako da je tužiteljici umjesto 72.745,42 kune isplaćeno 70.344,84 kune. Nijedna strana nije prigovorila na Nalaz i mišljenje vještaka i sud ga je prihvatio kao vjerodostojan.
11.U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003, dalje u tekstu ZZP 96/2003), a za vrijeme njegovog izvršavanja, bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07 i 79/09, dalje u tekstu: ZZP). Sukladno članku 81 st. 1 ZZP 96/2003, odnosno čl. 96 st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Sukladno st. 2. članka 81. st. 1 ZZP-a 96/2003, odnosno čl. 96 st. 1. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom stavka 4. navedenih članaka je propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Sukladno čl. 102. st. 1. ZZP-a, posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina je ništavost.
12. Člankom 1021. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO), propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Tom odredbom je definirano što je tuženik ovlašten naplatiti temeljem ugovora o kreditu od tužitelja kao korisnika kredita, a to je glavnica te ugovorene kamate, iz čega je razvidno da tuženik nije imao zakonsko uporište od tužitelja naplatiti nikakvu naknadu za obradu kredita, a što znači da je tuženik u predmetni ugovor o kreditu uvrstio odredbu koja je suprotna članku 1021. ZOO-a, odnosno prisilnim propisima Republike Hrvatske, a zbog čega je navedena odredba ništetna i primjenom ZOO-a.
13. Sud Europske unije svojim presudama C-84/19 i C-224/19 potvrdio je da je nepošteno bez pregovaranja s potrošačem tipskim ugovorom ugovarati na početku kredita nekakve naknade za koje ne postoji nikakvo obrazloženje, koji su netransparentne.
14. Prema odredbi čl. 3. st.1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl.5 iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.
15. Nesporno je da se radi o ugovoru koji je pripremio tuženik i o kojem se nije pregovaralo. Sporna ugovorna odredba nije dovoljno određena, jer ne navodi za što se naplaćuje i kako se naplaćuje ( primjenom kojeg tečaja). To je i netrasparentna odredba jer tužitelju nije jasno za što se naplaćuje od njega određeni iznos danom isplate kredita, posebice budući da sukladno čl. 1021. ZOO-a od njega kao korisnika kredita naplaćuje se kamata koja pokriva djela banke i pri odobravanju kredita prouzrokovala je neravnotežu u međusobnim obvezama trgovca i potrošača. Tim više što su kreditna sredstva isplaćena jednokratno prodavatelju vozila.
16. U ovom slučaju nema zastare na isplatu bez obzira što je ugovor zaključen 2006.g., iz razloga što prema stavu Vrhovnog suda RH i to pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020., zastara nastupa istekom roka od 5 godina od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili nekog njegovog dijela iz kojeg proizlazi isplata. Budući je tužitelj ovom tužbom tražio i utvrđenje ništetnosti odredbe zbog koje traži isplatu, zastara će početi teći tek pravomoćnošću dijela presude koji utvrđuje ništetnost odredbe. Takav stav je osim VSRH zauzela i brojna sudska praksa nakon tog mišljenja (Gž-2406/18 ŽSZG).
17.Sukladno odredbi čl. 323. st.1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nesporno je utvrđeno da je ništetna odredba iz čl. 3. Ugovora temeljem koje je naplaćeno 318,61 eur i koji iznos tuženik treba vratiti tužitelju.
18. Na utvrđeni iznos neovlašteno naplaćene naknade obračunava se zakonska zatezna kamata od dana nezakonite isplate, u skladu s čl. 29. ZOO-a.
19. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. i čl. 155. ZPP- a. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 200,00 eura, troška zastupanja na ročištima od 19.02.2025. i 21.07.2025. svaki po 200,00 eura, za sastav podneska od 17.12.2024., 12.05.2025. i 20.06.2025. svaki po 200,00 eura, što ukupno čini 1.200,00 eura, sve uvećano za pripadajući PDV od 25% iznos od 300,00 eura eura, što ukupno čini 1.500,00 eura sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 150,00 eura i pristojba na tužbu u iznosu od 33,18 eura, tako da ukupan trošakl iznosi 1.683,18 eura.
Na trošak je dosuđena i zakonska zatezna kamata koja teče od presuđenja.
20. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci.
U Donjoj Stubici, 28. kolovoza 2025.god.
Sudac
Vesna Posavec
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu, pismeno, a o njoj odlučuje nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
