Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-790/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja UV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Šime Lukačić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. kolovoza 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i zamjenice punomoćnika tužitelja GV, odvjetničke vježbenice kod Šime Lukačića, odvjetnika u Biogradu na Moru, na ročištu za objavu presude 28. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Ispravlja se zemljišnoknjižno stanje u odnosu na k. č. [katastarska čestica], Dočić, maslinik površine 544 m[2] , položena u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda da tužitelja uknjiži kao vlasnika nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica], Dočić, maslinik površine 544 m[2] , položena u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za cijelo, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj na temelju ove presude uknjiži u zemljišnim knjigama kao vlasnik opisane nekretnine, za cijelo, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

II Ispravlja se zemljišnoknjižno stanje u odnosu na k. č. [katastarska čestica], Trišće, pašnjak površine 5971 m[2] , položena u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda da tužitelja uknjiži kao vlasnika nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica], Trišće, pašnjak površine 5971 m[2] , položena u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za cijelo, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj na temelju ove presude uknjiži u zemljišnim knjigama kao vlasnik opisane nekretnine, za cijelo, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju UV, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak postupka u iznosu od 2.853,09 EUR (dvijetisućeosamstopedesettri eura i devet centi) u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 11. travnja 2024. navodi da je rješenjem donesenim na zapisnik Općinskog suda u Zadru, Z-7771/2024 (Z-23563/20) od 12. ožujka 2024. odbijen prigovor tužitelja po brojem Z-23563/2020 te je ostao upis prava vlasništva tuženika na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] položenoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Rješenjem donesenim na zapisnik Općinskog suda u Zadru, Z-7770/2024 (Z- 23561/20) od 12. ožujka 2024. odbijen je prigovor tužitelja po brojem Z-23561/2020 te je ostao upis prava vlasništva tuženika na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] položenoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nadalje navodi da je stvarni vlasnik i posjednik nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica], Dočić, maslinik površine 544 m[2] , položena u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica], Trišće, pašnjak površine 5971 m[2] , položena u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], međutim, zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju te je kao vlasnik navedenih nekretnina uknjižen tuženik. Nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zajedno s k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja jedinstvenu cjelinu ograđenu starim suhozidom te se u granicama suhozida nalazi stari maslinik i dva seljačka stana. Tužiteljev djed TV da je gradio navedeni suhozid i posadio masline. Nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica], Dočić, maslinik, šuma, seljački stan, seljački stan, ukupne površine 5774 m[2] položena u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] je uknjižena kao vlasništvo tužitelja za cijelo. U privitku se dostavlja snimka iz zraka iz 1968. i Hrvatska osnovna karta iz kojih je vidljiv suhozid koji omeđuje k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U privitku se dostavlja i izvod iz katastarskog plana iz kojeg je vidljivo da su na katastarskom planu evidentirana dva objekta na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je predstavljala pašnjak te ju je tužiteljev djed još koristio i za sječu drva za ogrjev. Tužiteljeva obitelj je više od osamdeset godina sjekla stabla koja su se nalazila na navedenoj nekretnini te ih šumar nikada nije sprječavao u tome niti ih kažnjavao. Općepoznata činjenica je da se za vrijeme bivših vlasti strogo vodilo računa da se ne sijeku državne šume te da su šumari pisali prijave koje su mogle rezultirati čak i zatvorskim kaznama. Tužiteljeva djeda TV pok. U naslijedila je tužiteljeva majka HV, a vlasništvo predmetnih nekretnina tužitelj je stekao od svoje majke. Iz navedenog slijedi da je tužitelj osobno i putem prednika u poštenom posjedu predmetnih nekretnina najmanje od početka 20. stoljeća te da njega ni njegove prednike nikada nitko nije smetao u vlasništvu i posjedu tih nekretnina. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 9. svibnja 2025. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako tužba za ispravak, sukladno čl. 197. ZZK predstavlja prejudicijalnu tužbu stvarnopravnog karaktera, te sud u istoj treba u prvom redu ocijeniti pravilnost zemljišnoknjižnog upisa u ispravnom postupku i istom se pobijaju prvotni upisi u postupku ispravka zemljišne knjige. Tužitelj u konkretnom slučaju prije svega treba dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na navedenim nekretninama bio nepravilan odnosno pogrešan, odnosno da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetnih nekretnina, te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Isto tako tužitelj bi se trebao očitovati o tome u čemu se ogleda navodna nepravilnost zk. upisa i u tom smjeru predložiti dokaze, a tek onda dokazivati svoje navodno pravo vlasništva temeljeno prije svega na materijalnim dokazima. Tužitelj u tom smislu nije dostavio niti jedan dokaz, a nije dostavio niti dokaz o tome da bi stjecateljica (Republika Hrvatska) bila nepoštena. Što se tiče dokumentacije koja prileži tužbi, a za koju tužitelj navodi da je temeljem iste stekao navodno pravo vlasništva na gore navedenim nekretninama, ističe se da ista nije podoba za upis prava vlasništva na ime tužiteljice, niti da iz iste proizlazi da bi tužiteljica ispunila pretpostavke koje se po zakonu traže za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini. Isto tako za napomenuti je da se tužitelj poziva na stjecanje prava vlasništva temeljem nasljeđivanja iza pok. djeda TV, kojeg da je naslijedila njegova majka HV, te da je u poštenom posjedu predmetnih čest. zem. od početka 20. st., odnosno da ju je navodno stekao dosjelošću. Tužitelj nije dokazao niti jednim materijalnim dokazom da su njegovi pravni prednici bili u neprekinutom, mirnom i savjesnom posjedu za vrijeme kako se to navodi u tužbi, niti je dokazao slijed stjecanja prava vlasništva od svojih pravnih predaka. Nadalje, iz dostavljenog Programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982-1991., u kojem se u cijelosti nalazi čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere koja je bila u vlasništvu Republike Hrvatske i od koje su nastale obje utužene predmetne čest. zem. Ističe se da rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu počeo je teći tek od odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/1998 tj. od 12. siječnja 2000., dakle jasno je da dosjelošću tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva na šumskom zemljištu. U vremenu od 6. travnja 1941. do 12. siječnja 2000. na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske bio je zastoj dosjedanja. Zaključno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz obvezu naknade troška prouzročenog ovim parničnim postupkom tuženici.

3. Tužitelj je tijekom postupka podneskom od 12. lipnja 2024. naveo da predmetna zemljišta nikada nisu predstavljala šumska zemljišta već su to bila kultivizirana i ograđena zemljišta u vlasništvu tužitelja, a prije toga i njegovih prednika. Osim toga, č.z. 1144/4 k. o. [katastarska općina] stare izmjere imala je površinu od 1454103 m2 što predstavlja ogroman predio Općine Tkon te je potpuno jasno da ta cijela površina nije mogla biti u naravi šuma i da je unutar iste parcele bilo zemljišta u privatnom vlasništvu. Činjenica da predmetna zemljišta nikada nisu predstavljala šumu proizlazi već iz snimke iz zraka iz 1968. godine te iz Hrvatske osnovne karte, a u prilog tome tužitelj je predložio provođenje geodetskog, građevinskog i poljoprivrednog vještačenja te saslušanje svjedoka i stranaka. Kako je opisano u tužbi, u poštenom, mirnom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina bio je još tužiteljev djed TV, a od njega je predmetne nekretnine stekla tužiteljeva majka HV rođ. TV. Tužitelj je vlasništvo i posjed predmetnih nekretnina stekao od svoje majke JV.

4. U dokazne svrhe sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to: zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 4), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 5), izvod iz hrvatske osnovne karte (list spisa 7), preslik katastarskog plana (list spisa 8), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( list spisa 9), Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištem biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982- 1991. ( list spisa 15-16), nalaz i mišljenje Stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. (list spisa 33-38), nalaz i mišljenje Stalne sudske vještakinje za agronomiju i procjenu poljoprivrednog zemljišta Marije Jurić, dipl. agr. (list spisa 42- 52), nalaz i mišljenje Stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjene nekretnina Ante Vukovića, ing. građ. (list spisa 61-73) te je izveden dokaz uviđajem na licu mjesta (list spisa 30-32) te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka RV (list spisa 84-85), CV (list spisa 85-86), PV (list spisa 90) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja UV (list spisa 90-91). Izvršen je uvid u spis ovog suda posl. br. Z-7771/2024, Z-7770/2024, Z-3445/2011/1949, Z- 3445/2011/1948.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] uknjižene kao vlasništvo tuženice za cijelo u postupku preoblikovanja zemljišne knjige.

7. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana vlasnicom predmetnih nekretnina u cijelosti u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i to zapisnikom posl. br. Z-3445/2011/1948 i Z-3445/2011/1949.

8. Sporno je s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava, je li sud u ispravnom postupku donio valjanu odluku o prigovoru ovdje tužitelja.

9. Odredbom članka 197. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17. - u daljnjem tekstu: ZZK/96.) odnosno odredbom članka 205. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19. i 128/22., u daljnjem tekstu: ZZK-a) propisano je da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijekom ( tužba za ispravak) imaju pravo: osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku te osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišno knjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.

10. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj povrijeđen u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], odnosno proizlazi da je tuženica neosnovano upisana vlasnicom na predmetnim nekretninama u tom postupku.

11. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj Z-3445/2011/1948 razvidno je da kat. čest. [katastarska čestica] odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] uknjiženog prava vlasništva Republike Hrvatske, dok uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj: Z- 3445/2011/1949 kat. čest. [katastarska čestica] odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica], površine 1454103 m[2] uknjiženog prava vlasništva na ime Republike Hrvatske.

12. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositelja UV podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razvidno je da je odbijen prigovor predlagatelja kao neosnovan te je uknjižba prava vlasništva na predmetnim nekretninama ostala neizmijenjena, a podnositelj ovdje tužitelj je upućen svoje pravo ostvarivati u parnici uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od trideset dana od dana zaključenja rasprave.

13. Uvidom u Potvrdu o uključenosti kat. čest. u šumsko-gospodarski plan od 20. svibnja 2024. (list spisa 23) slijedi da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere površinom od 1454103 m[2] obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje od 1982. do 1991. godine odnosno na dan 16. listopada 1990. kad je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama.

14. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetne nekretnine identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ujedno je utvrđeno da nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] u naravi predstavlja pašnjak, a nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] predstavlja maslinik.

14.1. Iz sačinjene skice sudskog očevida od strane vještaka Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. razvidno je da na skici žutom bojom označena nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 544 m[2] , a također na skici sudskog očevida listu spisa 38 dio obojan žutom bojom nosi oznaku 2232 k. o. [katastarska općina] u površini od 597 m[2] . Ujedno je vještak na skici naznačio suhozide koji egzistiraju i omeđuju predmetne nekretnine, kao i naslagana kamenja koja su poslagana na lomnim točkama kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ujedno kao prilog skici sudskog očevida vještak je izradio preklop predmeta spora sa HOK-om i sa digitalnim orto-fotom iz 1968.

15. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Marije Jurić, dipl. ing. agr. od 1. rujna 2024. (list spisa 42-52) proizlazi da nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] je sa svih strana ograđena suhozidom, obrasla zbog čega je nepristupačna za procjenu starosti stabala. Nadalje, kat. čest. [katastarska čestica] je dijelom ograđena kamenim suhozidom, u naravi pašnjak na kojem se nalaze dvije stare masline, koje su starije od 50 godina. U sačinjenom nalazu i mišljenju stalna sudska vještakinja je navela da procjena starosti nasada može varirati ovisno o sorti, geografskom položaju, klimatskim uvjetima, reljefu, tlu, uvjetima uzgoja i ostalim čimbenicima koji utječu na rast i razvoj biljaka. Navedene godine starosti mogu odstupati iz spomenutih razloga pa da zbog tog razloga sačinjeni nalaz i mišljenje obuhvaća približnu procjenu. Ujedno nalazu i mišljenju prileže fotografije zatečenog stanja na licu mjesta.

16. Stalni sudski vještak Ante Vuković, ing. građ. je u svom nalazu i mišljenju (list spisa 61-73) naveo da kameni suhozidi ograđuju kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa svih strana, dok na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nisu vidljivi vanjski međni kameni suhizidi, ujedno je priložio fotografiju koja predočava pokazanu gomilu kamenja pokazana od strane tužitelja i koja označava jednu vanjsku točku kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U svom nalazu i mišljenju vještak je naveo da na temelju samog očevida i službenog zračnog snimka iz 1959. i 1977. godine dobivenih od DGU, da su zatečeni pokazani suhozidi izgrađeni dijelom stariji od 1595., a dijelom stariji od 1977.

17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka kao stručnim i objektivnima, izrađenih u skladu s nalogom suda. Ujedno niti stranke nisu imale primjedbe na naprijed citirane nalaze stalnih sudskih vještaka.

18. Svjedokinja RV je u svom iskazu (list spisa 84-85) navela da su joj poznate predmetne parcele, lokalnog naziva "Trišće" i "Dočić". U pogledu nekretnine "Trišće" navodi da joj je ista poznata i zna da ona vodi uz put prema moru i ta zemlja da je oduvijek bila "Šandrićeva zemlja" i da nisu imali pravo prilaza. Nikada nisu na toj parceli ništa ubrali niti sjekli jer je to bila privatna zemlja od TV koji je bio djed UV. TV se jako dobro sjeća jer ju je on čuvao zajedno sa suprugom kad je bila dijete. Kao dijete je znala s majkom prolaziti pokraj ove parcele jer su na tom području gonili blago, a znali su prolaziti kad je s majkom išla po drva za ogrjev pa bi tako nosili tanko lišće "muravinu" s čim su hranili ovce, a sa debljim granjem su se grijali. TV je na ovoj parceli držao blago, a dijelom je obrađivao predmetnu parcelu sadnjom maslina. Poznato joj je da je parcela i ograđena suhozidom na ovom dijelu gdje su masline. Poslije TV ovu zemlju je naslijedila njegova kćer HV. Poznato joj je da je pokojni TV imao još djece, imao je još trojicu sinova, ali oni su svi poginuli u ratu. Što se tiče nekretnine G navodi da joj je ista također dobro poznata jer su se nekad u slučaju velike bure znali tamo sakriti. A tako zna da se na ovoj parceli nalaze velika stabla maslina i da je ograđena suhozidom sa svih strana. Te masline pamti da su oduvijek na toj parceli zasađene prije pokojnog KV. To zaključuje jer su te masline bile velike i tada kad sam je bila još djevojka . Pamti da je postojalo jedno stablo voćke na toj parceli, a kao također i na Trišću pokojni TV držao ovce. Čak na ovoj parceli je postojala jedna mala kućica od suhozida gdje je TV držao blago, a ona postoji i danas na toj parceli. Jednako kao i parcela Trišće poznato joj je da ona danas pripada UV koji je to stekao od majke JV. Nije joj poznato da bi obitelji TV, pa tako tužitelju itko branio vlasništvo ovih parcela. Na parceli Trišće je bilo šume pored maslina, ali nisu vodili računa o tome jer je to bila privatna zemlja. Poznavala je tadašnjeg lugara, ŠV, u pogledu parcela Trišće i Dočić nije joj poznato da bi lugar branio obitelji T korištenje tih parcela već je on branio samo državno zemljište koje su u mjestu zvali "Komunada", dok se privatno zemljište zvalo "Branjevina". Na poseban upit je iskazala da je već sa svojih12 do 15 godina prolazila pored ovih parcela i već tada su postojali suhozidi zbog čega pretpostavlja da su postojali još prije pokojnoga TV. IV ima jednu sestru, ali koliko joj je poznato oni su se podijelili, a njegova sestra H je dobila drugu zemlju. Danas predmetne parcele koristi IV, održavajući masline te za sječu drva za ogrjev.

19. Svjedok CV je u svom iskazu (list spisa 85-86) naveo da su mu poznate da su mu poznate predmetne parcele, a koje danas UV. Jedna parcela da je lokalnog naziva Dočić i sjeća se da je na toj parceli viđao Stanislavove roditelje majku ŽV i oca ŠV koji su tamo čuvali ovce, sjekli šumu i obrađivali masline. Ističe da se čak sjeća i Stanislavovog djeda pok. TV, a navodi da je imao desetak godina kada je pokojni TV umro. Poznato mu je da je pokojnoga TV naslijedila kćer JV, a poslije JV ova parcela je pripala UV. Zna da UV ima još jednu sestru H, koliko mu je poznato oni su se podijelili i ova parcela je pripala upravo UV. Nije čuo da bi unutar obitelji niti od strane trećih osoba bila spora vezano za ovu parcelu. Pamti još kao dijete kad je bio na toj parceli da je Dočić ograđen sa svih strana suhozidom. Pamti da je većinom bio maslinik. Na poseban upit je naveo da nitko nikada iz Šumarije nije obitelji TV i sada tužitelju branio da se koristi ovom parcelom. Napominje da su mu poznati lugari, ranije je to bio lugar sa [adresa] ŠV, a kasnije je došao lugar iz [adresa] AV. Oni su obilazili okolna područja, ali koliko zna nisu dolazili na ove parcele u posjedu TV. Nadalje je naveo da se parcela pod nazivom Trišće nalazi malo više na brdu i pored te parcele se nalazi jedna staza s kojom je još kao dijete prolazio pa i kasnije, budući da njegova obitelj ima svoje parcele u neposrednoj blizini od 500-tinjak metara od ove parcele Trišće. Trišće je također ograđeno sa suhozidom sa dvije strane, koliko se sjeća. Također je na toj parceli bilo maslina i šume. Napominje da su šumom nazivali i makiju, zapravo je riječ o niskom grmlju. Jednako kao i raniju parcelu J su koristili za obrađivanje maslina, držanje blaga te su sjekli drva za ogrjev. Lugari nisu sprječavali Šandrićima korištenje ove parcele, lugari bi upozoravali kad bi se sjekla šuma na državnom zemljištu pa bi pisali nekad i kazne zbog toga, ali ne i na ovim parcelama jer su lugari držali da je riječ o privatnoj zemlji i da pripada Šandrićima. Zaključno je naveo da su suhozidi postojali na ovoj predmetnoj parceli od kad zna za sebe. Sigurno zna da suhozide nisu zidali njegovi roditelji majka HV i otac ZV. Dakle, suhozid je zidao ili njegov djed ili još dalji preci. Također što se tiče maslina riječ je o starim stablima maslina koje je sadio ili djed TV ili netko još ranije iz obitelji.

20. Svjedok PV je u svom iskazu (list spisa 90) naveo da mu nisu poznate predmetne nekretnine navodeći da nema svojih nekretnina u predjelu "Dočić" i "Trišće", ističući da zadnjih dvadeset godina nije zalazio u ovaj predio otoka. Slijedom čega, ovaj sud zaključuje da isti nema nikakvih saznanja o predmetu spora.

21. U svom stranačkom iskazu tužitelj IV (list spisa 90-91) je naveo da je predmetne parcele stekao iza smrti majke pok. JV, a ona iza svog oca djeda pok. TV. Obje parcele su ograđene i to "Dočić" sa svih strana kamenim suhozidom, a parcela "Trišće" je također ograđena dijelom suhozidom, a dijelom naslaganim kamenjima. Po njegovoj procjeni na parceli Dočić se nalazi nekih 12-15 stabala maslina, ne pamti tko ih je zasadio jer su to stare masline, pretpostavlja njegov djed pokojni TV ili čak njegov otac. Na parceli Trišće jedan dio je obradiv gdje su zasađene masline, a na drugom dijelu te površine se nalazi poneko stablo crnike i slično te se ta parcele pretežno koristilo za sječu drva za ogrjev te se na ovoj parceli čuvalo blago. Od kad zna za sebe, oni su na ovom terenu čuvali ovce, čuvao je i on dok je još kao dijete od desetak godina, a blago je imao još djed TV koji je umro 1971. godine. Taj cijeli kompleks parcela je oduvijek u posjedu obitelji TV, odnosno koliko pamti pokojnog djeda TV. Djed je imao tri sina koja su sva trojica poginula u ratu, a imao je i tri kćeri koje su dobile zemlju na nekom drugom mjestu, podijelili su se ima sigurno trideset godina. Njegova majka je živjela sa djedom tako da je njoj pripao najveći dio. Ove dvije parcele su njemu pripale i to nitko unutar obitelji ili netko treći nije osporavao. Istaknuo je da je poznavao sve lugare, to su bili ŠV, AV i R, a nikada nije čuo da bi djed ili netko treći dobio kaznu za korištenje ovih parcela. Što se tiče nekretnine C navodi da se unutar tog terena nalaze dvije zasebne obradive površine, u jednom dijelu se nalazi jedna maslina, a u tom drugom odvojenom dijelu tri stabla maslina i ta dva dijela su ograđena debelim suhozidima i također su u njegovom vlasništvu. Ta dva odvojena dijela imaju svoju katastarsku oznaku još od prije od Austro-ugarske.

22. Prema odredbi članka 114. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

23. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću predstavlja originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona posjedovanjem određene stvari kroz zakonom određeno vrijeme i pod uvjetom da takav posjed ima određenu kakvoću.

24. Odredbom članka 159. stavka 1. ZVDSP propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

24.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

24.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

25. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

26. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

27. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

28. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

29. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetnih nekretnina jer su posjed vršili samostalno, jer su tim nekretninama gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, a upisani vlasnik svo vrijeme, niz godina, bio je potpuno pasivan u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretninama i svojatanju nekog prava na istoj, pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.).

30. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka RV (rođene 1942.) i OV (rođen 1958.) koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetnih nekretnina koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, a ujedno cijeneći da su svjedoci mještani male sredine mjesta [adresa] (gdje se i nalaze predmetne nekretnine) u kojoj su mještani međusobno povezani (svjedok OV ima vlastitu parcelu u neposrednoj lokalnog naziva Trišće, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), da su imajući u obzir navedeno iskazivali iscrpno i suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, pa je sud iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i ostalim izvedenim dokazima tijekom postupka. Pa su svjedoci suglasno iskazali da su predmetne nekretnine ranije bile u posjedu tužiteljevog djeda TV, da je riječ o parcelama lokalnog naziva „Trišiće“ i „Dočić“, da je parcela „Dočić“ oduvijek ograđena suhozidom sa svih strana, a na kojima je pokojni djed tužitelja ranije čuvao ovce, obrađivao masline te sjekao šumu za ogrjev, a na jednak način da je koristio i potonju nekretninu. Nakon smrti pokojnog TV parcele da je nastavila koristiti njegova kćer ŽV, za koju je svjedok OV dodatno iskazao da ju je znao viđati na terenu „ G“ zajedno sa suprugom ZV koja je jednako kao i njezin pok. otac sjekla šumu za ogrjev, obrađivala masline te držala blago na isti način kao i njegovi roditelji, a zatim tužitelj. Svjedoci su suglasno iskazali kako vezano za ove parcele nikad nisu čuli za spor unutar obitelji, kao i da bi netko treći pa tako niti iz Šumarije osporavao tužitelju i njegovim prednicima posjedovanje i korištenje ove parcele.

31. U odnosu na Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima zadarskog užeg područja krša za razdoblje 1982. -1991. ( odnosno na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakon o šumama), po stavu ovog suda tuženica ne bi samo radi toga stekla pravo vlasništva prema odredbi čl. 16. Zakona o šumama, posebno stoga što su predmetne nekretnine po kulturi upisane kao pašnjak i maslinik, što je sud utvrdio neposrednim opažanjem na licu mjesta, pa tako iskazima saslušanih svjedoka. ( vidjeti odluku Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, posl.br. Gž Zk-291/17-2 od 12. listopada 2017.). Naime, prema utvrđenjima ovoga suda, a koja tijekom postupka nije sporila niti tuženica, riječ je o kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je opisno navedena kao maslinik u zemljišnoj knjizi, nesporno ograđena kamenim suhozidima sa svih strana, što proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka RV i OV, a što potkrjepljuje i sačinjeni nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke da su predmetni suhozidi izgrađeni prije 1959., a dijelom 1977. Prilikom uviđaja na licu mjesta, predmetnoj parceli se nije moglo pristupiti zbog nepristupačnosti iste, međutim nesporno je da je ova nekretnina sa svih strana ograđena kamenim suhozidom, a u pogledu iste su prednje navedeni svjedoci jasno iskazivali da ju je u cijeloj njezinoj površini posjedovao još djed tužitelja TV, a potom njegova kćer HV, a končano ovdje tužitelj. Nadalje iz izvedenih dokaza, prije svega iz nalaza i mišljenja vještakinja za poljoprivredu Marije Jurić proizlazi da su sva zatečena stabla maslina na nekretnini kat. čest. [katastarska čestica], "Trišće", u naravi opisana kao pašnjak, starija od 50 godina. Slijedom navedenog predmetne nekretnine se nalaze u posjedu tužitelja i njegovih prednika najkasnije od 60-ih godina prošlog stoljeća, a na kojim nekretninama nitko treći nikad nije polagao pravo vlasništva, iz čega slijedi da na dan stupanja na snagu ZID ZŠ-a 16. listopada 1990., (kojim je Republika Hrvatska postala vlasnikom šuma i šumskog zemljišta), iste nisu predstavljale šumu (niti šumsko zemljište).

31.2.Uviđajem na licu mjesta, što je razvidno iz priležećih fotografija nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka, očito je da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije bila pogodna za bavljenje poljoprivredom što su potvrdili i saslušani svjedoci navodeći da se ova nekretnina koristila za držanje blaga, sječu šume za ogrjev te sadnjom (održavanjem) maslina. U tom kontekstu za navesti je da, iako je tužitelj u stranačkom iskazu naveo da je još kao dijete držao blago na ovom terenu, na kojem se nalaze stara stabla maslina, dade se zaključiti da danas isti ne drži blago niti da bi zasadio nova stabla maslina i slično. Iako se očito parcela danas ne koristi na način kao i ranije te da ista predstavlja napušteni maslinik, za navesti je da prema odredbi članka 19. stavka 2. ZVDSP smatra se da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba to dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao. Teret dokaza da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao u tom slučaju je na onome tko tvrdi suprotno. No, u ovom slučaju tuženica uopće ne tvrdi, a posljedično tome i ne dokazuje da posjed tužitelja prestao ( ili da bi bio prekinut). Upravo suprotno, iz činjeničnih utvrđenja tijekom postupka proizlazi da danas obje predmetne nekretnine danas posjeduje tužitelj, a ranije kao što je prednje obrazloženo još najkasnije djed tužitelja TV.

31.3 Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine" broj 41/90, dalje ZID ZOŠ), te su od toga dana šume i šumsko zemljište koje su do tada bile u društvenom vlasništvu, postale vlasništvo Republike Hrvatske, s time da se prema odredbi čl. 4. ZOŠ-a, šumom prema tom Zakonu smatralo zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari, a da se šumom nisu smatrale odvojene skupine šumskog drveća na površini do 10 ari, šumski rasadnici, vjetrobrani, pojasevi, drvoredi, ni parkovi u naseljenim mjestima, dok se šumskim zemljištem, prema tom Zakonu, smatralo zemljište na kojem se uzgaja šuma ili koje je zbog svojih prirodnih osobina i uvjeta gospodarenja predviđeno kao najpovoljnije za uzgajanje šuma.

31.3. Slijedom provedenih dokaza, nekretnine koje su predmet ovog postupka, najmanje od šezdesetih godina prošlog stoljeća, po svojoj naravi nisu šume niti šumsko zemljište. U svakom slučaju, za ukazati je da Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju poslovni broj Revd-3164/2022-2 od 24. siječnja 2023. nije dopustio reviziju jer je o pitanju stjecanja prava vlasništva dosjelošću na šumskom zemljištu zauzeto pravno shvaćanje (npr. u odlukama poslovni broj Rev-1424/2021 od 4. siječnja 2022., Rev-291/2014-2 od 17. travnja 2018., Rev-3014/2019 od 12. svibnja 2020.). Prema pravnom shvaćanju iz tih odluka za takve nekretnine treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, kao i vrijeme nakon toga, sve do 17. studenoga 1999.

32. Slijedom svih naprijed izvedenih dokaza, sud je utvrdio da su predmetne nekretnine u cijelosti uživane po prednicima tužitelja, koju je koristio još djed tužitelja pok. TV na način da je iste koristio za obrađivanje maslina, ispašu blaga i sječu drva za ogrjev, a potom na jednak način i tužiteljeva majka HV, a potom tužitelj koji je predmetne nekretnine koristio na isti način kao i njegov otac održavanjem stabala maslina koje se i danas nalaze ( na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je sud utvrdio uviđajem na licu mjesta), a koje nitko nikada nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju spornih nekretnina koje su jasno omeđene od susjednih nekretnina i to suhozidom i međnim kamenjima, dok iz orto-foto snimki iz 1968. ( list spisa 34-36) je razvidno da su obje parcele i tada bile istog oblika i u istim gabaritima, manifestirajući vlasničkopravna ovlaštenja na očigled svih, pa su po stavu ovog suda predmetne nekretnine još od najkasnije šezdesetih godina prošlog stoljeća, u samostalnom posjedu tužiteljevog prednika pa sve do tužitelja kojeg nitko nikada niti unutar obitelji niti netko treći nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju spornih nekretnina, pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja.

33. Zaključno, za ukazati je da je pogrešan pravni stav tuženice koji je iznijela u odgovoru na tužbu navodeći da bi u tužbi za ispravak tužitelj trebao prije svega dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na navedenim nekretninama pogrešan odnosno da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetnih nekretnina te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Naime, predmet ove parnice nije tužba radi ispravka pogrešnog upisa u smislu odredbe članka 135. stavka 4. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19., dalje u tekstu: ZZK), već tužba za ispravak u smislu odredbe članka 205. ZZK, koja se može podnijeti u postupku osnivanja i preoblikovanja zemljišnih knjiga, odnosno u pojedinačnom ispravnom postupku. Stoga pogrešan je stav tuženice da je tužitelj u konkretnom slučaju, prije svega, trebao dokazati da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetnih nekretnina i da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa jer se u parničnom postupku pokrenutom tužbom za ispravak izvode svi dokazi nužni za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, a sud donosi odluku na temelju svih izvedenih dokaza. Tužba za ispravak kojom se zahtjeva brisanje ili ispravak upisa provedenog u ispravnom postupku bit će osnovana ako parnični sud utvrdi da je na temelju odluke suda o prijavi ili prigovoru proveden upis za koji nisu bile ispunjene sve pretpostavke pa se zbog toga zemljišnoknjižno stanje razlikuje od stvarnopravnog stanja nekretnine, a što je sud u konkretnom slučaju, na temelju naprijed izvedenih dokaza našao utvrđenim.

34. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev, pa je odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke presude.

35. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa) tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

35.1. Tužitelju je prema vrijednosti predmeta spora (1.327,23 EUR) priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 13. lipnja 2024., 15. srpnja 2024., 9. lipnja 2025. i 21. kolovoza 2025. (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife) od po 100 bodova. Dakle, tužitelju je priznato ukupno 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.000,00 EUR, a uvećano za PDV od 25 % iznosi 1.250,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 1.550,00 EUR, iznos sudske pristojbe za sudsku pristojbu na ovu presudu u iznosu od 53,09 EUR, s obzirom je upravo tužitelj pristojbeni obveznik plaćanja iste. Slijedom čega, tužitelju je priznat ukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 2.853,09 EUR. Nadalje, tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 53,09 EUR jer iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije platio sudsku pristojbu na tužbu niti ga je sud pozvao na plaćanja iste, pa u takvom slučaju ne može osnovano tražiti naknadu tih troškova od tuženice. ( odluka VSRH, posl.br. Rev-158/2021-2 od 27. veljače 2024.), slijedom čega je u ovom dijelu odnosno za iznos od 53,09 EUR, odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan, pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

36. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 28. kolovoza 2025.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćniku Šimi Lukačiću, odvjetniku u Biogradu na Moru

- tuženici po zz Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel.