REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-727/2023-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja ZF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Denis Pedić, odvjetnik u Popovači, protiv tuženika MONTER-STROJARSKE MONTAŽE d.d., Zagreb, Ulica Oktavijana Miletića 2, OIB: 13887374452, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Kuren, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. lipnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ŽF, odvjetničkog vježbenika i zamjenice punomoćnika tuženika PF, odvjetničke vježbenice, 28. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku MONTER-STROJARSKE MONTAŽE d.d., Zagreb, Ulica Oktavijana Miletića 2, OIB 13887374452 da tužitelju ZF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.618,91 EUR bruto sa zateznim kamatama i to:

- na iznos od 58,23 EUR počam od 16. svibnja 2018.g.,

- na iznos od 63,78 EUR počam od 16. lipnja 2018.g.

- na iznos od 60,00 EUR počam od 16. srpnja 2018.g.

- na iznos od 62,85 EUR počam od 16. kolovoza 2018.g.

- na iznos od 65,71 EUR počam od 16. rujna 2018.g.

- na iznos od 57,14 EUR počam od 16. listopada 2018.g.

- na iznos od 65,71 EUR počam od 16. studeni 2018.g.,

- na iznos od 62,85 EUR počam od 16. prosinca 2018.g.,

- na iznos od 60,00 EUR počam od 16. siječnja 2019.g.,

- na iznos od 65,71 EUR počam od 16. veljače 2019.g,

- na iznos od 57,14 EUR počam od 16. ožujka 2019.g.,

- na iznos od 60,00 EUR počam od 16. travnja 2019.g.

- na iznos od 62,85 EUR počam od 16. svibnja 2019.g,

- na iznos od 65,71 EUR počam od 16. lipnja 2019.g.,

- na iznos od 58,82 EUR počam od 16. srpnja 2019.g.,

- na iznos od 67,64 EUR počam od 16. kolovoza 2019.g.,

- na iznos od 64,70 EUR počam od 16. rujna 2019.g.,

- na iznos od 61,76 EUR počam od 16. listopada 2019.g.,

- na iznos od 67,64 EUR počam od 16. studenog 2019.g.,

- na iznos od 61,76 EUR počam od 16. prosinca 2019.g.,

- na iznos od 64,70 EUR počam od 16. siječnja 2020.g.,

- na iznos od 67,26 EUR počam od 16. veljače 2020.g.,

- na iznos od 59,25 EUR počam od 16. ožujka 2020.g.,

- na iznos od 64,33 EUR počam od 16. travnja 2020.g.

- na iznos od 65,17 EUR počam od 16. svibnja 2020.g,

- na iznos od 62,21 EUR počam od 16. lipnja 2020.g.,

- na iznos od 66,17 EUR počam od 16. srpnja 2020.g.,

- na iznos od 69,18 EUR počam od 16. kolovoza 2020.g.,

- na iznos od 56,33 EUR počam od 16. rujna 2020.g.,

- na iznos od 66,17 EUR počam od 16. listopada 2020.g.,

- na iznos od 59,34 EUR počam od 16. studenog 2020.g.,

- na iznos od 70,78 EUR počam od 16. prosinca 2020.g.,

- na iznos od 69,18 EUR počam od 16. siječnja 2021.g.,

- na iznos od 63,52 EUR počam od 16. veljače 2021.g.,

- na iznos od 60,50 EUR počam od 16. ožujka 2021.g.,

- na iznos od 69,57 EUR počam od 16. travnja 2021.g.

- na iznos od 66,55 EUR počam od 16. svibnja 2021.g,

- na iznos od 63,52 EUR počam od 16. lipnja 2021.g.,

- na iznos od 68,40 EUR počam od 16. srpnja 2021.g.,

- na iznos od 68,40 EUR počam od 16. kolovoza 2021.g.,

- na iznos od 68,40 EUR počam od 16. rujna 2021.g.,

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, prema stopi koja se određuje do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku MONTER-STROJARSKE MONTAŽE d.d., Zagreb, Ulica Oktavijana Miletića 2, OIB 13887374452 da tužitelju ZF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog od 2.812,50 eura postupka sa zateznim kamatama tekućim od 28.8.2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu isplate poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima naknade plaće, te zahtjev za naknadom parničnog troška u preostalom dijelu preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlenik tuženika u vremenskom razdoblju od 1985. do 31.8.2021., te je radni odnos tužitelja prestao na temelju Sporazuma od 23.7.2021. Na tuženika i njegove zaposlenike od 1.4.2018. pa nadalje primjenjuje se Kolektivni ugovor od 15.3.2018. (dalje: KU) Sukladno članku 53. KU dodatak za radni staž (minuli rad) reguliran je na način da se "osnovna plaća radnika povećava za svaku godinu radnog staža za 0,5 posto od osnovne plaće". Osnovna plaća definirana je u članku 49. istog Kolektivnog ugovora i ista je individualizirana za svakog radnika ovisno o složenosti poslova pojedinog radnog mjesta. U članku 50. istog Kolektivnog ugovora definirana je i najniža osnovna plaća za najjednostavnije poslove u visini od 3.500 kuna mjesečno. Tuženik nije tužitelju ispravno obračunavao i isplaćivao po toj osnovi njegove pripadajuće mjesečne bruto iznose povećanja plaće za vremensko razdoblje od 1.4.2018. do 31.8.2021. Izračunata razlika u bruto plaćama nastaje uslijed pogrešnog izračuna dodatka za radni staž kojeg je poslodavac, ovdje tuženik obračunavao na najnižu osnovnu plaću od 3.500,00 kuna umjesto na pripadajuću bruto plaću svakog pojedinog zaposlenika. Tuženik nije tužitelju izdavao platne liste niti je iste htio dostaviti na zahtjev njegovom punomoćniku pa je tužitelj bio primoran podnijeti tzv. stupnjevitu tužbu temeljem čl.186 b Zakona o parničnom postupku, te tužitelj zadržava pravo nakon dostave podataka od strane tuženika i provođenja financijskog vještačenja uskladiti zahtjev s nalazom i mišljenjem istoga. Tužitelj ističe da je od 1.8. 2022. tuženik kao poslodavac počeo ispravno isplaćivati zaposlenicima pripadajuću cjelokupnu bruto plaću sa povećanjem sukladno čl. 53. Kolektivnog ugovora. Slijedom svega navedenoga, tužbenim zahtjevom postavljenim u podnesku od 16.5.2025. tužitelj potražuje od tuženika s osnove razlike neisplaćene plaće ukupan iznos od 2.618,91 eura uz naknadu parničnih troškova sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da u konkretnoj pravnoj stvari uopće nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe i to iz razloga što je tužitelj svaki mjesec primao plaću, odnosno naknadu plaće, a tuženik je u potpunosti postupio u skladu sa odredbom 93. st.1. Zakona o radu te je tužitelju kao radniku u zakonom propisanom roku dostavio obračune iz kojeg je vidljivo na koji način je utvrđen iznos njegove plaće. Tuženik ističe da je tužitelj prekludiran u podnošenju ove tužbe jer da nije podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava ukoliko bi bilo točno da mu tuženik nije predavao obračune plaća, sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu. Nadalje navodi da tužitelj u tužbi niti tvrdi niti dokazuje da bi njegova osnovna plaća bila veća od one koja je člankom 50. st. 1. Kolektivnog ugovora bila određena kao najniža odnosno da bi došlo do njezine korekcije na prijedlog bilo koje ugovorne strane Kolektivnog ugovora. U odnosu na navode tužitelja da je tuženik počevši od 1.8.2022. počeo ispravno isplaćivati zaposlenicima pripadajuću cjelokupnu bruto plaću sa povećanjem sukladno čl. 53. Kolektivnog ugovora, tuženik ističe kako je tužitelju radni odnos kod njega prestao sa danom 31.8.2021. Obzirom na datum prestanka radnog odnosa sasvim su irelevantne tvrdnje tužitelja u tom dijelu. Nota bene, iznoseći takve tvrdnje tužitelj u potpunosti ignorira činjenicu da je između ovdje tuženika i Sindikata graditeljstva Hrvatske dana 27. srpnja 2022. godine zaključen novi Kolektivni ugovor. Tuženik opreza radi ističe prigovor zastare na novčana potraživanja koja tužitelj potražuje tužbom s osnove radnog odnosa. Slijedom navedenog tuženik predlaže sudu da odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom i obveže ga na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u isprave u spisu. Odbijen je prijedlog stranaka za provođenjem personalnih dokaza kao suvišan s obzirom da je predmet spora isplata razlike plaće što se ne dokazuje personalnim dokazima već isključivo materijalnim dokazima i to knjigovodstvenim ispravama koje dokazuju visinu isplaćene plaće te knjigovodstveno financijskim vještačenjem.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao bivšeg radnika tuženika za isplatom razlike plaće zbog pogrešno obračunate osnovice.

6. Iz navoda stranaka i isprava u spisu proizlazi da nije sporno da je tužitelj bio radnik tuženika u razdoblju od 1985. do 31.8.2021. Sve ostalo je sporno. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, sporno je da li je tuženik kao poslodavac tužitelju kao radniku predavao obračune plaća svaki mjesec, da li mu je pravilno obračunao i isplatio plaću u utuženom razdoblju od 1.4.2018. do 31.8.2021., da li je potraživanje tužitelja u zastari.

7. Tužitelj tvrdi da mu tuženik nije pravilno obračunao i isplatio plaću za obavljeni rad za razdoblje od 1.4.2018. do 31.8.2021. te da izračunata razlika u bruto plaćama nastaje uslijed pogrešnog izračuna dodatka za radni staž kojeg je poslodavac, ovdje tuženik, obračunavao na najnižu osnovnu plaću od 3.500,00 kuna umjesto na pripadajuću bruto plaću svakog pojedinog zaposlenika. Ujedno ističe da mu tuženik kao poslodavac nije predavao obračune plaća, a niti je isto htio predati na zahtjev njegova odvjetnika.

8. Tuženik tvrdi da su tužitelju kao radniku predavani obračuni plaća te da mu je plaća u cijelosti isplaćena.

9. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

10. U radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu (čl. 8. st. 1. ZR) .

11. Plaća, u smislu Zakona o radu, je primitak radnika koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu (čl. 90. st. 1. ZR). Poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću iz stavka 1. ovoga članka, koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

12. Plaća se može sastojati od:

1. osnovne odnosno ugovorene plaće

2. dodataka

3. ostalih primitaka (čl. 90. st. 3. ZR).

13. Dodaci iz članka 90. st. 3. toč. 2. ZR su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod određenim uvjetima (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnoga staža i sl.), odnosno koje u skladu s propisanim, utvrđenim ili ugovorenim kriterijima i visini ostvaruje ovisno o ostvarenim rezultatima poslovanja i radnoj uspješnosti (stimulacija i sl.).

14. Poslodavac je dužan dodatke iz čl. 90. st. 3. toč. 2. ZR obračunati u iznosu i na način koji je utvrđen posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje plaće iz članka 94. stavka 1. ZR ne smije obračunati na iznos manji od iznosa minimalne plaće u skladu s posebnim propisima.

15. Plaća iz čl. 90. stavka 1. ZR je plaća u bruto iznosu koji se sastoji od iznosa za isplatu radniku i javnih davanja iz plaće u skladu s posebnim propisima.

16. Prema Kolektivnom ugovoru od 15.3.2018. koji je bio na snazi kod tuženika u utuženom razdoblju u čl. 53. propisano je da se osnovna plaća radnika povećava za svaku navršenu godinu radnog staža za 0,5 posto od osnovne plaće.

17. Nije osnovan prigovor prekluzije kojeg ističe tuženik jer je predmet spora novčano potraživanje iz radnog odnosa slijedom čega tužitelj nije bio u obvezi prethodno podnijeti zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava poslodavcu, a kako to propisuje odredba čl. 90. st. 3. ZR.

18. Nije osnovan ni prigovor zastare jer nije protekao petogodišnji zastarni rok do najstarijeg potraživanja 16.5.2018. do podnošenja tužbe 12.5.2023. (čl. 139. u vezi s čl. 232. st. 2. ZR).

19. Odredbom čl. 299. st. 1. ZPP propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stavak 2. istog članka propisuje da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. tog članka sud neće uzeti u obzir.

20. Odredba čl. 233. ZPP propisuje u stavku 1. da u situaciji kad se jedna stranka poziva na ispravu i tvrdi da se ona nalazi kod druge stranke, sud će tu stranku pozvati da podnese ispravu, ostavljajući joj za to određeni rok. Stavak 5. istog članka propisuje da će sud, s obzirom na sve okolnosti, po svom uvjerenju cijeniti od kakva je značenja što stranka koja drži ispravu neće postupiti po rješenju suda kojim joj se nalaže da podnese ispravu.

21. Imajući na umu slijedeće činjenice:

- da je u ovom postupku određeno provođenje financijskog vještačenja rješenjem od 15.3.2024. na koje se tuženik žalio te je prvostupanjski sud odbacio žalbu tuženika rješenjem od 3.4.2024. a isto je po žalbi tuženika potvrđeno drugostupanjskim rješenjem,

- da je potom prvostupanjski sud po drugi put naložio tuženiku dostaviti isprave za provođenje vještačenja na koje rješenje se tuženik žalio a koja žalba je odbačena od strane prvostupanjskog suda rješenjem od 12.11.2024., a isto je potvrđeno od strane drugostupanjskog suda,

- da zbog postupanja tuženika i nedostavljanja isprava za provođenje financijskog vještačenja isto nije bilo moguće provesti,

- da tuženik ničim nije dokazao da je tužitelju u cijelosti isplaćena plaća sa svim pripadajućim dodacima, dakle i sa utuženim dodatkom na staž,

sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221a. ZPP u cijelosti uzeo dokazanim navode tužitelja glede osnovanosti i visine neisplaćene razlike plaće zbog umanjenog dodatka na staž, a kraj činjenice da je tužitelj radio kod tuženika 36 godina, i sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 92. ZR u svezi sa čl. 53. KU, dosudio tužitelju s osnova neisplaćene razlike plaće zbog umanjene osnovice za staž traženi iznos od ukupno 2.618,91 eura.

22. Prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 155/23, u daljem tekstu ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zatezne kamate, stoga je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO, tekuće od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec (čl. 92. st. 4. ZR), kako je to tužitelj pravilno i zatražio, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza sadržan u bruto plaći.

23. Odbijen je zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. i članka 155. stavka 1. ZPP, te su troškovi dosuđeni tužitelju koji je u pretežnom dijelu uspio u postupku (odbijen djelomično sa kamatama), sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 2.618,91 eura.

25. Tužitelju su priznati troškovi za:

- sastav tužbe od 200,00 eura (Tbr.7/1),

- sastav podneska od 19.9.2023. od 200,00 eura (Tbr.8/1),

- zastupanje na ročištu 5.2.2024. od 200,00 eura (Tbr. 9/1),

- sastav odgovora na žalbu od 28.3.2024. od 200,00 eura (Tbr.10/6),

- sastav podneska od 8.4.2024. od 50,00 eura (Tbr.8/4),

- sastav podneska od 25.4.2024. od 200,00 eura (Tbr.8/1),

- sastav odgovora na žalbu od 8.5.2024. od 200,00 eura (Tbr.10/6),

- sastav podneska od 13.11.2024. od 200,00 eura (Tbr.8/1),

- sastav odgovora na žalbu od 8.1.2025. od 200,00 eura (Tbr.10/6),

- sastav podneska od 14.3.2025. od 200,00 eura (Tbr.8/1),

- sastav podneska od 16.5.2025. od 200,00 eura (Tbr.8/1),

- zastupanje na ročištu 10.6.2025. od 200,00 eura (Tbr. 9/1),

što ukupno iznosi 2.250,00 eura, uvećano za ODV od 25% što sve ukupno iznosi 2.812,50 eura.

26. Tužitelj nema pravo na naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu presude jer mu isti nije ni nastao.

27. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

28. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu, 28. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku