Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: P-1094/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Andreji Žigante, u pravnoj stvari tužitelja ŽV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkog ureda Gregović, iz Rijeke, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 28. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 628-50- 3133711 sklopljenog 8. studenog 2005. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, a kojom je ugovoreno plaćanje naknade od 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita koja se naplaćuje jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita.

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe čl. 9. Ugovora o kreditu broj:628- 503133711 sklopljenog 8. studenog 2005. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, a kojom je ugovoreno kako korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 407,61 EUR s pripadajućom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 30. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na 301,91 EUR od 11.11.2005. pa do isplate, a na 105,70 EUR od 15.1.2011. pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su 8. studenog 2005. tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj: 628-50-3133711 (dalje u tekstu: ugovor o kreditu) kojim je tužitelju odobren kredit radi kupnje vozila u iznosu 14.419,81 CHF u kunskoj protuvrijednosti dok je u članku 3. navedeno kako je tužitelj obvezan platiti naknadu od 3,30% od iznosa kredita, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita (tzv. ulazna naknada). Također, tužitelju je, sukladno čl. 9. ugovora o kreditu, naplaćena i naknada za prijevremenu otplatu kredita.

Tužitelj smatra kako je naplaćivanje naknade za obradu kredita (ulazne naknade) i naknade za prijevremenu otplatu kredita (izlazne naknade) nepošteno i ništetno i to iz razloga kako slijedi.

Odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 i 46/07, dalje u tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, bilo je propisano kako ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača dok je st. 2. propisano kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

Odredbom čl. 87. st. 1. ZZP propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništava dok je st. 2. propisano kako ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

Odredbom čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, dalje u tekstu: ZOO) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bilo je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni.

Odredbom čl. 4. ZOO propisano je kako su sudionici, u zasnivanju obveznih odnosa iostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO propisano je kako je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

Iz okolnosti da se, u konkretnom slučaju, radi o tipskom ugovoru, da se o spornoj ugovornoj odredbi o ulaznoj naknadi nije ni moglo pregovarati kao i da tuženik nije prezentirao tužitelju o kakvim se točno troškovima radi (tužitelj nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje ulazne naknade i o njezinoj krajnjoj svrsi), može se zaključiti da je primjena sporne ugovorne odredbe prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao potrošača pa je takva ugovorna odredba ništetna. Dodatno, u konkretnom slučaju povrijeđeno je i načelo savjesnosti i poštenja koje podrazumijeva da su sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznih odnosa. Time što tuženik nije dokazao opravdanost ugovaranja sporne ugovorne odredbe u ugovorenom postotku od iznosa kredita proizlazi zaključak da ugovaranjem ulazne naknade nisu pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita.

Odredbom čl. 9. ugovora o kreditu ugovoreno je kako korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi tuženik. Tužitelj je izvršio prijevremenu otplatu kredita te mu je 15.siječnja 2011. naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu 105,70 EUR/796,43 kn. O odredbi ugovora o kreditu kojom je ugovoreno pravo tuženika na naknadu za prijevremenu otplatu kredita nije se pregovaralo.

U odnosu na tijek zatezne kamate, tužitelj ima, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO, pravo na zateznu kamatu od dana plaćanja ulazne naknade i naknade za prijevremenu otplatu kredita budući je tuženik nesavjestan stjecatelj jer je u potrošačkom kreditu koristio nepoštene ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a koje su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača te su, samim time, te ugovorne odredbe ništetne. Također, ističe se kako je upravo tuženik odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi koje je nametnuo tužitelju kao potrošaču bez mogućnosti pregovaranja. Prethodno podnošenju tužbe, tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a koju mogućnost je tuženik otklonio slijedom čega je tužitelj prisiljen svoja prava i pravne interese ostvarivati sudskim putem, no tuženik je dostavio potvrdu o visini i datumu plaćanja ulazne naknade i naknade za prijevremenu otplatu kredita slijedom čega njihove visine ne bi trebale biti sporne. Iz dostavljene potvrde proizlazi kako je 11. studenog 2005. tuženik naplatio ulaznu naknadu u iznosu 301,91 EUR/2.274,77 kn, a 15. siječnja 2011. tuženik je naplatio naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu 105,70 EUR/796,43 kn.

Tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev pobliže opisan u toč. I. – IV. izreke ove presude.

2. Budući da tuženik pozvan da podnese pisani odgovor na tužbu, u ostavljenom roku to nije učinio, to je sud donio presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev jer su ispunjene pretpostavke iz čl. 331. b st. 1. ZPP-a, odnosno tuženiku su tužba i rješenje za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, odnosno ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

3. Temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelju je dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe u iznosu od 100,00 EUR uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 25,00 EUR, tj. ukupan parnični trošak u iznosu od 125,00 EUR.

U Rijeci 28. kolovoza 2025.

Sudac

Andreja Žigante

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku