Poslovni broj: Povrv-35/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, OIB:68419124305, Prisavlje 3, zastupanog po Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri, protiv tuženika DU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, 28. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena te se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika iz Zaprešića, Mirte Marijan poslovni broj Ovrv- 21217/2023 od 3. siječnja 2024. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju 62,08 EUR s pripadajućom zateznom kamatom.

i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev te se ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika iz Zaprešića, Mirte Marijan poslovni broj Ovrv-21217/2023 od 3. siječnja 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1,69 EUR s pripadajućom zateznom kamatom.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj (prije ovrhovoditelj) je 13. studenog 2023. podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženika (prije ovršenika) isplatu iznosa od 53,72 EUR sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinog računa do isplate i trošak ovršnog postupka na temelju čega je javni bilježnik iz Zaprešića, Mirta D donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-21217/2023 od 3. siječnja 2024.

2. Tuženik je protiv istog rješenja o ovrsi uložio pravovremeni prigovor u kojem ističe da je svoju obvezu prema tužitelju izvršio plaćanjem po dostavljenom računu koju je tužitelj slao na njegovu staru adresu. Navodi da je uplata izvršena prije utuženja pa nema mjesta vođenju ovog postupka.

3. Rješenjem poslovni broj Povrv-35/2024 od 15. ožujka 2024. ovaj sud je stavio izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha odnosu na ovršenika i ukinuo provedene radnje, te riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem sud je upozorio stranke da se, obzirom na vrijednost predmeta spora, radi o sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku) i da će se temeljem čl. 456.a. st. 3. ZPP-a provesti pisani postupak, osim ako sud smatra da je potrebno održavanje ročišta ili ako jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog, time da sud može takav prijedlog ukoliko smatra da se, obzirom na sve okolnosti slučaja, pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta.

4. Tužitelj u podnesku od 3. travnja 2024. ističe da tuženik nije pravovremeno podmirio svoje obveze po računima od siječnja do lipnja 2023. Uplata je izvršena 4. prosinca 2023., nakon utuženja, i njome nije u cijelosti podmirena tražbina tužitelja. Navedenom uplatom tuženik je podmirio zateznu kamatu od 2,70 EUR i djelomično glavnicu u iznosu od 62,03 EUR. Preostalo je za podmiriti iznos glavnice od 1,69 EUR i troškove ovršnog postupka. Stoga nije bilo mjesta povlačenju ovršnog prijedloga budući da je plaćanje izvršeno nakon utuženja i njime nije dug plaćen u cijelosti. Predlaže održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u iznosu od 1,69 sa zateznim kamatama od 5. prosinca 2023. do isplate i naložiti tuženiku platiti mu troškove postupka.

5. Tuženik u podnesku od 15.srpnja 2024. ostaje kod navoda iz prigovora. Ističe da nije sporno da je bio obveznik plaćanja HRT pristojbe. Međutim, tuženik je promijenio adresu stanovanja o čemu je obavijestio tužitelja koji mu je nastavio slati račune na staru adresu. Ističe da je svoju obvezu podmirio čim je primio račun. Smatra da nije dužan platiti troškove jer nije njegova odgovornost što je uplata izvršena sa zakašnjenjem.

6. Tužitelj je u podnesku od 3. travnja 2024. djelomično povukao tužbu, čemu se tuženik nije protivio, slijedom čega je sud, temeljem čl. 451. st. 3. u vezi čl. 193. ZPP- a riješio kao u izreci.

7. Sud je pročitao izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 10), izvadak iz evidencije pretplatnika (list 37), saldakonti karticu (list 38-49), specifikaciju obračuna kamata (list 50).

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatom RTV pristojbe u iznosu od 1,69 EUR.

10. Između stranaka je sporno da li je tuženik uplatom od 4. prosinca 2023. u cijelosti podmirio obveze prema računima za siječanj-lipanj 2023., uvećano za zateznu kamatu od dospijeća računa do uplate.

11. Temeljem članka 219. stavak 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode ili dokaze protivnika. U situaciji kad je tuženik dokazao da je izvršio uplatu od 64,73 EUR koja premašuje iznos glavnice od 63,72 EUR, tužitelj je dužan dokazati da je tom uplatom samo djelomično ispunjena utužena tražbina. Tužitelj tvrdi da je izvršenom uplatom u cijelosti podmirena zateznaq kamata, no ne i glavnica u iznosu od 1,69 EUR. Na okolnost visine preostalog duga (po izvršenoj uplati), tužitelj ne dostavlja nikakav dokaz. Tužitelj je trebao dostaviti obračun kamata na dan izvršene uplate što je isti propustio učiniti pa time nije dokazao svoje tvrdnje o samo djelomičnom ispunjenju tražbine. Stoga je zahtjev za isplatom glavnice u iznosu od 1,69 EUR ocijenjen neosnovanim.

12. Stoga je, temeljem čl. 456. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.

13.Tužitelj nema pravo na parnične troškove, niti za povučeni dio zahtjeva.

14. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je tuženik nakon primitka Obavijesti o dugu javnog bilježnika izvršio uplatu kojom je u cijelosti podmirio tražbinu tužitelja.

15. Člankom 14. stavkom 4. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24-dalje: OZ) je propisano da su ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužni ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje. Stavkom 5. je propisano da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni su ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili. Zahtjev za naknadu troškova podnosi se najkasnije u roku od trideset dana od dana završetka postupka. Stavkom 7. je propisano da o troškovima postupka odlučuje sud u ovršnom postupku i u tom postupku određuje, na prijedlog stranke, ovrhu radi njihova ostvarenja.

16. Člankom 158. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) je propisano tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka. Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

17. Primjenjujući navedene zakonske odredbe na činjenično stanje ovog predmeta sud zaključuje da tužitelj nije povukao ovršni prijedlog odmah nakon udovoljenja od strane tuženika zbog čega su nastali daljnji troškovi vođenja postupka. S tim u vezi valja reći da nije u pravu tužitelj kad navodi da tuženik nije u cijelosti podmirio dug pa da je izdavanje rješenja o ovrsi bilo osnovano. Naime, rješenje o ovrsi javnog bilježnika se izdaje radi namirenja glavnice i kamata, dakle glavnog potraživanja radi kojeg je predložena ovrha, dok je rješenje o trošku samo akcesorne naravi te ga sud donosi ako odredi predmetnu ovrhu. Također, nema zapreke da sud o troškovima postupka odluči u ovršnom postupku posebnim rješenjem. Stoga je pravilnom primjenom odredaba Ovršnog zakona, ovrhovoditelj trebao povući ovršni prijedlog nakon što je tuženik platio utuženu tražbinu i potom zahtijevati naknadu troškova ovršnog postupka. Propuštanjem da tako postupi prouzročio je nastanak nepotrebnih troškova sastava prigovora i podnesaka koji su uslijedili nakon upućivanja predmeta u parnicu. Osim toga, tužitelj nema pravo na naknadu troškova jer nije povukao tužbu odmah nakon udovoljenja zahtjevu jer je povukao tužbu godinu 5 mjeseci nakon što je tuženik platio dug.

18. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 28. kolovoza 2025.

S u d a c :

Nives Grubišić Đogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

Presuda se ne može pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st.2. toč.3 ZPP-a.

Žalba protiv presude ne zadržava ovrhu.

DNA:

1. Tužitelj po pun.

2. Tuženik