Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: P Ob-449/2023-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Dijana Selak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], prijavljenog prebivališta [adresa], zastupana po punomoćniku Miši Živaljiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika CS, OIB: [osobni identifikacijski broj], sada bez prijavljenog prebivališta i boravišta u [adresa], u sudskom postupku radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, uz sudjelovanje maloljetnog djeteta MSZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], prijavljenog prebivališta [adresa], zastupana u postupku po posebnoj skrbnici ŽS, dipl. iur. iz Centra za posebno skrbništvo, podružnica Split, nakon održane glavne rasprave uz isključenje javnosti zaključene dana 01.srpnja 2025.g u nazočnosti tužiteljice sa punomoćnikom, te u nazočnosti posebne skrbnice maloljetnog djeteta, na ročištu od 28.kolovoza 2025g. održanog radi donošenja, objave i uručenja presude,

p r e s u d i o  j e  :

I. Mijenja se odluka o roditeljskoj skrbi iz rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1 Ob-49/18 od 07.svibnja 2018.g kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sklopljen između MS OIB: [osobni identifikacijski broj] i PS OIB: [osobni identifikacijski broj] u odnosu zajedničko mal.dijete MSZ OIB: [osobni identifikacijski broj], a mijenja se na način da se presuđuje da će majka MS ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na maloljetno dijete CSZ te samostalno zastupati maloljetno dijete i u bitnim osobnim pravima djeteta iz čl.100.Obiteljskog zakona Republike Hrvatske (Narodne Novine broj 103/15, 98/19,47/20, 49/23, 156/23 - dalje Obz) koje se odnose na promjenu prebivališta odnosno boravišta mal.djeteta, dok joj je za zastupanje u vezi s bitnim osobnim pravima mal.djeteta koji se odnose na promjenu osobnog imena mal.djeteta i izbor ili promjenu vjerske pripadnosti potrebna pisana suglasnost oca mal.djeteta, tuženika PS.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljici parnični trošak ovog postupka u iznosu od 540,00 Eur.

Obrazloženje

Tužiteljica je 14.rujna 2023. podnijela tužbu protiv tuženika radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi u odnosu na maloljetno dijete, te u tužbi navela da su tužiteljica i tuženik razveli brak rješenjem Općinskog suda u Splitu R1 Ob-49/18 od dana 7.5.2018.g i da je maloljetno dijete stranaka MSZ rođena **.**.2011. prema navedenom rješenju ostala živjeti s majkom uz zajedničku roditeljsku skrb. Dalje je u tužbi navela da je presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-228/2021 zabranjeno ostvarivanje osobnih odnosa oca s maloljetnim djetetom iz razloga koji se tiču zaštite dobrobiti maloljetnog djeteta. Dalje je u ovoj tužbi navela da je maloljetno dijete školske dobi, otac s njim ne održava osobne odnose, koji odnosi su sada i zabranjeni odlukom suda, otac ne surađuje s majkom u svezi roditeljske skrbi, to da se ukazuje nužnim zaštititi prava djeteta u smislu davanja ovlaštenja majci na samostalnu roditeljsku skrb. U tom smislu da je majka pokrenula postupak kod Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Omiš, radi obveznog savjetovanja prije pokretanja sudskog postupka o ostvarivanju roditeljske skrbi. Dalje navela da je sačinjeno Izvješće o obveznom savjetovanju od 28.kolovoza 2023.g, kojim je potvrđeno da stranke nisu izradile Plan o roditeljskoj skrbi,kao i da će majka pokrenuti postupak radi izmjene sudske odluke. Tužbenim zahtjevom u tužbi tužiteljica je predložila ovom sudu donijeti presudu kojom bi se presudila samostalna roditeljska skrb majke u odnosu na maloljetno dijete stranaka.

Sud je rješenjem od 18.10.2023 maloljetnom djetetu imenovao posebnog skrbnika u osobi ŽS dipl.pravnice iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Split radi njegova zastupanja i zašite njegovih prava i interesa u ovom postupku.

Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice, a iz njegovih očitovanja sudu prvenstveno podnescima, o kojima će dalje biti riječi, razvidno je da drži da je neosnovan.

Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe proveo dokaze pregledom rješenja ovog suda poslovni broj R1 Ob 49/19 od 7.svibnja 2018.g. i zapisnika iz tog predmeta od 7.5.2018, pregledom presude ovog suda poslovni broj P Ob 228/2021 od 5.srpnja 2023.g., pregledom Izviješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured [adresa] (u daljnjem tekstu HZSR PU Omiš) od 28.kolovoza 2023.g. o obveznom savjetovanju prije pokretanja sudskog postupka o ostvarivanju roditeljske skrbi, pregledom tuženikove uplate iznosa od 300,00 eur 13.11.2023. na račun tužiteljice, pregledom Nalaza i mišljenja stručnog tima HZSR PU Omiš od 02.01.2024.g., pregledom nalaza i mišljenja sudskih vještakinja dr.Sanje Batina psihijatrice i mr.ES spec.kliničke psihologije od 17.4.2023. izrađenog za predmet P Ob 228/21, pregledom Odluke o pogodnostima (za tuženika) koju je 27.11.2024. donio upravitelj Zatvora u Splitu, pregledom Potvrdnice od 26.11.2024. o sudjelovanju tuženika u osnovnom programu tretmana zatvorenika s alkoholom uzrokovanim poremećajima, te saslušanjem tužiteljice na ročištu od 01.srpnja 2025.g. Na istom ročištu sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tuženika jer se uredno pozvan nije odazvao pozivu suda radi saslušanja na tom ročištu, odsutnost nije opravdao a bio je prethodno upozoren od suda na posljedice neopravdanog izostanka s ročišta.

Po ocjeni i analizi izvedenih dokaza na način kako propisuje čl.8.Zakona o parničnom postupku (NN RH 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude iz slijedećih razloga.

Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

Nesporno je da je maloljetna MSZ rođena **.**.2011. i da je zajedničko mal.dijete ovdje tužiteljice i ovdje tuženika. Sudu je valjalo u postupku raspraviti i odlučiti o osnovanosti zahtjeva tužiteljice za samostalnom roditeljskom skrbi u odnosu na zajedničko dijete tužiteljice i tuženika.

Mjerodavno pravo je Obiteljski zakon Republike Hrvatske kao što je i nadležan sud Republike Hrvatske jer tužiteljica ima hrvatsko državljanstvo, mal.dijete ima hrvatsko i njemačko državljanstvo, a tuženik njemačko državljanstvo, a majka i maloljetno dijete žive u [adresa] gdje je mal.djetetu i majci i prijavljeno prebivalište i mal.dijete i ima uobičajeno boravište i težište životnih aktivnosti a i tuženiku je zadnje prijavljeno prebivalište bilo u [adresa].

Ovaj sud je u postupku utvrdio slijedeće činjenično stanje na temelju kojeg je presuđeno kao u izreci.

Pregledom rješenja ovog suda poslovni broj R1 Ob -49/18 od 7.svibnja 2018.g. utvrđeno je da je tim rješenjem razveden brak između ovdje tužiteljice i tuženika (točka I izreke tog rješenja) te da je istim rješenjem odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji su postigli predmetni roditelji u odnosu na zajedničko maloljetno dijete i prema kojem odobrenom Planu će mal.dijete MSZ rođena **.**.2011. stanovati zajedno sa majkom MS na adresi u [adresa], da će roditelji zajednički i sporazumno ostvarivati pravo na roditeljsku skrb, da će otac sa djetetom ostvarivati osobne odnose u vrijeme i na način kako je to navedeno u tom Planu i rješenju suda kojim je odobren taj Plan, da će roditelji informacije o djetetu razmjenjivati telefonskim putem i elektronskom poštom, da će buduća sporna pitanja u odnosu na roditeljsku skrb rješavati uz pomoć zajedničkog odvjetnika ili druge osobe od zajedničkog povjerenja, te na koncu da će otac CS mjesečno novčano doprinositi za uzdržavanje mal.djeteta sa iznosom od 300,00 Eur počev od 01.lipnja 2018.g pa ubuduće, do 10.u mjesecu za tekući mjesec uplatom na devizni račun majke djeteta.

Utvrđeno je da je to rješenje pravomoćno i ovršno dana 07.svibnja 2018.g.

Utvrđeno je dalje da je u narednom sudskom postupku kod ovog suda pod poslovnim brojem P Ob 228/2021, presudom od 05.srpnja 2023.g. izmijenjena odluka osobnim odnosima mal.djeteta sa roditeljem s kojim ne stanuje, određena točkom II pod 3. izreke rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1 Ob 49/2018 od 7.svibnja 2018.g. a izmijenjena je na način da je tom presudom odlučeno da se zabranjuju ostvarivanje osobnih odnosa oca ĆS sa maloljetnom kćeri ŽSZ. Dalje je razvidno iz te presude, da su se stranke odrekle od prava na žalbu na tu presudu ,pa je pravomoćna 5.srpnja 2023.g o čemu svjedoči i potvrda pravomoćnosti.

Potom je tužiteljica pokrenula kod Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Omiš postupak obveznog savjetovanja prije pokretanja ovog sudskog postupka o ostvarivanju roditeljske skrbi, na koju okolnost je priložila Izviješće navedenog Zavoda od 28.kolovoza 2023.

Kako je tužiteljica u tužbi istakla među ostalim da tuženik ne surađuje s tužiteljicom kao majkom zajedničkog djeteta u svezi roditeljske skrbi, tuženik je u odnosu na to dostavio, a u vezi njegova dokazivanja da doprinosi uzdržavanju mal.djeteta, samo jednu uplatu. Naime, pregledom tuženikova dokaza o uplati na eurski račun tužiteljice, razvidno je da je uplatio 300,00 Eur na bankovni račun tužiteljice dana 13.11.2023. Da se zaključiti , jer nije navedena na toj uplati svrha uplate, da se ipak radi o uplati alimentacije za dijete jer takvu svrhu tuženikove uplate tužiteljica nije osporila.

Sud je dopisom zatražio od Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Omiš (u daljnjem tekstu HZSR PU Omiš) dostavu socijalne anamneze za predmetnu obitelj, provođenje kompletne obrade roditelja i mal.djeteta radi utvrđenja djetetova mišljenja i volje te dostavu sudu nalaza i mišljenja stručnog tima Zavoda o zahtjevu tužiteljice za samostalnom roditeljskom skrbi. HZSR PU Omiš je sudu 08.siječnja 2024.g dostavio podnesak i u prilogu mišljenje stručnog tima u sklopu kojeg se predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice za ostvarivanjem samostalne roditeljske skrbi nad djetetom.

Sud je pregledom nalaza i mišljenja stručnog tima HZSR PU Omiš utvrdio da je izrađeno osnovom njihova uvida u raspoloživu dokumentaciju te službe, na osnovu višekratnih razgovora s predmetnim roditeljima, te na osnovu prethodno provedene psihologijske obrade s roditeljima i djetetom. Tako su podaci da obitelj sačinjavaju roditelji MS i CS te zajedničko dijete MSZ, da je majka djeteta rođena **.**.1986. godine u [adresa] od oca M i majke IS, da ima dvije sestre, blizanku C i godinu dana mlađu Ž, da je MS završila Ekonomski fakultet, smjer računovodstvo i revizija, da je zaposlena u Hotelu Plaža u [adresa] na recepciji, da je urednog funkcioniranja, da negira ovisnosti i psihička oboljenja. Za oca djeteta su podaci da je rođen **.**.1980. u gradu Bruchsal u Njemačkoj pokrajini Baden-Wiirttemberg od oca P i majke E, da je osim CS, u braku roditelja rođen i brat DS. Dalje su podaci koje je stručni tim HZSR-a PU Omiš dobio iz razgovora s tuženikom, da su ga roditelji kada je bio star svega devet mjeseci doveli u Hrvatsku i ostavili kod strica u Krivodolu, da se njegova majka vratila iz Njemačke naknadno, kad je on već krenuo u dječji vrtić. Podaci su da je prvi i drugi razred osnovne škole završio u [adresa], a treći u Njemačkoj te su podaci da sa roditeljima nikada nije uspio imati dobar odnos, da je srednju školu završio u Njemačkoj, te su da ima oko 17 godina radnog staža te da je prema njegovim riječima upisao studij kiparstva i završio drugu godinu s odličnim ocjenama te da je navodno ,,zamrznuo“ studij da bi se mogao vratiti svome djetetu a podaci su i da je tvrdio da će studij nastaviti na Braču kod jedne poznate kiparice. Dalje su podaci da su se tužiteljica i tuženik upoznali 2007. godine u [adresa], a 2009.g MS otišla u Njemačku gdje su 30.4.2009. godine sklopili brak u kojem je 19.5.2011.g rođena kćerka MSZ. Djevojčica je u vrijeme izrade ovog nalaza i mišljenja stručnog tima HZSR PU Omiš bila učenica 6.razreda Osnovne škole Josip Pupačić u [adresa]. Stručni tim Zavoda je od majke djeteta dobio podatke da je djevojčica odlična učenica , da uredno izvršava školske obveze, da od slobodnih aktivnosti trenira odbojku tri godine, da je prethodno pohađala glazbenu školu. Stručni tim Zavoda je iz prethodnih razgovora s tužiteljicom stekao saznanja da je tuženik prema njoj u vezi i početku bračne zajednice bio dobar, dobrog ponašanja te da nije bilo problema koje bi izdvojila no da su problemi nastali po rođenju djeteta i da je ona tada primijetila promjene u suprugovom ponašanju, da tuženik tada počinje konzumirati alkohol, da je vikendom konzumirao marihuanu, da je mijenjao poslove i da nije mogao pronaći stalno zaposlenje te da je bio na liječenju od ovisnosti 2009., 2012. i 2013.g te navela da je ona doznala da je i u Španjolskoj bio na odvikavanju kao maloljetnik, navela da je ona tek kasnije doznala o njegovom konzumiranju drugih sredstava ovisnosti. Podaci su da je negirala fizičko nasilje od strane tuženika. Dalje su podaci da je tuženik u prethodno obavljenim razgovorima stručnog tima zavoda s njim, negirao probleme s ovisnošću, da im je naveo da je kao maloljetnik konzumirao marihuanu, a povremeno konzumirao alkohol. Podaci su dalje da im je naveo da kada je upoznao tužiteljicu nije imao nikakve probleme te su podaci da je njihov odnos opisao kao uredan.

Stručni tim HZSR PU Omiš je dalje naveo u nalazu i mišljenju sudu da kada je tužiteljica saznala za sve tuženikove poroke, odlučila je prekinuti njihovu zajednicu te se u prosincu 2013.g vraća u Hrvatsku. Dalje su podaci da je od kraja 2013. g. do 2020. g. tuženik dolazio iz Njemačke u Hrvatsku u prosjeku dva puta godišnje i tada bi se vidio s kćeri, da je dolazio je u Split i boravio bi kod tetke jer su odnosi njega i njegove primarne obitelji potpuno narušeni. Iz nalaza i mišljenja stručnog tima Zavoda razvidno je da su imali u vidu i podatke o sudskoj odluci o razvodu braka predmetnih roditelja i odobravanju Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Dalje su imali prikupljene podatke da su majka i dijete po povratku iz Njemačke najprije živjele u stanu u obiteljskoj kući tuženikovih roditelja, potom kraće vrijeme u [adresa] u obiteljskoj kući roditelja tužiteljice. Dalje je stručni tim HZSR PU Omiš prikupio podatke da su majka i dijete prijavljenog prebivališta na adresi [adresa] u [adresa], ali da žive u podstanarskom stanu na adresi [adresa]., u stanu u prizemlju privatne, obiteljske kuće za koji je mjesečni najam oko 250,00 EUR, a stambeni prostor se sastoji od dvije spavaće sobe, kupaonice te dnevnog boravka s kuhinjom i blagovaonicom. Majka je navela zadovoljavajuće stambene uvjete. Stručni tim HZSR PU Omiš je u vrijeme izrade nalaza i mišljenja sudu imao u vidu podatke da je tuženiku tada bilo prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] u [adresa] te da je isti s PSZ nakon dvogodišnje emocionalne veze, sklopio bračnu zajednicu 2020. godine, da je PSZ prethodno bila zaposlena u Našicama u bolnici kao psihijatar, da se s tuženikom preselila u Split gdje su živjeli sve do selidbe na Brač. Sudu je dalje razvidno iz nalaza i mišljenja stručnog tima HZSR PU Omiš da su pri tom područnom uredu prethodno provedene psihologijske obrade predmetnih roditelja i djeteta te da iz iste proizlazi da majka djeteta tijekom psihologijske obrade uredno uspostavlja kontakt, da testni materijal prihvaća i uredno surađuje do kraja. Utvrđeno je da je kod nje Na MMPI-2 inventaru ličnosti na kontrolnim ljestvicama prisutno povišenje na K ljestvici koji upućuje na umjereno obramben stav. Dalje, da interpretativne mogućnosti rezultata na ovoj ljestvici govore da se radi o osobi koja nerado pokazuje tugu i patnju, da se uglavnom oslanja na sebe i ne voli tražiti pomoć. Dalje, da se na kliničkim ljestvicama kod nje ne nalaze odstupanja u smjeru patološkog načina doživljavanja i pomaganja. Dalje, da je kod nje na PIE upitniku ličnosti prisutna tendencija biranja socijalno poželjnih odgovora. Sebe opisuje kao izrazito društvenu i povjerljivu osobu, nesklonu kritici i odbacivanju. Dalje su rezultati da nadprosječan rezultat na dimenzijama samozaštite i depresije govori o prisutnoj anksioznosti i nezadovoljstvu životnim perspektivama.

Glede tuženika podaci su da isti uredno uspostavlja kontakt , da na primijenjenom psihologijskom instrumentariju upute za rad razumije, da je tvrdnje na MMPI-2 inventaru ličnosti imao potrebu komentirati te tražio pojašnjenje pojedinih riječi budući da su mu zbog godina provedenih u Njemačkoj neke riječi slabije poznate. Dalje su podaci da je primijenjeni inventar ličnosti za tuženika rezultirao konfiguracijom profila upitne valjanosti zbog povišenog rezultata na L ljestvici, kao rezultat nijekanja mana ili nedostatka uvida. Dalje, da je tuženik na kliničkim Ijestvicama postigao vrlo visok rezultat na Hy (3) ljestvici koji govori o velikoj potrebi za naklonošću te vrlo sugestibilnoj osobi, koja zna imati nagle napade anksioznosti, kao i dječje napade bijesa i da kad se postidi reagira pojavom tjelesnih simptoma. Dalje, da je na Pa (6) Ijestvici postigao rezultat na granici kliničke značajnosti; te da zna biti rigidan i sumnjičav, sklon predbacivanju i kritiziranju drugih. Stručni tim Zavoda u nalazu i mišljenju sudu navodi da su osobe s ovom konfiguracijom profila (kod 3-6/6-3) sklone u sebi nositi duboke i kronične osjećaje hostilnosti prema članovima obitelji i drugim bliskim osobama, međutim nisu skloni otvorenom iskazivanju negativnih osjećaja a skloni su poricanju ozbiljnih psiholoških problema.

Sudu su dalje razvidni podaci iz nalaza i mišljenja stručnog tima Zavoda da je tuženik na upitniku ličnosti PIE odustao u toku rada, navodeći da je upitnik ponižavajući. Dalje su podaci da projektivna tehnika (Wartegg test) ukazuje na poteškoće tuženika na području reguliranja tjeskobe te području racionalno-emotivne integracije.

Utvrđeno je da je mal. MSZ radi provođenja psihologijske obrade došla u pratnji majke, da se kod nje na primijenjenoj projektivnoj tehnici TNR uočava privrženost majci, da djevojčica rečenice koje se odnose na oca ostavlja nedovršenima, da na crtežu obitelji crta sebe i majku. Pored majke, emocionalno je vezana i voli provoditi vrijeme s bakom i djedom po ocu.U razgovoru im navela da se ne voli nalaziti s ocem i kad bi imala izbora ne bi prihvatila susrete s njim. Kao razlog im navela da se svaki susret završi loše te da joj cijelo vrijeme susreta bude neugodno zbog mogućnosti da će otac napraviti scenu te navela da je to uvijek tako i da je nju sram. Dalje je sudu razvidno da se prema liječničkoj dokumentaciji tuženika, koju je stručnom timu HZSR PU Omiš tada na traženje bila dostavila tužiteljica, navodi nalaz bolnice u gradu Karlsruhe u Njemačkoj od 14.2.2002. godine - dijagnoza G 40.6 Grand mal epi napadaj (preporučena zabrana vožnje automobila) Dalje, nalaz iz Psihijatrijskog centra Nordbaden od 12.9.2002. godine - ovisnost o kanabisu i dijagnoza F 12.2 (duševni poremećaji i ponašanja uzrokovani uzimanjem kanabionida) Dalje, nalaz od 15.4.2003. godine - dijagnoza višestruki problemi ovisnosti. Dalje nalaz od 7.5.2003. godine (Fachklinik Wittichen) dg.: ovisnost o kanabisu, pasivna, nezrela struktura ličnosti i poremećaj prilagodbe, u anamnestičkim podacima navodi se da je s trinaest godina počeo konzumirati nikotin i Haschisch, s petnaest godina Ecstasy, LSD, Kokain i Heroin na nos i intravenozno te Speed. Dalje su podaci da je na liječenju u terapijskoj komuni u Španjolskoj proveo godinu dana (2004.g.) Navodi se i uputnica iz 15.1.2013.g. (Psychiatrisches Zentutrum Nortbaden) za terapiju odvikavanja. Navodi se i izjava o prekidu liječenja od 3. veljače 2013. godine, mimo preporuke liječnika. Navodi se uputnica od 5. veljače 2013. godine za liječenje od opojnih droga i psihičkih problema. Navodi se nalaz iz Stadtisches Klinikum Karlsruhe od 2. srpnja 2014.g. gdje je bio na liječenju u razdoblju od 10.6.2014.g. do 2.7.2014.g.; postavljene dijagnoze F 10.2 (Mentalni poremećaj i poremećaj ponašanja zbog zlouporabe alkohola), F 12.2 (Mentalni poremećaj i poremećaj ponašanja zbog uporabe kanabinoida), F 14.2 (Mentalni poremećaj i poremećaj ponašanja zbog uporabe kokaina) i G 40.3 (Generalizirana idiopatska epilepsija).

Sudu je dalje razvidno iz nalaza i mišljenja stručnog tima Zavoda da su radi pobližeg opisa tuženikova narušenog funkcioniranja i neadekvatnog ponašanja, naveli slijedeće situacije. Da je rješenjem te službe Zavoda, obitelji MSZ bilo priznato pravo na socijalnu uslugu savjetovanja i pomaganja u periodu od 7.4.2021. godine do 7.10.2021., da je tu uslugu provodio Dječji dom Maestral, da se u izviješću Mobilnog tima od 7.6.2021.g navelo da tuženik priča opširno i nedefinirano, da su mu misli raspršene uz prisutnost paranoidnih ideja, da je uvjeren kako iza svih njegovih problema stoji njegov otac koji ga pokušava likvidirati pa da tako on preko policije dogovara uhićenje tuženika i njegove supruge, da mu sabotira suradnju s ravnateljicom Osnovne škole Josip Pupačić, da je njegov otac u dogovoru s ovdje tužiteljicom pa da oni zajedno onemogućuju kontakt ovdje tuženika i kćeri. Dalje se u izviješću mobilnog tima navelo da CS i PSZ navode kako vide laser od snajpera uperen u čelo, te da ih konstantno prati isti crni mercedes koji mijenja registracijske tablice na dnevnoj bazi. Dalje, da CS negira uporabu narkotika, a kada su mu članice mobilnog tima rekle da imaju informaciju da je bio na odvikavanju, kazao im da mu je to smjestio otac. Dalje, da je u razgovoru CS odbijao bilo kakvu sugestiju ili komentar koji se ne slaze s njegovim mišljenjem, da je ponekad čak neugodno ili neprimjereno reagirao te da se vrlo brzo uvrijedi, da u razgovoru burno emocionalno reagira, od plača i tuge do jake anksioznosti, bijesa i agresije.Od početka njihova rada s Ć da su počele dobivati različite pisane i glasovne poruke te slike i videa njegovih radova u kamenu, te općenito sadržaj koji se ne tiče razvoja odnosa njega i kćeri te da su ga upozorile i zamolile da ih ne kontaktira toliko često ako nema potrebe ali da je isti nastavio sa slanjem poruka u još većem opsegu, počeo s optužbama i uvredama te je svojim ponašanjem onemogućio daljnji rad i provođenje te usluge. Dalje su podaci iz tog razdoblja da je tada bio uspješno organiziran jedan susret oca s kćeri, za njen rođendan na Radmanovim Mlinicama, da je tom prilikom djevojčica isprva bila uplašena, suzdržana, nije htjela ići bez majke, no postupno uspostavila šturu komunikaciju, a da je otac cijelo vrijeme djelovao prilično uznemireno, rastreseno te je pričao o temama koje nisu primjerene, razumljive niti interesantne djetetu od tada 9 godina (o načinu oblaganja kamena u vreću od jute, čitanje pisma u kojem objašnjava svrhu svog poklona, razgovor o tome kako planira plaćati alimentaciju i sl.) te da je taj susret završio njegovom scenom oko plaćanja kćerine cedevite. Dalje su podaci da se na traženje Mobilnog tima, a zbog problema u njihovoj suradnji s ocem navedena usluga bila nastavila provoditi s majkom djeteta. Podaci iz tog dosta ranijeg razdoblja su dalje da je 15.7.2021.g bio izvršen terenski izvid u podstanarskom stanu tuženika na adresi [adresa], prilikom kojeg su u stanu zatečeni tuženik i njegova supruga ZS. Podaci su da je tuženik tijekom tog razgovora, kao i inače, ostavio dojam nezrele osobe, infantilnog ponašanja i osobe koja nije u mogućnosti kontrolirati vlastite osjećaje i porive. Na pitanja stručnih djelatnika uglavnom odgovarao opširno, a da pri tome uopće nije davao konkretne odgovore. Stručni tim Zavoda je naveo i to da je tuženik uz to sklon iskrivljenom interpretiranju već otprije poznatih činjenica (npr. na pitanje zašto ga je zaustavila policija odgovorio im da se ZS nije dobro osjećala pa da je on vozio iako je popio, a kako je njoj bilo loše on je pjevao jer njoj uvijek bude bolje kad on pjeva, a pjevao je domoljubne pjesme jer iako je živio u [adresa] on voli ovu zemlju, pa je pjevao jer je policija izvlačila nasilno njegovu suprugu, vukla je za ruke, ona imala modrice, itd.). U daljnjem razgovoru podaci su da tuženik na postavljena pitanja nije davao suvisle odgovore niti objašnjenja, da su činjenice koje je iznosio bile netočne i iskrivljene, ali da on ostavlja dojam osobe koja vjeruje u sve što govori. Tako stručni tim zavoda navodi i da se u njegovim iskazima pronalaze i bizarnosti poput odgovora na pitanje zašto njegova supruga više ne radi pa su ga citirali : „ ja i moja supruga radimo zajedno, ona je doktorica ali više ne radi, sada je sa mnom u timu, ja sam kipar, to je jako opasan posao, radim na strojevima, znam i nekoliko kipara bez dva prsta... kako radim na tim strojevima moja supruga stoji iza mene, ona drži mobitel, i ona je doktorica, znate to znači da je završila medicinu,...ako slučajno meni stroj odreže ruku ili prst ona se neće šokirat jer je doktorica i zna zaustavit krvarenje i što dalje napravit,,. Dalje su sudu razvidni podaci iz nalaza i mišljenja HZSR-a PU Omiš da je na traženje njihove službe Policijska postaja Omiš dana 14.9. 2021. godine dostavila HZSR-u PU Omiš službenu bilješku s popisom postupanja prema tuženiku pa se tako u toj bilješci navelo da je 10. travnja 2021.g. u 19,10 sati u gradu [adresa] u [adresa] tuženik po policijskim službenicima Policijske postaje Omiš zatečen da upravlja osobnim automobilom marke »VW Caddy" registarskih oznaka i broja [registarska oznaka] u vidno alkoholiziranom stanju, da je odbio ponuđeno alkotestiranje nakon čega je priveden u prostorije Policijske postaje Omiš na zadržavanje do prestanka djelovanja opojnog sredstva. Podaci su da je tuženik u prostoriji za zadržavanje tijekom večernjih sati sa sebe skinuo svu odjeću, te gol vikao, galamio i psovao koristeći se njemačkim jezikom, naizmjenično udarao rukama i nogama po vratima od pritvorske ćelije i pritom vrijeđao i omalovažavao policijske službenike koji su ga pokušali smiriti, prijetio da će se ozlijediti i da će za to prijaviti policajce i da će lagati da su mu oni nanijeli ozljede. Podaci su da je s takvim ponašanjem bio nastavio do ranih jutarnjih sati te da su protiv njega podneseni optužni prijedlozi nadležnom Općinskom prekršajnom sudu. Dana 1. lipnja 2021.g. u 12,00 sati u prostorije Policijske postaje Omiš nepozvana je pristupila ovdje tužiteljica i prijavila ovdje tuženika za nametljivo ponašanje. Podaci su da je protiv tuženika podnesena kaznena prijava za nametljivo ponašanje po čl. 140.st.2. u svezi stavka 3. Kaznenoga zakona. Dalje su podaci da je tuženik 4. lipnja 2021.g. tijekom boravka u pritvorskoj ćeliji II. Policijske postaje Split ispoljavao nasilno ponašanje na način da je u jednoj ćeliji sa kreveta skinuo madrac za spavanje, te je sa njime zaklonio pogled u ćeliju i nadzornu kameru uslijed čega je po policijskim službenicima premješten u drugu pritvorsku ćeliju gdje je također ispoljavao nasilničko ponašanje kojom prilikom je polomio ležaj nakon čega je uz uporabu sredstava prisile odveden na odjel psihijatrije gdje je pregledan od strane dežurnog psihijatra te je ponovno vraćen u pritvorske ćelije II. Policijske postaje Split. Dalje su podaci da je 31. svibnja 2021.g. tuženik putem telefona - mobitela nazvao II. Policijsku postaju Split i prijavio da stanuje na adresi [adresa] na prvom katu i da želi prijaviti da posjeduje oružje u stanu, da bi potom ponovno u 21,30 sati nazvao istu policijsku postaju navodeći da on ne zove Fast food i da on čeka već 16 minuta i da želi da pod hitno dođu policijski službenici i da će vidjeti što za policiju znači ,,pod hitno". Podaci su da je dolaskom policijskih službenika na navedenu adresu zatečen bio tuženik, da su od njega policijski službenici oduzeli kiparski alat, nakon čega je odveden na odjel psihijatrije gdje je i pregledan od strane dežurnog psihijatra nakon čega je pušten kući . Dalje su podaci da je 31. svibnja 2021.g. tuženik narušio javni red i mir na način da je putem telefona nazvao dežurstvo Policijske postaje Omiš te vrijeđao službujućeg policijskog službenika.

Sudu je dalje razvidno iz nalaza i mišljenja stručnog tima Zavoda da je u postupku kod ovog suda u 2021. godini, koji se vodio radi donošenja nove odluke o ostvarivanju osobnih odnosa oca s mal.kćeri stručni tim HZSR-a PU Omiš bio predložio kombinirano psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje te je dao mišljenje da se putem privremene mjere urede sporni odnosi, odnosno da se maloljetna kćer stranaka povjeri na svakodnevnu skrb i stanovanje majci te da se susreti i druženja djeteta s ocem odvijaju jednom tjedno pod nadzorom stručne osobe, te da je ovaj sud 28.1.2022. g i bio odredio privremenu mjeru kojom je odlučeno da će otac CS i mal.kćer provoditi vrijeme, ostvarivati osobne odnose jednom tjedno po tri sata pod nadzorom stručne osobe koju će odrediti Centar za socijalnu skrb Omiš, nakon čega je rješenjem službe Zavoda od 9.3.2022.bila imenovana voditeljica nadzora nad osobnim odnosima oca i mal.kćeri a prema tada pribavljenim informacijama, osobni odnosi pod nadzorom se nisu odvijali, točnije otac je mal.kćer posljednji put bio vidio u srpnju 2022. godine (u međuvremenu je od 20.11.2022. godine do veljače 2023. godine bio i u istražnom zatvoru zbog telefonskih prijetnji "da će dignuti u zrak" policijsku postaju u [adresa] i [adresa]). Podaci su bili da dulji vremenski period nije pokazivao interes za vidanje s djetetom, već inzistirao na telefonskom kontaktu koji mu je bivša supruga jedno vrijeme i dozvolila, međutim nakon što bi u tim prilikama kćer uznemiravao pričajući joj npr. o tome što je proživio u zatvoru ili se "vraćao" u prošlost objašnjavajući joj svoje zdravstvene i obiteljske probleme, kontakt je zabranjen. Podaci su da je u tim razgovorima bila evidentna nemogućnost oca da se približi kćerki, da vodi suvisao razgovor o temama koju bi nju zanimale, da bi otac vrlo lako odlutao od teme te bi se prema kćeri ponašao kao da je dijete u dobi od 2 ili 3 godine. Dalje je razvidno da je nakon obavljenog kombiniranog psihologijskog psihijatrijskog vještačenja roditelja i mal.djeteta u tom prethodnom sudskom postupku, u nalazu i mišljenju vještaka od 17.4.2023. godine, zaključeno da je psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da je otac CS osoba s dijagnosticiranim poremećajem ličnosti koji po svojoj prirodi i intenzitetu odgovara Emocionalno nestabilnoj osobnosti, da je ovisnik o alkoholu i marihuani, da je tim aktualnim psihologijskim vještačenjem bilo utvrđeno da je otac rasplinutog tijeka misli, opširne verbalizacije, upadnog vanjskog izgleda, zaokupljen zdravstvenim problemima i povodom stresa može razviti somatske simptome, da je često pretjerano osjetljiv, napet, anksiozan i ograničenog interesa za druge ljude, da je nekritičan u odnosu na vlastito ponašanje, da je sklon povišenju iz socijalnih kontakata, te da se projektivno tada saznaje o izraženoj psihopatologiji sa značajnim odstupanjima u svim područjima psihičkog funkcioniranja. Dalje su podaci da je psihijatrijskim vještačenjem majke djeteta u tom sudskom postupku bilo utvrđeno da u psihičkom statusu osim blaže tjeskobnosti i uznemirenosti nema psihopatoloških fenomena, da je utvrđeno da je ona bez značajnijih odstupanja u strukturi ličnosti koja o svom emocionalnom doživljavanju nastoji prezentirati sliku uravnoteženog i stabilnog emocionalnog funkcioniranja, kao i socijalno poželjnih ponašanja, da se projektivno saznaje o ispitanici adekvatne strukture ličnosti, toplog afektivnog izražavanja, koja pred sebe postavlja visoke i teško dostižne ciljeve. Dalje su podaci da je psihologijskim vještačenjem u tom postupku utvrđeno da je MSZ emocionalno topla djevojčica, pristojnog ponašanja, bez odstupanja u strukturi ličnosti i bez odstupanja na planu emocionalnog doživljavanja i ponašanja, da je pozitivne slike o sebi, a interesi, strahovi i brige primjereni su kronološkoj dobi, da djevojčica tada ima prema oboje roditelja ambivalentne osjećaje s tim da je uočeno da sa majkom ima više pozitivnih osjećaja, a manje negativnih, dok je kod oca obrnuta situacija. Nije uočena kod djeteta izloženost manipulativnim postupanjima majke u odnosu na dijete kojima bi za cilj bio udaljavanje od oca i otuđenje od njega. Podaci su da su sudski vještaci u tom ranijem, prethodnom sudskom postupku bili mišljenja da je u najboljem interesu djeteta da ostane živjeti sa majkom koja o njoj adekvatno vodi brigu od njezinog rođenja, a da sa ocem ostvaruje osobne odnose jedan put tjedno u trajanju od 3 sata uz nadzor stručne osobe i uz uvjet očevog podvrgavanja liječenju i tretmanu o čemu je dužan na zahtjev dostavljati dokaze nadležnoj socijalnoj službi te da je u slučaju očeve terapijske suradljivosti moguće tadašnji prijedlog revidirati na način da se osobni odnosi odvijaju češće i da traju dulje, dok u slučaju očeve terapijske nesuradljivosti održavanje osobnih odnosa sa djetetom nije preporučljivo. Dalje su podaci da je ovaj sud 5.7.2023. godine donio uvodno navedenu presudu P Ob-228/2021 kojom je izmijenio odluku (posl. br. R1 Ob-49/2018 od 7.5.2018. godine) na način da se zabranjuje ostvarivanje osobnih odnosa između mal.djeteta i oca. Navedena sudska odluka je pravomoćna.

Utvrđeno je dalje da je potom u kolovozu 2023. služba HZSR-a PU Omiš zaprimila zahtjev majke djeteta za provođenje obveznog savjetovanja prije pokretanja sudskih postupaka u vezi s djetetom, te roditelji nisu postigli dogovor . Podaci su da je sa majkom djeteta obavljen razgovor te je suradnja s istom bila uredna a oca djeteta su kontaktirali telefonskim putem te su podaci da je već prilikom prvog razgovora naveo da će potpisati sve, iako stručni tim Zavoda navodi u predmetnom nalazu i mišljenju sudu da je stečen dojam tada da tuženik unatoč objašnjavanju, nije shvatio značenje postupka. Dalje su podaci da je tuženik idući dan kontaktirao službu HZSR-a PU Omiš telefonski i putem maila. Podaci su da im u istima između ostalog naveo da kada bi to potpisao, da bi tada izgubio mogućnost vidjeti nakon 6 mjeseci dijete jer sud očekuje dokaz da se on liječi radi alkoholizma. Podaci su da je tom prilikom iznosio razne tvrdnje o kćerinom djedu po majci. Dalje su podaci da je HZRS PU Omiš od tada pa u više navrata zaprimao mailove od strane tuženika u kojima obavještava da će uplatiti i da je uplatio alimentaciju u iznosu od 300 Eura, iako do izrade tog nalaza i mišljenja stručnog tima HZSR-a PU Omiš nije uredno izvršavao navedenu obvezu.

Nakon što je tužiteljica tužbom pokrenula ovaj sudski postupak tužbom od 14.09.2023.g radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, odnosno radi samostalne roditeljske skrbi i nakon što je sud dopisom od HZSR-a PU Omiš zatražio nalaz i mišljenje o tome, stručni tim HZSR-a PU Omiš je sudu naveo da su obzirom na to da je tuženik bio prijavio prebivalište na adresu [adresa], da su stoga od područnog ureda HZSR-a Brač zatražili provođenje obrade tuženika, te od istih potom dobili obavijest da zbog nedostatka stručnog kadra nisu u mogućnosti provesti zatraženo, no naveli im da im se tuženik bio obratio sa zahtjevom za jednokratnu naknadu te da je jako teško bilo uspostaviti komunikaciju s njim. Dalje su podaci da je potom tuženik kontaktiran od strane službe HZSR-a PU Omiš u svrhu razgovora te dogovora termina za dolazak u prostorije ovog Područnog ureda a podaci su da prilikom razgovora nije bilo moguće uspostaviti adekvatnu komunikaciju s istim niti mu objasniti situaciju, da je bio nesuradljiv, nekritičnog uvida u svoje ponašanje i cjelokupnu situaciju. Dalje su podaci da su nedugo nakon zaprimili tuženikov mail u kojem im je između ostalog naveo da mu proslijede dokaz „da je sud Vaš test odradio" te da "Ako mi želite stvarati dodatne troškove, platite mi trajekt i autobus".

Stručni tim HZSR-a PU Omiš je u nalazu i mišljenju svog stručnog tima sudu za ovaj sudski postupak istakao da je tuženik osoba o kojoj su izvještavali svi domaći mediji kada je u Milni na Braču, na Božić prilikom intervencije policijski službenik hicem iz službenog oružja usmrtio psa, nakon čega je vlasnik psa, g. MSZ policijskim službenicima prijetio smrću. Prema podacima službe HZSR-a PU Omiš, pribavljenih od Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, tuženik je 25.12.2023. godine uhićen te se od tada neprekidno nalazio u istražnom zatvoru. Zadnji su podaci kojima je stručni tim HZSR-a PU Omiš raspolagao u vrijeme izrade nalaza i mišljenja svog stručnog tima od 2.01.2024g da zbog sumnji u počinjenje dvaju kaznenih djela (Prijetnja službenoj osobi i Dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom), protiv tuženika Općinsko državno odvjetništvo vodi postupak pod br. Kir-DO-784/2023.

Po zaprimanju nalaza i mišljenja stručnog tima HZSR-a PU Omiš, a kako je ovaj sud stekao saznanja da se tuženik nalazio u istražnom zatvoru Zatvora u Splitu u vrijeme kada je sud zakazivao prvo ročište u ovom predmetu za dan 26.rujna 2024.g, to je ovaj sud tuženiku putem uprave Zatvora u Splitu dostavio sva potrebna pismena iz predmeta za dostavu mu pa tako i poziv za ročište 26.rujna 2024. te i nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured [adresa] od 08.siječnja 2024.g. Tuženik je po zaprimanju pismena i poziva za to ročište, sudu 10.rujna 2024.g dostavio podnesak u kojem je ukazao da on i dijete imaju njemačko državljanstvo. Dalje naveo da veći dio podataka koje je dobio iz spisa nisu korektni, da on ne može dokazati zašto njegova bivša supruga želi raspravu baš tad kad je on u zatvoru i ne može nabaviti korektne podatke i dokaze. Dalje je tuženik naveo sudu u tom svom podnesku da će on involvirati njemački konzulat zbog aktualnog stanja jer da je „hitno potreban neutralan sudski vještak“ pa dalje naveo da je Veleposlanstvo Republike Njemačke dobilo prijevod ovog spisa mailom. I daljnjim podneskom je tuženik ponovio da su on i mal.kćer njemački državljani, da su „sudski podaci majke djeteta i tuženika potpuno neispravni“ , da on skoro cijeli život živi u [adresa], Forststr. 3, 76133 Valrsruhe, dalje naveo da s djetetom govori njemački, da je njemu njegova supruga dr. psih. ZS ne samo zbog njene struke velika podrška. Dalje naveo da je stručnom timu socijalne skrbi majka djeteta navela sasvim drugu adresu, pa naveo da je [adresa] adresa tuženikovih roditelja koji da tužiteljicu ne samo u financijskom smislu podržavaju, a na toj adresi tužiteljica da ne živi . Dalje naveo da je na njegovoj boravišnoj iskaznici isto pogrešna adresa, da je tamo kratko boravio. Dalje naveo da bi se davno „odjavio u HR“ i radio dalje u Njemačkoj da nije morao ići u zatvor . Naveo dalje da ga u Njemačkoj čeka radno mjesto, te da on i supruga koja je bila u radnom odnosu ,kao liječnik u ambulanti Milna, nisu doživjeli traumatični doživljaj 25/12/23 (skupa da su doživjeli šok kad su čuli pucnjavu i krv u kojoj je ležao njihov kućni ljubimac vidjeli..) i alimentacija tada da ne bi bila problem. Naveo da će on čim izađe iz zatvora odmah nastaviti, zbog prihoda koje da će opet imati, plaćati iste. Naveo da dijete dobiva dječji doplatak iz Njemačke. Naveo dalje da nije nikada bilo nasilja u braku tužiteljice i tuženika, te da dijete njega nikada nije vidjelo pod utjecajem bilo kojih narkotika ili alkohola. Dalje naveo da je on rado primio pomoć od stručnih osoba da se riješi ovisnosti, te da mu je to uspjelo. Dalje naveo da rado iskorištava svaku mogućnost voditi otvorene razgovore s psihijatrom. Naveo i da već dugo ne konzumira ništa što bi štetilo njegovom tijelu ili psihi. Naveo da sada živi kao produktivni odgovorni suprug i otac koji želi kontakt s djetetom te naveo da ne postoji nikakav razlog distancirati dijete od njega a u spisu od socijalne skrbi da su navedene stvari ili riječi koje nikada nije rekao. Naveo da nigdje ne stoji primjerice da su se pismeno ispričali jer da je socijalna radnica u restoranu za stolom ispred djeteta hladnokrvno izvadila cigaretu, zapalila je i pušila direktno ispred lica od cure. Dalje naveo da njegova reakcija ("dignite se sa stola i maknite se od djeteta sa tom cigaretom") vodi do dijagnoze "često i pretjerano osjetljiv, napet… Dalje naveo tim podneskom da su tužiteljica i njen odvjetnik vrlo svjesni toga da tuženik ne može pribaviti sve dokaze dok se nalazi u zatvoru i da zato žele iskoristiti mogućnost tuženiku oduzeti skrbništvo za njegovo voljeno jedino dijete. Na koncu naveo da je tužiteljica već duže uvjerena da kroz manipuliranje djeteta može doći do uspjeha.

Na sudskom ročištu od 26.rujna 2024.g. tužiteljica je po punomoćniku ostala pri tužbi a na upit suda tužiteljica se izjasnila da glede zastupanja mal.djeteta u vezi sa bitnim osobnim pravima djeteta ,ona ne traži samostalnu roditeljsku skrb koja bi se odnosila na promjenu djetetova osobnog imena i promjenu vjerske pripadnosti, već samo traži u odnosu na promjenu prebivališta odnosno boravišta djeteta.

Na istom ročištu tuženik se sudu na upit uvodno izjasnio na hrvatskom jeziku da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice za samostalnom roditeljskom skrbi pa tako i u odnosu na promjenu prebivališta odnosno boravišta njihovog zajedničkog mal. djeteta, a na upit suda iz kojeg razloga se protivi, tuženik se nije izjasnio nego istakao da ima samo njemačko državljanstvo i da je njemački jezik njegov materinji jezik. Kako tuženik nije dostavio sudu dokaz o svom državljanstvu, onda je sud utvrdio osnovom aplikacije kojom raspolaže u svom radu: „pretraga osoba iz MUP evidencije“, da su za tuženika podaci da ima njemačko državljanstvo, te da aktualno u RH nema ni na kojoj adresi prijavljeno prebivalište već da tada ima prijavljeno boravište na adresi [adresa] (od 23.8.2023. do 26.2.2025.). Dalje je sud utvrdio da prema podacima iz MUP evidencije maloljetno dijete MSZ ima hrvatsko državljanstvo te prijavljeno prebivalište na adresi [adresa]. Na istom ročištu tužiteljica je sudu potvrdila točnim da dijete ima i hrvatsko i njemačko državljanstvo, a tužiteljica ima samo hrvatsko državljanstvo i prijavljeno prebivalište na adresi [adresa].

U takvim okolnostima, sud je tuženiku dao pouku na zapisnik da ima pravo pri sudjelovanju na ročištima i pri usmenom poduzimanju drugih procesnih radnji pred sudom upotrebljavati svoj jezik, te da ako se postupak ne vodi na jeziku stranke, da će mu se osigurati usmeno prevođenje na njegov jezik onoga što se na ročištu iznosi, te usmeno prevođenje isprava koje se na ročištu izvode radi dokazivanja. Poučen je o pravu da usmeni postupak pred sudom prati na svom jeziku uz pomoć sudskog tumača, te da se može odreći prava na prevođenje ako izjavi da zna jezik na kojem se vodi postupak. Poučen je i da prevođenje obavljaju tumači te da troškovi prevođenja padaju na teret stranke ili sudionika kojega se tiču (čl. 102. Zakona o parničnom postupku Republike Hrvatske, ("Narodne novine" RH 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP). Sud je pozvao tuženika da se izjasni je li traži da mu se osigura usmeno prevođenje na njegov jezik onoga što će se na ročištu iznositi te usmeno prevođenje isprava koja će se na ročištu koristiti radi dokazivanja a da ukoliko se želi odreći prava na prevođenje, može dati izjavu sudu o odricanju prava na prevođenje uz izjavu da zna jezik na kojem se vodi ovaj postupak. Dalje, na upit suda tuženiku je li govori ili razumije hrvatski jezik, tuženik je naveo da govori samo svakodnevne nužne riječi koje su potrebne za normalne razgovore, ne književne, ne stručne, ne strane i pogotovo ne „jurističke“ riječi pa naveo da drži da mu je zbog toga nužno da u ravnopravnom procesu ima prevoditelja kojeg on ne može financirati jer se nalazi tada već 10 mjeseci u Zatvoru i ne može platiti odvjetnika. Izjasnio se da se ne odriče prava na prevođenje.

U takvim okolnostima, iako se tuženik sudu u ovom postupku obraćao podnescima na hrvatskom jeziku te unatoč tome što je i na ročištu sa sucem komunicirao na hrvatskom jeziku, te unatoč tome što je tužiteljica priložila zapisnik s ročišta iz prethodnog sudskog postupka R1 Ob 49/18 od 7.5.2018 iz kojeg je razvidno da je tuženik naveo da nema potrebe da sud angažira sudskog tumača za jer on razumije hrvatski jezik, te unatoč tome što je tužiteljica priložila i nalaz i mišljenje sudskih vještaka psihologa mr.ES specijaliste kliničke psihologije i dr.Batina specijaliste psihijatra od 17.travnja 2023 koje je izrađeno za potrebe ranijeg sudskog postupka P Ob 228/2021 i osnovom kojeg vještva tužiteljica upire na to da se tuženik i u tom postupku prilikom vještačenja koristio hrvatskim jezikom i nije nikada tražio tumača za njemački jezik, pa se tužiteljica poziva i na to da su navedeni sudski vještaci iz tog ranijeg postupka s tuženikom proveli vještačenje na hrvatskom jeziku i da bi potrebu za sudskim tumačem za njemački jezik za tuženika vještaci prvi iznijeli da su smatrali da je to potrebno, dakle unatoč svemu prednjem sud je ipak u ovom postupku ,poštujući zakonske odredbe i pravo tuženika da pred sudom ima pravo na svoj jezik ( a što je u tuženikovom slučaju njemački jezik kako se izjasnio, a i nema hrvatsko nego njemačko državljanstvo) to je sud saslušanje tužiteljice i tuženika odredio provesti na slijedećem ročištu kao i da će se saslušanje tuženika provesti putem sudskog tumača za njemački jezik.

Do provođenja tog ročišta, tuženik je iz Zatvora u Splitu, uz svoj podnesak datiran sa 4.12.2024 a zaprimljen kod suda 9.12.2024. navodeći u istom da dostavlja kao dokaz za aktivno sudjelovanje u tretmanu „alkoholizam“, dostavio Odluku Zatvora u Splitu od 27.11.2024. o pogodnostima tuženiku kao zatvoreniku, iz koje odluke je razvidno da mu je uspješnost provođenja pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora procijenjena na razini uspješan. Dostavio je i Potvrdnicu koja mu je dodijeljena za sudjelovanje u programu tretmana zatvorenika s alkoholom uzrokovanim poremećajima, od 26.11.2024.

Nadalje, sud je zatražio od posebne skrbnice mal.djeteta da s njom obavi razgovor sa mal. djetetom stranaka radi utvrđenja djetetovog mišljenja i volje o predmetu spora, a iz podneska posebne skrbnice mal.djeteta je sudu razvidno da je 15.siječnja 2025.g razgovarala s mal.SS na okolnosti iz predmetnog postupka, te je tom prilikom upoznala s tijekom postupka, eventualnim pravnim posljedicama kao i s njenim pravom da aktivno sudjeluje u istom izražavanjem vlastitog mišljenja o predmetu spora. Djevojčica joj je navela da tada pohađa 7.razred O.Š.“Josip Pupačić“ u [adresa], da je vrlo dobra/odlična učenica, a željela bi u budućnosti biti učiteljica, pa planira shodno tome i upisati srednju školu. Od izvannastavnih aktivnosti trenira odbojku.Navela da živi s majkom, te se s istom dobro slaže a da aktualno s ocem ne ostvaruje nikakav kontakt dok s djedom i bakom po ocu ima redovan kontakt i to gotovo svaki vikend. Upoznata je da ni oni nemaju nikakav kontakt sa svojim sinom. Upoznata je s predmetnim postupkom i od strane majke. Smatra da njen otac ima problema, da nije baš sposoban biti otac, a s obzirom da njeni majka i otac ne komuniciraju, a ni ona s ocem već duže vrijeme nema kontakt, djevojčica ovaj postupak smatra opravdan. Pojašnjava da nije upoznata jeli do sada bilo potrebe za ovaj postupak , ali smatra da bi to bilo bolje za nju, a s obzirom na situaciju, to bi ona bila „mirnija“, jer nikada ne zna šta bi joj moglo zatrebati, a posve je sigurna da očeva reakcija neće biti primjerena. Dalje su podaci da je djevojčica opisala da je oca zadnji put vidjela možda prije dvije godine. Tom prilikom susreti su bili uz prisustvo treće osobe. Sjeća se da je otac prilikom susreta imao „ispad“, a ona je plakala, te ga poslije toga nije htjela više vidjeti. Prije navedenog imali su ponekad kontakt putem mobitela, ali nakon jedene očeve glasovne poruke, po preporuci majke ona je oca blokirala, te se više nisu čuli ni putem mobitela. Potvrdila je da je zaprimila očevo pismo u kojem ju je molio da mu da drugu šansu, da mu oprosti, te da bi želio da mu piše i pošalje njenu sliku. U svezi toga djevojčica je navela da ona ne vjeruje u nikakvu promjenu kod oca, da ona ne osjeća nikakvu potrebu da s ocem komunicira, pa ni putem pisma i da bi ga samo pitala zbog čega je uzimao opijate. U bitnome navela da više nema potrebu ostvarivati bilo kakav kontakt s ocem, a ako bi morala, onda bi željela da to bude svakako uz nadzor treće osobe.Smatra da sud mora uzeti u obzir i shvatiti da njoj poslije svega nije baš ugodno viđati oca, te da ovo nije baš „normalan problem“, već da je isti problem malo teži od ostalih, a sve s obzirom na situaciju koja postoji kod oca. Sud u odnosu na sadržaj razgovora posebne skrbnice sa mal.djevojčicom ističe da predmet odlučivanja suda u ovom postupku nije odlučivanje o osobnim odnosima mal.kćeri s ocem, jer takav zahtjev nije postavljen, a već su ranijom sudskom odlukom pravomoćno zabranjeno ostvarivanje osobnih odnosa oca sa mal.kćeri. Predmet ovog postupka je samo odlučivanje suda o tužbenom zahtjevu tužiteljice kojim traži samostalnu roditeljsku skrb i samostalno zastupati maloljetno dijete u bitnim osobnim pravima djeteta iz čl.100.Obiteljskog zakona i to onih koje se odnose na promjenu prebivališta odnosno boravišta mal.djeteta.

Nakon što se tužiteljica sudu izjasnila da je ipak voljna podmiriti troškove sudskog tumača za njemački jezik tuženiku na ročištu radi saslušanja tužiteljice i tuženika, sud je zakazao ročište za dan 1.srpnja 2025.g. i na to ročište je tuženik uredno bio pozvan no odsutnost sudu osobno nije opravdao. Uz poziv za to ročište dostavljen mu je i podnesak posebne skrbnice mal. djeteta od 28.1.2025., podnesak tužiteljice po punomoćniku od 4.2.2025. i rješenje suda od 11.4.2025. kojim je na ročištu određeno izvođenje dokaza saslušanjem tužiteljice i tuženika. Uredno pozvan tuženik, odsutnost osobno s tog ročišta nije opravdao nego je tuženik sudu poslao e- mail 16.6.2025. , točnije s tuženikove mail adrese je tuženikova supruga sudu poslala mail u kojem ista navodi da je tuženik sudu i prevoditelju na vrijeme proslijedio mail na njemačkom jeziku (sud ističe da za ovaj predmet nije) i da se u tom mailu nalazi dokument odvjetnice koja da pismeno potvrđuje aktualnu financijsku situaciju. Sud navodi da to u ovaj predmet nije dostavljeno. Dalje je tuženikova supruga u tom mailu navela da se zbog zdravstvenih i financijskih razloga ročište zakazano za 1.srpnja 2025.g ne može održati (ne navodi se zbog čijih se zdravstvenih i financijskih razloga to ročište ne može održati) a da će njen suprug, dakle tuženik, uskoro zasnovati radni odnos i da će tada biti u stanju plaćati alimentaciju pa je dalje navela da predlažu zakazivanje idućeg ročišta za minimalno 2 mjeseca. Sud ističe da tuženikova supruga nije tuženikova punomoćnica tako da su bespredmetni prednji navodi iste. Nadalje, tuženik osobno, kao stranka u postupku nije dokumentirao sudu za ovaj postupak bilo kakve opravdane razloge zbog kojih bi sud osnovano odgodio ročište zakazano za dan 1.srpnja 2025.g. Stoga je sud osnovano odbio prijedlog za odgodom ročišta i odlučio ročište održati u odsutnosti tuženika. Ujedno je sud na tom ročištu odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tuženika jer je isti bio uredno pozvan na ročište, odsutnost nije opravdao a sud ga je upozorio na posljedice izostanka.

Na tom ročištu tužiteljica je po punomoćniku navela da ima provjerena saznanja od tuženikove majke da je tuženik zapravo odselio u Republiku Njemačku, grad Bruchsal i da tamo zajedno sa suprugom koristi socijalni stan. Sud je na ročištu od 01.srpnja 2025.g utvrdio osnovom aplikacije kojom raspolaže u svom radu : "pretraga osoba iz MUP evidencije" da je tuženiku bilo prijavljeno prebivalište u [adresa] na adresi [adresa] od 5.2.1987. do 1.2.2002., te da mu je bilo prijavljeno boravište na adresi [adresa] od 23.8.2023. do 26.2.2025. Na dan održavanja ročišta 01.srpnja 2025.g. prema podacima iz MUP evidencije tuženik nema prijavljeno ni prebivalište ni boravište u [adresa]. Sud ističe da tuženik po izlasku iz zatvora sud nije izvijestio na kojoj se adresi nalazi, čak ni nakon što mu je sud u tom smislu uputio mail.

Sud je na ročištu od 01.srpnja 2025.g u dokazne svrhe saslušao tužiteljicu. Ocjenjujući njen iskaz sud je cijenio da njenom iskazu protivnih dokaza nije bilo, da je iskazivajući bila uvjerljiva, dosljedna, konzistentna te je sud stoga njen iskaz prihvatio kao istinit. Tako je utvrđeno da samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na zajedničko maloljetno dijete traži zbog toga što tuženik kao otac djeteta već godinama ne sudjeluje financijski ni na bilo koji drugi način u odgoju njihova zajedničkog djeteta i niti surađuje s njom kao majkom djeteta u vezi roditeljske skrbi. I iskazom je ukazala na to da je pravomoćno presuđena zabrana ostvarivanja osobnih odnosa tuženika kao oca sa njihovom maloljetnom kćeri te ukazala da tuženik novčano ne doprinosi za uzdržavanje djeteta dogovoreni iznos od 300,00 EUR mjesečno već jako dugo te da je uplatio samo dva puta po 300,00 EUR i 6-7 puta po 50,00 EUR. Prema njenom iskazu, kada ona ide podnijeti zahtjev nadležnom tijelu za putovnicu, osobnu iskaznicu djeteta, za promjenu joj treba pisana suglasnost oca, kao i za promjenu prebivališta djeteta. Na okolnost je li tuženik od vremena donošenja rješenja iz brakorazvodnog postupka R1 Ob-49/18 od 7.5.2018. pa na ovamo iskazao ikakav interes za sudjelovanje u roditeljskoj skrbi, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je izričita u tome da nije.

Na okolnost jesu li ona i tuženik u konfliktnim odnosima, iz njena iskaza je utvrđeno da nemaju nikakav kontakt još od vremena kad mu je tuženiku bio određen nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa sa maloljetnom kćeri, a koji nadzor je bio određen u predmetu P Ob-228/21 i u kojem predmetu je u konačnici donesena presuda 5.7.2023. o zabrani ostvarivanja osobnih odnosa oca sa djetetom. Utvrđeno je dalje da tužiteljica kao majka zajedničkog djeteta smatra da je samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi, koju ona traži, u skladu sa dobrobiti zajedničkog maloljetnog djeteta. To smatra iz razloga što su svi odnosi narušeni između oca i djeteta, tuženik nema kontakt sa djetetom, ne sudjeluje u nijednom smislu u djetetovom životu i skrbi o djetetu. Istakla iskazom da je tuženik prošle godine bio u zatvoru, a sada otišao u Njemačku. Istakla i da je mal.kćer zakinuta i u pogledu njenih prava što tužiteljica obrazlaže time kad tužiteljica primjerice ide u Konzulat u Zagreb po kćerinu Njemačku putovnicu, tužiteljica istu ne može ishoditi bez tuženikove pisane suglasnosti, a isti je nedostupan a tužiteljica u biti ni ne zna gdje on može biti primjerice sutra. Ukazala je iskazom i na to da je kćer stranaka završila 7. razred OŠ Josip Pupačić u [adresa], te da je primjerice za njen odlazak na ekskurziju sa školom u travnju 2025 godine, škola tražila pisanu suglasnost oba roditelja, odnosno na obrascu za roditelje su trebali biti potpisi oba roditelja, međutim škola je tužiteljici izašla u susret i dijete je išlo na ekskurziju samo na osnovu tužiteljičine pisane suglasnosti školi, dakle bez očeve jer je otac tada bio nedostupan, tužiteljica nije znala gdje se u tom trenu nalazi pa tako nije znala ni je li u zatvoru. Iz njena iskaza je sudu razvidno da je ona bila spremna za zajedničku roditeljsku skrb. U tom smislu su ona i tuženik ranije i bili sklopili Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji je odobren rješenjem ovog suda u brakorazvodnom postupku, ali se pokazalo da zajednička roditeljska skrb u naravi ne funkcionira. Na okolnost je li se tuženik kod tužiteljice ikako samoinicijativno zanimao za dijete, iz iskaza tužiteljice sud je utvrdio da od vremena da od donošenja presude ovog suda kojim je zabranjeno ostvarivanje osobnih odnosa tuženika kao oca sa našom maloljetnom kćeri, tuženik nema pristup tužiteljičinu mobitelu jer ga je blokirala na mobitel zato što ju je tuženik znao zvati u pijanom stanju, pa opisala da bi je tada samo maltretirao i prijetio joj u pozivima na mobitel, a nikad se nije u takvim pozivima interesirao za njihovo dijete. Na okolnost jeli tuženik provjeravao kod tužiteljice kako je dijete, je li se raspitivao za djetetovo zdravlje, za djetetove životne okolnosti, za djetetove uspjehe i mogućnosti, iz iskaza tužiteljice je utvrđeno da se tuženik nakon donošenja rješenja o razvodu braka jedan period o tome raspitivao, negdje do početka nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa djeteta sa ocem, a nakon toga nije. Dalje je utvrđeno iz njena iskaza da mal.kćer stranaka ima samo hrvatsku osobnu iskaznicu izdanu 20.2.2024. sa prijavljenim prebivalištem na adresi [adresa] te da za izdavanje te osobne iskaznice tuženik na policiji nije dao svoju pisanu suglasnost, već samo tužiteljica . Tuženik je bio nedostupan, tužiteljica nije znala tada gdje je on tad bio te je priložila policiji te prigode rješenje suda o razvodu braka i presudu ovog suda o zabrani ostvarivanja osobnih odnosa oca sa mal. kćeri, te tužbu iz ovog postupka za samostalnom roditeljskom skrbi. Tužiteljica je iskazala i o tome da mal.kćer ima njemačku putovnicu koja je međutim istekla ima oko 2 godine i da joj je tužiteljica nije u mogućnosti obnoviti zbog toga što treba očeva pisana suglasnost za obnovu iste obrazlažući da tako traže u njemačkom Konzulatu u Zagrebu. Iz njena iskaza u vezi toga sud je utvrdio da ona nije tražila tuženikovu pisanu suglasnost za obnovu njemačke putovnice kćeri jer ga nije imala priliku kontaktirati i to ga pitati. Ona obrazlaže da je on tada bio zatvorima i nije bio suradljiv, te to dalje obrazlažući time da je tuženik svaki put kad bi prije dolazio na susret sa djetetom bio svadljiv, vrijeđao tužiteljicu i s njim nije mogla razgovarati ni o čemu u vezi djeteta.

Na okolnost što tužiteljica namjerava u vezi promjene prebivališta djeteta, utvrđeno je iz pojašnjenja tužiteljice slijedeće. Ona i dijete imaju prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], ali stvarno žive na adresi [adresa] u podstanarskom stanu. Tužiteljica ne zna do kada će sa djetetom živjeti u tom podstanarskom stanu. U njemu namjerava živjeti sa djetetom još neko dogledno vrijeme, ali uvijek postoji mogućnost da joj stanodavac otkaže stan i da sa djetetom mora negdje seliti pa joj u toj situaciji treba samostalna roditeljska skrb da može prijaviti prebivalište djeteta na nekoj drugoj adresi.

Utvrđeno je iz njena iskaza da sa djetetom inače i dalje namjerava živjeti u [adresa], na području [adresa]. Prema iskazu majke, mal.kćer je inače zdravo dijete, pohađa Osnovnu školu u Omišu. Na jesen će 8. razred., a potom joj slijedi upis u srednju školu. Kćer ima i hrvatsko i njemačko državljanstvo, govori i hrvatski i njemački jezik, a dok se dijete viđalo s ocem, sa ocem je razgovarala na njemačkom jeziku, a ponekad na hrvatskom, a majka je s njom kod kuće pričala i na njemački jezik tako da ona taj jezik ne zaboravi. Tužiteljica je potvrdila iskazom da je inače adresa na kojoj tužiteljica i dijete imaju prijavljeno prebivalište [adresa], na toj adresi je kuća tuženikovih roditelja, te je tužiteljica iskazala o tome da su oni bili suglasni da se tužiteljica i dijete prijave sa prebivalištem na toj adresi. Prema iskazu tužiteljice , ona i dijete su na toj adresi i živjeli nakon povratka iz Njemačke pa sve do preseljenja u sadašnji podstanarski stan u koji su one dvije preselile ima oko 4 godine time da su točnije, godinu dana prije ovog stana u kojem su sada tužiteljica i kćer, one dvije živjele godinu dana kod tužiteljičinih roditelja u [adresa]. Na koncu je iz iskaza tužiteljice utvrđeno da nju tuženik nakon svog izlaska iz zatvora, nije ni na koji način, ni bilo osobno, ni bilo preko neke treće osobe kontaktirao u vezi djeteta ni bilo čega u vezi djeteta.

Sud je dalje utvrdio iz očitovanja posebne skrbnice djeteta stranaka da je suglasna sa stručnim mišljenjem nadležnog HZSR PU Omiš da se majci djeteta odobri samostalna roditeljska skrb. Ukazala je i obzirom na razgovor koji je obavila sa maloljetnim djetetom, da je djevojčica u dobi od punih 14 godina te kao takva kognitivno zrela da izrazi svoje mišljenje koje je posebna skrbnica i prenijela sudu podneskom od 25.1.2025. te ukazala i da je djevojčica sasvim razumno i opravdano navela razloge zbog čega bi trebalo udovoljiti zahtjevu koji je postavila njena majka. Sud ističe da je i sam takvog zaključka nakon što je upoznat sa sadržajem obavljenog razgovora sa mal.kćeri stranaka i utvrđenom njenom voljom i mišljenjem.

Nakon ovako provedenog dokaznog postupka i utvrđenja koja su proizišla iz provedenih dokaza a koja su naprijed navedena, za navesti je i slijedeće u odnosu na od tužiteljice zatraženu samostalnu roditeljsku skrb. Mjerodavne za odluku su slijedeće zakonske odredbe. Sukladno čl. 91. Obiteljskog zakona roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima. Roditelj se ne može odreći prava na roditeljsku skrb. Člankom 92. Obiteljskog zakona je reguliran temeljni sadržaj roditeljske skrbi. Tako u sadržaj roditeljske skrbi ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu; odgoj i obrazovanje; ostvarivanje osobnih odnosa i određivanje mjesta stanovanja te pravo i dužnost upravljanja djetetovom imovinom. Također u sadržaj roditeljske skrbi ulazi pravo i dužnost zastupanja djetetovih osobnih i imovinskih prava i interesa. Člankom 93. OBz-a je regulirana obveza roditelja glede zdravlja, razvoja, njege i zaštite djeteta. Člankom 94. Obz-a odgoj i obrazovanje djeteta. Člankom 95. Obz-a ostvarivanje osobnih odnosa sa djetetom. Člankom 96. Obz-a određivanje mjesta stanovanja djeteta, člankom 97. upravljanje djetetovom imovinom.

Pitanje roditeljske odgovornosti odnosno skrbi može se urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sudskom odlukom. U konkretnom slučaju, već je ranijim rješenjem Općinskog suda u Splitu R1 Ob 49/18 od 7.svibnja 2018.g. odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi no ovaj sud ističe osnovom provedenih dokaza da se pokazalo s vremenom da zajednička roditeljska skrb u konkretnom slučaju ne funkcionira, to jasno proizlazi iz utvrđenja proizišlih iz provedenih dokaza u ovom postupku ali ne zbog majke, nego zbog pasivnosti i nesuradnje tuženika. Sukladno odredbama Obiteljskog zakona , roditelj ima pravo zatražiti izmjenu odluke o roditeljskoj skrbi, pa je to tužiteljica i učinila predmetnom tužbom kojom je zatražila samostalnu roditeljsku skrb.

Člankom 105. Obz-a propisano je da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu, samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Sud je bio dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Sud je utvrdio da su oba roditelja ranije bila za zajedničku roditeljsku skrb pa su i bili sklopili Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi no s vremenom je tuženik kao otac izostao iz života djeteta i cjelovite roditeljske skrbi o djetetu i faktički je majka obavljala samostalnu roditeljsku skrb . Roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi ( u ovom slučaju majka) dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta.

Tužiteljica je u postupku i dokazala da je u skladu sa dobrobiti djeteta da joj se povjeri samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi. Sud je naime temeljem prihvaćenog kao pravilnog i nepristranog nalaza i mišljenja stručnog tima zavoda utvrdio da je zaključak stručnog tima HZSR-a PU Omiš od 02.siječnja 2024 da je osnovom prikupljene dokumentacije i informacija, razgovora te provedenih obrada i ranijih vještačenja,, razvidno, a takav su i zaključci i utvrđenja suda nakon provedenih dokaza te i saslušanja tužiteljice imajući u vidu i ono što je mal.dijete iskazalo, da dakle majka djeteta, tužiteljica, posjeduje primjerene roditeljske kapacitete te vodi adekvatnu skrb i brigu o kćeri stranaka, da je ocu djeteta ranijom sudskom odlukom zabranjeno ostvarivanje odnosa s djetetom, da je prema prihvaćenom kao osnovanom nalazu i mišljenju stručnog tima HZSR PU Omiš otac djeteta vidljivo neadekvatnog svakodnevnog funkcioniranja, da pokazuje sklonost rizičnom i prijetećem ponašanju, te da je stoga upitno njegovo primjereno sudjelovanje u ostvarivanju zajedničke roditeljske skrbi, odnosno donošenju odluka koje bi bile u najboljem interesu djeteta te je slijedom navedenog, uvažavajući najbolji interes i zaštitu dobrobiti djeteta, stručni tim HZSR Područnog ureda Omiš mišljenja, a nastavno svemu iznijetom takvog je mišljenja i sud, da je potrebno izmijeniti odluku o roditeljskoj skrbi na način da majka djeteta ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na dijete. Sud je iz provedenih dokaza utvrdio da je tuženik sklon prepuštanju roditeljskih odgovornosti i oslanjanju na djetetovu majku,do sada se nije uključivao u primjerenu zdravstvenu i odgojno obrazovnu skrb o djetetu, da je pasivan u pogledu brige o razvoju mal.kćeri. Sud ističe da su predmetni roditelji ranije bili postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, koji je bio odobren sudskim rješenjem , dakle tuženik je imao mogućnost zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi, no osim u početku, kasnije svojom voljom je nije ostvarivao. Zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi (čl.104.Obz-a) pretpostavlja uključenost oba roditelja u život djeteta, što znači ostvarivanje svih prava, dužnosti i odgovornosti koje čini sadržaj roditeljske skrbi, a tuženik nije tako postupao.

U situacijama u kojima djetetovi roditelji ne žive u obiteljskoj zajednici, a dijete živi s jednim od roditelja, kao u konkretnom slučaju, zbog nemogućnosti ostvarivanja zajedničke roditeljske skrbi kako je ranije riješeno, a zbog toga što je tuženik kao otac ne sudjeluje u životu djeteta na adekvatan način, došlo je do potrebe da se razriješi pitanje tko će od roditelja i kako ostvarivati sadržaj roditeljske skrbi.Samostalno (samo jedan) roditelj ostvaruje roditeljsku skrb kada samo jedan roditelj ima roditeljsku skrb (jer je drugi umro, proglašen umrlim ili lišen prava na roditeljsku skrb o čemu u ovom slučaju nije riječ) ili na temelju sudske odluke (o čemu je u ovom slučaju riječ-presudom), te u slučaju kad nije postignut plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi a sud nije smatrao da je potrebno odlučiti i o zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, te kada o tome postoji sudska odluka, odnosno bez sudske odluke ako je drugi roditelj umro ili je proglašen umrlim, a roditelji su prije smrti jednoga od njih roditeljsku skrb ostvarivali zajednički ili kad je drugi roditelj odsutan i nepoznata boravišta.

Ponavlja se, sud je tuženiku dostavio nalaz i mišljenje stručnog tima zavoda a tuženik ga po zaprimanju paušalnim navodima nije s uspjehom osporio, a nije niti pristupio sudu na ročište određeno radi njegova saslušanja pa je sud i odustao od njegova saslušanja jer je za to sud imao zakonskog uporišta. Odsutnost s ročišta određenog radi njegova saslušanja uz pomoć sudskog tumača za njemački jezik tuženik nije opravdao. Sud je stoga cijenio njegov izostanak s ročišta na način da mu je bila pružena mogućnost dokazivanja svojih tvrdnji, prilaganja dokaza u tom pravcu, imao je mogućnost pristupa ovom sudu , davanja iskaza odnosno saslušanja od strane suda, no tom se mogućnošću svojom voljom nije poslužio.

U ovom postupku nije bilo potrebno provođenje vještačenja po sudskim vještacima psihologu i psihijatru i to ni po hrvatskim ni njemačkim sudskim vještacima. Tuženik ako nije bio zadovoljan vještačenjem po hrvatskim sudskim vještacima provedenim u prethodnom sudskom postupku koji je u konačnici rezultirao sudskom odlukom o zabrani ostvarivanja osobnih odnosa oca sa mal.djetetom, mogao je u tom sudskom postupku to isticati, a ne u ovom u kojem vještačenje nije ni provedeno (niti ga treba provoditi obzirom na sve okolnosti iz ovog postupka) već je samo stručni tim HZSR-a PU Omiš sudu u nalazu i mišljenju prezentirao nalaz i mišljenje sudskih vještaka psihologa i psihijatra iz ranijeg sudskog postupka.

Sud kao i posebna skrbnica mal.djeteta, dakle smatra da je zahtjev tužiteljice kao majke za samostalnom roditeljskom skrbi osnovan u cijelosti zbog utvrđenja da otac djeteta, tuženik, kroz više godina nije sudjelovao u životu maloljetnog djeteta roditeljskom brigom, kontaktom, fizičkim prisustvom pa mu je čak i presudom zabranjeno ostvarivanje osobnih odnosa s mal.kćeri (na koju presudu se nije žalio, dapače iz te presude P Ob 228/2021 od 5.srpnja 2023.g je razvidno da se odrekao prava na žalbu) a izostalo je i tuženikovo redovito mjesečno novčano doprinošenje uzdržavanju mal.kćeri u iznosu od 300,00 Eur mjesečno koju obvezu je bio dužan ispunjavati temeljem sudskim pravomoćnim i ovršnim rješenjem odobrenog Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kojim su roditelji dogovorili toliki mjesečni novčani doprinos tuženika kao roditelja koji s djetetom ne stanuje. Utvrđeno je da je otac faktično bio nedostupan djetetu za bilo kakvu potrebu djeteta na što je ukazala i posebna skrbnica mal.djeteta a isto smatra i ovaj sud, što je onda moguće i u budućnosti, primjerice za moguće hitne potrebe mal.kćeri, te primjerice ishodovanje osobnih isprava za dijete te određenih roditeljskih pisanih suglasnosti i slično. Sud je imao u vidu da i posebna skrbnica mal.djeteta stranaka smatra da ponašanje tuženika nije u skladu sa kapacitiranim roditeljem te smatra kao i ovaj sud da tuženik traženjem odgode rasprave teži odugovlačenju ovog sudskog postupka i donošenju presude u korist tužiteljice a sud ističe da to onda ne bi bilo u najboljem interesu mal.kćeri stranaka a o njenom najboljem interesu sud mora voditi i vodi brigu.

Nastavno svemu sud i jest vodeći brigu o najboljem interesu mal.djeteta presudio na način kao u izreci ove presude jer je u postupku utvrđeno da zajednička roditeljska skrb u ovom slučaju ne funkcionira i očito ne bi ni u budućnosti funkcionirala.

Pri donošenju presude na način kao u točci I izreke sud je cijenio navedena utvrđenja iz provedenih dokaza, prihvatio kao pravilan, argumentiran i stručan nalaz i mišljenje i prijedlog stručnog tima da majka ima samostalnu roditeljsku skrb. Sud je dalje imao u vidu da je s nalazom i mišljenjem stručnog tima zavoda kao i tužbenim zahtjevom tužiteljice suglasna i posebna skrbnica mal.djeteta te je sud imao u vidu i utvrđeno mišljenje maloljetne HS obzirom na njenu životnu dob i zrelost. Sud posljedično svemu utvrđuje da u navedenim okolnostima nema kontraindikacija da majka samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u odnosu na mal.dijete stranaka a i dokazala je da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta.

Roditelji su inače dužni o pojedinačnim sadržajima roditeljske skrbi razgovarati i sporazumijevati se s djetetom u skladu s njegovom dobi i zrelošću. U konkretnom slučaju iz provedenih dokaza utvrđeno je da je navedeno izostalo među predmetnim roditeljima i to zbog tuženika koji je svojim životnim stilom i voljom izostao iz života djeteta.

Zastupanje u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta je propisano člankom 100.Obiteljskog zakona. Kad sud donosi odluku o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi, odrediti će hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb ( u ovom slučaju majka) sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja (u ovom slučaju oca) . Tako je propisano čl.105.st.5.Obiteljskog zakona Republike Hrvatske. U ovom slučaju je glede toga odlučeno na način kao u točki I izreke presude, imajući u vidu sve navedene okolnosti slučaja i zahtjeve tužiteljice jer dijete ima prijavljeno prebivalište na adresi na kojoj više ne živi već s majkom aktualno živi u podstanarskom stanu na adresi na kojoj dijete nema prijavljeno ni prebivalište ni boravište, nije izvjesno do kada će živjeti u njemu i hoće li dijete s majkom morati seliti na neku drugu adresu prebivališta odnosno boravišta, a kako postoji realna mogućnost da tuženik kao otac ne bude suglasan s promjenom prebivališta odnosno boravišta mal.djeteta, onda je osnovano tužiteljici odobriti samostalnu roditeljsku skrb u bitnim osobnim pravima djeteta iz čl.100.Obiteljskog zakona Republike Hrvatske (Narodne Novine broj 103/15, 98/19,47/20, 49/23, 156/23 - dalje Obz) koje se odnose na promjenu prebivališta odnosno boravišta mal.djeteta, dok joj je za zastupanje u vezi s bitnim osobnim pravima mal.djeteta koji se odnose na promjenu osobnog imena mal.djeteta i izbor ili promjenu vjerske pripadnosti potrebna pisana suglasnost oca mal.djeteta, tuženika PS.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljici zastupanoj po punomoćniku u osobi odvjetnika priznati su slijedeći zatraženi troškovi: 200 bodova na ime jednokratne nagrade za cjelokupan prvostupanjski postupak prema tbr.7.toč.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023-dalje Tarifa). Taj trošak u bodovima je pomnožen sa vrijednošću boda od 2,00 Eur pa iznosi 400,00 Eur a taj iznos je dalje uvećan za 25% PDV-a pa iznosi 500,00 Eur. Tom iznosu je dalje pribrojen trošak koji je tužiteljica imala za plaćanje sudskog tumača za njemački jezik a za potrebe saslušanja tuženika na ročištu od 01.srpnja 2025g. Prema priloženom računu sudske tumačice za njemački jezik, Dragane Mihanović, to iznosi 40,00 Eur. Dakle, ukupan parnični trošak tužiteljice iznosi 540,00 Eur i taj trošak joj je dužan naknaditi tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke presude.

U SPlitu, 28.kolovoza 2025.g

S U D A C

DIJANA SELAK

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u pet primjeraka u roku od 15 dana od dana primitka presude.

DNA:

-punomoćniku tužiteljice

-tuženiku

-posebnom skrbniku mal.djeteta

-HZZSR, PU Omiš