Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 27

Poslovni broj: P-367/2022-44

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Tihani Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) ČŽ iz [adresa], Č [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku dr. sc. Damiru Primorcu, odvjetniku u OD Primorac i Partneri d.o.o. Split i pod 2) MŽ iz [adresa], Č [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Čizmiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika pod 1) ČŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2) FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Bori Rajiću, odvjetniku u Splitu, pod 3) ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 4) GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 5) ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 6) BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od 3-6 zastupani po punomoćniku Zoranu Periću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva i po protutužbi tuženika- protutužitelja pod 1) ČŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2) FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Bori Rajiću, odvjetniku u Splitu, pod 3) ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 4) GŽ iz [adresa] M 5, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 5) ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 6) BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od 3-6 zastupani po punomoćniku Zoranu Periću, odvjetniku u Splitu protiv tužitelja- protutuženika pod 1) ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku dr. sc. Damiru Primorcu, odvjetniku u OD Primorac i Partneri d.o.o. Split i pod 2) MŽ iz [adresa], Č [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Čizmiću, odvjetniku u Splitu, radi predaje u posjed, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 11. srpnja 2025., u prisutnosti tužiteljice/protutužene pod 1 osobno sa zamjenikom punomoćnika, tužitelja/protutuženika pod 2, osobno sa punomoćnikom, punomoćnika tužene/protutužiteljice pod 1. i pod 2. te punomoćnika tuženika/protutužitelja pod 3-6, na ročištu za objavu presude 28. kolovoza 2025.

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se da su tužitelji ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnici za po ½ idealnog dijela nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica], označene kao oranica, površine 3374 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. II Ovlašćuju se tužitelji da temeljem ove presude uknjiže na svoje ime pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao č. zem. [katastarska čestica], označene kao oranica, površine 3374 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], i to svaki za po ½ idealnoga dijela uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika, i to F Š za 33/90 idealnog dijela predmetne nekretnine, FŽ za 33/90 idealnog dijela predmetne nekretnine, Sabbioncello ŠŽ za 2/45 idealnoga dijela predmetne nekretnine, Bužančić G za 2/45 idealnoga dijela predmetne nekretnine, LŽ za 2/45 idealnoga dijela predmetne nekretnine i ZŽ za 6/45 idealnoga dijela predmetne nekretnine.

III Utvrđuje se da su tužitelji ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnici za po ½ idealnog dijela nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica], površine 469 m2, označene kao oranica, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. IV Ovlašćuju se tužitelji da temeljem ove presude uknjiže na svoje ime pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao č. zem. [katastarska čestica], površine 469 m2, označene kao oranica, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], i to svaki za po ½ idealnoga dijela uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika F

–Dvornik Š za ½ idealnoga dijela predmetne nekretnine i FŽ rođ. Dvornik za ½ idealnoga dijela predmetne nekretnine.

V Odbija se protutužbeni zahtjev:

" I Dužni su tužitelji-protutuženici ad1) i ad2) u roku od 15 dana, od dana pravomoćnosti ove presude, predati tuženicima-protutužiteljima ad1) i ad2) u posjed čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], slobodnu od osoba i svojih stvari. II Dužni su tužitelji –protutuženici ad1) i ad2), u roku od 15 dana, od dana pravomoćnosti ove presude predati tuženicima-protutužiteljicama ad1)i ad2) u posjed čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], slobodnu od osoba i svojih stvari. III Dužni su tužitelji-protutuženici u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude predati tuženicima-protutužiteljima ad.3,4,5 i 6. suposjed na čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] slobodne od osoba i stvari pod prijetnjom ovrhe."

IV Dužni su tužitelji – protuženici u roku od 15 dana naknaditi tuženima- protutužiteljima troškove praničnog postupka."

VI Nalaže se tuženicima/protutužiteljima pod 1-6., u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljima/protutužiteljima pod 1. i 2. troškove parničnog postupka i to tužiteljici pod 1. u iznosu od 4.210,67 eura i tužitelju pod 2. u iznosu 3.746,20 od eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženi iznos troška zahtjev tužitelja pod 1. i pod 2. odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelji pod 1. i pod 2. su 18. ožujka 2016. ovom sudu podnijeli tužbu protiv tuženika pod 1-6. radi utvrđenja prava vlasništva. U tužbi navode kako je njihov otac JŽ 1971. godine od prednika tuženika kupio nekretnine označene kao čes. zem. 2001, oranica, površine 469 m2, a upisane u ZU 14326 KO [katastarska općina] i čes. zem. 1996, oranica, površine 3374 m2, upisane u ZU 478 KO [katastarska općina]. Nadalje, da su tužitelji i njihov prednik u samostalnom, poštenom i isključivom posjedu predmetnih nekretnina od 1971. godine. U prilog tvrdnji o posjedovanju predmetnih nekretnina od strane tužitelja, odnosno njihova prednika, kao vlasnika istih, navode da je njihov prednik JŽ **.**.1971. sa vodovodom sklopio Ugovor o izvedbi vodovodnog priključka na nekretnini oznake 1996 KO [katastarska općina], kao i to da bi tužiteljica pod 1. na nekretnini oznake čes. zem. 2001 KO [katastarska općina] 2006. sagradila jednostavnu zgradu koju je rješenjem o izvedenom stanju donesenim od Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada od 28. svibnja 2015. godine, Klasa:UP/I-361/03/14- 01/3993, Urbroj:403-02-4-2/0089-15-11, i ozakonila. Smatraju da su ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i to samostalni posjed tužitelja, odnosno njihovog prednika, koji posjed da je istinit, zakonit i pošten jer ga tužitelji, odnosno njihov pravni prednik izvode iz kupoprodaje od strane prednika tuženika. S obzirom da su tužitelji, kao zakonski nasljednici, iza smrti svog oca naslijedili predmetne nekretnine za po ½ idealnog dijela, predlažu donošenje presude kao u izreci. Podneskom od 10. studenog 2020. tužitelji su uredili svoj tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženici pod 3, 4. 5. i 6. su porekli osnov tužbenog zahtjeva te istaknuli protutužbeni zahtjev kojim od tužitelja-protutuženika pod 1. i pod 2. traže predaju u suposjed nekretnine označene kao čes. zem. 1996 ZU 478 KO [katastarska općina], navodeći kako tužitelji-protutuženici istu drže u posjedu bez pravne osnove. Ističu da tužitelji nemaju dokaza o činjenici sklopljenog ugovora o kupoprodaji između njihova oca i prednika tuženika, kao niti dokaza o isplati kupoprodajne cijene i uvođenja u posjed. Nadalje, ukazuju kako je TŽ, djed tuženica pod 1 i pod 2 umro 1946., dakle 25 godina prije navodne kupoprodaje, a da je IŽ, otac tuženica pod 1. i pod 2. umro 1961., dakle deset godina prije navodne kupoprodaje. Zaključno, ističu kako su nekretnine stekli nasljeđivanjem iza smrti pok. OŽ te su na naslijeđene nekretnine platili velike iznose poreza, a što ne bi učinili da to zemljište ne smatraju svojim vlasništvom.

3. U odgovoru na tužbu tužene pod 1. i pod 2. su se protivile tužbi i tužbenom zahtjevu te istaknule protutužbeni zahtjev kojim od tužitelja-protutuženika pod 1. i pod 2. traže predaju u suposjed nekretnina označenih kao čes. zem. 1996 ZU 478 KO [katastarska općina] i čes. zem. 2001 ZU 14326 KO [katastarska općina], navodeći kako tužitelji-protutuženici iste drže u posjedu bez pravne osnove. Nadalje, navode da je notorna laž da bi otac tužitelja 1971. kupio predmetne nekretnine od prednika tuženika. Djed tuženica TŽ da je preminuo 1946., a otac tuženica IŽ 1961. tužene pod 1. i pod 2. da su predmetne nekretnine stekle nasljeđivanjem iza smrti oca, IŽ i tete AŽ. Kazuju i to kako nitko od članova obitelji AŽ, nikada ni jednom članu obitelji JŽ, nije prodao ni jedan metar kvadratni predmetnih nekretnina. Ističu kako tužitelji u svojoj tužbi ne navode gdje i kada bi bio zaključen navodni usmeni kupoprodajni za 3.843 m2, pod kojim uvjetima i za koju kupoprodajnu cijenu, kada je isplaćena kupoprodajna cijena, od kojih novaca, da li je bilo svjedoka prilikom zaključenja usmenog ugovora ili pak isplate kupoprodajne cijene itd. Ništa od toga da nije navedeno, a taj pravni posao da bi trebao svjedočiti o poštenju tužitelja i njihovog pravnog prednika, i dati tužiteljima takvu kvalitetu posjeda koji bi im omogućio stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Tuženice smatraju da je otac tužitelja bez ikakvog pravnog osnova zaposjeo predmetne nekretnine, a kako su iste bile na rubu grada, daleko od očiju, koristio ih je, iako je dobro znao da nekretnine nisu njegove i da na njima ne može steći nikakva prava.

4. Očitujući se na protutužbu, tužitelji-protutuženici su naveli kako se protive iznesenim navodima. Ponovno ističu kako imaju dvije pravne osnove za suvlasništvo predmetnih nekretnina, a to su Ugovor o kupoprodaji između oca tužitelja i prednika tuženika te dosjelost. Navode kako je njihov otac JŽ od prednika tuženika kupio nekretnine koje su predmet ovog spora, a predmetni ugovor da je u cijelosti izvršen plaćanjem kupoprodajne cijene i prodavateljevim uvođenjem u posjed predmetnih nekretnina. Navode i to kako su tužitelji i njihov prednik nedvojbeno u samostalnom, poštenom i isključivom posjedu predmetnih nekretnina od sklapanja Ugovora o kupoprodaji 1971.

5. Tijekom postupka prvostupanjski sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu označenu kao čest. zem. čes. zem. 1996 ZU 478 KO [katastarska općina], čes. zem. 2001 ZU 14326 KO [katastarska općina], povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za navedene čestice, dozvole za izvedbu vodovodnog priključka od 25. lipnja 1971., ugovora o izvedbi vodovodnog priključka od 25. lipnja 1971., rješenja o izvedenom stanju klasa: UP/I-361-03/14- 01/3993 od 28. svibnja 2015., rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. JŽ, rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. AŽ TŽ, Rješenja o nasljeđivanju iza smrti poik. AŽ Ć, rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. AŽ stanislava, rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. AŽ B, rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. AŽ DŽ, rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. MŽR, zahtjeva za naknadu oduzete imovine Klasa: UP-I-942-04/97- 01/2839, prerisa katastarskog plana za čestice koje su predmet spora, odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju od 20. studenog 1948.,rješenje broj 06- 16415/1-1964, izjavu od 24. kolovoza 1972., izvoda iz katastarskog plana za k. č. br. [katastarska čestica] (zk oznaka 1996) KO [katastarska općina], elektronergetsku suglasnost od 15. studenog 1972., ugovora br 11359/1360/72, dopisa Elektrodalmaciji – odjel priključaka od 3. studenog 1972., zapisnika o procjeni štete od 11. siječnja 1975., suglasnosti Instituta za jadranske kulture i melioraciju Krša od 14. prosinca 1972., rješenja Uprave prihoda od 15. travnja 1975., aerofotogrametrijskog snimka br. 5087 iz 1969. i br. 8945 iz 1977., preslika rukom pisane isprave nazvane oporuka - testamenat, rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. FŽ UŽ, kupoprodajnog ugovora od 9. ožujka 1965., priznanice od 9. ožujka 1971., posjedovnog lista broj 1351, izvatka iz zemljišne knjige za čes. zem. 1992/2rješenja o naknadi broj III-473/26-18-1967, zapisnika od 30. listopada 1972., povijesnu tečajnu listu, izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke koji je u spisu izradio svoj pisani nalaz i mišljenje, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja –protutuženika pod 1) i pod 2), tužene-protutužiteljice pod 1), svjedoka ĐŽ, KŽ, RŽ, SŽ, HŽ, EŽ, ŽŽ, CŽ.

5.1. Na ročištu od 5. svibnja 2025. tuženik-protutužitelj je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tužene-protutužiteljice pod 2.

6. Predmet spora po tužbi je zahtjev tužitelja ad 1-2 za utvrđenjem prava suvlasništva na nekretninama oznake čes. zem. 1996 ZU 478 KO [katastarska općina] i čes. zem. 2001 ZU 14326 KO [katastarska općina], dok je predmet spora po protutužbi zahtjev za predajom nekretnina u suposjed tuženima- protutužiteljima ad 1-6

7. Među strankama nije bilo sporno da su tužitelji – protutuženici ad 1-2 u posjedu predmetnih nekretnina, zatim da su tuženici- protutužitelji ad 1-6 upisani suvlasnici nekretnine oznake čes. zem. 1996 ZU 478 KO [katastarska općina], da su tužene- protutužiteljice ad 1-2 upisane suvlasnice nekretnine označene kao čes zem. 2001 ZU 14326 KO [katastarska općina], da su tužene – protutužiteljice ad 1-2 pravni slijednici IŽ, VŽ i AŽ (koja je bila pravni slijednik NŽ), da su tuženici – protutužitelji ad 3-6 pravni slijednici L (Antonjete) Dvornik (koja je bila pravna slijednica PŽ) te da su tužitelji – protutuženici ad 1-2 pravni slijednici JŽ. Također nije bilo sporno da su PŽ ČK, PŽ NŽ, PŽ IŽ i PŽ AŽ temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. TŽ pok. EŽ bili upisani kao suvlasnici predmetnih nekretnina (povijesni izvadak, list 43 spisa upis po rednim brojem 27.).

8. Kao sporno, u postupku je trebalo utvrditi jesu li tužitelji – protutuženici ad 1-2 stekli pravo vlasništva na nekretninama koje su predmet spora, je li, posljedično tome, ovlašten na upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama na njihovo ime za po ½ dijela te je li osnovan protutužbeni zahtjev radi predaje u posjed predmetnih nekretnina. Dakle, sporno je postojanje pretpostavki za stjecanje vlasništva dosjelošću (kvalificiranost posjeda i vrijeme potrebno za dosjelost) te s time u vezi osnovanost tužbenog i protutužbenog zahtjeva.

9. Radi utvrđenja spornih okolnosti izvedeni su svi po strankama predloženi dokazi, a na temelju rezultata tako provedenog postupka sud je uvjerenja da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti, dok protutužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Kao što je već kazano, činjenica da se tužitelj – protutuženici ad 1-2 u vrijeme podnošenja ove tužbe (18. ožujka 2016.) nalaze u posjedu predmetnih nekretnina među strankama nije sporna.

11. Tužitelji-protutuženici su tijekom postupka tvrdili da bi njihov prednik JŽ sa prednikom tuženika-protutužitelja sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine oznake čes. zem. 1996 ZU 478 KO [katastarska općina] i čes. zem. 2001 ZU 14326 KO [katastarska općina] predio Orišac. U tužbi navode da bi između prednika stranaka 1971. bio sklopljen usmeni ugovor o kupoprodaji temeljem kojeg je njihov prednik stupio u posjed predmetnih nekretnina. Podneskom od 10. studenog 2020. (list 72-76 spisa) isti činjenični navod je promijenjen na način da je navedeno da je prednik tužitelja u posjedu predmetnih nekretnina od 1971. kada je u tom smislu s prednikom tuženika zaključen pisani ugovor o kupoprodaji koji je u međuvremenu izgubljen. Navodi se da je kao glavni predstavnik ostalih prodavatelja djelovao NŽ sin pok. TŽ i brat pok. MK, pok. ČK i pok. AŽ.

12. Tužitelji pod 2. saslušan na glavnoj raspravi od 10. siječnja 2025. navodi da za postojanje predmetnog ugovora o kupoprodaji zna po kazivanju svojega oca pok. JŽ. Njegov otac da je bio poljoprivrednik kojem je 70-ih godina oduzeta zemlja. Iako je imao pravo na zamjensku zemlju istu da nije želio već je želio kupiti zemlju za poljoprivrednu proizvodnju. Njegov otac da je posredstvom gosp. Z došao u kontakt sa obitelji AŽ koje je predstavljao NŽ. Njegov otac da je kupio dvije nekretnine od Dvornikovih, jednu veću, koja je bila pogodna za proizvodnju cvijeća te jednu manju, koja je bila "tupina". Ta manja da mu nije ni trebala, ali je dogovor bio da će, ako želi kupiti, kupiti obje. Otac mu je kazao kako je sastavljen ugovor o kupoprodaji u dva primjerka. Jedan da su zadržali Dvornikovi, a drugi je njegov otac odnio na čuvanje kod odvjetnika Gastona Katalinića. Nažalost njihov primjerak da je izgubljen. Nije bio prisutan kad se ugovor o kupoprodaji sklapao, ali zna da je otac odnio novac u kuću Dvornikovih nakon čega je ugovor napravljen. Zna da je ugovor bio potpisan od svih Dvornikovih, osim od J (Cvijete) koja je u to vrijeme bila u Australiji. Također, sjeća se kako je T (AŽ) upoznao malo prije njene smrti, da su se sastali u konobi stare kuće i da ga je lijepo primila. Štoviše da mu je jedne prigode, kad je išao u posjet gospođi FK (majci tuženica ad 1-2) kazala: "ajde ti I kupi naš Trstenik". Naveo je i to da je tuženu pod 1 ponekad znao sresti te da je jedne prigode sa njenim pokojnim suprugom komentirao da bi ove nekretnine trebao zemljišnoknjižno riješiti, na što mu je suprug tužene pod 1 kazao: "samo dođi, napravit ćemo." Tužiteljica- protutužena pod 2 se pridružila iskazu tužitelja – protutuženoga pod 2 te je dodatno navela da je u svrhu pronalaska predmetnog ugovora o kupoprodaji kontaktirala Hrvatsku odvjetničku komoru koja ju je uputila na preuzimatelja ureda. Nakon toga da je stupila u kontakt sa sinom odvjetnika Katalinića, koji joj je kazao kako ima punu sobu dokumenata. Odugovlačio je sa postupkom provjere građe, a kada nije uspjela pronaći ugovor obratila se odvjetnicima koji su je savjetovali da sa tuženicima spor najprije proba riješiti mirnim putem. Tužitelji – protutuženici nadalje su naveli kako je njihov otac JŽ odmah po sklapanju ugovora o kupoprodaji stupio u posjed predmetnih nekretnina te iste počeo uređivati za svrhu proizvodnje cvijeća. Tako da je 1971. godine na nekretninu spojena voda, 1972. struja, a te iste godine da je izgrađen i prvi staklenik. Njihov otac da je i prije ove kupoprodaje imao staklenike na Križinama i Pazdigradu, a za ove nekretnine na području Orišca da se odlučio jer su tu već bili kupili zemlju njihov stric, obitelj FŽ i obitelj ĐŽ, koji su također proizvodili cvijeće te se otac sa njima udružio. Tužitelj pod 2 je kazao kako se na nekretnini oznake 1996 KO [katastarska općina] i dalje nalazi staklenik koji je on sada malo modernizirao, a u njemu i dalje proizvodi cvijeće. Nekretninu oznake 2001 KO [katastarska općina] da su odmah po kupoprodaji ogradili ogradnim zidovima visokim 2 metra, a na njoj se nalazio plastenik. Na toj nekretnini da je tužiteljica pod 1 sagradila kuću negdje oko 2003. godine. Oboje da su i dalje u posjedu obje nekretnine i nikada im nitko posjed nije priječio niti rekao da to ne bi bilo njihovo. Tužitelji pod 1 i 2 su negirali da bi njihov prednik bio u najmu predmetnih nekretnina. Kazali su kako je njihov otac još od 1947. počeo kupovati nekretnine na području Splita. Uvijek kad ih je mogao knjižiti, da bi ih knjižio, a ove predmetne da nije mogao knjižiti jer su nacionalizirane 8. kolovoza 1968. Još je kazao kako mu je otac rekao da je nekretnine platio 16, ne zna da li tisuća ili milijuna, ali zna da je ŠK (osoba koja je vršila eksproprijaciju) kazala da bi za iznos kupoprodajne cijene mogao kupiti dva stana.

13. Saslušani svjedoci bili su suglasni oko toga da je prednik tužitelja – protutuženika, JŽ od 1971. godine u posjedu predmetnih nekretnina. Tako svjedok ĐŽ navodi da su mu poznate nekretnine koje su predmet spora jer je njegov stric u neposrednoj blizini bio vlasnik 4000 m2 zemljišta. Da na predmetno područje dolazi od 1962. godine. Da se sjeća da su predmetne nekretnine prije bile ledina, a da ih je krajem 1970, oko Nove godine 1971. kupio JŽ, ali ne zna od koga. Da je predmetne nekretnine uređivao pok. JŽ jer nisu imale ni struju ni vodu, da je prednik tužitelja na njima napravio staklenike i bavio se poljoprivredom. Zna da su i čes. zem. 2001 posjedovali O te da je na istoj sada sagrađena kuća. Zaključno, kazao je kako na predmetnim nekretninama nikada nije vidio nikoga osima JŽ, a oni mu nisu nikada spominjali da im netko priječi posjedovanje. Slično iskazuje i svjedok GK koji je bio susjed obitelji JŽ. Njegovoj obitelji da je jednako kao i obitelji JŽ oduzeto puno zemlje te su njihove obitelji tražile neku drugu zemlju koju mogu kupiti. Tako da su došli do ovih nekretnina. Otac tužitelja da je najprije razgledao zemlju koju je kupila obitelj svjedoka, ali se ipak odlučio za nekretnine obitelji NŽ. Svjedok još navodi kako su prije njih još neke obitelji na tom području kupile nekretnine, tako ističe obitelj ĆK, koji je prvi na tom području kupio zemlju i njih učio saditi cvijeće. Zajedno da su doveli vodu i struju na svoje nekretnine, skupa surađivali i jedni drugima pomagali. Predmetne nekretnine da su od kada zna bile u posjedu obitelji JŽ. I svjedokinja RŽ u bitom isto iskazuje, navodi kako je na području Orišca već 42 godine, da je obitelj JŽ već bila tu kada je ona došla. Sjeća se kako su na predmetnim nekretninama napravili staklenik i bavili se poljoprivrednom proizvodnjom, nikada da nisu kazivali da ih itko ometa u posjedu, nikada nije viđala nikog od obitelji NŽ na nekretnini. Navela je još da nitko na tom području nije bio u najmu, već su svi nekretnine kupili. Iskaz svjedokinje SŽ koja je prva susjeda tužitelja, također je suglasan sa iskazima ranije navedenih svjedoka, da zna da je prednik tužitelja predmetne nekretnine kupio, da su bile u posjedu obitelji JŽ, da ih nikada nitko nije ometao, da nikada nije vidjela nikog od tuženika na tim nekretninama te da nitko nije bio u najmu, već su sve obitelji koje su imale zemlju na tom području nekretnine kupile. Suglasno iskazuju i svjedoci EŽ, ŽŽ i BK, da je otac tužitelja predmetne nekretnine kupio, da su mu služile za proizvodnju cvijeća, da je obitelj JŽ u posjedu predmetnih nekretnina, da ih nikada nitko nije u istom ometao. Svjedok LK navodi kako se sjeća da je ocu tužitelja bila oduzeta zemlja te da je dobio za privremeno obrađivanje zemlju na području Pazdigrada, a gdje se nalazila svjedokova kuća. Jedne prigode da je svjedok pitao oca zašto O više ne dolaze obrađivati zemlju na Pazdigrad, a na što mu je otac kazao da ne dolaze jer su kupili zemlju na području Orišca. Na području Orišca da je obitelj svjedoka imala vinograd pa se sjeća kako je otac tužitelja organizirao akciju kopanja kanala za vodu, a kasnije je i svjedokova obitelj počela saditi cvijeće jer se nije isplatilo imati vinograd. Cijelo vrijeme otkad dolazi na svoju nekretninu na području Orišca nije nikada vidio nikog drugog osim obitelji JŽ da obrađuje nekretnine koje su predmet ovog spora. Smatra suludim tvrdnju da bi O bili u najmu predmetnih nekretnina jer su od Grada imali na korištenju besplatnu zamjensku zemlju na Pazdigradu koje su napustili nakon što su stupili u posjed predmetnih nekretnina.

14. S druge strane tuženici – protutužitelji tvrde kako ne bi bilo točno da je prednik stranaka JŽ sa njihovim prednicima sklopio ugovor o kupoprodaji. Tako tužena – protutužiteljica pod 1 saslušana na glavnoj raspravi od 10. siječnja 2025. navodi da je njen djed TŽ preminuo 1946., a naslijedili su ga sinovi NŽ, ČK, IŽ (otac tužene pod 1 i pod 2) i kći AŽ. Nakon agrarne reforme njenom djedu da je oduzeta sva imovina, da je ostao bez četiri kuće i 90 000 metara kvadratnih zemljišta. Njen otac da je preminuo 1961., stric NŽ da je bio lošeg zdravlja, srčani bolesnik i nepokretan, teta AŽ da je živjela u [adresa], dok je stric ČK, koji je preminuo 1983. petnaest godina prije smrti doživio moždani udar i bio nepokretan. Sedamdesetih godina da je studirala u Zagrebu, ali da je znala da je obitelj JŽ u posjedu predmetnih nekretnina. Smatrala je da su ih dobili na obrađivanje od strica DŽ, koji je ljudima koje je poznavao i kojima je vjerovao davao da obrađuju određene zemlje iz straha da mu ne bi sve oduzeli. Pojašnjava kako njeni stričevi nisu imali djecu pa su na taj način pokušali sačuvati zemlju. Još navodi kako njena obitelj sedamdesetih godina nije bila bez novca, za neke zemlje da im je isplaćena naknada, koja nije bila velika, ali se od nje moglo živjeti. Posebno je naglasila kako A nikada niti jednu nekretninu nisu prodali.

15. Svjedok HŽ, saslušan na ročištu od 6. ožujka 2025. navodi kako je sedamdesetih godina posjećivao DŽ i PŽ. Njihovi susreti su se odnosili na uobičajena pitanja, međutim, u nekoliko navrata su mu ponavljali da ih muči situacija sa zemljom. Tako da su mu kazali kako su zemljišta na Pazdigradu, Žnjanu i Orišcu dali na obradu osobama koje su poznavali, odnosno osobama u koje su imali povjerenje. Razlog da je bio taj što zbog zdravstvenog stanja više nisu mogli obrađivati zemlju, a cilj je bio zaštita neobrađenog zemljišta od potencijalnih uzurpatora. Konkretno ne zna o kojim osobama i kojoj zemlji se radi. Također da ne zna da li su A imali više od jednog zemljišta na Orišcu jer se o nekretninama uvijek govorilo u množini, kao o zemljištima na Pazdigradu, Žnjanu i Orišcu. Ne zna ništa o financijskom aspektu dogovora, ali može kazati kako da su A imali prihode od mirovine i naknade za oduzeta zemljišta te da nisu bili u potrebi prodavati zemlju.

16. Čitanjem dozvole za izvedbu vodovodnog priključka od 25. lipnja 1971. (list 5 spisa) sud je utvrdio kako je istim JŽ dozvoljena izvedba vodovodnog priključka za nekretninu poljoprivredno zemljište, predjel Orišac, čest. zem. [katastarska čestica]. vodovod

17. Čitanjem izjave od 27. kolovoza 1972. (list 78 spisa) sud je utvrdio kako istom JŽ pristaje participirati u troškovima postavljanja elektroenergetske mreže u predjelu "Orišac" na kojem posjeduje svoju zemlju.

18. Čitanjem elektroenergetske suglasnosti od 15. studenog 1972. (list 80 spisa) sud je utvrdio kako se investitiru UŽ i 8 drugova dozvoljava priključak 9 staklenika u splitu, predjel "Duilovo-Orišac".

19. Čitanjem dopisa Elektrodalmaciji – odjel priključaka od 3. studenog 1972. (list 83 spisa) sud je utvrdio kako je devet osoba, među kojima i JŽ, zainteresirano za postav električne mreže na rejonu "Duilovo-Orišac" jer u tom rejonu imaju izgrađene proizvodne objekte cvijeća i povrća tzv. plastenike.

20. Čitanjem zapisnika o procjeni štete Komisije za utvrđivanje i procjenu štete od elementarnih nepogoda od dana 11. siječnja 1975. (list 84 spisa) sud je utvrdio kako je isti sastavljen u postupku utvrđivanja i procjene štete od elementarnih nepogoda na objektu plastenik i staklenik na Orišcu, vlasnika ZK.

21. Pregledom aerofotogrametrijskih snimki broj 5087 iz 1969 ( list 89 i 90) spisa, sud je utvrdio kako u vrijeme izvršenog snimanja na čes. zem. 1996. KO [katastarska općina] nije vidljiv nikakv objekt, dok je pregledom aerofotogrametrijskih snimki broj 8945 iz 1977. (list 91 i 92 spisa) vidljivo postojanje objekta.

22. Čitanjem rješenja o izvedenom stanju klasa: UP/I-361-03/14-01/3993 od 28. svibnja 2015. (list 7 spisa) utvrđeno je kako je istim, povodom zahtjeva ČŽ ozakonjena nezvršena, slobodnostojeća, jednostavna zgrada stambene namjene izgrađena na k. č. [katastarska čestica] Ko [katastarska općina].

23. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, kao i iz dopunskog nalaza i mišljenja proizlazi da bi prvi dio predmeta spora u naravi predstavljao u cijelosti plastenik koji je sa svih strana uglavnom jasno omeđen vidljivim međnim oznakama (betonski zidovi, suhozid i žičana ograda. Površina i oblik plastenika u potpunosti da odgovaraju čestici zemljišta 1996 tj. katastarskoj čestici [katastarska čestica]. Na priloženim skicama lica mjesta broj 1 i 2 navedena čestica označena je točkama 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-1 te da ima izmjerenu površinu od 3374 m2 što da u potpunosti odgovara upisanoj i u zemljišniku i u katastru. Nadalje, drugi dio predmeta spora u naravi da je nedovršena kuća s ograđenim dvorištem (betonski zid) anagrafske oznake Put Orišca 37. Navedena kuća da se nalazi na dijelovima tri katastarske i z.k. čestice: prvi dio u površini od 12 m2 nalazi se na dijelu č. zem [katastarska čestica] (dio k. č. zem. [katastarska čestica]) i na priloženim skicama lica mjesta 3 i 4 označen je točkama 20-21-22-23-20. U naravi je riječ o zapadnom dijelu dvorišta, drugi dio u površini od 469 m2 nalazi se na č. zem [katastarska čestica] (dio k. č. zem. [katastarska čestica]) i na priloženim skicama lica mjesta 3 i 4 označen je točkama 12-13-14-15-16-17-18-19-20- 21-22-23-12. U naravi je riječ o nedovršenoj prizemnoj kući anagrafske oznake Put Orišca 37 površine 65 m2 te većem dijelu betonskim zidom ograđenog dvorišta te 15 m2 neograđenog dvorišta, treći dio u površini od 49 m2 nalazi se na dijelu č. zem [katastarska čestica] (dio k. č. zem. [katastarska čestica]) i na priloženim skicama lica mjesta 3 i 4 označen je točkama 13- 14-15-16-24-13. U naravi da je riječ o sjeveroistočnom dijelu betonskim zidom ograđenog dvorišta.

24. Dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune zakonom određene pretpostavke stječe samim time pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki.

24.1. Pri tom valja navesti da su prema odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00k, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje skraćeno: ZV) mjerodavni propisi koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava. Ako su rokovi koji su za stjecanje stvarnih prava određenih odredbama ZV-a počeli teći prije njegovog stupanja na snagu, dakle prije 01. siječnja 1997. godine, tada isti nastavljaju teći sukladno citiranom st. 2. čl. 388. ZV-a, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen odredbama ZV-a da je počeo teći u trenutku njegovog stupanja na snagu.

24.2. Imajući u vidu da su tužitelji ad 1-2 u posjedu predmetnih nekretnine osobno i preko svog prednika od 1971., sve pored činjenice da rokovi za redovnu i izvanrednu dosjelost stjecanja prava vlasništva na nekretnini propisani odredbama čl. 28. st. 2. i 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ", broj 6/80 i 36/90 i “Narodne novine” br. 53/91, dalje skraćeno ZOVO) nisu dulji od rokova koji su u tom smislu propisani odredbama čl 159. ZV-a, ocjena stjecanja prava vlasništva dosjelošću u konkretnom slučaju nikako se ne može temeljiti na odredbama čl. 159. ZV-a već su u primjeni odredbe ZOVO-a.

25. Čitanjem povijesnog izvatka za predmetne nekretnine sud je utvrdio da je čest. zem. [katastarska čestica] (9 zemljišnoknjižno tijelo) ZU 478 KO [katastarska općina], 1971. godine bila u pravnom režimu društvenog vlasništva sve temeljem rješenja Skupštine općine Split, referade za imovinskopravne poslove od 28. travnja 1966, broj 06-473/150-3-1966 te da je na temelju čl. 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta pravo korištenja upisano u korist ČK, DŽ, MK i AŽ, a temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. MK pravo korištenja JK je uknjiženo na njegove slijednike, AŽ FK, mal. AŽ D. TK (tužene pod 1. i pod 2.). Navedeni upis društvenog vlasništva brisan je 15. svibnja 1997. temeljem odredbi čl. 361. i 365 ZVDSP te je izvršen upis prava vlasništva na ime prijašnjih vlasnika i njihovih nasljednika i to AŽ ČK, AŽ DŽ, AŽ, AŽ FK, AŽ Š i AŽ U.

25.1. S druge strane čitanjem povijesnog zk izvatka za čes. zem. 2001 KO [katastarska općina] sud je utvrdio kako ista 1971. godine nije bila u režimu društvenog vlasništva. Naime, ista je do upisa izvršenog dana 29. listopada 1957. broj Z-3520/57, a sve temeljem odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Splitu od 20/11-1948 br. 1165/48 (odluka na listu 64-65 spisa) bila upisana u isti zk uložak kao čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], kada je iz njega otpisana te pripisana u zk uložak [broj ZK uloška] KO [katastarska općina].

25.2. Čitanjem zk uloška [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] (list 55-58 spisa) sud je utvrdio kako je čest. zem [katastarska čestica] KO [katastarska općina] bila upisna kao 1 zemljišnoknjižno tijelo te da je temeljem iste odluke Kotarske komisije kojom je bila otpisana iz ZU 478 KO [katastarska općina] (odluka list 64-65 spisa) na njoj izvršen upis Općenarodne imovine, organ upravljanja Narodni odbor Općine Split.

25.3. Međutim, predmetni upis je brisan na temelju rješenja Odjela za imovinskopravne poslove, referada za imovinskopravne poslove od 5/7-1966 06/16415/1-1964 kada je predmetna čestica i otpisana iz uloška broj [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] te pripisana ulošku broj [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] (omaškom navedeno 14325). Daljnjim čitanjem zk uloška [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] (list 59-62 spisa) sud je utvrdio kako je na temelju spomenute odluke pravo vlasništva te čestice zemlje uknjiženo na ime DŽ, FK, AŽ FŽ i IK te kasnije na temelju rješenja o nasljeđivanju iza smrti DŽ, AŽ i FK na tužene – protutužiteljice pod 1-2. Također je utvrdio kako čes. zem. ima površinu od 469 m2.

25.4. Spisu prileži predmetno rješenje (list 66-67) spisa, a čitanjem istog sud je utvrdio kako je doneseno 5. srpnja 1966. te da je njime AŽ DŽ, AŽ FK, AŽ malj. FŽ i AŽ malj. Jelki priznato pravo vlasništva na nacionaliziranim nekretninama, pobliže određenim u toč. 2. rješenja, a među njima je navedena i predmetna čes. zem. 2001. KO [katastarska općina]. Iz obrazloženja predmetne odluke proizlazi da su nasljednici pok. TŽ i to NŽ i IŽ podnijeli zahtjev za obnovu postupka koji se vodio pod brojem 1165/48 i kojim je temeljem Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske zemljište koje je bilo u vlasništvu njihova prednika uvršetno kao Općenarodna imovina. S obzirom da je u postupku obnove utvrđeno da bi pok. OK i njegovim pravnim slijednicima valjalo priznat zemljoradnički maksimum od 5 ha, donesena je citirana odluka.

25.5. Za navesti je još i to kako nije od značenja što je navedeni upis u zemljišnoj knjizi izvršen tek 1984. godine jer se, u konkretnom slučaju kada je u upravnom postupku po tada važećim propisima, a nakon što je odlučeno da će se obnoviti postupak, doneseno izmijenjeno rješenje koje je djelomično poništilo ranije rješenje, radi o izvanknjižnom stjecanju vlasništva na temelju odluke nadležnog tijela pa upis u zemljišnu knjigu nema konstitutivno značenje, nego ima samo deklaratorni karakter.

26. Stoga, a vezano za nekretninu oznake čes. zem. 2001 KO [katastarska općina] sud utvrđuje kako su istom 1971. godine prednici tuženica 1-2 mogli raspolagati. Za napomenuti je kako je, s obzirom da je obnova postupka koji se vodio pod brojem 1165/48 inicirana samo od strane DŽ i OK MK na njih, odnosno na njihove zakonske nasljednike izvršen upis vlasništva predmetne čestice. Dakle, ne i na ostale nasljednike pok. TŽ, ČK i AŽ.

26.1. 1971. godine na snazi je bio austrijski Opći građanski zakonik. Na temelju pravnog pravila iz paragrafa 1460. bivšega austrijskog Općeg građanskog zakonika, koja pravila su se ranije primjenjivala temeljem Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list SFRJ", broj 86/1946), odnosno koja pravila se danas primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine", broj 73/91), za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile su potrebne slijedeće pretpostavke: sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari da bude u vlasništvu, posjed određene kvalitete i vrijeme dosjelosti određeno zakonom. Osim toga, i prema odredbi članka. 28. stavka 2. i 4. ranije važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80., 36/90., "Narodne novine" br. 53/91., 91/96; dalje: ZOVO, koji Zakon je stupio na snagu 1. rujna 1980.), savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva te stvari protekom deset odnosno dvadeset godina.

26.2. S druge strane, poštenje posjednika se pretpostavlja, a u ranijem razdoblju sukladno odredbama bivšeg OGZ i ZOVO također se pretpostavljalo poštenje odnosno savjesnost posjednika i tko tvrdi drukčije dužan je u postupku to i dokazati.

27. Nadalje, a s obzirom da se, u odnosu na nekretninu oznake čes. zem. 1996 KO [katastarska općina] radi o nekretnini koje je 1971. bila u društvenom vlasništvu, na istoj je sukladno mjerodavnoj tada važećoj odredbi čl. 29. ZOVO-a bilo izričito zabranjeno stjecanje vlasništva dosjelošću.

27.1. Stupanjem na snagu Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, dalje u tekstu: Zakon o preuzimanju ZOVO) koji je stupio na snagu dana 08. listopada 1991. godine, ista odredba čl. 29. ZOVO-a je stavljena izvan snage (čl. 3. Zakona o preuzimanju ZOVO- a) pa se vrijeme relevantno za dosijedanje nekretnine koja je na taj dan bila u društvenom vlasništvu kako je ovdje slučaj, računa od toga datuma.

28. Sukladno odredbama čl. 28. ZOVO-a, dosjelošću se, stječe pravo vlasništva time što se stvar posjeduje kroz zakonom određeno vrijeme. Okolnost da postoji faktička vlast na stvari nije, međutim, sama za sebe dovoljna, već je potrebno da takav posjed ima određenu kakvoću. Kakvoća posjeda potrebna za dosjelost različita je prema vrsti dosjelosti ovisno o tomu radi li se o redovnoj ili izvanrednoj dosjelosti. Tako se za redovnu dosjelost traži tzv. kvalificirani posjed, a to je takav posjed koji je zakonit, savjestan i istinit (čl. 28. st. 2. ZOVO-a). S druge strane za izvanrednu dosjelost traži se da je posjed barem savjestan (čl. 28. st. 4. ZOVO-a). O kakvoći posjeda govori čl. 72. ZOVO-a pa je tako posjed zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja (čl. 72. st. 1. ZOVO). Posjed je savjestan (pošten) ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (čl. 72. st. 2. ZOVO-a), s time da se savjesnost presumira (čl. 72. st. 3. ZOVO-a).

28.1. Budući da je pretpostavka za stjecanje vlasništva dosjelošću savjesnost posjeda, posjednik će biti pošten ako nije znao ili nije morao znati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati stvar.

29. Činjenica da su tužitelji ad 1-2, osobno i preko svojeg pravnog prednika, u posjedu predmetnih nekretnina od 1971. utvrđena je saslušanjem tužiteljice pod 1, tužitelja pod 2, svjedoka ĐŽ, KŽ, RŽ, SŽ, EŽ, ŽŽ i CŽ koji se svi iskazi bitno podudaraju u dijelu u kojem se tvrdi da je obitelj ZK u posjedu predmetnih nekretnina još od početka sedamdesetih godina prošloga stoljeća, da ih nikada nitko nije ometao u posjedovanju predmetnih nekretnina, da su na predmetnim nekretninama izgradili staklenik i plastenik u kojima su se bavili uzgojem cvijeća, radi omogućavanja poljoprivredne proizvodnje ishodili priključak vode i struje (a što potvrđuje i sadržaj isprava pod točkama 16. -18. ove presude).

29.1. S druge strane svjedok HŽ nije imao saznanja o posjedu tužitelja na predmetnim nekretninama, već je svjedočio kako je sa pok. ČK i NŽ bio u dobrim odnosima te da se sjeća kako su mu kazali da su neke zemlje na Orišcu dali na besplatno korištenje ljudima od povjerenja da bi ih sačuvali od deposedacije. Sud je mišljenja kako navedeni iskaz nije dovoljno konkretan i određen da bi se na temelju istog moglo smatrati dokaznim da su tužitelji ad 1-2 bili u najmu, odnosno prekariju predmetnih nekretnina, a što je tvrdnja tuženika. Ovo osobito kod činjenice da je čitav niz svjedoka, a koji na istom predjelu imaju nekretnine u svojem ili u vlasništvu svojih obitelji iskazivao kako obitelj NŽ nikada na predmetnim nekretninama nisu vidjeli, da su jedino tužitelji i njihov prednik predmetne nekretnine obrađivali, da ih nikada nitko nije ometao u posjedu, da je više obitelji u kraćem vremenskom periodu kupilo nekretnine na području Orišca radi poljoprivredne proizvodnje te da su radi proizvodnje cvijeća na to područje doveli struju i vodu. Također, svjedok se nije mogao točno izjasniti je li mu poznato o kojoj se točno zemlji na području Orišca radilo, je li ih bilo više, kao ni o kojim osobama.

30. Kraj činjenice da su se tužitelji ad 1-2 i njihov pravni prednik - sada pokojni otac tužitelja, očito ponašali kao vlasnici spornih nekretnina, na koje su doveli vodu, struju, sagradili staklenik i plastenik, ogradne zidove te kasnije i kuću (čes. zem. 2001. KO [katastarska općina]), a da im prednici tuženika, nisu do svoje smrti, a ni kasnije njihovi nasljednici do 2016. kada je podnesena protutužba, nikada osporavali pravo vlasništva, iako su oni svoja vlasničkopravna ovlaštenja manifestirali svima naočigled, tužitelji pod 1-2 su, na temelju navedenih okolnosti, osnovano vjerovali da im pripada pravo samostalno posjedovati predmetnu stvar.

30.1. Dapače i sama je tužena – protutužiteljica pod 1. saslušana na raspravi od 10. siječnja 2025. navela kako je znala da je obitelj ZK u posjedu predmetnih nekretnina i da na nekretnini imaju staklenik, ali da postupke nije pokretala jer su predmetne čestice bile nacionalizirane, a kasnije, nakon što je izvršen njihov povrat da je bila financijski iscrpljena te nije znala podatke o tužiteljima.

30.2. U izloženom smislu, zaključak je ovog suda da je posjed tužitelja ad 1-2 savjestan (pošten).

31. Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja sud je uvjerenja da je njihov posjed predmetnih nekretnina i kvalificiran.

32. Tužitelji tvrde da je pravna osnova za stjecanje posjeda predmetnih nekretnina kao pretpostavka njegove zakonitosti, bio kupoprodajni ugovor kojim su prednici tuženika, ujedno i nositelji uknjiženog prava vlasništva na predmetnim nekretninama prije njihove nacionalizacije te nositelji prava korištenja predmetnih nekretnina, prodali i predali u vlasnički posjed predmetne nekretnine predniku tužitelja, pok. AK, ali da isprava o takvom pravnom poslu danas ne postoji.

33. Tuženici osporavaju valjanost osnove za stjecanje (zakonitog) posjeda, tvrdeći da takav pravni posao nikada nije sklopljen, da se radilo o nekretninama u društvenom vlasništvu, te da je obitelj tužitelja u posjed predmetnih nekretnina stupila uz odobrenje DŽ i DK kao najmoprimci odnosno prekaristi.

34. Prigovor nevaljanosti pravnog posla kao osnove za stjecanje zakonitog posjeda zbog nedostatka oblika nije osnovan, sve i da se uzme da je između prednika tuženika kao prodavatelja i pok. oca tužitelja kao kupca bio sklopljen tek usmeni ugovor o kupoprodaji.

34.1. Naime, pitanje postojanja pravne osnove, a time i zakonitosti posjeda predmetne nekretnine ima se procjenjivati u okviru primjena pravnih pravila OGZ-a obzirom da su u vrijeme sklapanja navedene kupoprodaje bile u primjeni odredbe upravo OGZ koje se kao pravna pravila primjenjuju na temelju čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine („Narodne novine“ br. 73/91), odnosno sukladno odredbama Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list FNRJ" broj 86/46, 105/46, 96/47 dalje: Zakon o nevažnosti), a prema čl. 4. navedenog zakona pravna pravila sadržana u zakonima i drugim pravnim propisima iz čl. 2. toga zakona (propisi koji su bili na snazi 6. travnja 1941.) mogli su se primjenjivati na odnose koji nisu bili uređeni postojećim propisima i to samo ako nisu u suprotnosti sa Ustavom, zakonima i postojećim propisima donesenim od nadležnih tijela FNRJ, a prema kojima se pravnim pravilima vlasništvo na nekretnini moglo steći na temelju neformalnog ugovora (i bez upisa u zemljišnu knjigu), ako je ugovor izvršen.

35. Pritom se ističe da je sud prihvatio kao istinit iskaz tužitelja pod 2. koji navodi da je u vrijeme kupoprodaje imao 16 godina, da je znao za pregovore koje njegov pok. otac posredstvom gospodina Z vodi sa obitelji DK (koje je predstavljao NŽ), da je znao da je ugovor sastavljen i potpisan u kući obitelji Đ te da je njegov otac K tom prilikom isplatio kupoprodajnu cijenu sve sukladno ranijem dogovoru. Naime, iskaz tužitelja pod 2. u skladu je sa ostalim provedenim dokazima (iz kojih proizlazi da je prednik tužitelja na predmetne nekretnine svojim sredstvima doveo vodu i struju te sagradio staklenik i plastenik u kojem je vršio proizvodnju cvijeća) i iskazima brojnih svjedoka (koja kazuju da je obitelj tužitelja u posjedu od 1971., da ih nitko nikada nije ometao, da su na istoj podigli objekte i koristili ih za poljoprivrednu proizvodnju). Također, sud ne nalazi uvjerljivim da bi prednik tužitelja uložio znatne napore i financijska sredstva da predmetne nekretnine privede poljoprivrednoj svrsi uzgoja cvijeća te da bi egzistenciju svoje obitelji vezao uz nekretninu za koju nije sklopio pisani ugovor o kupoprodaji. Vezano za činjenicu potpisivanja predmetnog ugovora tužitelj pod 2 je iskazivao da bi isti bio potpisan od strane svih Dvornikovih osim J (Cvijete) koja je bila odsutan. Međutim, navedeno ne isključuje da bi odsutna AŽ nekom od svoje braće, ili svojoj nevjesti kao nasljednici pok. brata MK ispustila punomoć za sklapanje predmetnog ugovora. Ovo osobiti kod činjenice da je AŽ preminula 1984. u Splitu, dakle 13 godina nakon izvršene kupoprodaje, a nikada od prednika tužitelja niti od tužitelja nije zahtijevala nikakvu isplatu niti vraćanje u posjed. Tu je još za navesti kako u odnosu na čes. zem. 2001 KO [katastarska općina], predmetni ugovor nije ni trebao biti potpisan od strane ČK i AŽ jer istima u postupku obnove ta čestica nije vraćena u vlasništvo (toč. 26. presude).

35.1. Konačno, da je postojao sporazum između prednika tuženika kao prodavatelja i prednika tužitelja kao kupca, svjedoči i činjenica da prednici tuženika nikada nisu dolazili na predmetne nekretnine nakon što su ih prodali i predali predniku tužitelja, niti su poduzimali bilo kakve radnje radi zaštite svojih (vlasničkih) prava na predmetnim nekretninama, a što je svakako za očekivati za slučaj da je prednik tužiteljice posjed predmetne nekretnine stekao bez valjane osnove, silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja. Pritom se napominje kako je NŽ preminuo 1976., a PŽ 1983. Ponašanje prednika tuženika govori ne samo u prilog da je posjed predniku tužitelja prenesen na temelju valjane osnove, već da je takav pravni posao od strane prednika tužitelja kao strane koja je kupovala ispunjen u cijelosti.

36. Nadalje, prigovor nevaljanosti posla zbog povrede prisilnih propisa koji su zabranjivali promet nacionaliziranih nekretnina također je ocijenjen neosnovanim.

36.1. Predmetna nekretnina čes. zem. 1996 KO [katastarska općina] nacionalizirana je 26. prosinca 1958. godine, danom stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta („Službeni list FNRJ“ br. 52/58, list 126 do 129).

37. Kako je Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta („Službeni list FNRJ“ br. 52/58) upravo zakon naveden u čl. 2. st. 1. toč. 11. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ br. 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje skraćeno Zakon o naknadi), a u postupku je utvrđeno kako je upis društvenog vlasništva na čes. zem. 1996 KO [katastarska općina] brisan temeljem odredbe čl. 361. i 365. ZVDSP, temeljem kojeg su na iste upisani ovdje tuženici kao sljednici prijašnjih vlasnika, to je ugovor o kupoprodaji koji su prodavatelji – prednici tuženika sklopili s prednikom tužitelja konvalidirao u smislu odredbe čl. 18. st. 1. istog Zakona.

38. Prema odredbi čl. 18. st. 1. Zakona o naknadi, pravni poslovi koje su prijašnji vlasnici sklopili protivno propisima kojima je bio zabranjen promet građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu smatraju se valjanim ukoliko nemaju drugih nedostataka koji ih čine ništavim ili pobojnim. Odredba čl. 18. st. 2. Zakona o naknadi pak propisuje da će se osobi koja je na temelju st. 1. tog članka stekla pravo korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu, pravo vlasništva priznati na njihov zahtjev Županijski ured za imovinskopravne poslove, odnosno u skladu s čl. 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (''Narodne novine'' broj 80/02), služba nadležna za obavljanje imovinskopravnih poslova u uredima državne uprave u županijama.

39. Naime, kako je predmetna nekretnina 1996 KO [katastarska općina] bila podruštvovljena po osnovi iz čl. 2. st. 1. toč. 11. Zakona o naknadi predmetni, kupoprodajni ugovor je konvalidirao, a ne može se uzeti da se radi o pravnom poslu koji ima drugih nedostataka koji ga čine ništavim ili pobojnim (čl. 18. st. 1. Zakona o naknadi).

40. Obzirom na citirane odredbe čl. 18. st. 1. i 2. Zakona o naknadi, ovdje je za ukazati, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske odluci poslovni broj Revx-172/09 zauzeo pravno shvaćanje kako 18. st. 1. Zakona o naknadi „uređuje pitanje konvalidacije ništavih pravnih poslova o prometu neizgrađenog građevinskog zemljišta sklopljenih prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96 - dalje: ZVDSP) 1. siječnja 1997. i odnosi se na sve pravne poslove ako nemaju drugih nedostataka koji ih čine ništavim ili pobojnim“, dok je u odluci poslovni broj Revx-793/2015 zauzeo pravno shvaćanje "kako eventualni propust tužitelja da od Županijskog ureda za imovinsko-pravne poslove zahtijeva priznavanje vlasništva predmetne nekretnine, nema utjecaj na ishod spornog odnosa među strankama u parnici. Ovo stoga što se odredba čl. 18. st. 2. Zakona o naknadi odnosi na slučaj stjecanja prava vlasništava temeljem pravnog posla odnosno temeljem odluke upravnog tijela, dok je u ovoj parnici predmet spora stjecanje prava vlasništva dosjelošću."

41. Kako je predmetni ugovor o kupoprodaji koji su sklopili prednici tuženika s prednikom tužitelja konvalidirao temeljem odredbe čl. 18. Zakona o naknadi, a iz postupka ne proizlazi da bi bilo koja treća osoba, osim tužitelja i njihovog prednika ikada zahtijevala bilo kakva prava u odnosu na predmetna zemljišta, to je prednik tužitelja stekao valjani pravni temelj posjedovanja i time je njegov posjed zakonit.

41.1. Još jednom treba navesti kako iz povijesnog izvatka za predmetne nekretnine proizlazi da bi za čes. zem. 1996. KO [katastarska općina], društveno vlasništvo prestalo 15. svibnja 1997. na temelju čl. 361. i 365. ZDVSP-a., upis izvršen pod Z-3471/97, a na čes. zem. 2001 KO [katastarska općina] na temelju rješenja Odjela za imovinskopravne poslove, referada za imovinskopravne poslove od 5/7-1966 br. 06-16415/1-1964, koja odluka je datirana na 5. srpnja 1966., upis izvršen 4. prosinca 1984. pod Z-3361/84.

42. Zbog svega navedenoga ovaj sud je utvrdio da je pokojni otac tužitelja sklopio sa prednicima tuženika pisani ugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina, koji je bio u cijelosti ispunjen jer je kupoprodajna cijena bila isplaćena, a posjed predan odmah po isplati kupoprodajne cijene te nikada nije bio osporavan od strane prodavatelja.

43. Cijeneći prethodno utvrđeno zaključak je ovog suda da je posjed predmetnih nekretnina tužitelja, odnosno njihova prednika kvalificiran.

44. Kako je konvalidacijom predmetnog ugovora o kupoprodaji koji su sklopili prednici tuženika s prednikom tužitelja, prednik tužitelja stekao valjani pravni temelj posjedovanja time je njegov posjed zakonit pa su tužitelji posjedujući nekretninu oznake 1996 KO [katastarska općina], kao zakoniti posjednici kroz deset godina u razdoblju od 08. listopada 1991. godine nadalje, već 08. listopada 2001. godine u smislu odredbe čl. 28. st. 2. ZOVO-a, na istoj dosjelošću stekli pravo vlasništva.

45. Nadalje, na nekretnini oznake 2001 KO [katastarska općina], koja u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji nije bila u režimu društvenog vlasništva prednik tužitelja, a potom i tužitelji pravo vlasništva dosjelošću stekli su savjesnim i zakonitim posjedovanjem već 8. veljače 1990. godine, u smislu odredbe čl. 28. st. 2. ZOVO-a.

45.1. Sud smatra potrebnim spomenuti da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni pravnih pravila OGZ-a, jer su ista zahtijevala duže vrijeme dosjedanja od odredbi ZOVO. Naime, prema pravilu § 1468. OGZ-a koje pravilo je dopunjeno načelnim mišljenjem Opće sjednice Saveznog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960.godine rok dosjelosti za nekretnine bio je 20 godina, dok je prema odredbi čl. 28. st. 2. ZOVO za redovnu dosjelost, koja se primjenjuje na kvalificiranog posjednika, o čemu je u konkretnom slučaju riječ, rok dosjedanja 10 godina.

45.2. Prema načelnom stavu broj 6/83 zauzetom na XXIII Zajedničkoj Sjednici VVS i VS Republika i pokrajina održanoj 14. i 15. prosinca 1983. godine kada je ZOVO propisao kraći rok, a po stupanju na snagu ZOVO-a preostalo je vrijeme kraće od ZOVO-om propisanog rok ističe nakon proteka vremena određenog ranijim zakonom. Ako je od toga roka određenog ranijim zakonom preostalo vrijeme duže od onog predviđenog novim Zakonom (ZOVO-om) rok ističe istekom vremena propisanog ZOVO-om. Primjenjujući navedeno načelno mišljenje, a s obzirom da je u postupku utvrđeno da bi prednik tužitelja u posjed predmetne nekretnine stupio 1971. godine do stupanja na snagu ZOVO-a proteklo je 9 godina, te je prema pravilima OGZ-a trebalo proteći još 11 godina za stjecanje prava vlasništva, a što je duže nego vrijeme propisano odredbom čl. 28. st. 2. ZOVO, pa su na strani tužitelja ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću 1990. godine.

46. Zaključno, valja ukazati i to da bi u ovom konkretnom predmetu, moglo doći i do primjene odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, ovo jer su prednik tužitelja, a zatim i tužitelji bili u kvalificiranom nesmetanom posjedu od 1971. pa su na dan stupanja ZV-a istu zakonito, savjesno i istinito posjedovali 26 godina, dakle duže od zakonom propisanog razdoblja iz čl. 159. st. 2. i 4. ZV-a potrebnim za redovno dosjedanje. Pritom treba napomenuti kako u konkretnom slučaju nije došlo do vrijeđanja stečenih vlasničkih prava drugih osoba odnosno prava tuženika jer je utvrđeno da su njihovi prednici kao nositelji prava sa istim raspolagali sklopivši ugovor o kupoprodaji 1971. koji je u cijelosti ispunjen, te koji za života nisu ni na koji način osporavali ili pobijali. Iako je navedena odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. ("Narodne novine" broj: 137/99) u odluci Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske izraženo je stajalište da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnine u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina ex lege, na temelju odredbe čl. 388. st. 2. ZVDSP, stupanjem na snagu tog Zakona 1. siječnja 1997. postao vlasnikom posjedovane nekretnine, dok je u odluci R i drugi te Jakeljić protiv Hrvatske (koja se nadovezuje na odluku Trgo protiv Hrvatske) izraženo shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe na utvrđenje prava vlasništva, odnosno nije odlučno je li tužba podnesena nakon 17. studenog 1999., kao dana donošenja navedene odluke Ustavnog suda, kojom je odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP ukinuta.

47. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe čl. 21. ZOVO-a presuđeno je kao pod toč. I.-IV. izreke.

48. Kako tužiteljima kao suvlasnicima predmetnih nekretnina pripada i posjed stvari, protutužbeni zahtjev za predajom u posjed istih nekretnina tuženicima – protutužiteljima odbijen je u cijelosti (toč. V. izreke).

49. Naime, sama činjenica da su tuženici upisani kao suvlasnici predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama neodlučna je i otpada u trenutku kada netko drugi (ovdje tužitelji), čije stjecanje nije upisano u zemljišnu knjigu, dokažu valjani osnov i istinit način stjecanja te nekretnine, kako su u ovom slučaju dokazali tužitelji dosjelošću.

50. Okolnost da je rješenjem o nasljeđivanju iza osobe koja je upisana kao (su)vlasnik nekretnine ta imovina raspoređena kao nasljedna imovina na nasljednike, iako nije predstavljala ostavinu ostavitelja, ne dovodi nasljednike (ovdje uknjižene tuženike) u povoljniji položaj, budući nasljednici svoje pravo izvode iz prava svog prednika, a kojeg prava nema.

51. Odluka o zahtjevima stranka na naknadu troškova postupka osniva se na članku 154. stavak 1., članku 155. i članku 164. ZPP-a. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, budući da su tužitelji pod 1. i pod 2. u cijelosti uspjeli u sporu, sud je stava kako im pripada cjelokupni trošak postupka.

52. S obzirom na vrijednost predmeta spora (1.327,36 eura), odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova tužitelju pod 1. su kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe (Tbr. 7/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- sastav podneska od 10. studenog 2020. (Tbr. 8/3 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 22. siječnja 2021. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- sastav podneska od 15. veljače 2021. (Tbr. 8/3 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 9. travnja 2021. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- sastav žalbe od 31. svibnja 2021. (Tbr. 10/1 Tarife) iznos od 250,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 20. travnja 2022. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 24. veljače 2023. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- sastav podneska od 1. prosinca 2023. (Tbr. 8/3 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 22. prosinca 2023. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 30. rujna 2024. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 10. siječnja 2025. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 6. ožujka 2025. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 15. svibnja 2025. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 11. srpnja 2025. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

52.1. Ovako priznate troškove po osnovi odvjetničkog zastupanja u ukupnom iznosu od 3.050,00 eura treba uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u visini od 25% (Tbr. 46 Tarife), što ukupno iznosi 3.812,50 eura.

52.2. Tužiteljici pod 1. je zatraženi trošak predujma troškova vještačenja obistinjen u iznosu od 398,17 euro, za plaćanje kojeg u spisu prileži dokaz o uplati (obračunski list IZV 108/22).

52.3. Tužiteljici pod 1. nije priznat zatraženi trošak "sudske pristojbe po odluci suda", budući da isti, tako postavljen nije određen, a sud sukladno odredbi čl. 164. ZPP-a, sud o naknadi troškova odlučuje na određen zahtjev stranaka.

52.4. Dakle, tužiteljici pod 1., na ime troškova postupka, kao potreban valja obistiniti iznos od ukupno 4.210,67 eura.

53. Nadalje, tužitelju pod 2. su kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe (Tbr. 7/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 22. siječnja 2021. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 9. travnja 2021. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- sastav žalbe (Tbr. 10/1 Tarife) iznos od 250,00 eura,