REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-559/2021-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Branku Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja KG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mrklić&Partneri j.t.d., protiv tuženika pod 1. AG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 2. SG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnicama Eciji Kuljiš-Bajić i Meri Blasov Pavasović, odvjetnicama u Splitu, 28. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se glavni tužbeni zahtjev kao neosnovan koji glasi:

" 1. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka Ugovor o doživotnom uzdržavanju od dana 03. srpnja 2007. godine zaključen između ostaviteljice pok. NG kao primateljice uzdržavanja, te AG i SG, kao davatelja uzdržavanja, solemniziranog od strane javnog bilježnika Boška Jurišića, u Solinu, dana 06.07.2007. godine pod brojem OV-6275/07

2. Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu brisanje uknjižbe prava vlasništva u korist Tuženih AG i SG svakog za po ¼ dijela cjeline nekretnine položene u 329835 KO [katastarska općina], ZU 15190 opisane kao: rbr. 1. kat. čest. ZEM. [katastarska čestica] ZGRADA, FAUSTA VRANČIĆA 5, POVRŠINE 320 m2 i to baš 7. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7) stan ana II ( drugom) katu, označen br. 5, u površini od 69,99 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, lođe i hodnika, neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) cijele nekretnine u smislu članka 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Split

3. Utvrđuje se da 1/2 dijela cjeline nekretnine položene u 329835 KO [katastarska općina], ZU 15190 opisane kao: rbr. 1. kat. čest. ZEM. [katastarska čestica] ZGRADA, FAUSTA VRANČIĆA 5, POVRŠINE 320 m2 i to baš 7. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7) stan ana II ( drugom) katu, označen br. 5, u površini od 69,99 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, lođe i hodnika, neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) cijele nekretnine u smislu članka 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Split, predstavlja ostavinsku masu ostaviteljice NG.

II/ Odbija se podredni tužbeni zahtjev kao neosnovan koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju od dana 03. srpnja 2007. godine zaključen između ostaviteljice pok. NG kao primateljice uzdržavanja, te AG i SG, kao davatelja uzdržavanja, solemniziranog od strane javnog bilježnika Boška Jurišića, u Solinu, dana 06.07.2007. godine pod brojem OV-6275/07 prividan ugovor i da predstavlja Ugovor o darovanju

2. Radi namirenja nužnog dijela Tužitelja u ostavinsku masu iza sad pok NG vraća se za 1/8 idealnog dijela cjeline nekretnine položene u 329835 KO [katastarska općina], ZU 15190 opisane kao: rbr. 1. kat. čest. ZEM. [katastarska čestica] ZGRADA, FAUSTA VRANČIĆA 5, POVRŠINE 320 m2 i to baš 7. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7) stan ana II ( drugom) katu, označen br. 5, u površini od 69,99 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, lođe i hodnika, neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) cijele nekretnine u smislu članka 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu."

III/ Nalaže se tužitelju da tuženicima u roku od 15 dana isplati parnični trošak u iznosu od 1.237,50 eura.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 9. veljače 2021. tužitelj je podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenim 3. srpnja 2007. godine između pokojne NG kao primateljice uzdržavanja, te AG i SG kao davatelja uzdržavanja. U tužbi se navodi da je ugovor zaključen temeljem nedopuštene pobude jer je cilj zaključenog ugovora bio da se tužitelj kao zakonski nasljednik isključi iz nasljedstva u dijelu imovine, predmeta ugovora o doživotnom uzdržavanju. Navedeno se potvrđuje da primateljica uzdržavanja nije imala nikakve potrebe za uzdržavanjem, a imala je dovoljno sredstava na računu. Želja pokojne NG bila je da njen sin AG i snaha SG postanu vlasnici stana, a uzdržavanje joj nije bilo potrebno. Podrednim tužbenim zahtjevom tužitelj traži da sud utvrdi da je ugovor o doživotnom uzdržavanju od 3. srpnja 2007. godine prividan ugovor i da predstavlja ugovor o darovanju.

2. U odgovoru na tužbu osporava se tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći kako su primateljica uzdržavanja i davatelj uzdržavanja živjeli zajedno u kućanstvu, a obiteljska mirovina koju je primala primateljica uzdržavanja nije bila dovoljna za podmirivanje osnovnih troškova. Zbog dobi primateljici uzdržavanja bila je potrebna njega i skrb, a posebno vezano za obavljanje kućanskih i drugih poslova. Imala je određene zdravstvene tegobe zbog kojih je trebala odlaziti na povremena liječenja, a lijekovi koji su joj bili propisani nije mogla priuštiti si svojim primanjima. U ožujku 2020. godine dijagnosticiran joj je karcinom od kada joj je trebala stalna kućna njega i skrb i odlaziti na liječnike kontrole što je trajalo sve do njene smrti.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju (list 10-14 spisa), čitanjem medicinske dokumentacije za pokojnu NG, te izvod prometa po računu (list 37-46 spisa), saslušanjem parničnih stranaka ( list 52-57 spisa), saslušanjem svjedoka UG, ŠG i BG (list 80-85 spisa), saslušanjem svjedoka TG i VG ( list 92- 94 spisa), te saslušanjem svjedoka KGŠ i LG ( list 100- 103 spisa)

4. Među strankama je sporno da li je cilj zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju bilo onemogućiti tužitelja u nasljeđivanje iza pokojne NG, te da li je imenovanu bilo potrebno uzdržavati.

4.1. Predmet ovog spora je utvrđenje ugovora o doživotnom uzdržavanju ništetnim zbog nedopuštenosti pobude prilikom zaključenja ugovora, a podredno utvrđenje tog ugovora prividnim koji predstavlja ugovor o darovanju.

4.2. Glavni tužbeni zahtjev je neosnovan.

4.3. Podredni tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Uzimajući u obzir da je ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 3. srpnja 2007. u ovoj pravnoj stvari valja primijeniti Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05)

5.1. Člankom 579. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

5.2. Člankom 273. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je da će ugovor biti bez učinka ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati.

5.3. Člankom 285. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama dok je stavkom 2. istog članka propisano da ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost, ali se prividnost ne može isticati.

6. Sukladno čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., ), prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, a temeljem pregledane dokumentacije utvrđeno je sljedeće

- 3. srpnja 2007. godine sada pokojna NG kao primateljica uzdržavanja zaključila je ugovor o doživotnom uzdržavanju sa AG i SG K kao davateljima uzdržavanja temeljem kojeg je NG prenijela u vlasništvo ½ dijela stana na adresi [adresa] u [adresa], a davatelji uzdržavanja obvezali su se doživotno uzdržavati primateljicu uzdržavanja, pa tako brinuti o njenom zdravlju, osigurati joj svu potrebnu njegu i skrb, a u slučaju bolesti adekvatno liječenje.

- pregledom medicinske dokumentacije utvrđeno je da je pok. NG imala određenih zdravstvenih tegoba zbog kojih je bila jedno vrijeme i na liječenja, a iz otpusnog pisma od 18. lipnja 2020. utvrđeno je da joj je tada dijagnosticiran karcinom.

Preminula je 23. rujna 2020.

7. Na okolnosti ispunjenja obveza uzdržavanja saslušane su parnične stranke, te predloženi svjedoci.

7.1. Na temelju provedenog dokaznog postupka, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, sve sukladno odredbi iz članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 80/2022.; dalje u tekstu ZPP) sud nije utvrdio da je pok. NG zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju iz nedopuštene pobude, odnosno da joj je bio isključivi cilj onemogućiti tužitelja u nasljeđivanju niti je utvrđeno da je taj ugovor simulirani pravno posao, odnosno da postoji svjesni nesklad između unutarnje volje i očitovanja volje kod ugovaratelja.

7.2. Prije svega za primijetiti je da se tužbom traži utvrđenje ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenim 3. srpnja 2007. godine, a primateljica uzdržavanja preminula je nakon više od 13 godina otkada je ugovor zaključen i u kojem većinu vremena živjela sa sinom AG i nevjestom SG, tuženicima. Tužitelj iz činjenice da pok. NG nije bilo potrebno uzdržavati jer se zbog svog fizičkog stanja mogla brinuti o sebi te je imala dovoljno sredstava za život zaključuje da je ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen iz nedopuštene pobude. S jedne strane ti navodi tijekom postupka nisu dokazani, a s druge strane to nije dostatan razlog za zaključak kako je predmetni ugovor zaključen u cilju da se tužitelja kao zakonskog nasljednika onemogući u nasljeđivanju.

7.3. Samim time što netko nema financijsku potrebu za uzdržavanjem ili što je u trenutnom dobrom fizičkom stanju ne upućuje na zaključak da je ugovor o uzdržavanju zaključen iz neke druge, nedopuštene, pobude. Kada bi se i prihvatila tvrdnja da tužiteljicu nije bilo potrebno uzdržavati odmah po zaključenju ugovora, motiv takvog ugovora može biti osiguranje sebi uzdržavanje u budućnosti. U tom smislu iskazuje svjedokinja ĐG, susjeda, koja je je izjavila da joj je pokojna NG rekla da je zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju sa sinom kako bi je imao tko uzdržavati u budućnosti zbog događaja od 2006. godina u kojem joj je nakon gubitka svijesti pok. NG pala u krilo.

7.4. Saslušani svjedoci u ovom postupku navode kako su se sin AG i nevjesta SG brinuli o pokojnoj NG, te joj kupovali sve potrebne namirnice, a protivno tome da sin KG, nije dolazio u posjete niti u vrijeme kada se razboljela. Navedeno potvrđuje svjedokinja UG, sestra pokojne NG, koja je isto tako izjavila da se njena sestra mogla brinuti o sebi sve dok se nije razboljela, a tada joj je pomagao najviše sin AG za kojeg je pričala da ne zna što bi da joj nije njega. U bitnome istovjetno iskazuje i svjedokinja AGŠ, susjeda i obiteljska liječnica pokojne NG, koja navodi da se sin AG brinuo o svojoj majci, a da je to posebno došlo do izražaja kada se ona razboljela pa joj je kupovao i mijenjao pelene, stomu, kupovao lijekove, dolazio po uputnice i tome slično, a sina KG, tužitelja o ovom predmetu, nije viđala niti dok je majka bila zdrava, a posebno kada se razboljela.

8. Tijekom postupka nije dokazano da je pok. NG zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju sa sinom AG i nevjestom SG kako bi onemogućila sina KG u nasljeđivanju već kako bi sebi osigurala skrb, a što su tuženici i ispunili kao što to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka. Nesporno je da je pok. NG bila potrebna skrb i to posebno nakon što joj je dijagnosticiran karcinom u 2020. godini, a tužitelj je prema vlastitom kazivanju s majkom posljednji kontakt imao u 2011. godini, pa je jasno da je pok. NG zaključenim ugovorom kao primateljica uzdržavanja sebi osigurala skrb od strane davatelja uzdržavanja u svim trenucima u kojima joj je bila potrebna.

8.1. Slijedom svega iznesenog i utvrđenog da ugovor o doživotnom uzdržavanju nije zaključen iz nedopuštene pobude ili da je simulirani pravni posao, odlučeno je kao u izreci.

9. Odluka o trošku se temelji na čl.154.st.1.ZPP te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: OT).

9.1. Tuženicima koji je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren tako što je sud imao u vidu naznačenu vrijednost predmeta spora od 10.000,00 kuna, a koja vrijednost predmeta spora je prema iznosu predstavljala sukladno Tbr. 7. T. 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine ("Narodne novine" br. 138/23, dalje: Tarifa) i to Tbr. 7., 8., 9., 42., 48. i 50., Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18 i 51/23., dalje: ZSP), Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/23.), tarifni razred vrijednosti od 75 bodova po svakoj radnji. Upravo je tu vrijednost po pojedinoj radnji tužitelj imao u vidu prilikom podnošenja tužbe, a kojoj visini tuženici nisu prigovorili. Sud je uzeo u obzir vrijednost predmeta spora po tarifnom razredu s kojim su stranke bile suglasne neovisno o tome što je nakon toga u Republici Hrvatskoj stupanjem na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.) uvedena 1. siječnja 2023. službena valuta euro pa 10.000,00 kuna prema fiksnom tečaju konverzije predstavlja iznos od 1.327,23 eura prema kojem iznosu vrijednosti predmeta spora za svaku poduzetu radnju stranci pripada vrijednost od 100 bodova. Sud je prilikom odmjeravanja troškova postupka uzeo u obzir tarifni razred koji se imao primijeniti prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora s čime su stranke bile suglasne.

9.2. Tuženicima je obistinjen trošak po 75 bodova temeljem Tbr 8. t.1. za sastav odgovora na tužbu od 2. studenog 2021., zatim za sastav podneska od 31. listopada 2022. po 100 bodova temeljem Tbr. 9. t. 1. Tarife za pristup ročištima od 10. svibnja 2022., 27. rujna 2022., 1. travnja 2025. i 21. svibnja 2025. što ukupno iznosi 450 bodova uvećano za 10% temeljem Tbr. 40. Tarife jer je punomoćnik zastupao dvije osobe što iznosi 495 bodova, preračunato u eure 990,00 eura, a s zatraženim PDV- om 1.237,50 eura, a na koji iznos nisu zatražene zatezne kamate.

Zbog navedenog sud je odlučio je kao izreci presude.

U Splitu 28. kolovoza 2025.

SUDAC

Branko Karaman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženog

- u spis