REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-16136/2021-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mirka Kovača, odvjetnika i punomoćnice tužene OV, zamjenice OGDO, 28. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvo financija, OIB: 52634238587, zastupanoj po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, da tužitelju ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 280,46 EUR bruto zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2016. po stopi koja se do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

te da plati trošak parničnog postupka u iznosu od 976,30 eura zajedno s zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku od 28. kolovoza 2025. pa do isplate,

a sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik tužene, djelatnik Područnog carinskog ureda Zagreb, na radnom mjestu carinika, a sve sukladno Rješenju o rasporedu na radno mjesto. U razdoblju od 20. ožujka 2013. do 27. ožujka 2018., tužitelj je prema utvrđenom radnom vremenu tuženika, mjesečno ostvarivao prekovremeni rad, koji mu nije plaćen i to: u redovnom radu od ponedjeljka do petka, duže od 8 sati, u smjenama i turnusima (u smjenama dužima od 8 sati koliko je trebao raditi u smjeni) i (u turnusu duže od 12 sati, koliko je trebao raditi u turnusu), jer prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama i turnusima, smatra se svaki sat rada duži od smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati te u radu na drugi način. U navedenim oblicima rada, tužitelj je radio tijekom mjeseca: u drugoj smjeni, noću, subotom i nedjeljom i na dane blagdana i neradne dane koji se utvrđuju sukladno s odredbama Zakona o blagdanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka. Odredbama važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i ranije važećih Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike te internim aktima tuženika koji se odnose na tužitelja je određeno da: prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, a i svaki sat rada subotom i nedjeljom. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve - 2 treće - 2 dana slobodna) ili turnus smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prekovremeni rad tužitelj je ostvarivao na drugačiji način, jer je ostvarivao sate rada koji su bili duži od dnevnog radnog vremena i koji su bili duži od 40 sati tjedno. Isto tako je određeno da je redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, na bazi 40-satnog radnog tjedna te da mjesečni redovni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (u koje ne ulaze blagdani) u tekućem mjesecu pomnoženi sa 8 sati. Tužitelj je ostvarivao prekovremeni rad radom na dane blagdana i neradne dana Uskrsa, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji mu nije plaćen, pošto su mu tako odrađeni sati, bili duži od predviđenog rada, utvrđenog dnevnim rasporedom tuženika, kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Napominje da se obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali na isti nije odgovoreno.

1.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 25. studenoga 2024. tužitelj potražuje da mu tužena isplati na ime razlike plaće ukupan iznos od 280,46 eura bruto, s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 16. prosinca 2016., osim za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u zatraženim bruto iznosima. Tužitelj potražuje i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate

2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi da je dostavila tužitelju, povodom zahtjeva za mirno rješenje spora, odgovor u kojemu navodi kako je isti u razdoblju od ožujka 2013. do ožujak 2018. ostvario 35 sati prekovremenog rada, kao i da je dopisom od 19. srpnja 2018. dodatno dostavila specifikaciju obračuna prekovremenih sati iskazano mjesečno po godinama i sveukupno. Osporava tužbeni zahtjev za iznos naknade za prekovremeni rad iznad 35 sati, odnosno preko iznosa od 1.922,04 kn (255,10 eura).

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u svu dokumentaciju koju su stranke priložile spisu, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Nesporno je između stranaka da se tužitelj prije podnošenja tužbe u ovom predmetu (tužba podnesena 25. srpnja 2018.) pisanim zahtjevom za mirno rješenje predmeta ovog spora obratio tuženoj 27. ožujka 2018., a kojim je od tužene zatražio isplatu razlike plaće za neisplaćeni, a ostvareni prekovremeni rad u razdoblju od 20. ožujka 2013. do ožujka 2018. u paušalnom iznosu od 50.000,00 kuna bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Iz priložene dokumentacije razvidno je da je tužena dopisom od 5. srpnja 2018. odgovorila tužitelju na njegov zahtjev za mirnim rješenjem spora u kojem je navela da isti smatra djelomično osnovanim, dostavila je tužitelju traženu dokumentaciju, a iz koje proizlazi kako je tužitelj u utuženom razdoblju ostvario 35 sati prekovremenog rada te je predložila sklapanje nagodbe.

5.1. Među strankama je nesporno i radno mjesto tužitelja, a nakon provedenog dopunskog financijskog vještačenja među strankama nije sporna ni visina tužbenog zahtjeva .

6. Među strankama je sporan pravni osnov tužbe i tužbenog zahtjeva.

7. Prema čl. 87. st. 2. Zakona o carinskoj službi ("Narodne novine", broj: 68/13, 30/14, 115/16, dalje u tekstu; ZCS) tjedno radno vrijeme carinskog službenika u pravilu se raspoređuje na pet radnih dana i traje 40 sati. Prema čl. 89. st. 4. ZCS radom u turnusu smatra se rad carinskih službenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji carinski službenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48. Ako je rad carinskih službenika organiziran u smjenama ili turnusu, prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (čl. 89. st. 6. ZCS).

8. Sukladno odredbi čl. 44. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj: 104/13. i 123/16, dalje KU/13), odnosno čl. 38. KU/17, osnovna plaća službenika i namještenika uvećat će se za svaki sat rada, i to za prekovremeni rad 50%. Prema odredbi čl. 44. st. 10. KU prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prema odredbi čl. 44. st. 12. KU redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. Odredba čl. 44. st. 11. Kolektivnog ugovora propisuje da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno.

9. Obzirom na odredbu čl. 120. st. 1. KU, odnosno čl. 101. st. 8. KU/17, prema kojoj tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (dalje: Komisije) imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora, sud je, u primjeni st. 12. čl. 44. KU/08, odnosno st. 10. čl. 38. KU/17, vezan tumačenjima Komisije (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr- 1515/13 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl.

10. Odredbu čl. st. 12. čl. 44. KU/08, odnosno st. 10. čl. 38. KU/17, Komisija je nekoliko je puta tumačila.

10.1. Tako je na sjednici održanoj 11. siječnja 2013. Komisija donijela tumačenje broj 4/44 prema kojemu je mjesečni fond radnih sati za sve radnike isti te se dobije na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži sa 8, bez obzira u kojem sustavu rade, od ponedjeljka do petka, smjeni (2-2-2), turnusu (12-24-12-48) ili na drugi način, kao i tumačenje br. 8/44 od 29. travnja 2013. u vezi rada u drugoj smjeni.

10.2. Prema Tumačenju br. 10/44 donesenom na sjednici 13. lipnja 2013. Komisije proizlazi da se uvećanje plaće za rad u turnusu odnosi na sve sate rada koje je službenik i namještenik odradio u turnusu tijekom mjeseca.

10.3. Prema Tumačenju br. 11/44 donesenom također 13. lipnja 2013. na sjednici Komisije, proizlazi da rad službenika koji traje 12 sati dnevno ima obilježje rada u turnusu ako se rad obavlja u ciklusima 12-24-12-48, dok u ostalim slučajevima takav rad ima obilježja rada organiziranog na drugi način iz čl. 44. st. 11. KU.

10.4. Prema Tumačenje broj 8/44 donesenim na sjednici Komisije od 29. travnja 2013. službenik koji radi u smjenama nema pravo na naknadu plaće za blagdan i zakonom predviđene neradne dane koji padaju na dane ponedjeljak – petak, ako prema rasporedu radnog vremena u te dane nije trebao raditi. Službenik koji radi u smjenama i stvarno radi na blagdan ili zakonom predviđeni neradni dan koji pada u dane ponedjeljak – petak (za koji službenici koji rade od ponedjeljka do petka imaju pravo na naknadu plaće), ima pravo na uvećanje plaće od 150%. Pored toga, može ostvariti pravo na uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad ako su ispunjeni uvjeti iz čl. 44. st. 10., 11. i 12. Kolektivnog ugovora, odnosno za svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

10.5. Prema Tumačenju Komisije broj 2/35 redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje svaki službenik i namještenik treba raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana (dani od ponedjeljka do petka, bez državnih blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom) u tekućem mjesecu pomnoži s osam(8).

10.6. Prema Tumačenju Komisije broj 24/44 donesenim na sjednici od 22. siječnja 2014. službenik i namještenik koji radi u turnusima, smjenama ili u radu organiziranom na drugačiji način iz čl. 44. st. 11. Kolektivnog ugovora nema pravo na naknadu za blagdan. Ako je navedeni službenik i namještenik radio na blagdan ima pravo na uvećanu plaću za 150%. Ako je navedeni službenik i namještenik prema rasporedu radnog vremena odradio sve svoje radne dane/sate, ali zbog rasporeda radnog vremena nije ostvario redovni mjesečni fond sati, koji čine redovni mjesečni fond radnih sati iz čl. 44. st. 12. Kolektivnog ugovora i sati plaćenog blagdana na koje imaju pravo službenici i namještenici koji rade od ponedjeljka do petka, ima pravo na osnovnu plaću u punom iznosu iz čl. 41. st. 2. Kolektivnog ugovora te dodatke na plaću koje je ostvario.

10.7. Također se navodi i tumačenje Zajedničke komisije vezano uz čl. 44. st. 10. i

12. KU/08 od 16. svibnja 2012. u kojem se navodi: „Prekovremeni sati rada djelatnika koji rade u turnusu, dobije se na način da se od njegovih ukupno odrađenih sati rada u mjesecu odbije redovni mjesečni fond radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži s 8 sati. Dakle, u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom. Prekovremeni rad se djelatniku, koji radi u turnusu, obračunava mjesečno, neovisno o tome je li djelatnik radio na blagdan ili neradni dan određen zakonom, ili nije. Djelatniku koji radi u turnusu, ne plaća se posebno naknada plaće za blagdan ili neradni dan određen zakonom ako ne radi taj dan. Ako na taj dan radi, plaća mu se uvećava za rad blagdanom, odnosno neradnim danom određenim zakonom, a prekovremeni rad obračunava mu se po isteku mjeseca kao rad koji prelazi redovni mjesečni fond radnih sati.“.

11. Tumačenja broj 8/44, 2/35, 24/44 i posljednje navedeno od 16. svibnja 2012. u bitnom se razlikuju od shvaćanja tužitelja (pozivom na Tumačenja broj 4/44, 10/44 i 11/44) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema shvaćanju tužitelja redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

12. Obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 120. st. 1. KU, odnosno čl. 101. st. 8. KU/17), pogrešno je tumačenje tužitelja da je tuženica u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računala mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

13. Prema odredbi st. 1. čl. 44. KU/08, odnosno st. 10. čl. 38. KU/17, sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan, u smislu Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 33/96, 96/01, 13/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11,), evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se prema st. 12. čl. 44. KU/08, odnosno st. 10. čl. 38. KU/17. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe st. 12. čl. 44. KU/08, odnosno st. 10. čl. 38. KU/17.

14. Ovdje valja navesti da je rad tužitelja organiziran u smjenama, što proizlazi iz navoda tužbe, kao i iz obračunskih lista i evidencije radnog vremena koje prileže spisu. Također i tužena ne spori da je tužitelj radio u smjenama u razdoblju od 2013. do 2016., kao i u tjednom radnom vremenu raspoređeno na pet radnih dana od ponedjeljka do petka po osam sati dnevno u razdoblju od 2017. do 2018. Budući je tužitelj radio u smjenama za izračun prekovremenog rada relevantna je odredba čl. 38. st. 10. Kolektivnog ugovora, a ne st. 11. koji se odnosi na organizaciju rada koja nije u smjenama ili turnusu.

15. Među strankama nije sporno da je tužena tužitelju isplatila sve dodatke na plaću za rad u turnusu, subotom i nedjeljom predviđene člankom 44. KU/13, odnosno čl. 38. KU/17. Također nije sporno, a što proizlazi i iz izvedenih dokaza, da je tužena tužitelju za svaki sat rada na blagdan, neradni dan utvrđen zakonom i na Uskrs u utuženom razdoblju uvećala plaću sukladno čl. 44. st. 1. KU/13, odnosno čl. 38. st. 1. KU/18.

16. Obzirom da je među strankama bila sporna visina tužbenog zahtjeva, to je u postupku provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o., sa zadatkom vještačenja utvrditi potencijalnu visinu tužbenog zahtjeva.

16.1. Vještak je u svom nalazu i mišljenju od 27. studenoga 2019. naveo da je mišljenja kako neisplaćena bruto plaća po osnovi prekovremenog rada, za utuženo razdoblje od ožujka 2013. do zaključno svibnja 2018. iznosi ukupno 2.672,63 kn (354,72 eura), a pojedini mjesečni iznosi i dospijeća istih dani su u Tabeli 1 nalaza.

17. Tužena je svojim podneskom od 30. siječnja 2020. navela da ne prigovara metodologiji izrade nalaza i mišljenja, dok osporava ukupan iznos od 2.672,63 kn obračunatih na ime prekovremenog rada tužitelja. Navodi da vještak u Tablici 1. pogrešno obračunava prekovremene sate rada sa osnova slobodnih dana za mjesec travanj 2015. i mjesec srpanj 2015. na način da uzima podatke iz obračunskih isprava za isplatu plaće umjesto iz evidencije o korištenju radnog vremena. Na taj su način u stupcu "r" pogrešno upisani prekovremeni sati sa osnova slobodnih dana mjesec travanj 2 sata umjesto 8, zatim pogrešno je obračunato da je ostalo 10 neplaćenih sati umjesto 4 te je pogrešno obračunat i iznos neplaćenih prekovremenih sati od 504,03 kn umjesto pravilno u iznosu od 201,60 kn. Također, za mjesec srpanj 2015. pogrešno su upisani prekovremeni sati sa osnova slobodnih dana i to 3 sata umjesto pravilno 8, nadalje pogrešno je obračunato da je ostalo -3 neplaćena sata umjesto -8 te je pogrešno obračunat i iznos neplaćenih prekovremenih sati od -128,56 kn umjesto pravilno u iznosu od - 385,68 kn.

18. Tužitelj nije imao prigovore na sačinjeni nalaz i mišljenje te je podneskom od 6. rujna 2014. specificirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

19. Vještak je u odnosu na prigovore tužene sačinio dopunski nalaz i mišljenje podneskom od 28. listopada 2024. u kojem je naveo kako je ponovnim uvidom u dostavljene zamolbe za korištenje slobodnih radnih dana prema ostvarenom višku sati za utuženo razdoblje tužitelj ukupno koristio 96 slobodnih sati za 64 prekovremena sata rada (96/1,5=64), a od toga je po jedan slobodan dan koristio u travnju i srpnju 2015., koje vještak omaškom nije ispravno evidentirao. S obzirom na navedeno, u nastavku se daje novi izračun uz ispravak isplaćenih prekovremenih sati s osnova slobodnih dana u travnju i srpnju 2015. Svi ostali elementi (koeficijent, bruto osnovica i sl.), kao i metodologija izračuna ostaju isti kao u danom osnovnom nalazu i mišljenju. Vještak je u skladu sa postavljenim zadatkom, na temelju pregledane dokumentacije te prema utvrđenjima i izračunima iz ove dopune, mišljenja je kako neisplaćena bruto plaća po osnovi prekovremenog rada, za utuženo razdoblje od ožujka 2013. do zaključno svibnja 2018. iznosi ukupno 280,46 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa), a pojedini mjesečni iznosi, kao dospijeća istih dani su u Tabeli 1a nalaza.

20. Tužena se podneskom od 15. studenog 2024. očitovala na dopunski nalaz i mišljenje vještaka te je navela da nakon uvida u dopunsko vještačenje od 28. listopada 2024. nema primjedbe na isto.

21. Tužitelj je podneskom od 25. studenog 2024. postavio konačni tužbeni zahtjev sukladno dopunskom nalazu i mišljenju vještaka od 28. listopada 2024.

22. Sud je u cijelosti prihvatio kako osnovni nalaz i mišljenje financijskog vještaka od 27. studenog 2019., tako i dopunski nalaz i mišljenje financijskog vještaka od 28. listopada 2024. kojim je ispravljen osnovni nalaz i mišljenje, budući su isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije. Stranke nisu imale prigovore u pogledu matematičkog izračuna financijskog vještaka te u pogledu tijeka zateznih kamata.

23. Tužitelj i tužena su na ročištu održanom 3. srpnja 2025., a na kojem je glavna rasprava zaključena, naveli da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, a na istom ročištu tužena je učinila nespornim postavljenu visinu tužbenog zahtjeva kao u podnesku tužitelja od 25. studenog 2024.

24. Slijedom svega navedenog, obzirom da je tužitelj tužbeni zahtjev postavio sukladno prihvaćenom osnovnom nalazu i mišljenju financijskog vještaka od 27. studenog 2019., kao i dopunskom nalazu i mišljenju financijskog vještaka od 28. listopada 2024. kojim je ispravljen osnovni nalaz i mišljenje, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti i tužitelju na ime razlike plaće s osnove neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada dosuditi ukupan iznos od 280,46 eura bruto, sve sa zateznim kamatama tekućim od 16. prosinca 2016, a koji tijek zateznih kamata tužena nije sporila, a isti je u skladu s odredbom čl. 92. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR)..

24.1. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO-a. Iz dosuđenog izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

25. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), a prema vrijednosti predmeta spora i konačno preciziranom tužbenom zahtjevu. S obzirom da je tužena izgubila parnicu dužna je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka.

26. Tako su tužitelju priznati slijedeći troškovi: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 25 bodova (Tbr. 32 OT), za sastav tužbe 25 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podnesaka od 11. rujna 2018. 25 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav obrazloženog podnesaka od 28. studenog 2018. 25 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 10. prosinca 2018. 25 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podnesaka od 3. travnja 2019. 25 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 9. travnja 2019. 25 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 10. rujna 2024. 25 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav podnesaka od 25. studenog 2024. 6,25 bodova (Tbr. 8/1 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 3. srpnja 2025. 25 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle ukupno 231,25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25% te za troškove financijskog vještačenja u iznosu od 398,17 eura, sveukupno trošak tužitelja iznosi 976,30 eura, a koji trošak je dužna platiti tužena.

26.1. Tužitelju su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a., tekućima od presuđenja do isplate.

27. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podnesaka od 8. svibnja 2019. i 15. veljače 2022. kojim obavještava o uplati predujma i razlike predujma potrebnog za vještačenje, jer isti nisu bili potrebni u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući sud uvidom u službenu evidenciju ima mogućnost provjeriti uplaćene troškove, za sastav podneska od 6. rujna 2024. a kojim uređuje tužbeni zahtjev jer sud o istome nije odlučivao, budući da tako postavljeni tužbeni zahtjev nije konačno postavljeni tužbeni zahtjev pa isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, za sastav podneska od 8. listopada 2024. kojim se očituje na tijek postupka jer se isti ne smatra potrebnim za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelj je za sastav podneska od 25. studenog 2024. priznat trošak po Tbr. 8/4 OT budući da se u konkretnom slučaju ne radi o obrazloženom podnesku već isti spada u kategoriju „ostali podnesci“. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za ročišta održana 15. listopada 2018. i 10. ožujka 2020, budući da tužitelj na predmetna zakazana ročišta nije ni pristupio pa mu trošak nije ni nastao. Tužitelju po načelu culpe nije priznat zatraženi trošak za pristup na ročište održano 16. rujna 2020., budući da se navedeno ročište održalo u povodu njegovog prijedloga za povrat u prijašnje stanje. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude budući da isti za tužitelja nije ni nastao te je ročište za objavu presude održano u odsutnosti stranaka. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

28. S obzirom da je tužena u cijelosti izgubila spor, sud je njen zahtjev za naknadu troška odbio temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

29. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku 8 dana, od dana dostave prijepisa odluke. Presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4. -6., 8.-11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. zastupniku tužene, XIX-Pr-DO-327/18