Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj Pn-116/2020-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Ani Župić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vlado Vladika, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Lidl Hrvatska d.o.o. k.d., Velika Gorica, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 53, OIB: 66089976432, kojeg zastupa punomoćnik MU, zaposlenik tuženika, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 7. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, po objavi od 28. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.825,36 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 5.309,91 eura od 15. travnja 2020.

- na iznos od 515,45 eura od 28. kolovoza 2025.

do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 1.076,22 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 1. travnja 2020. godine pa do 31.12.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.",

kao i u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu zatezne kamate na iznos od 5.309,91 eura za razdoblje od 1. travnja 2020. do uključivo 14. travnja 2020. te na iznos od 515,45 eura za razdoblje od 1. travnja 2020. do uključivo 27. kolovoza 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.360,44 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude odnosno od 28. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška te zahtjev tuženika za naknadom troška u cijelosti odbijaju kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u nezgodi koja se dogodila 10. listopada 2019. zadobio teške tjelesne ozljede. Nezgoda se dogodila oko 19,30 sati na način da je tužitelj predmetnog dana otišao u kupnju u trgovački centar Lidl, Rijeka, Pećine, Radnička ulica 35 te je u tijeku regularne kupnje u trgovačkom centru u jednom trenutku na njega pala paleta robe kojom je upravljala zaposlenica tuženika gđa. LU. Odgovornost tuženika da je nesporna. U predmetnom događaju tužitelj je zadobio teške i mnogostruke povrede u vidu puknuća 7. prsnog kralješka te natuke, a koje su povrede detaljno opisane u medicinskoj dokumentaciji, te je time tužitelj stekao pravo na naknadnu štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje. Zbog predmetne nezgode tužitelj je kroz dugi vremenski period trpio fizičke bolove koji su prolongirani zbog operacija i zbog kojih je isti uzimao analgetike te obavljao brojne medicinske tretmane. Tužitelj je više mjeseci proveo na teškom liječenu te uzimao propisane medikamente za smanjenje psihičkih posljedica vezanih za nezgodu. Tužitelj je također pretrpio veliki šok i strah koji je ostavio trajne posljedice. Kao posljedica zadobivenih povreda i teških komplikacija tužitelju je zaostalo i veliko i trajno smanjenje životnih aktivnosti. Tužitelj potražuje i naknadu na ime tuđe pomoći i njege koja mu je bila neophodna. Tužitelj je imao i troškove puta i liječenja (odlasci na medicinske zahvate i preglede, kupnja lijekova) pa potražuje naknadu i za taj vid štete. Stoga na ime povrede prava osobnosti potražuje naknadu štete u iznosu od 40.000,00 kuna, a na ime imovinske štete i to tuđe pomoći i njege naknadu u iznosu od 10.000,00 kuna, a po osnovi troškova puta i liječenja u iznosu od 2.000,00 kuna, kao i zateznu kamatu počev od podnošenja tužbe do isplate. Slijedom navedenog, predlaže da sud donese presudu kojom će obvezati tuženika da tužitelju plati 52.000,00 kuna, što sada prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za 1 euro, ustanovljenom Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), iznosi 6.901,58 eura (kako je to tužitelj i iskazao u podnesku od 17. siječnja 2025.) s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2020. do isplate uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu te u podnesku od 22. prosinca 2022. naveo kako ne spori činjenicu nastanka predmetnog štetnog događaja, međutim prigovara naznačenoj visini tužbenog zahtjeva. Ističe kako zatraženi iznosi naknade štete ne mogu odgovarati nastaloj ozljedi tužitelja te kao takvi nemaju uporište u kriterijima koji su relevantni za utvrđivanje povrede prava osobnosti u ovom konkretnom slučaju zbog čega je takav zahtjev u cijelosti neutemeljen i paušalan. Tuženik zbog toga spori i sve druge utužene osnove kao neutemeljene, paušalne i previsoko određene. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Dakle, predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja radi naknade neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 6.901,58 eura, pretrpljene u štetnom događaju koji se dogodio 10. listopada 2019., kada je u trgovini tuženika na tužitelja pala paleta robe kojom je upravljala zaposlenica tuženika LU.

4. Među strankama nije sporna dinamika predmetnog štetnog događaja. Sporno je jesu li posljedice koje tužitelj trpi posljedice upravo ovog štetnog događaja, a posljedično je sporna visina štete. Kako tuženik nije izričito priznao i svoju odgovornost za štetu, valjalo je dati odgovor i na to pitanje.

5. Sud je na sporne okolnosti proveo dokaz uvidom u račune (list 11, 12, 36 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 14-24, 26-35 spisa), zdravstveni karton tužitelja (u digitalnom obliku priložen listu 69 spisa), saslušan je tužitelj (list 48-50 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještacima izv. prof, prim. dr.sc. ŠU, dr. med., spec. kirurgije i traumatologije i prof. dr. sc. Gordani Rubeša, dr. med., spec. psihijatrije (list 75-86, uz napomenu da su se stranke očitovale da ne predlažu saslušanje vještaka). Sud nije provodio dokaze o činjenicama koje među strankama nisu sporne, pa tako nije proveden dokaz uvidom u dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Primorsko-goranska, II. policijska postaja Rijeka od 25. listopada 2019., potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Primorsko-goranska, II. policijska postaja Rijeka od 25. listopada 2019., fotografije, očevidom na licu mjesta, pregledavanjem video snimke, saslušanjem svjedoka ĆU i LU, jer su ti dokazi predloženi radi utvrđenja dinamike štetnog događaja.

6. Ocjenom provedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a). sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Najprije treba reći da je kod ovakve dinamike nastanka štetnog događaja, koja je među strankama nesporna, tuženik odgovoran za štetu koja je nastala kao posljedica tog događaja i to prema pravilima o objektivnoj odgovornosti. Naime, na tužitelja je, koji je kao kupac boravio u trgovini tuženika, naletio paletar kojim je upravlja zaposlenica tuženika te su artikli s tog paletara pali na tužitelja, zbog čega je isti ozlijeđen.

8. Odredbom članka 1045. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje ZOO), važećeg u vrijeme nastanka štetnog događaja, propisano je da se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju. Prema članku 1063. ZOO-a šteta nastala u svezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću, smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Prema članku 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Prema odredbi članka 1067. stavak 1. ZOO-a vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, dok je stavkom 2. propisano da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti.

9. Paletar na kojem se nalaze teški artikli, koji nisu ničim osigurani od pada, i kojim se upravlja unutar trgovine u neposrednoj blizini kupaca, predstavlja opasnu stvar. Naime, navedena svojstva te položaj u prostoru takve stvari predstavljaju povećanu opasnost za okolinu, jer već po redovitom tijeku stvari u takvim okolnostima može doći do sudaranja s kupcima koji se kreću trgovinom, kao i do pada tereta na kupce, imajući u vidu i općepoznatu činjenicu da su prolazi između polica u trgovini relativno uski. Kako je tuženik nedvojbeno vlasnik opreme i sredstava pomoću kojim obavlja svoju djelatnost u trgovini, dakle i predmetnog paletara, isti za štetu nastalu u svezi s tom stvari odgovara po pravilima o objektivnoj odgovornosti.

10. Šteta nastala tužitelju u svezi s opasnom stvari nije nastala njegovom radnjom koju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, niti je tužitelj djelomično pridonio nastanku štete. Tuženik je morao biti svjestan da uporabom paletara na ovaj način i u ovim prilikama može doći do ozljeđivanja kupaca koji se kreću trgovinom, a mogao je navedene posljedice i izbjeći poduzimajući mjere osiguranja (postavljanjem znakova upozorenja, ograđivanjem dijelova trgovine kojima se upravlja paletarom, uporabom paletara izvan radnog vremena za kupce i dr.). U spisu nema niti jednog dokaza da bi tužitelj bilo kojom radnjom ili propustom djelomično pridonio nastanku štete, upravo suprotno, na tužitelja je naletio paletar u trenutku dok je on razgledavao robu u trgovini, dakle, obavljajući uobičajenu i tipičnu radnju za kupca u trgovini i to u prostoru trgovine namijenjenom za kupce.

11. U odnosu na posljedice koje su za tužitelja prouzročene ovim događajem. tužitelj je iskazao da je najprije bio u šoku. Zbog zadobivenog šoka tužitelje je najprije sjeo, nije mu bilo dobro. Nakon tog udarca prvih pola sata je sjedio da bi mogao doći k sebi i nakon toga je otišao na prvu pomoć. Na prvoj pomoći pružili su mu pomoć, izvršili su snimanje. Imao je ozljedu desne noge, pukao mu je kralježak i dva su se pomaknula. To je operirao tek u 2022. godini. Tri godine je trpio bolove. Cijeli ovaj period od kad je zadobio povredu pa do davanja iskaza tužitelj je odlazio na određene terapije i bolnička liječenja. U prvom periodu nije uopće mogao spavati od jakih bolova. Obične kućanske poslove nije mogao obavljati te su mu pomagali rodbina i prijatelji. Uzimao je i lijekove koje su mu propisivali liječnici. Zbog te ozljede dobio je i psihičke smetnje. Odlazio je kod psihijatra. Prilikom svakog ulaska u market ima strah od tih paleta. Svo ovo vrijeme ne može sjediti ni spavati. Prije ovog događaja bio je sportski aktivan, vozio je motore i ronio. Sada me može obavljati ništa. Živi sam i ostali mu moraju pružati neophodnu pomoć. Sada mu trnu noge. Već tri godine nema kvalitetu života kako bi trebao imati. Trpi nesnosne bolove, a jedno vrijeme nije mogao kontrolirati mokraću. Uslijed operacije zaostao je vidljiv rez na donjem dijelu leđa, što je tužitelj i pokazao sudu prilikom saslušanja.

12. Prema nalazu i mišljenju vještaka izv. prof, prim. dr.sc. ŠU, dr. med., proizlazi da je tužitelj kao posljedicu štetnog događaja zadobio ozljedu koja je dovela do oštećenja grudne i slabinske kralježnice što je kasnije rezultiralo operacijskim zahvatom od strane neurokirurga. Medicinski su dokumentirane smetnje u vidu bolova u leđima i parestezije u nogama unatoč liječenju fizijatra i preporukama neurokirurga u više navrata s AFT. Također u dva navrata učinjene su pretrage koje su ukazivale na protruziju diskalne hernije najizraženije nivoa L5/S1 koja je kasnije operirana. Tužitelj je liječen po preporukama specijalista konzervativnim metodama analgetskom terapijom te terapijom po fizijatru kroz fizioterapije. U zdravstvenom kartonu također nisu dokumentirane druge ozljede i smetnje prije predmetne ozljede osim već navedena liječenja po psihijatru. Ova ozljeda koja se u međuvremenu dogodila s padom i ozljedom rebara i pluća djelomično je najvjerojatnije ubrzala odluku za operacijsko liječenje. Stoga je vještak mišljenja da je kod predmetne ozljede osim primarno utvrđenog prijeloma grudnog kralješka postojala primarna ozljeda slabinske kralježnice koja nije primarno dokumentirana ali je pokazivala smetnje na koju se žalio tužitelj cijelo vrijeme te je potvrđena je kroz nalaze i dijagnostičke metode (MRI LS i EMNG DE) te zbog koje je naknadno operiran po neurokirurgu. Kod procjene smanjenja životnih aktivnosti uslijed ozljede vještak je stoga umanjio za smanjenje životnih aktivnosti za ozljedu slabinske kralježnice. Po vještaku je bol jakog intenziteta trajala ukupno do 24 sata (vezana uz primarnu bol jakog intenziteta nekoliko minuta dok je tužitelj bio priklješten i sekundarnu bol do smirenja jake boli nakon ozljede i prvih sata nakon operacije). Bol srednjeg intenziteta trajala je ukupno 12 mjeseci (nakon primarne ozljede te jedno vrijeme u akutnoj fazi liječenja postoperativno nakon operacijskog liječenja kralježnice). Bolovi slabog intenziteta su se javljali tijekom 6 mjeseci (tijekom rehabilitacije i fizikalne terapije te do potpune smirenja i završetka liječenja). Bolovi slabog, povremenog karaktera prisutni su trajno i procijenjeni su u okviru smanjenja opće životne aktivnosti. Smanjenje opće životne aktivnosti uslijed predmetnih ozljeda, za koju je ozljeda slabinske kralježnice dovela do operacijskog liječenja a druga ozljeda grudne kralježnice zaliječena konzervativno, te blagim strahom po procjeni vještaka psihijatrijske struke, rezultiralo je lakim smanjenjem funkcionalnih sposobnosti, te iznosi maksimalno 10 % a s time je funkcionalna sposobnost smanjena i uz pojačane napore tužitelj može obavljati sve potrebne aktivnosti kao i prije ozljede. Kod tužitelja nije došlo do većeg naruženja već postoji naruženje povremeno vidljivo trećim osobama zbog manjeg operacijskog reza na leđima. Nakon otpusta na kućnu njegu po operaciji tužitelj je bila potreba nestručna pomoć za pripremu hrane i pomoći oko osobne higijene prvih 3 tjedna po 2 sata dnevno.

13. Vještakinja prof.dr.sc Gordana Rubeša, dr. med., u nalazu i mišljenju je navela da je nedvojbeno da predmetni štetni događaj predstavlja događaj prijetnje smrću ili ozljede fizičkog integriteta koji uključuju trpljenje straha. Djelovanje straha na osobu ovisi i o trajanju straha i intenzitetu straha. Samo direktne prijetnje smrću ili prekidu fizičkog integriteta u smislu doživljenih traumatskih događaja koji su to i predstavljali mogu izazvati primarni strah jakog intenziteta koji može dovesti i do afektivnih reakcija koje mogu biti praćeni i tjelesnim reakcijama. U predmetnom slučaju strah je bio takvog karaktera i trajao je dok je bio zarobljen pod paletom artikala cca 5 minuta po opisu samog tužitelja. Tužitelj je trpio i sekundarni strah kao brigu oko ishoda ozljeda. Takav strah je mogao je doseći razinu jakog intenziteta u periodu od 5 dana nakon operativnog zahvata kralježnice, tj. dok ga nisu osovili na noge za hodanje (Uvid u otpusno pismo Klinike za neurokirurgiju, KBC Rijeka od 12.04. do 19.04.2022. i anamnestičke podatke tužitelja) i 4 sata nakon štetnog događaja, tj. do pružanja medicinske pomoći na OHBP lokalitet Sušak, KBC Rijeka. Sekundarni strah srednjeg intenziteta mogao je trajati cca 6 mj nakon predmetne traumatizacije a uvjetovan je bio pogoršanjem tjelesnih bolnih simptoma i uobičajenim adaptacijskim mehanizmom regresije straha (pri procjeni regresije straha vještakinja je tužitelja procjenjivala kao osobu koja je od ranije imala dijagnosticiranu DG: F11.2 Ovisnost o opijatima na supstituciji opijatom Heptanonom) i 1 mj nakon operativnog zahvata kao strah od ishoda operacije. Blagi strah je kod tužitelja trajao kontinuirano do danas (kao zabrinutost, bojazan, strepnja) uglavnom vezano za socijalne posljedice predmetnog štetnog događaja; tj. tjelesna ograničenja koja umanjuju njegove socijalne i radne sposobnosti, te se isti treba procjenjivati unutar SOŽA, kako ne bi došlo do preklapanja u kombiniranim vještačenjima. Posljedica predmetne traumatizacije nije narušeno psihičko zdravlje tužitelja. Naime u medicinskoj dokumentaciji tužitelje od ranije postoje podaci da je imao dijagnosticiran duševni poremećaj iz područja bolesti ovisnosti i to F11.2 Ovisnost o opijatima. U nalazima psihijatra kod kojih se redovito kontrolirao tužitelj (psihijatri Zavoda za javno zdravstvo Primorsko-Goranske županije, Odjel za prevenciju i izvanbolničko liječenje bolesti ovisnosti) koji su bliski datumu predmetnog štetnog događaja i u nalazima nakon štetnog događaja nema zapisa o pogoršanju psihičkog stanja. Postoje dva nalaza psihijatra dr. TU, Dom zdravlja Rijeka, od 4.12.2020. kada se notiraju i dijagnoze F43.2 Poremećaj prilagodbe i Dijagnoza na pregledu: F41.2 Miješani anksiozno depresivni poremećaj i F60 Specifični poremećaj ličnosti, a u nalazu je navedeno: „navodi da dolazi sam i da je psihičko stanje djelomično poboljšano; da se žali na nesanicu i napetost; ruminira o traumatskom događaju; nije još obavio preglede vezane uz povredu; žali se na loše funkcioniranje, nije zaposlen- ne može raditi od kada je ozlijeđen“, ali isto je u suprotnosti sa nalazima dr. C koja u toj istoj godini notira uredan psihički statusu kao i dr. M (obje psihijatrice Zavoda za javno zdravstvo Primorsko-Goranske županije, Odjel za prevenciju i izvanbolničko liječenje bolesti ovisnosti) koja u 4 mj 2021. notira slijedeće: „da navodi da uredno funkcionira, negira pogoršanje psihičkog stanja u odnosu na ranije, stabilnog raspoloženja, spava dobro, uredan psihički status.„ Od dr. TU postoji još jedan nalaz datiran nakon godinu dana 3.05.2021. a u nalazu je notirano „da dolazi sam i da je psihičko stanje stacionarno; da ruminira o traumatskom događaju; opterećen egzistencijom; aktualno bez primanja; tjeskoban; napet; dijelom reguliran san; nezadovoljan rješavanjem nezgode koja mu se dogodila; navodi da postoji mogućnost op. kralježnice"; uvodi se mirtazapin. DG: F43.2 Poremećaj prilagodbe; Dijagnoza na pregledu: F60 Specifični poremećaj ličnosti i F32.0 Blaga depresivna epizoda, TH: mirtazapin 15 mg, diazepam 5 mg 3x1; Lunata 10 mg. Preporučenu terapiju od dr. TU tužitelj nije zatražio od svog obiteljskog liječnika jer u medicinskom kartonu obiteljskog liječnika nije navedeno da su izdani recepti za navedene lijekove, a i ovaj nalaz je u suprotnosti s nalazom dr. M iz [adresa], Odjel za prevenciju i izvanbolničko liječenje bolesti ovisnosti od 18 dana ranije. Dajući veću važnost nalazima psihijatra Zavoda za javno zdravstvo Primorsko-Goranske županije, Odjel za prevenciju i izvanbolničko liječenje bolesti ovisnosti, koji tužitelja redovito prate od 2014.g, nego nalazima psihijatra dr. TU koji je u samo dva navrata pregledao tužitelja, vještakinja zaključuje da tužitelj nije imao duševnih boli u smislu razvoja duševnih poremećaja ili pogoršanja poremećaja od ranije koje su posljedica predmetnog traumatskog događaja. Tako tužitelj nema trajnog umanjenja opće životne aktivnosti zbog duševnih boli, te mu nije trebala tuđa njega i pomoć radi duševnih boli.

14. Sud je ovakav nalaz prihvatio, jer ga je ocijenio stručnim i objektivnim, pri čemu su vještaci argumentirano odgovorili na zadaću suda te dali jasne i uvjerljive razloge koji potkrepljuju dano mišljenje, a stranke na njihov nalaz i mišljenje nisu imale primjedbi.

15. Stoga je na temelju vještačenja utvrđeno da je tužitelj kao posljedicu štetnog događaja trpio bolove i strah te duševne boli zbog naruženja i smanjenja općeg životnog aktiviteta, odnosno štetni mu je događaj prouzročio povredu prava osobnosti u smislu odredbe članka 19. ZOO-a i to prava na tjelesno i duševno zdravlje, dakle neimovinsku štetu u smislu članka 1046. ZOO-a.

16. U pogledu imovinske štete sud je imao u vidu da je prema dostavljenoj dokumentaciji tužitelj i pobrojanoj u nalazu i mišljenju vještaka, u svezi posljedica nezgode u više navrata posjećivao liječnika i odlazio na fizikalnu terapiju te uzimao propisane lijekove te je jasno da mu radi toga nastali troškovi puta odnosno prijevoza te troškovi liječenja i lijekova. Na temelju nalaza vještaka utvrđeno je i to da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć i njega i to u razdoblju od 3 tjedna po 2 sata dnevno.

17. Prema članku 1100. stavak 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2. istog članka).

18. S tim u svezi, ocjena je suda da u konkretnom slučaju težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu. Naime, sud je na temelju nalaza vještaka utvrdio su kod tužitelja jaki bolovi trajali 1 dan, bolovi srednjeg intenziteta 12 mjeseci te bolovi slabijeg intenziteta do 6 mjeseci, a također je zbog štetnog događaja tužitelj trpio primarni strah jakog intenziteta cca 5 minuta, sekundarni strah jakog intenziteta cca 5 dana i 4 sata, srednjeg intenziteta 7 mjeseci, a blagi strah sve do danas ali je isti uključen u zajedničku procjenu smanjenja životne aktivnosti s vještakom neurokiruške specijalnosti, pri čemu je po vještacima tužiteljeva opća životna aktivnost smanjena za 10%.

19. Prilikom odluke je sud u obzir uzeo jačinu i trajanje bolova i straha te ograničenja u obavljanju svakodnevnih aktivnosti koje je tužitelj radi toga trpio. Kod tužitelja su u dugom vremenskom periodu (oko 18 mjeseci) postojale tegobe koju su ga zasigurno u većoj mjeri ograničavale u temeljnim životnim aktivnostima. Dugotrajni bolovi i liječenje te strah vezan za ishod liječenja utjecali na tužiteljeve mogućnosti, kako je to tužitelj iskazao (da je ranije bilo aktivan, "a sad više ne može ništa"), a sud je iskaz ocijenio istinitim, jer je i po općem životnom iskustvu jasno i logično da dugotrajni bolovi predstavlja zapreku i ograničenje za obavljanje svakodnevnih poslova, ali i sudjelovanje u društvenom životu na uobičajeni način. Što se tiče procjene duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti, vještaci su istu brojčano izrazili s do 10% i to jer su ozljeda slabinske kralježnice te trajni blagi strah kod tužitelja rezultirali lakim smanjenjem funkcionalnih sposobnosti pa uz pojačane napore tužitelj može obavljati sve potrebne aktivnosti kao i prije ozljede, no sud je imao u vidu da je ulaganje pojačanih napora, pogotovo u životnoj dobi tužitelja (rođen 1960. godine) te osobito u godinama života koje mu predstoje, okolnost koja zasigurno otežava i narušava njegovu kvalitetu života, pa i po kriteriju smanjenja životne aktivnosti tužitelj ima pravo na pravičnu novčanu naknadu, kao i na pravičnu novčanu naknadu zbog naruženja lakog stupnja, ponekad vidljivog trećima. Kako tužbom tužitelj potražuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 5.309,91 eura, a prema upravo iznesenim kriterijima te prema Orijentacijskim kriterijima i iznosima za visine pravične novčane naknade neimovinske štete, ima pravo na sav utuženi iznos, isti mu je i dosuđen, pozivom na članak 1100. ZOO-a u svezi članka 2. stavak 1. ZPP-a. Stajalište je suda da se naknadom u ovakvom iznosu ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i svrhom kako to propisuje odredba članka 1100. stavak 2. ZOO-a.

20. Troškove puta i liječenja sud tužitelju priznao u iznosu od 265,45 eura. Prema nalazu vještaka i iskazu tužitelja slijedi da je tužitelj je odlazio na preglede i fizikalnu terapiju i pa mu u svezi s time nastali troškovi puta (koji su djelomično i dokumentirani računima o plaćenom parkiranju – list 11 spisa). Tužitelj je imao i troškove liječenja koji se odnose na nabavku lijekova (također djelomično dokumentirano računom s lista 11 spisa). Iako tužitelj nije dostavio račune za sve lijekove koje je kupio niti sve račune prijevoza, sud je ovu naknadu odredio po slobodnoj ocjeni uz primjenu odredbe čl. 223. ZPP-a uzimajući za životno i logično da je na svoje liječenje naročito prijevoz i nabavku lijekova protiv bolova utrošio ovaj iznos i to za razdoblje od ozljeđivanja pa nadalje, sve do stabilizacije njegovog stanja, imajući u vidu cijene benzina, parkiranja i lijekova u utuženom razdoblju.

21. Uvažavajući mišljenje vještaka o potrebi tuđe njege i pomoći (ukupno 3 tjedna po 2 sata dnevno pomoći po nestručnoj osobi) sud je odredio naknadu u iznosu od 250,00 eura, s tim što je ocjena ovog suda da cijena satnice na tržištu za osobe koje se bave pružanjem takve i slične nestručne pomoći iznosi 6,00 eura, pa je sud slobodnom ocjenom uz primjenu odredbe čl. 223. ZPP-a utvrdio visinu ove naknade.

22. Slijedom svega iznijetoga, po ocjeni ovog suda tužitelju pripada pravo na isplatu pravične novčane naknade neimovinske štete u smislu odredbe članka 19. ZOO-a, za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 5.309,91 eura te isplatu imovinske štete s osnova troškova prijevoza i liječenja u iznosu od 265,45 eura i s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 250,00 eura, u ukupnom iznosu od 5.825,36 eura. U preostalom dijelu, do iznosa od 6.901,58 eura, odnosno za iznos od 1.076,22 eura, tužiteljev je zahtjev, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama, valjalo odbiti kao neosnovan, jer je tužitelj naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i njege zatražio u neosnovano visokom iznosu.

23. Tužitelju na dosuđeni iznos pripadaju i zatezne kamate. Na dosuđeni iznos neimovinske štete određena je kamata od 15. travnja 2020. kao dana podnošenja tužbe, u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO-a. Naime, prema zaključku sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 11. i 12. travnja 2016. godine, a kojeg prihvaća i ovaj sud, zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe, i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva. Na dosuđeni iznos imovinske štete kamata teče od dana presuđenja. Naime, na naknadu nenovčane imovinske štete, koja nije reparirana, zakonske zatezne kamate teku od dana donošenja prvostupanjske presude, jer opseg naknade nenovčane imovinske štete može biti poznat tek kada nenovčana obveza dobije značenje novčane obveze, odnosno kad je na pravno obvezujući način izražena u novcu, jer je tek tada, donošenjem prvostupanjske presude, tuženik doznao za opseg svoje obveze kojom je visina naknade određena, pa od tog dana teku zatezne kamate. Odluka o kamatama donesena je i primjenom članka 29. stavak 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Kamatna stopa određena je u skladu s člankom 29. stavak 2. ZOO-a.

24. Tužitelj je, međutim, zateznu kamatu zatražio od 1. travnja 2020., pa je sukladno gore navedenim razlozima valjalo je odbiti njegov zahtjev u pogledu isplate zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete za razdoblje od 1. travnja 2020. do uključivo 14. travnja 2020., a na dosuđeni iznos imovinske štete za razdoblje od 1. travnja 2020. do uključivo 27. kolovoza 2025.

25. Sud je, pozivom na članak 154. stavak 5. i 155. ZPP-a, odlučio da je tuženik dužan nadoknaditi sve potrebne troškove koje je tužitelj imao u postupku, jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Troškovi su tužitelju odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.), a prema vrijednosti predmeta spora u visini glavnog zahtjeva.

26. Tužitelju su odmjereni sljedeći troškovi:

– za sastav tužbe 200,00 eura (Tbr. 8 t. 1.Tarife)

– sastav podneska od 17.1.2025. (očitovanje na nalaz vještaka) 200,00 eura (Tbr. 8 t. 1. Tarife)

– zastupanje na ročištu 4.4.2022. 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

– zastupanje na ročištu 23.5.2022. 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

– zastupanje na ročištu 7.7.2025. 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

Sve navedeno ukupno iznosi 1.000,00 eura, što uvećano za PDV od 25% iznosi 1.250,00 eura, a uvećano za pristojbu na tužbu od 115,47 eura te pristojbu na presudu u iznosu od 57,73 eura (minimalni iznos pristojbe) i troškove vještačenja i pribave zdravstvenog kartona u iznosu od 937,24 eura, sveukupno 2.360,44 eura. Tužitelju ne pripada naknada troška za sastav podneska od 1. rujna 2023. kojim je izvijestio sud kod kojeg se liječnika nalazi zdravstveni karton tužitelja jer je taj podatak mogao dostaviti i u tužbi, kad je taj dokaz predložio. Ne pripada mu niti naknada za pristup ročištu za objavu presude jer na ročište nije pristupio. Na priznati parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

25. Slijedom svega iznijetoga, odlučeno je kao u izreci.

U Opatiji 28. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Ana Župić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi sukladno odredbi članku 106.a stavak 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku