REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-1512/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nedi Šoli, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari maloljetnog prvotužitelja JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i maloljetne drugotužiteljice LG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po majci i zakonskoj zastupnici FG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a ona po punomoćniku Tomislavu Belošu, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Nenadu Đukiću, odvjetniku u Zagrebu, radi povećanja iznosa uzdržavanja, nakon održane glavne rasprave na kojoj je isključena javnost, zaključene 26. kolovoza 2025. u prisutnosti majke i zakonske zastupnice tužitelja, tuženika, te punomoćnika stranaka, 28. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se točka VI. izreke pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-50/2021-18 od 17. svibnja 2021. u dijelu kojim je određena obveza tuženika za uzdržavanjem maloljetnih tužitelja na način kako slijedi:

Nalaže se tuženiku BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da na ime svoje zakonske obveze uzdržavanja maloljetnog prvotužitelja JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], umjesto iznosa od 199,08 EUR[1] (slovima: stodevedesetdevet eura i osam centi)/1.500,00 kn (slovima: tisućupetsto kuna) koji iznos je određen točkom VI. izreke pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-50/2021-18 od 17. svibnja 2021., plaća iznos od 300,00 EUR (slovima: tristo eura) mjesečno počevši od 20. prosinca 2024. kao dana podnošenja tužbe pa nadalje pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, s time da je dužan sve dospjele, a neplaćene iznose uzdržavanja platiti odjednom u roku od 15 dana, a buduće koji će dospijevati do svakog 15. -tog dana u mjesecu za tekući mjesec, zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od sljedećeg dana od dana dospijeća do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve isplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice FG.

II. Mijenja se točka VI. izreke pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-50/2021-18 od 17. svibnja 2021. u dijelu kojim je određena obveza tuženika za uzdržavanjem maloljetnih tužitelja na način kako slijedi:

Nalaže se tuženiku BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da na ime svoje zakonske obveze uzdržavanja maloljetne drugotužiteljice LG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], umjesto iznosa od 172,54 EUR[2] (slovima: stosedamdesetdva eura i pedesetčetiri centa)/1.300,00 kn (slovima: tisućutristo kuna) koji iznos je određen točkom VI. izreke pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-50/2021-18 od 17. svibnja 2021., plaća iznos od 300,00 EUR (slovima: tristo eura) mjesečno počevši od 20. prosinca 2024. kao dana podnošenja tužbe pa nadalje pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, s time da je dužan sve dospjele, a neplaćene iznose uzdržavanja platiti odjednom u roku od 15 dana, a buduće koji će dospijevati do svakog 15. -tog dana u mjesecu za tekući mjesec, zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od sljedećeg dana od dana dospijeća do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve isplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice FG.

III. Odbijaju se prvotužitelj maloljetni JG i drugotužiteljica maloljetna LG s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa iz točaka II. i III. izreke ove presude, svaki za iznos od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura) mjesečno i s pripadajućom kamatom na taj iznos kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], da maloljetnim tužiteljima, prvotužitelju JG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljici LG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi parnične troškove u iznosu od 500,00 EUR (slovima: petsto eura), sa zateznom kamatom tekućom od 28. kolovoza 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Maloljetni tužitelji, podnijeli su pred ovim sudom tužbu 20. prosinca 2024. protiv tuženika, radi povećanja iznosa uzdržavanja.

1.1. U tužbi tužitelji u bitnome navode da je Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. svibnja 2021., poslovni broj: P Ob-50/2021 (dalje u tekstu: ranije odluka) razveden braka tuženika i majke tužitelja te je tuženiku naloženo da za uzdržavanje maloljetnog JG plaća mjesečno iznos od 1.500,00 kn/199,08 EUR, a za uzdržavanje maloljetne LG iznos od 1.300,00 kn/172,54 EUR, sveukupno iznos od 2.800,00 kn/ 371,62 EUR, a sve to počevši od 1. veljače 2021. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

1.2. U odnosu na donošenje ranije odluke i vrijeme podnošenja tužbe, okolnosti su se bitno promijenile na strani tužitelja. Naime, u vrijeme donošenja sudske odluke, maloljetni JG je imao 13 godina, a maloljetna LG je imala 9 i po godina, dok su sada u kronološkoj dobi od nepunih 16 godina i 13 godina. Ističu da je nesporno da su se njihove potrebe zbog njihovog rasta i proteka vremenskog razdoblja od tri i po godine u bitnom promijenile i povećale. Pored navedenog, ističu i da su se troškovi života povećali.

1.3. Dodatno se ističe da se tuženik nikada nije pridržavao sudske odluke te nije ostvario osobne odnose sukladno ranijoj odluci pa tako nikada nije ostvario osobni odnos s djecom tijekom tjedna, vikenda, blagdana i praznika. Ističu da je nesporno da je majka tužitelja provodila i provodi cijelo vrijeme s djecom one dane koje je sukladno odluci tuženik trebao provoditi s djecom, čime je razvidno da je sav trošak i potrebe djece za navedene dane generiran na strani majke koje je ista u cijelosti sama snosila. Osim navedenoga, tuženik nikada dobrovoljno nije isplaćivao iznos uzdržavanja za djecu te se iznos za uzdržavanje djece, do današnjeg dana i nadalje usteže posredstvom Financijske agencije. Osim što uopće ne viđa vlastitu djecu, tuženik ne sudjeluje niti u ostalim potrebama djece pa tako ne kupuje odjeću, obuću, ne daje djeci džeparac niti plaća bilo koju aktivnost djeci. Tuženik, osim iznosa dužnog uzdržavanja kojeg podmiruje posredstvom ovrhe ne sudjeluje u nikakvim drugim troškovima za dijete, ne obavlja niti jedan drugi sadržaj roditeljske skrbi, te sve pada jedino i isključivo na majku.

1.4. Tužitelji navode i da maloljetna LG pohađa privatne sate kod logopeda kao i instrukcije, a i maloljetni JG ima povećane potrebe zbog svojeg zdravstvenog stanja, što u konačnici jedino i isključivo snosi majka. Maloljetni JG trenutno pohađa treći razred i ima u planu završiti četverogodišnje školovanje koje će majka morati podmiriti u iznosu od 2.000,00 EUR (slovima: dvijetisuće eura). Zbog navedenoga, tužitelji ovom tužbom traže da se povisi iznos uzdržavanja za svakog dijete na iznos od 500,00 EUR (slovima: petsto eura), sve obzirom da su se potrebe djece povećale.

1.5. Slijedom navedenoga, nakon provedenog postupka, predlaže se donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku da umjesto određenog iznosa ranijom odlukom doprinosi za uzdržavanje maloljetnih tužitelja u mjesečnom iznosu od 500,00 EUR (slovima:petsto eura) za svako dijete, počevši od podnošenja tužbe pa nadalje, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano za zateznu kamatu te potražuju i naknadu troška postupka uvećanog za zateznu kamatu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 28. siječnja 2025. navodi da nije točno da nije nikad ostvario osobni odnos sa djecom, te da osim dužnog uzdržavanja koje se podmiruje ovrhom, ne sudjeluje u nikakvim drugim dodatnim troškovima oko uzdržavanja djece,već da sav trošak isključivo pada na teret majke tužitelja, a o tome će iskazivati pred sudom.

2.1. Tuženik smatra da traženo povećanje iznosa uzdržavanja predloženo tužbom za oboje djece u mjesečnom iznosu od 500,00 eura (slovima: petsto eura) odnosno sveukupno u iznosu od 1.000,00 EUR (slovima: tisuću eura) je previsoko i neosnovano.

2.2. Iz obračunskih isprava isplaćenih plaća/naknade ukazuje da je vidljivo da mu je u listopadu 2024. isplaćeno 559,20 EUR (slovima: petstopedesetdevet eura i dvadeset centi), studenom 2024. 559,20 EUR (slovima: petstopedesetdevet eura i dvadeset centi), i prosincu 2024. 561,20 EUR (slovima: petstošezdesetjedan eura i dvadesetcenti). Osim toga tuženik plaća mjesečno najam stana u iznosu od 400,00 EUR (slovima: četiristo eura), režijske troškove,te troškove pričuve po njihovom dospijeću. Obzirom na prihode koje ostvaruje tuženik trenutno nije u mogućnosti plaćati 1.000,00 EUR (slovima: tisuću eura) na ime povećanja uzdržavanja za svoju malodobnu djecu.

2.3. Tuženik ističe da su u vrijeme određivanja alimentacije u ranijoj odluci iznosi uzdržavanja za oba djeteta određeni u visini koji su bili iznad prosječnih visina iznosa koji su se određivali za uzdržavanje, dakle u previsokom iznosu. Uvažavajući činjenicu da su djeca sada starija, već prije određena alimentacija odgovara njihovim potrebama i sadašnjoj sudskoj praksi. Povećanje alimentacije za oba djeteta je neosnovano, a osobito kada se uzme u obzir činjenica da tuženik nema visoku plaću, te da je podstanar i plaća mjesečni iznos najma stana po ugovoru.

2.4. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U tijeku dokaznog postupka, radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u presudu i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P Ob- 50/2021-18 od 17. svibnja 2021. (list 4-12 spisa), obračunske isprave isplaćenih plaća za tuženika za listopad, studeni, prosinac 2024. (list 22-27 spisa), kretanje prometa po računu tuženika za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 17. siječnja 2025. (list 28-30 spisa), ugovor o najmu od 5. studenog 2024. (list 31-33 spisa), medicinsku dokumentaciju tuženika (list 36-37 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 40-64 spisa), potvrde o visini dohotka i primitka za tuženika za 2024. i razdoblje od siječnja do svibnja 2025. (list 75-77 spisa), promet po računu tuženika dostavljen za dva računa tuženika po Raiffeisen bank d.d. (list 80-84 spisa), odnosno u svu dokumentaciju priloženu spisu.

3.1. Na ročištu održanim kod ovoga suda 26. kolovoza 2025. (list 88-92 spisa) saslušani su tuženik te majka i zakonska zastupnica tužitelja.

3.2. Ocjenjujući provedene dokaze, sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi s time da je njihovu dokaznu snagu ocijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama zakona.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), a u vezi s člankom 346. Obiteljskog zakona, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja za povećanjem iznosa uzdržavanja djelomično osnovan te je odlučeno kao u izreci presude.

5. Prije svega, ističe se da među strankama nije sporno da je tuženik dužan na ime uzdržavanja uplaćivati tužiteljima iznos određen ranijom odlukom kao roditelj s kojim djeca ne stanuju, te da je majka tužitelja bilo ovlaštena pokrenuti ovaj postupak radi povećanja iznosa uzdržavanja i to kao zakonski zastupnik i kao roditelj s kojim tužitelji stanuju, a sve u skladu s odredbom članka 424. i 285. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23) .

5.1. Isto tako, nakon održanog ročišta na kojem su saslušani majka i zakonska zastupnica tužitelja i tuženik, utvrđeno je da među strankama nije sporno da je tuženik doprinosio za uzdržavanje tužitelja, međutim to je bilo jednim dijelom i kroz prisilnu naplatu.

5.2. Među strankama je sporno jesu li se potrebe tužitelja u odnosu na razdoblje donošenja ranije odluke iz točke 1.1. ovog obrazloženja presude povećale te s tim u vezi jesu li potrebe tužitelja u okviru zatraženog iznosa povećanja uzdržavanja u cijelosti osnovane u odnosu na iznos koji je određen ranijom odlukom, odnosno sporno je može li tuženik s obzirom na svoja primanja i zdravstveno stanje u skladu s čl. 313. Obiteljskog zakona, doprinositi utužene iznose za uzdržavanje tužitelja imajući u vidu promjenjive okolnosti na strani tužitelja, njihove majke i tuženika.

6. Uvidom u raniju odluku utvrđeno je, između ostalog, sljedeće:

a) za maloljetne tužitelje:

- maloljetna LG je pohađala treći razred osnovne škole, trošak prehrane u školi iznosi oko 80,00 kn mjesečno, trošak izvanškolske aktivnosti (plesa) iznosi 170,00 kn mjesečno. U odnosu na njene potrebe za odjećom, obućom, socijalnim životom, džeparcem, školskim priborom i drugih životnih potreba, procjenjuje taj trošak u ukupnom mjesečnom iznosi 600,00-700,00 kn.

- maloljetni JG ide u sedmi razred osnovne škole, trošak prehrane u školi iznosi oko 80,00 kn mjesečno, te isti ne pohađa izvanškolsku aktivnost. Trošak njegove odjeće, obuće, socijalnog života, školskog pribora i drugih životnih potreba procjenjuje u ukupnom iznosu oko 600,00 kn mjesečno.

b) za majku i zakonsku zastupnicu tužitelja

- zaposlena u OŠ Ante Kovačića s mjesečnim primanjima od 7.500,00 kn mjesečno, a osim plaće nema druge prihode,

c) za tuženika:

- zaposlen u tvrtki Klima term na poslovima ventilacije i klimatizacije. Redovna mjesečna plaća iznosi 7.000,00 kn, time da je od siječnja do travnja 2021. bio na bolovanju te je primao naknadu u iznosu 4.400,00 kn. Redovno radno vrijeme mu je od 7 do 15 sati, po potrebi radi prekovremeno do 17 ili 18 sati, te mu poslodavac isplaćuje naknadu za prekovremene sate u prosječnom iznosu oko 600,00 kn mjesečno. Osim navedenog nema drugih primanja, ranije je znao nešto zaraditi i izvan radnog odnosa, međutim sada duže vrijeme ne postoje realni uvjeti na takvom tržištu.

- živi u unajmljenom stanu u [adresa], plaća najamninu u iznosu 2.300,00 kn a režijski troškovi iznose 1.200,00 kn mjesečno. Trošak hrane, kućanskih potrepština i sve ostale vlastite životne troškove procjenjuje u mjesečnom iznosu 3.000,00 kn. Plaća mu je opterećena obvezom vraćanja pozajmice poslodavcu u iznosu 1.000,00 kn mjesečno, do kraja 2021. godine.

- od prestanka obiteljske zajednice života nije doprinosio za uzdržavanje djece a smatra da mu gore navedena materijalna situacija i njegova mjesečna primanja nisu dostatna niti da bi ubuduće plaćao uzdržavanje. Prigodno konzumira alkohol i pušač je (jedna kutija dnevno) no smatra da taj trošak ne utječe na njegovu mogućnost plaćanja uzdržavanja.

6.1. S obzirom na navedeno, proizlazi da tuženik od prestanka obiteljske zajednice života odnosno od prosinca 2020. nije novčano doprinosio za uzdržavanje djece te imajući u vidu stvarne životne potrebe zajedničke djece, određeno je da tuženik za uzdržavanje maloljetnog JG doprinosi u mjesečnom iznosu 1.500,00 kn, a maloljetne LG u mjesečnom iznosu 1.300,00 kn. Pri navedenom, sud je uzeo u obzir trošak stanovanja, redovne prehrane, odjeće, obuće, školskih potrepština i dugim potreba. Sud je u odluci uzeo u obzir činjenicu da je tuženik zdrav i radno sposoban muškarac koji ima realne mogućnosti veće stvarne zarade osim plaće u redovnom radnom odnosu, obzirom na zanimanje i struku. Također je određena i privremena mjera radi uzdržavanja.

6.2. Ranija odluka u odnosu na uzdržavanje je potvrđena Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž Ob-40/2022-2 od 20. siječnja 2022.

7. Uvidom u priložene obračunske isprave isplaćenih plaća za tuženika za listopad, studeni, prosinac 2024. (list 22-27 spisa), proizlazi da je prosjek plaće koji je isplaćivan tuženiku u navedenom razdoblju oko 560,00 EUR (slovima: petstošezdeset eura), a koji se isplaćivao na zaštićeni račun.

8. Uvidom u potvrde o visini dohotka i primitka za tuženika za 2024. i razdoblje od siječnja do svibnja 2025. (list 75-77 spisa) izdane od Porezne uprave, Područnog ureda

Krapina, Ispostave Zabok proizlazi sljedeće:

- u 2024. tuženik je ostvario na ime dohotka od nesamostalnog rada iznos od 13.152,75 EUR (slovima: trinaesttisućastopedesetdva eura i sedamdesetpet centi), te na ime poreza i prireza iznos od 1.286,55 EUR (slovima: tisućudvjestoosamdesetšest eura i pedesetpet centi), a na ime neoporezivog primitka iznos od 2.986,36 EUR (slovima: dvijetisućedevetstosamdesetšest eura i tridesetšest centi),

- u 2025. u razdoblju od siječnja 2025. do svibnja 2025. ostvario je kao dohodak od nesamostalnog rada iznos od 7.140,00 EUR (slovima: sedamtisućastočetrdeset eura), te na ime poreza i prireza iznos od 828,00 EUR (slovima: osamstodvadesetosam eura), a na ime neoporezivog primitka iznos od 1.200,00 EUR (slovima: tisućudvjesto eura).

9. Prema kretanju prometa po računu tuženika za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 17. siječnja 2025. (list 28-30 spisa) i prometa po računu tuženika dostavljen za dva računa tuženika po Raiffeisen bank d.d. (list 80-84 spisa), proizlazi da je tuženiku na jedan račun isplaćivana plaća u mjesečnom iznosu oko 946,80 EUR (slovima: devetstočetrdesetšest eura i osamdeset centi) i isplata efektive u iznosu od 569,00 EUR (slovima: petstošezdesetdevet eura), te je s toga računa isplaćivan određen iznos uzdržavanja za maloljetne tužitelje, a s drugog računa proizlazi da prima mjesečno iznose od oko 561,20 EUR (slovima: petstošezdesetjedan eura i dvadeset centi), dok je u lipnju 2025. primio iznos od 924,00 EUR (slovima: devetsodvadesetčetiri eura).

10. Iz dostavljene medicinske dokumentacije tuženika (list 36-37 spisa), proizlazi da se tuženik nalazi na bolovanju od 22. travnja 2025., te da ima karcinom in situ bronha i pluća, šečernu bolest tip 2, arterijsku hipertenziju, astmu, kemoimunoterapiju i es sclc lijevog plućnog krila.

10.1. Iz medicinske dokumentacije tužitelja (list 40-64 spisa), proizlazi da je maloljetni JG osoba s invaliditetom i da ima 3. stupanj funkcionalnog oštećenja te nekoliko dijagnoza koje uključuju supraventrikularnu tahikardiju, ventrikularnu tahikardiju, palpitacije, reaktivno anksiozno depresivno stanje u okviru poremećaja prilagodbe, anxioso depressivum i obs, posljedice proteinsko energijske pothranjenosti, sumnju na poremećaj u jedenju, pectus excavatum, a maloljetna LG je također osoba s invaliditetom i ima 2. stupanj funkcionalnog oštećenja.

11. Na ročištu održanim pred ovim sudom 26. kolovoza 2025. (list 88-92 spisa) saslušan je tuženik te majka i zakonska zastupnica tužitelja.

12. U svojem iskazu majka i zakonska zastupnica tužitelja je navela da su djeca bolesna, a od prošle odluke je proteklo puno vremena u kojem nije tražila povećanje uzdržavanja iako je mogla. Maloljetni JG je srčani bolesnik, koristi terapije, ima poremećaj u prehrani, te stalno s njim ide po bolnicama. Kćerka je imala itorziju jajnika, hashimoto, disleksiju, a ona sama ima problem sa čeljusti. Troškovi života su porasli.

12.1. JG je u dobi od 17,5 godina, završio je 3 razred srednje elektrostrojarske škole, a sada će upisati 4 razred koji mora platiti 1.400,00 eura kako bi dijete moglo završiti državnu maturu. On je odličan učenik unatoč zdravstvenom stanju. On ide na sve preglede preko uputnice jer ne može platiti privatno. Četiri puta dnevno uzima terapiju koju nadoplaćuje 20,00 eura. Vozi ga na preglede. U hrani je izbirljiv zbog poremećaja u prehrani zbog čega je izgubio i na težini.

12.2. Otac ne viđa djecu, ne kupuje djeci ništa, osim iznosa koji uplati za uzdržavanje. Otac sada redovito uplaćuje za uzdržavanje, no izvan toga ne doprinosi za djecu i ne vozi djecu na preglede niti ih viđa osim što se nekad znaju čuti telefonski.

12.3. LG je u dobi od 13 godina, završila je 7 razred, te sada kreće u 8 razred. Dobra je učenica. Trebala bi na instrukcije ali ona nema novaca za to. Želja joj je upisati medicinsku školu, pohađa školski program po individualnom programu. Trenira odbojku koju plaća 50,00 eura članarinu te uz to dodatno opremu i odlaske na natjecanja. Djeca dobivaju džeparac u iznosu od 10,00 eura dnevno jer nemaju mogućnost hranjenja u školskoj kuhinji. LG u školu ide pješice, a sina vozi. Baka i djed im ne kupuju ništa, niti ih viđaju, prije su znali djeci kupiti nešto za školu. Mjesečno potrošim do 1.000,00 eura na prehranu. Na odjeću potroši po 200,00 eura mjesečno jer mjesečno barem jednom djetetu mora kupiti obuću i odjeću. Za školu mora sada za svako dijete izdvojiti 500,00 eura, a LG je kupila tenisice za 130,00 eura i mora još sada kupiti za školu. Sve troškove sama podmiruje bez ičije pomoći. Kupuje djeci higijenske potrepštine i pazi da sve bude na popustu. Zbog situacije s tuženikom, jer nema njegovu pomoć, djeca nisu mogla ići na maturalac jer im sama to nije mogla priuštiti. Pazi da djeca imaju sve, a na sebi uvijek štedi. LG bi trebala ići logopedu, ali čekaju preko uputnice termin.

12.4. Majka živi sa djecom u stanu koji je kupila prije više od 3 godine, plaća kredit za taj stan u iznosu od 372,00 eura i tu obvezu ima do 65 godine. Kupila je i auto jer joj je bio nužan i za njega plaća leasing 333,00 eura i tu obvezu ima još 7 godina. Nema financijsku pomoć drugih osoba, zbog troškova je u minusu preko 5.300,00 eura, a režije za stan su 300,00 eura. Radi u osnovnoj školi gdje joj je plaća 1.600,00 eura, pokušava ne uzimati bolovanja i odrađivati sate umjesto kolega idući dan da joj se ne izgubi na plaći. Zato što nema kod koga ostaviti djecu, nije niti u mogućnosti ići na školske izlete. Dok je bila braku s tuženikom znao je raditi neprijavljene poslove i tako dodatno zaraditi, on živi kod majke koja ima mirovinu pok. supruga, živi s dečkom već 25 godina i nema kredita. Tuženik puši cigarete, govorio je da konzumira alkohol.

12.5. Sud je prihvatio iskaz majke i zakonske zastupnice tužiteljice u dijelu u kojem je iskazivala o svojim primanjima i imovini i troškovima djece, a što i odgovara dokumentaciji koja prileži u spisu koja se odnosi na dob tužitelja i potrebe, zatim socio – ekonomske prilike u kojima živi zajedno s djecom, te je u navedenom dijelu iskaz bio uvjerljiv i logičan.

13. Iz iskaza tuženika proizlazi da je obolio od karcinoma pluća koji je metastazirao na nadbubrežnu žlijezdu i jetru. Ima početak tipa jedan šećerne bolesti, visoki krvni tlak, ubrzane otkucaje srca, astmu. Podnio je zahtjev za inkluzivni dodatak, ali još ništa se ne zna. Ima još tri ciklusa kemoterapije, pa onda pretrage i znat će se za daljnje liječenje. Na bolovanju prima 565,00 eura, a za ovaj mjesec još nije dobio uvećani iznos.

13.1. Suvlasnik je zemlje koja se nalazi u Hrvatskom Zagorju, ništa se ne obrađuje, nije niti dao u zakup. Ne zna kolika je površina, riječ je o voćnjaku i oranicama. Tamo se nalazi i kuća koja nije useljiva, nije to mislio prodavati. To je u [adresa]. Vlasnik je i osobnog automobila marke Škoda Octavia 2008. Druge imovine nema. Trenutno je kod svoje mame, ona plaća sve i ima njezinu pomoć. Njegova mama ima mirovinu oko 500,00 eura, a ona i njezin dečko imaju kredit za obnovu kuće u kojoj žive. Tuženik na bolovanju od sredine ožujka 2025. Nema službeno evidentirane dugove i kredite. Osim djece nema drugih osoba za uzdržavanje.

13.2. Nadalje, ističe da se s djecom telefonski čuje, a vidio ih je zadnji put kada su mu došli u posjetu u bolnicu. Nije djeci izvan iznosa uzdržavanja ništa drugo kupovao niti plaćao. Ne osporava ovaj dio što je majka navodila za djecu, ne može govoriti o visini troškova oko hrane jer ne živi s djecom, ali zna da je to sve pokriveno u pogledu lijekova. Smatra da je po djetetu dovoljno plaćanje 250,00-300,00 eura mjesečno. On je pušač, kutija cigareta ga košta 4,30 eura te dnevno popuši 4 cigarete. Zadnji put je bio u školi za djecu kad je izgubio skrbništvo.

13.3. Ističe da dijagnoza utječe na njegovu radnu sposobnost i ne može raditi. Nema drugih prihoda osim bolovanja. Kontaktira s djecom telefonom.

13.4. Sud je prihvatio iskaz tuženika u dijelu u kojem je iskazivao o svojim primanjima te zdravstvenom stanju s obzirom na to da navedeno i proizlazi iz dokumentacije koja prileži u spisu. Međutim, sud nije prihvatio iskaz tuženika u dijelu u kojem je prikazao svoje troškove života s obzirom na to da je u tom dijelu iskaz proturječan s priloženom dokumentacijom iz spisa, te je i sam iskaz proturječan po sebi imajući u vidu da se protivi povećanju uzdržavanja jer nije u mogućnosti za to doprinositi, dok s druge strane ističe da je vlasnik imovine koju ne planira prodati, no ne može ju niti obrađivati niti koristiti i ima pomoć majke s kojom živi i koja plaća sve troškove. Isto tako, navodi za sebe da mu nije dostatan iznos koji mu preostane od naknade za bolovanje dok plati uzdržavanje iako ne plaća najamninu, hranu niti režije već u tom dijelu u cijelosti majka plaća za njega, dok za djecu ističe da im je ranije određen iznos dostatan za život i koju djecu ne viđa niti ostvaruje roditeljsku skrb osim neizravnih osobnih odnosa koji se sastoje u tek povremenim telefonskim pozivima.

13.5. Naime, tuženik navodi da nema novaca za vlastito uzdržavanje dok s druge strane ističe da imao financijsku pomoć od majke. Također, tuženik tijekom ranijeg postupka u kojem je donesena ranija odluka nije htio doprinositi za uzdržavanje djece, a nakon donošenja odluke se vodio i postupak prisilne naplate za uzdržavanje. Svjestan je zdravstvenog stanja svoje djece, no navodi da majka nema troškove jer su za lijekove pokriveni troškovi pri čemu zanemaruje činjenicu da majka vodi u cijelosti brigu oko zdravlja i prehrane djece i vozi ih na preglede, u školu i kupovinu odjeće, obuće i robe i tom dijelu nema pomoć tuženika niti njegove majke koja je baka djece.

13.6. Isto tako, u odnosu na dio iskaza o lošem zdravstvenom stanju, te da je onemogućen u stjecanju povećane zarade i da nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a posebno na navode u odnosu na troškove života, uzimajući u obzir prethodno navedeno u ovoj točki obrazloženja presude, proizlazi da navedeno nije istinito jer je sam naveo da ima pomoć svoje majke, ima imovinu koju ne želi prodavati iako ju ne može koristiti te je nelogično da se u odnosu na njega povećavaju troškovi života, dok u odnosu na maloljetnu djecu ne povećavaju. Ako se uzme u obzir da je otac sada s primanjima od oko 565,00 EUR (slovima: petstošezdesetpet eura), od čega se za uzdržavanje djece uzimao iznos od 371,62 EUR (slovima: tristosedamdesetjedan eura i šezdesetdva centa), te je s preostalim dijelom tuženik raspolagao za sebe i pritom imao pomoć majke, te da će sada izmjenama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ostvarivati pravo na naknadu od 995,45 EUR (slovima: devetstodevedesetpet eura i četrdesetpet centi) uz očekivani inkluzivni dodatak, proizlazi da će povećanjem iznosa za uzdržavanje tuženik i nadalje moći osigurati sve što je potrebno za njega.

14. Iz izvedenih dokaza te uvidom u isprave priložene u spisu, zatim čitanjem socijalne anamneze i saslušanjem stranaka, utvrđeno je da su se promijenile okolnosti u odnosu na one utvrđene u ranijoj odluci opisanoj u točki 1.1. ovog obrazloženja presude te da su se povećali troškovi života tužitelja zbog njihove dobi i školovanja, ali i narušenog i osjetljivog zdravlja te da dosadašnji iznos uzdržavanja ne pokriva ukupne materijalne potrebe tužitelja koji su dobri učenici i imaju potencijal i želje za napredovanjem. Slijedom čega njihovi roditelji bi trebali njihove interese staviti ispred svojih.

14.1. Naime, roditelj uvijek treba staviti svoje dijete u prioritet i bilo kakve svoje osobne potrebe podrediti potrebama djeteta, sve dok dijete nije u mogućnosti samostalno ostvarivati svoje prihode, a što maloljetni tužitelji sigurno sada nisu jer se redovito školuju. Pri tome se napominje da je uzdržavanje maloljetnog djeteta u redoslijedu naplate uvijek prije naplate bilo kakvih kreditnih obveza ili bilo kakvih drugih potraživanja.

15. S tim u vezi, sud je pazio da kod donošenja odluke pazi da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja u skladu s čl. 311. st. 2. Obiteljskog zakona.

16. Uzdržavanje je pravo i dužnost roditelja te je radno sposoban roditelj dužan uzdržavati svoje maloljetno dijete u skladu s čl. 288. Obiteljskog zakona. Pri određivanju visine potrebnog iznosa uzdržavanja u prvome redu mora se voditi računa o dobrobiti djeteta, a u vezi s njegovom dobi i potrebama djeteta. S tim u vezi, radno sposoban roditelj se ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja djeteta.

17. S obzirom na to da je

- maloljetni JG u trenutku donošenja ranije presude imao 13 godina, a sada ima 17 godina te planira upisati četvrti srednje škole, a za koje školovanje je potrebno osigurati troškove školarine, školskih udžbenika, literature, opreme za nastavu, ali i troškove svakodnevnog života, kao i troškove izleta,

- maloljetna LG u trenutku donošenja ranije presude imala 9 godina, a sada ima 13 godina, polaznica je 8 razreda osnovne škole i planira upisati srednju medicinsku školu, jasno proizlazi da su se troškovi i njezine potrebe povećale u odnosu na okolnosti koje su postojale u vrijeme donošenja ranije presude.

- oba djeteta imaju zdravstvenih problema i moraju učestalo ići na preglede, dok za maloljetnog JG je potrebno nadoplatiti terapiju svaki mjesec 20,00 EUR (slovima: dvadeseteura).

17.1. S tim u vezi, mišljenje suda je da činjenica da djeca primaju inkluzivni dodatak koje predstavlja novčano primanje namijenjeno osobi s invaliditetom u svrhu prevladavanja različitih prepreka koje mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima, a koje nema značaja na obvezu i visinu doprinosa za uzdržavanje maloljetnog djeteta niti je sud za tuženika isti uzimao u obzir kod njegovih primanja s obzirom na to da nije izvjesno o kojem je iznosu riječ osim da isti će moći imati i u tom dijelu novčanu pomoć.

18. Uzimajući u obzir dob maloljetnih tužitelja, podatke iz točaka 1., 6., 10.1.. i 12 ovog obrazloženja presude, zatim mogućnosti oba roditelja, te da majka ima dugova i kredita uslijed podmirenja životnih troškova i nema pomoć drugih osoba, da oba roditelja nemaju drugih osoba za uzdržavanje, kao i da tuženik ima pomoć svoje majke kod koje stanuje, da tuženik nije dokazao da bi povećanjem iznosa postojećeg uzdržavanja za iznos od 228,38 EUR (slovima: dvjestodvadesetosam eura i tridesetosam centi) bila ugrožena njegova egzistencija posebice jer je tuženik izjavio da smatra da djeca svaki trebaju imati iznos uzdržavanja po 300,00 EUR (slovima: tristo eura), da će uvećanjem naknade za bolovanje imati nakon plaćanja uzdržavanja iznos od 395,45 EUR (slovima: tristodevedesetpet eura i četrdesetpet centi).

19. Zbog navedenoga proizlazi da je osnovan zahtjev maloljetnih tužitelja, u odnosu na tuženika kao roditelja s kojim ne stanuju, za povećanje iznosa uzdržavanja. Navedeno, primarno zbog povećanja potreba koje imaju maloljetni tužitelji, ali i zbog mogućnosti tuženika u odnosu na primanja koja je ostvarivao u vrijeme donošenja ranije odluke, činjenicu da nema zakonsku obvezu uzdržavanja drugih osoba osim tužitelja kao i da ima pomoć svoje majke, ima imovinu od čije prodaje može ostvariti u slučaju potrebe prihode.

20. Pravna osnova tužbenog zahtjeva je u skladu s odredbom čl. 285. Obiteljskog zakona kojom su propisane promijenjene okolnosti u vezi s obvezom uzdržavanja pa je tako propisano da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

20.1. Prema čl. 432. st. 1. Obiteljskog zakona sud će u presudi kojom se povećava iznos uzdržavanja utvrditi povećani iznos uzdržavanja i odrediti dan od kojeg ga treba plaćati.

20.2. Člankom 307. stavkom 1. Obiteljskog zakona propisano je da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje.

20.3. Na temelju čl. 311. Obiteljskog zakona ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta (stavak 1.) i to prema životom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (st. 2.).

20.4. Člankom 313. Obiteljskog zakona propisano je da ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode u imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (stavak 1.), te da roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (stavak 2.), dok je sud kod utvrđivanja mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (stavak 4.), a novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (stavak 5.).

20.5. Prema čl. 314. st. 2. i 3. Obiteljskog zakona, propisano je da se minimalni iznos određuje u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to za dijete od 13 do 18 godina, 22% prosječne plaće, dok se od navedenoga iznimno mogu potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece.

21. Minimalni novčani iznosi potrebni za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ br. 49/2024) koje je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom, određuju se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske, koja za 2023. godinu, iznosi 1.148 eura, prema objavi Državnog zavoda za statistiku (»Narodne novine«, broj 21/24), te za dijete od 13 do 18 godina iznosi 22 % prosječne plaće odnosno iznos od 252,56 EUR (slovima: dvjestopedesetdva eura i pedesetšest centi) što i odgovara iznosu prema podacima iz Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 49/2024) donesenim od strane nadležnog Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku na temelju čl. 314. st. 4. Obiteljskog zakona, dok je prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 75/2025) prema kojim podacima roditelj koji ne stanuje s djetetom je dužan za dijete od 13 do 18 godina 22 % prosječne plaće odnosno 290,00 EUR (slovima: dvjestodevedeset eura) kao minimalni iznos, što i odgovara iznosu prema podacima iz Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 75/2025) donesenim od strane nadležnog Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

22. Prilikom određivanja iznosa uzdržavanja, sud je uzeo u obzir podatke o minimalnim iznosima iz točke 21. ovog obrazloženja presude koje je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom, a što u konkretnom slučaju se odnosi na tužitelje u dobi od 13 i 17 godina te je činjenicu da je u odnosu na raniju odluku u proteklo vremensko razdoblje oko četiri godine, djeca su narušenog zdravlja pa je stoga životno i logično da su se bitno promijenile okolnosti tužitelja u pogledu životnih troškova jer su tužitelji u fazi intenzivnog rasta i razvoja, majka u cijelosti preuzima na sebe roditeljsku skrb pa otac nema u tom dijelu niti jedan razlog za tražiti umanjenje povećanja izuzev narušenog njegovog zdravlja i umanjene mogućnosti povećane zarade.

23. Prilikom procjene mogućnosti tuženika sud je cijenio okolnost da mjesečno mora zadovoljiti svoje osobne životne potrebe, ali u procjeni mogućnosti sud je imao u vidu da tuženik ne ostvaruje roditeljsku skrb oko djece osim što se čuje povremeno telefonski s njima, osim plaćanja određenog iznosa uzdržavanja ne doprinosi na drugi način za djecu, ima pomoć majke i vlasnik je imovine koju ne koristi i ne želi prodavati, trenutno sa iznosom manjim od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura) navodi da podmiruje svoje troškove.

24. Pri tome se ističe da nisu odlučni navodi tuženika, kojima ukazuje na prihode majke tužiteljice jer se njena svakodnevna skrb o tužiteljima, koji žive s njom, smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djece u obliku novčanog uzdržavanja u smislu čl. 310. st. 2. Obiteljskog zakona.

25. Također, dosuđeni iznos uzdržavanja je u okviru minimalnog novčanog iznosa, koje je dužan davati roditelj za uzdržavanje djeteta, s kojim ne živi prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta opisanoj u točki 24. ovog obrazloženja presude, posebice imajući u vidu da su tužitelji narušenog zdravlja i da im je potrebno osigurati veći iznos u odnosu na drugu djecu upravo zbog učestalih odlazaka liječnicima pri čemu je sud uzeo u obzir da su lijekovi plaćeni i da majka ima troškove prijevoza djece na preglede.

26. Nadalje, a u skladu s odredbom čl. 311. i 313. Obiteljskog zakona, sud je prilikom donošenja odluke o visini uzdržavanja uzeo u obzir da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednako vrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja te da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu u smislu odredbe čl. 310. Obiteljskog zakona.

26.1. S tim u vezi, sud je preispitao potrebe tužitelja, zatim potrebe i mogućnosti tuženika kao osobe koja daje uzdržavanje te jesu li se okolnosti promijenile, a sve prema iskazima stranaka i priloženoj dokumentaciji.

27. U skladu s navedenim, ovaj sud je ocijenio da su se okolnosti promijenile što i same stranke potvrđuju, kao i da tuženik s obzirom na svoja mjesečna primanja i ostale obveze može bez ugrožavanja svojih životnih potreba plaćati ukupan iznos od 600,00 EUR (slovima: šesto eura) za tužitelje i da će taj iznos biti tek dostatan za njihove životne potrebe i da je određen u okviru minimalno predviđenog iznosa.

27.1. Naime, tuženik ne živi s tužiteljima, ne viđa ih, ima imovinu i pomoć majke, pa stoga dosuđeni iznos bi predstavljao minimalan iznos koji bi roditelj s narušenim zdravstvenim stanje, koji nema nikakvih drugih obveza uzdržavanja, trebao plaćati za svoju djecu s obzirom na svoje financijske mogućnosti i činjenicu kroz postojeću imovinu u slučaju potrebe može si osigurati dovoljno sredstava za život i da očekuje i primitak inkluzivnog dodataka. Posebice ako se uzme u obzir iznos koji je plaćao prema ranijoj odluci i svoja sadašnja primanja kao i činjenicu da je spreman povećati iznos dodatno u skladu s navodima iz točke 13. ovog obrazloženja presude te da bi navedeno povećanje u odnosu na razdoblje od četiri godine bilo za dodatni iznos od 228,38 EUR (slovima: dvjestodvadesetosam eura i tridesetosam centi), slijedom čega plaćanjem povećanog iznosa tuženik će i nadalje moći priskrbiti dovoljno za vlastite potrebe.

28. Slijedom navedenoga, a primjenom odredbi čl. 288. st. 1., 307., 311., 313., Obiteljskog zakona, a u vezi s čl. 309., 310. i 314. Obiteljskog zakona, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

29. Ovdje se ističe da je uzdržavanje dosuđeno od dana podnošenja tužbe pa nadalje, jer su sve okolnosti bitne za donošenje oduke postojale u trenutku podnošenja tužbe, a uzimajući u obzir omjer iznosa određenog ranijom odlukom i dosuđenog iznosa kao i dospijeće svakog iznosa određenog ranijom odlukom opisanom u točki 1.1. ovog obrazloženja presude u kojem dijelu se nije tražila izmjena, a posebno okolnosti u odnosu na tužitelje i primanja tuženika i majke tužiteljice te uzimajući u obzir iskaze tuženika kao i dokumentaciju koja prileži spisu.

30. O zakonskim zateznim kamatama na dospjele obroke uzdržavanja, a neplaćene, odlučeno je primjenom odredbi čl. 29. st.1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

31. Imajući u vidu iznesene razloge za donošenje odluke o povećanju iznosa uzdržavanja, a cijeneći potrebe maloljetnih tužitelja za uzdržavanjem te materijalne mogućnosti tuženika i njegovo narušeno zdravlje, maloljetni tužitelji su odbijeni s razlikom iznad dosuđenog iznosa uzdržavanja do zatraženog iznosa uzdržavanja i pripadajućom zateznom kamatom.

32. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

33. Stranke se ujedno upozoravaju da ako se okolnosti ponovo bitno promijene, uvijek mogu ponovo tražiti povišenje/smanjenje obveze uzdržavanja u skladu s odredbama Obiteljskog zakona.

34. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 366. Obiteljskog zakona, a uzimajući u obzir cjelokupni postupak, kao primjenom odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a sve u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023: Tarifa), pri čemu je sud u obzir uzeo tijek i konačne rezultate postupka.

35. Tužitelji, zastupanI po punomoćniku, naveli su da traže parnične troškove (list 3 i 92 spisa) u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 400,00 EUR (slovima: četiristo eura), uvećana za pripadajući porez na dodanu vrijednost. Dakle, sveukupno potražuju iznos od 500,00 EUR (slovima: petsto eura).

36. Tuženik je također postavio zahtjev za naknadom troškova u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 400,00 EUR (slovima: četiristo eura), uvećana za pripadajući porez na dodanu vrijednost. Dakle, sveukupno potražuje iznos od 500,00 EUR (slovima: petsto eura).

37. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova je osnovan, dok je zahtjev tuženika neosnovan.

38. Sud je priznao tužiteljima trošak koji je nastao zastupanjem po punomoćniku u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak od 200 bodova (Tbr. 7. toč. 2. Tarife), a što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (slovima: dva eura) prema Tarifi (Tbr. 54. Tarife ("Narodne novine", broj 138/2023), iznosi sveukupno 400,00 EUR (slovima: četiristo eura), uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46 Tarife) sveukupno iznosi 500,00 EUR (slovima: petsto eura).

39. Naime, sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupka uzeo u obzir okolnosti slučaja i ishod postupka, a posebice imajući u vidu da je ova odluka donesena za dobrobit maloljetne djece te s obzirom na to da je tuženik prouzrokovao ovu parnicu i nije pristao na povećanje iznosa.

40. Nadalje, na dosuđeni trošak, tužitelji su zatražili i pripadajuću zateznu kamatu (list 3 spisa), pa je odlučeno da je tuženik obvezan iznos iz točke 41. ovog obrazloženja isplatiti tužiteljima zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom (odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva na ime zatezne kamate).

41. Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

42. U skladu s navedenim, odlučeno je kao u točki IV. izreke presude.

U Zagrebu, 28. kolovoza 2025.

S u d a c

Neda Šola

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranka koja je pristupila ročištu radi uručenja presude, rok za žalbu teče od dana kad je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obavještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obavještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku.

O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. Maloljetnim tužiteljima po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku

3. Spis