Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: P-3401/2022-32

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužitelja VĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Miloš Kandžija, odvjetnik u Trogiru, protiv tuženika: pod 1. IĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Stjepan Čaljkušić, odvjetnik u Splitu, pod 2. MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja ništetnosti, prava vlasništva i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 2. srpnja 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja FĆ, zamjenice punomoćnika tuženika pod 1) JĆ te u odsutnosti uredno pozvane tuženice pod 2., na ročištu za objavu presude, dana 28. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen između tuženika pod 1/ IĆ i 2/ SĆ **.**.2013. godine, ovjeren u potpisu kod javnog bilježnika u Solinu Boška Jurišića pod brojem Ov-6231/13 dana 06.09.2013. godine.

II. Utvrđuje se da je tužitelj temeljem ugovorne pogodbe nazvane „Dodatak ugovora o zajmu“ zaključene između tužitelja i tuženika pod 1/ dana 05.10.2011. godine, ovjeren u potpisu kod javnog bilježnika u Solinu Boška Jurišića pod brojem Ov- 8344/11 dana 15.11.2011. godine postao isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada površine 202 m2, čest. zem. [katastarska čestica], neplodno, dvor, površine 416 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], pažnjak, 384m2, sve ZU 2808 KO [katastarska općina], što su mu tuženici dužni priznati i trpjeti upis prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada površine 202 m2, čest. zem. [katastarska čestica], neplodno, dvor, površine 416 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], pažnjak, 384m2 sve ZU 2808 KO [katastarska općina] ZU 2808 KO [katastarska općina] za cijelo na ime tužitelja: BĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz istovremeno brisanje ovog prava s imena tuženika pod 1/ i njegovih pravnih slijednika, s time da se tužitelj obvezuje najkasnije do 05.10.2016. godine isplatiti tuženika pod 1/ iznos od 800.000,00 EUR-a protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate na ime preostalog dijela ugovorene kupoprodajne cijene.“

II. Djelomično se prihvaća podredni tužbeni zahtjev i sudi:

I. Dužan je tuženik pod 1. IĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 112.000,00 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 6. listopada 2016. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Za višetraženo, preko iznosa od 112.000,00 eura do iznosa od 185.000,00 eura (za iznos od 73.000,00 eura), te za sporedno potraživanje s osnova zateznih kamata tekućih na dosuđeni iznos od 112.000,00 eura od 9. siječnja 2014. do 5. listopada 2016., tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

III. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika pod 1) istaknuta u prigovoru radi prebijanja, u iznosu od 112.000,00 eura.

r i j e š i o j e

I. Određuje se vrijednost predmeta spora eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva u iznosu od 185.000,00 eura.

II. Dužan je tuženik pod 1. IĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužitelju VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 18.378,08 eura.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 9. siječnja 2015. u bitnome se navodi da je tuženik pod 1) formalno upisan kao vlasnik nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada površine 202 m2, ZU 2808, K. O. [katastarska općina] Gornji, te da je s osnova ulaganja u predmetnu nekretninu od tužitelja u vremenu od 22. ožujka 2006. pa do 1. veljače 2009., uzajmio od tužitelja u nekoliko navrata različite iznose, pa da je na ovaj način nastao dug tuženika pod 1) prema tužitelju u iznosu od 112.000,00 eura. Predmetna ulaganja u nekretninu da je tuženik pod 1) vršio kako bi mogao istu što kvalitetnije prodati, budući da je već bio zadužen za kredit i kreditni iznos za 1.450,000,00 DEM kod Dalmatinske banke Zadar, koja je imala ovršno založno pravo na predmetnoj nekretnini i zabilježbu zabrane prava raspolaganja s predmetnom nekretninom.

1.2. Budući da je tuženik pod 1) obećavao da će vratiti uzajmljeni iznos odmah nakon prodaje nekretnine, pa je sve to trajalo duži period, to je tužitelj, u skladu sa ugovorima o zajmu, pozvao pisanim putem tuženika pod 1 , navodeći da više ne može čekati prodaju kuće kako bi mu se uzajmljeni iznos vratio, već da mu novac treba kako bi riješio svoje stambeno pitanje, jer je predmetne novčane iznose uzajmio tuženiku pod 1) nakon što je prodao svoju kuću u [adresa]. Nakon više sastanaka i činjenice da doista tuženik pod 1) nije mogao vratiti ovaj novac tužitelju bez da premetnu nekretninu proda, to su se stranke sporazumjele da tužitelj predmetnu nekretninu preuzme za prodaju, time da su dogovorili kupoprodaju predmetne kuće na način da se predmetno dugovanje u iznosu od 112.000,00 eura sa ugovorenom kamatom od 7% koja teče počev od 22.ožujka 2006., pa zaključno do 5. listopada 2011., ima smatrati dijelom kupoprodajne cijene, dok su stranke utvrdile kupoprodajnu cijenu u iznosu od 1.000.000,00 eura. Razliku između isplaćenog dijela kupoprodajne cijene i iznosa ugovorene cijene tužitelj je bio obvezan isplatiti tuženiku pod 1) najkasnije u roku od pet godina počevši od dana sklapanja kupoprodaje.

1.3. Kako je već ranije postojala zabrana otuđenja i raspolaganja s predmetnom nekretninom, to su stranke dana 5. listopada 2011. sačinile prividni ugovor kao dodatak ugovora o zajmu sa navedenim uvjetima s time da se doista radilo o ugovoru o kupoprodaji, a ne o ugovoru o zajmu pod navedenim uvjetima. Kako tužitelj nije imao sredstava za isplatu preostalog dijela kupoprodajne cijene, to je isti tražio kupca za predmetnu nekretninu u minimalnom iznosu od 1.200.000,00 eura, kako bi mogao u razlici namiriti svoje potraživanje za koje je znao da na drugačiji način neće biti podmireno, posebno s obzirom na lakomisleno i neuvjerljivo te neozbiljno ponašanje tuženika pod 1) u odnosu na podmirivanje dugova.

1.4. Tužitelj da je doista uspio u ovoj nakani te je našao kupca za navedeni iznos kupoprodajne cijene, koji iznos je kupac zbog podmirenja založnih i drugih potraživanja položio u depozit. Nakon ovoga, da je tuženik pod 1), da bi izigrao ugovorenu kupoprodaju sa tužiteljem, i podmiru njegovih potraživanja, zaključio fiktivni ugovor sa tuženom pod 2), u kojemu je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 1.250.000,00 eura , sve kako bi se ishodila brisovna očitovanja od strane poslovnih banaka i kako bi se razlika ovog iznosa isplatila tuženiku pod 1), koji bi novac zadržao za sebe, a tužitelja „na pravdi V“ prevario, a sve ovo da je trebalo biti ostvareno iz depozita koji je položen od strane kupca predmetne nekretnine, gospodina NĆ iz [adresa].

1.5. Tužitelj je predložio sudu, nakon provedene rasprave, donošenje presude kojom će utvrditi da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen između tuženika pod 1 i pod 2 dana 5. rujna 2013., ovjeren u potpisu kod javnog bilježnika u [adresa] Boška Jurišića pod brojem OV-6231/13 dana 6.rujna 2013. (točka I izreke); kojom će utvrditi da je tužitelj temeljem ugovorne pogodbe nazvane „Dodatak ugovora o zajmu“ zaključene između tužitelja i tuženika pod 1 dana 5.listopada 2011., ovjeren u potpisu kod javnog bilježnika u [adresa] Boška Jurišića pod brojem OV-8344/11 dana 15.studenoga 2011.godine, postao isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada, površine 202 m2, čest. zem. [katastarska čestica], neplodno, dvor, površine 416 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak, 384 m2, sve ZU 2808, K. O. [katastarska općina] Gornji, što da su mu tuženici dužni priznati i trpjeti upis prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada površine 202 m2, čest. zem. [katastarska čestica], neplodno, dvor, površine 416 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak, 384 m2, sve ZU 2808, K. O. [katastarska općina] Gornji, na ime tužitelja, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženika pod 1 i njegovih pravnih sljednika, s time da se tužitelj obvezuje najkasnije do 5.listopada 2016., isplatiti tuženiku pod 1 iznos od 800.000,00 eura u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, na ime preostalog dijela ugovorene kupoprodajne cijene (točka II izreke) te da mu naknadi troškove postupka.

1.6. Tužitelj je postavio i podredni tužbeni zahtjev, predlažući sudu donošenje presude kojom će naložiti tuženiku pod 1 da mu u roku od 15 (petnaest) dana isplati iznos od 185.000,00 eura u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 9. siječnja 2014. do isplate, kao i da mu naknadi troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom pred ovim sudom dana 7. listopada 2014., tuženik pod 1) u bitnome navodi da tužitelj nije vlasnik nekretnine, niti da to može po činjeničnom opisu nikako biti, da nije sklopljen simulirani ugovor niti da su se stranke sporazumjele da tužitelj predmetnu nekretninu preuzme za prodaju, a niti da su stranke mogle ugovoriti obvezu koja se odnosi na nekretninu, osporava navode tužitelja da bi on pronašao kupca NĆ, navodeći da nije nikada upoznao tu osobu, a pogotovo da ju je vidio ili da je navedena osoba položila novce u depozit. Nadalje, da tužitelj nije davao pozajmice tuženiku pod 1) da bi isti uredio kuću, da je kuća uređena krajem 1980-tih godina. Tuženik pod 1) nadalje navodi kako nije jasno temeljem kojih činjenica tužitelj postavlja tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti, da je predmetni Ugovor sklopljen te raskinut protekom bitnog roka, a prema navodima tužene pod 2), upravo radi usmenog upozoravanja tužitelja, njegovih objeda i pokušaja zabilježbe spora, odnosno da je upravo tužitelj svojim protupravnim ponašanjem uzrokovao raskid tog ugovora kao i prekid pregovora sa drugim kupcima, zbog čega da je tuženiku pod 1) nastala šteta.

2.2. U odnosu na tužbeni zahtjev pod točkom II i to deklaratorni tužbeni zahtjev, tuženik pod 1 navodi da kupoprodajni ugovor nije ni sklopljen , da ugovor o prijenosu prava na nekretninama mora biti u pisanoj formi i da tužitelj i tuženik pod 1) nisu nikada dogovorili tu obvezu te da tužitelj pogrešno navodi da bi stekao vlasništvo predmetnih nekretnina Ugovorom jer se pravnim poslom stječe pravo vlasništva uknjižbom u zemljišne knjige, a što da tužitelj nije postigao. Tuženik pod 1) nadalje navodi kako je podredni tužbeni zahtjev neuredan, te ukazuje da su Ugovori o kratkoročnoj pozajmici od 22.3.2006., 27.12.2006., 5.1,2004,. 1.3.2007., 1.2.2009., sklopljeni i sa društvom Terrigena d.o.o. Kako je novčana obveza uvijek djeljiva, a nije ugovorena dužnička solidarnost, da se pretpostavlja da su dužnici obvezni u jednakim dijelovima, pa za ½ tih obveza prigovora pasivnoj legitimaciji. Temeljem Dodatka ugovora o zajmu da je vidljivo da bi obveza na koju se tužitelj poziva dospjela tek 6. listopada 2016., pa predlaže sudu da tužbeni zahtjev odbaciti bez održavanja rasprave, a ukoliko će sud raspravljati o nedospjelom potraživanju, tuženik pod 1) ulaže procesni prigovor prijeboja prema potraživanju obuhvaćenim protutužbenim zahtjevom, sa potraživanjem sa naslova naknade štete koju da je trpio tuženik pod 1 , a koje je obrazloženo u točki III odgovora na tužbu.

3. Tuženici pod 2. SĆ je dostavljena tužba sa pozivom na davanje odgovora na tužbu, u smislu odredbe članka 284. st. 1. ZPP, te ista nije podnijela odgovor na tužbu u ovoj pravnoj stvari niti je tijekom postupka, iako uredno pozvana, pristupala na ročišta za glavnu raspravu. Za vrijeme trajanja parničnog postupka, tuženica pod 2. SĆ je preminula, slijedom čega je sud rješenjem broj P-6027/2018 od 6.ožujka 2019., utvrdio da je u odnosu na navedenu tuženicu nastupio prekid postupka, dok je rješenjem broj P-6027/2018 od 26. kolovoza 2021. pozvao MĆ, kao zakonsku nasljednicu iza pok. tuženice SĆ, da preuzme predmetni parnični postupka te je istim rješenjem odredio nastavak postupka, sve navedeno u smislu članka 215. st. 1. i 4. ZPP.

4. Podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 31. siječnja 2023., tužitelj je konačno uredio glavni i podredni tužbeni zahtjev, praktički istovjetnog sadržaja kao što je navedeno u izreci ove presude.

4.2. Podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 7.veljače 2023. , tuženik pod 1) je uredio postavljeni prigovor radi prebijanja.

5. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to: Ugovore o kratkoročnim pozajmicama od 22. ožujka 2006., 27. prosinca 2006., 5. siječnja 2007., 1. ožujka 2007., 1. veljače 2009. (listovi 6-10); Dodatak ugovoru o zajmu od 5. listopada 2011. (list 11); dopis – opomenu za povrat zajmova od 28.lipnja 2011. (list 12-14); zk izvadak ZU 2808, K. O. [katastarska općina], izdan od strane zemljišnoknjižnog odjela u Trogiru (list 15-16 , list 30 i list 117); Ugovor o kupoprodaji nekretnine između KĆ kao prodavatelja i NĆ kao kupca (list 19-20) te Sporazum (list 19); Ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen u Splitu, 5.rujna 2013., između IĆ kao prodavatelja i SĆ kao kupca , ovjeren od strane javnog bilježnika Boška Jurišića u Splitu pod brojem OV-6231/13 i OV-6232/13 (list 17-24); mail upućen tuženiku pod 1) sa prijevodom na njemački jezik (list 45-47); liječničku dokumentaciju za tuženicu pod 2) – list 58, liječničku dokumentaciju za tuženika pod 1); pregledom spisa pokrenutog povodom prijedloga za provedbu jednostavnog postupka stečaja potrošača za tuženika pod 1). Izveden je dokaz stranačkim iskazom tužitelja te tuženika pod 1), dok je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tuženice pod 2) te predloženog svjedoka ZĆ, jer je smatrao da je činjenično stanje temeljem izvedenih dokaza u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

6. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je glavni tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, dok je podredni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog između tuženika pod 1/ IĆ i 2/ SĆ dana 05.09.2013. godine, ovjeren u potpisu kod javnog bilježnika u [adresa] Boška Jurišića pod brojem Ov-6231/13 dana 06.09.2013. godine (točka I petita) te zahtjev za utvrđenjem da je tužitelj temeljem ugovorne pogodbe nazvane „Dodatak ugovora o zajmu“ zaključene između tužitelja i tuženika pod 1/ dana 05.10.2011. godine, ovjeren u potpisu kod javnog bilježnika u [adresa] Boška Jurišića pod brojem Ov- 8344/11 dana 15.11.2011. godine postao isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada površine 202 m2, čest. zem. [katastarska čestica], neplodno, dvor, površine 416 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], pažnjak, 384m2 sve ZU 2808 KO [katastarska općina], što su mu tuženici dužni priznati i trpjeti upis prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada površine 202 m2, čest. zem. [katastarska čestica], neplodno, dvor, površine 416 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], pažnjak, 384m2 sve ZU 2808 KO [katastarska općina] ZU 2808 KO [katastarska općina], za cijelo na ime tužitelja, uz istovremeno brisanje ovog prava s imena tuženika pod 1/ i njegovih pravnih slijednika, s time da se tužitelj obvezuje najkasnije do 05.10.2016. godine isplatiti tuženika pod 1/ iznos od 800.000,00 EURa protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate na ime preostalog dijela ugovorene kupoprodajne cijene (točka II petita).

7.1. Nadalje, predmet spora predstavlja i podredni tužbeni zahtjev spram tuženika pod 1) za isplatom iznosa od 185.000,00 eura sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 9. siječnja 2014. do isplate.

8. Radi odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je , ocjenjujući kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog povedenog dokaznog postupka, utvrdio u nastavku navedene pravnorelevantne činjenice.

9. Prema činjeničnim navodima tužbe, tužitelj tužbeni zahtjev pod točkom II petita, temelji na tvrdnji da se sa tuženikom pod 1), koji je formalno upisan kao vlasnik iste, te kojemu je uzajmio novčani iznos od 112.000,00 eura koje mu ovaj nije mogao vratiti, sporazumio da tužitelj preuzme istu za prodaju te da su ugovorili kupoprodaju predmetne kuće na način da se predmetno dugovanje od 112.000,00 eura sa ugovorenom kamatom ima smatrati dijelom kupoprodajne cijene , dok su ugovorile kupoprodajnu cijenu u iznosu od 1.000.000,00 eura, a da je razliku između isplaćenog dijela kupoprodajne cijene i iznosa ugovorene cijene, tužitelj bio obvezan isplatiti tuženiku pod 1) u roku od 5 godina od dana sklapanja kupoprodaje. Nadalje, tužitelj u činjeničnom osnovu tužbe tvrdi da je već ranije postojala zabrana otuđenja i raspolaganja s predmetnom nekretninom pa da su stranke dana 5. listopada 2011. sačinile prividan ugovor kao dodatak ugovora o zajmu sa navedenim uvjetima, time da se doista radilo o ugovoru o kupoprodaji, a ne o ugovoru o zajmu pod navedenim uvjetima.

10. Pod činjenicama podrazumijevamo sve ono konkretno iz prošlosti ili sadašnjosti (zbivanja, aktivnosti, stanja, situacije, mišljenja, izjave volje, držanja i dr.) čime je tužitelj odredio činjenični osnov na kojem temelji svoj zahtjev, dok pravna osnova zahtjeva predstavlja pravnu kvalifikaciju spornog pravnog odnosa i pravna pravila koja opravdavaju traženje da sud donese odluku određenog sadržaja.

10.1. Upravo iznošenjem činjenične osnove i isticanjem tužbenog zahtijeva tužitelj supstancira predmet spora, pa je sadržaj sudske presude uvjetovan sadržajem činjenične osnove i pravne norme koje na nju treba primijeniti. S druge strane, tužitelj u tužbi nije dužan izložiti pravnu osnovu svog zahtjeva, a ukoliko je izloži, sud za nju nije vezan te ista sama po sebi nije od značaja za određenje istovjetnosti spora (čl. 186. st. 3. ZPP).

11. Tužitelj, dakle, kao pravni osnov stjecanja prava vlasništva opisane nekretnine ističe postojanje disimuliranog ugovora o kupoprodaji, koji je prikriven Dodatkom ugovoru o zajmu, zaključenim između tužitelja i tuženika pod 1), a koji prileži sudskom spisu (list 20-24).

12. Prividnost ugovora uređena je odredbom članka 285. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; dalje: ZOO) kojom je propisano da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, ali ako prividan ugovor zamjenjuje neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost. Prividnost ugovora ne može se isticati prema trećoj savjesnoj osobi.

12.1. Iz navedenoga jasno proizlazi kako je zakonodavac predvidio dvije vrste prividnih (simuliranih) poslova, tzv. apsolutnu i relativnu simulaciju. Apsolutna simulacija postoji kada stranke ugovora ne žele posao koji sklapaju već samo stvaraju privid njegova sklapanja, dok relativna simulacija postoji u situaciji kada stranke sklapaju jedan ugovor, praveći se da ga žele, i takvog ga ističu prema vani (simulirani ugovor) sa svrhom prikrivanja nekog drugog ugovora koji stvarno žele (disimulirani ugovor). Prividan (simulirani ili fiktivni) ugovor bez obzira bila simulacija apsolutna ili relativna, uvijek dovodi do toga da sklopljeni pravni posao među strankama nije ni nastao jer ne postoji suglasnost volja na sklapanje pravnog posla, već samo stvaranje privida o sklopljenom pravnom poslu.

13. Kako je već ranije navedeno, ako prividan ugovor zamjenjuje neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.

13.1. Člankom 247. ZOO propisano je da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, dok je člankom 249. st. 1. ZOO određeno da se volja za sklapanje ugovora može izjaviti riječima, uobičajenim znacima ili drugim ponašanjem iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju; izjava volje mora biti učinjena slobodno i ozbiljno (stavak 3).

14. Obzirom na navedeno, a cijeneći činjenični supstrat tužbe, tijekom postupka je prvenstveno valjalo utvrditi predstavlja li predmetni Dodatak ugovora o zajmu pravu volju ugovornih stranaka ili je prav volja ugovornih stranaka bila zaključiti Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine (kako u činjeničnom osnovu tužbe tvrdi tužitelj), kao i odlučnu činjenicu sadrži li Dodatak ugovora o zajmu zaključen među strankama 5. listopada 2013., sve elemente valjanosti ugovora o kupoprodaji nekretnine.

15. Drugim riječima, na tužitelju je bio teret dokaza da Dodatak ugovora o zajmu koji je zaključio sa tuženikom pod 1) dana 5. listopada 2011., ne odgovara onome što je stvarno ugovoreno, odnosno da sadržaj istoga ne bi odgovarao pravoj volji ugovornih stranaka, već da su htjeli ugovoriti nešto drugo – zaključiti ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine.

16. Čitanjem Ugovora o kratkoročnoj pozajmici zaključenog između tužitelja kao zajmodavca i tvrtke Terrigena d.o.o., zastupane po direktoru IĆ te IĆ, kao zajmoprimaca, dana 22. ožujka 2006. , proizlazi da zajmodavac odobrava zajmoprimcu pozajmicu u iznosu od 20.000,00 eura.

16.1. Čitanjem Ugovora o kratkoročnoj pozajmici zaključenog između tužitelja kao zajmodavca i tvrtke Terrigena d.o.o. , zastupane po direktoru IĆ te IĆ, kao zajmoprimaca, dana 27. prosinca 2006. , proizlazi da zajmodavac odobrava zajmoprimcu pozajmicu u iznosu od 25.000,00 eura.

16.2. Čitanjem Ugovora o kratkoročnoj pozajmici zaključenog između tužitelja kao zajmodavca i tvrtke Terrigena d.o.o. , zastupane po direktoru IĆ te IĆ, kao zajmoprimaca, dana 5. siječnja 2007. , proizlazi da zajmodavac odobrava zajmoprimcu pozajmicu u iznosu od 15.000,00 eura.

16.3. Čitanjem Ugovora o kratkoročnoj pozajmici zaključenog između tužitelja kao zajmodavca i tvrtke Terrigena d.o.o. , zastupane po direktoru IĆ te IĆ, kao zajmoprimaca, dana 1. ožujka 2007. , proizlazi da zajmodavac odobrava zajmoprimcu pozajmicu u iznosu od 40.000,00 eura.

16.4. Čitanjem Ugovora o kratkoročnoj pozajmici zaključenog između tužitelja kao zajmodavca i tvrtke Terrigena d.o.o. , zastupane po direktoru IĆ te IĆ, kao zajmoprimaca, dana 1. veljače 2009. , proizlazi da zajmodavac odobrava zajmoprimcu pozajmicu u iznosu od 12.000,00 eura.

16.5. Čitanjem Dodatka ugovoru o zajmu, zaključenog dana 5. listopada 2011., između zajmodavca VĆ (tužitelja) te zajmoprimca IĆ (tuženika pod 1), u kojemu je tuženik pod 1 dana 15. studenoga 2011. ovjerio svoj potpis kod javnog bilježnika Boška Jurišića pod brojem OV-8344/11, proizlazi da su stranke konstatirale kako su sklopile slijedeće Ugovore o zajmu:

- 22. ožujka 2006. Ugovor na iznos od 20.000,00 eura;

- 27. prosinca 2006. Ugovor na iznos od 25.000,00 eura;

- 5. siječnja 2007. Ugovor na iznos od 15.000,00 eura;

- 1. ožujka 2007. Ugovor na iznos od 40.000,00 eura;

- 1. veljače 2009. Ugovor na iznos od 12.000,00 eura,

te da je zajmodavac s tog osnova predao zajmoprimcu zajam u iznosu od 112.000,00 eura s neodređenim rokom vraćanja i kamatnom stopom u visini od 7 % godišnje, s time da se kamata isplati nakon isplate glavnice.

17. Tužitelj u stranačkom iskazu detaljno i okolnosno iskazuje o datumu i mjestu gdje je tuženiku pod 1) predao pozajmljeni novac, i to u ukupnom iznosu od 112.000,00 eura (koja visina proizlazi iz ugovora citiranih pod točkom 16.), kao i da mu tuženik pod 1) nije vratio pozajmljeni novac, međutim ne navodi da bi među njima bio sklopljen bilo kakav ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine, niti je na navedenu okolnost tijekom postupka predlagao izvođenje bilo kakvih dokaza. Tuženik pod 1) pak u stranačkom iskazu potvrđuje da mu je tužitelj na ime zajma predao iznos od otprilike 55.000,00 eura, koji da se odnosio na ulaganje u njegovu tvrtku za proizvodnju bioloških pročišćivača, potvrđuje postojanje ugovora o zajmu koji su priloženi u spis te tijekom postupka osporava da bi sa tužiteljem zaključio bilo kakav ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine. Tužitelj, na kojemu je teret dokaza, tijekom postupka nije predlagao izvođenje bilo kakvih dokaza na okolnost tvrdnji da bi među strankama bio zaključen disimulirani ugovor o kupoprodaji nekretnine, a cijeneći stranačke iskaze te pisane ugovore koji su priloženi u spis, sud je stava kako je prava volja stranaka bila upravo ona koja je izražena u samom Dodatku ugovoru o zajmu, dakle potvrditi primitak zajma u ukupnom iznosu od 112.000.00 eura temeljem citiranih ugovora o zajmu, te ugovoriti daljnji rok od pet godina u kojemu je zajmoprimac (tuženik pod 1) dužan vratiti taj novac.

17.2. Podredno, u odnosu na navode iz činjeničnog osnova tužbe, Dodatak ugovora o zajmu, koji prema navodima tužbe, predstavlja simulirani ugovor o kupoprodaji, ne sadrži bitne elemente ugovora o kupoprodaji – stvar i cijenu, slijedom čega isti, sve i da je tužitelj tijekom postupka dokazao svoje navode (što nije), ne bi bile ispunjene pretpostavke za njegovu valjanost, u smislu citirane odredbe članka 284. st. 1. ZOO, a samim time ne bi predstavljao ni osnov za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama.

18. Stoga je ovaj sud stava da je tužbeni zahtjev u dijelu pod točkom II u cijelosti neosnovan.

19. Nadalje, predmet spora predstavlja i zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine zaključenog između tuženika pod 1) i prvotne tuženice pod 2.) sada pok. I, pri čemu tužitelj kao razlog ništetnosti ističe da bi isti predstavljao fiktivni ugovor u kojemu da je dogovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 1.250.000,00 eura te da ga je tuženik pod 1) zaključio sa ciljem da bi izigrao ugovorenu kupoprodaju s tužiteljem i podmiru njegovih potraživanja , a sve kako bi se razlika ovog iznosa isplatila tuženiku pod 1), koji bi novac zadržao za sebe, a tužitelja „na pravdi V“ prevario, što da je trebalo biti ostvareno iz depozita koji je položen od strane kupca predmetne nekretnine, gdina NĆ.

20. Tužitelj, dakle, navodi kao razlog ništetnosti prividnost sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine sa pok. SĆ (prvotnom tuženicom pod 2), odnosno da je isti sklopljen sa ciljem da bi tuženik pod 1) izigrao tužitelja i dugovanje koje je imao prema njemu. Drugim riječima, tužitelj tvrdi da bi navedeni Ugovor o kupoprodaji bio ništetan jer da je prividan jer sadrži svjestan nesklad između volje i očitovanja te sadržajno navodi da bi se radilo o apsolutnoj simulaciji odnosno da stranke ugovora (tuženik pod 1 i SĆ) ne žele ni taj ni neki drugi ugovor.

21. Kako je već ranije izneseno, posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost već to da među ugovornim strankama prividan ugovor nema učinka - on je pravno nepostojeći pravni posao.

22. Tužitelju je za ukazati da su kod ništetnih ugovora ispunjene pretpostavke za nastanak ugovora, a) postoje ugovorne strane, b) izjava volje, c) dopustiv i moguć predmet obveze, d) osnova te e) oblik ugovora te su stranke postigle suglasnost o bitnim elementima ugovora, ali ugovor ne proizvodi pravne učinke jer je protivan javnom poretku.

23. S druge pak strane, kod nepostojećih ugovora uopće nisu ispunjene pretpostavke za nastanak ugovora, jer nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora. Dakle, nepostojeći ugovor uopće i ne postoji, za razliku od ništetnog ugovora koji stvarno postoji, makar ne i pravno, pa stoga ne proizvodi pravne učinke. Ako jedan ugovor ne postoji, tada se ne može utvrđivati njegova ništetnost.

24. Stoga, u situaciji kada tužitelj kao pravnu osnovu svojeg tužbenog zahtjeva navodi apsolutnu simulaciju, njegov tužbeni zahtjev ne može glasiti na utvrđenje ništetnosti takvog ugovora, ovo stoga je isti nije nikada ni nastao. Posljedica prividnosti ugovora nije ništetnost, obzirom da prividan ugovor ne može biti ništetan jer se radi o ugovoru koji među strankama nema učinka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-2357/15 od 2.veljače 2016.). Kako bi se eventualno radilo o pravno nepostojećem ugovoru (nema učinak među strankama), isti ne može biti protivan Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva, što znači da ne može biti ni ništetan.

25. Slijedom navedenog, cijeneći činjenični susptrat tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva koji glasi na utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog dana 5. rujna 2013. između tuženika pod 1) te prvotne tuženice pod 2) SĆ, a obzirom da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, tužbeni zahtjev je u tome dijelu u cijelosti neosnovan.

26. Obzirom da ovaj sud smatra glavni tužbeni zahtjev neosnovanim iz naprijed iznesenih razloga, u obrazloženju odluke se nije referirao na stjecanje prava vlasništva u ovršnom postupka predmetne nekretnine tijekom ovog parničnog postupka od strane treće osobe - ĆĆ.

27. Slijedom obrazloženog, odlučeno je kao pod točkom I izreke.

28. Kako je ovaj sud stava da je glavni tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, valjalo je u nastavku odlučiti o podrednom (eventualnom) tužbenom zahtjevu, sve u smislu članka 188. st. 2. ZPP.

29. Podrednim tužbenim zahtjevom, uređenim podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 31. siječnja 2023. (list 119-120), tužitelj potražuje od tuženika pod 1) isplatu iznosa od 185.000,00 eura sa pripadajućom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 9. siječnja 2014. do isplate. Činjenični osnov tužbenog traženja tužitelj temelji na tvrdnji da je tuženik pod 1) pozajmljivao u nekoliko navrata različite novčane iznose temeljem ugovora koji su priloženi u spis, koje da mu isti nije u ugovorenom roku vratio.

30. Tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da je tužitelj pozajmio tuženiku pod 1) odnosno tvrtki Terrigena d.o.o., različite novčane iznose, o čemu u spisu postoje i pisani ugovori o pozajmicama (citirani pod toč. 16. obrazloženja).

31. Kao sporno je valjalo utvrditi je li tuženik pod 1) dužan naknaditi tužitelju, kao zajmodavcu, cjelokupan iznos od 112.000,00 eura sa pripadajućim kamatama ili mu je dužan sa osnova primljenog zajma isplatiti ½ toga iznosa. Naime, tuženik pod 1. u odgovoru na tužbu ne spori da je tužitelju dužan na ime primljenog zajma vratiti polovinu primljenog iznosa (56.000,00 eura kao ½ iznosa), već osporava da bi bio u obvezi vratiti cjelokupni iznos, obzirom da su ugovori citirani pod točkom 16. obrazloženja zaključeni sa tuženikom pod 1) osobno i sa tvrtkom Terrigena d.o.o., čiji je on vlasnik i osoba ovlaštena za zastupanje, pa isti ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na ½ potraživanja, navodeći da je riječ o novčanoj obvezi u kojoj nije ugovorena solidarnost, pa da se pretpostavlja da su dužnici obvezni u jednakim dijelovima.

33. Čitanjem dopisa tužitelja od dana 28. lipnja 2011., nazvanog „Opomena za povrat zajmova“, zajmoprimac: „Terrigena d.o.o. [adresa], zastupana po direktoru IĆ te IĆ“, proizlazi da se tužitelj obraća tuženiku pod 1. sa zahtjevom za povratom zajma te da isti opširno elaborira sadržaj njihovog poslovno – prijateljskog odnosa i način vraćanja zajma.

34. Čitanjem Dodatka ugovoru o zajmu, zaključenog dana 5. listopada 2011., između zajmodavca VĆ (tužitelja) te zajmoprimca IĆ (tuženika pod 1), u kojemu je tuženik pod 1 dana 15. studenoga 2011. ovjerio svoj potpis kod javnog bilježnika Boška Jurišića pod brojem OV-8344/11, proizlazi da su stranke konstatirale kako su sklopile slijedeće Ugovore o zajmu:

- 22. ožujka 2006. Ugovor na iznos od 20.000,00 eura;

- 27. prosinca 2006. Ugovor na iznos od 25.000,00 eura;

- 5. siječnja 2007. Ugovor na iznos od 15.000,00 eura;

- 1. ožujka 2007. Ugovor na iznos od 40.000,00 eura;

- 1. veljače 2009. Ugovor na iznos od 12.000,00 eura,

35. Nadalje proizlazi da su navedenim ugovorom stranke učinile suglasnim da zajmoprimac nije vratio primljeni zajam, te da je zajmoprimac dužan primljeni zajam vratiti zajmodavcu najkasnije u roku od pet godina, računajući od dana sklapanja ugovora.

36. Dakle, za razliku od svojstva tuženika pod 1) prilikom sklapanja ugovora o pozajmicama, koji su citirani pod točkom 16.obrazloženja, gdje je isti sudjelovao u svojstvu zajmoprimca osobno te kao direktora i zz tvrtke Terrigena d.o.o., prilikom sklapanja Dodatka ugovoru o zajmu tuženik pod 1. nije sudjelovao kao direktor i zz trgovačkog društva Terrigena d.o.o., već osobno u svojstvu zajmoprimca.

37. Tužitelj u stranačkom iskazu detaljno i okolnosno iskazuje o mjestu i vremenu kada je tuženiku pod 1) predavao novac na ime zajma, u vremenskom razdoblju od 2206. – 2009., i to ukupni iznos od 112.000,00 eura, koje mu je predao osobno („na ruke“), a o čemu da su pisane ugovore zaključili odnosno ovjerili tek 2009. godine, na njegovo inzistiranje. Nadalje navodi kako je od navedenog iznosa, iznos od 40.000,00 eura pozajmio tuženiku na ime pologa banci za dobivanje kredita za kupoprodaju zemljišta u Kukuzovcu gdje da su se, prema navodima tuženika pod 1, trebali graditi ekološki pročišćivači.

38. Tuženik pod 1. pak, u stranačkom iskazu, navodi kako je tužitelj bio zainteresiran za ulaganje u njegovu tvrtku za proizvodnju bioloških pročišćivača otpadnih voda te da su sklopili usmeni dogovor da će tužitelj ulagati u tu tvrtku, da se dogovor sastojao u tome da se pozajmice sastoje u ulaganju u projekt, a da je tužitelj sa toga osnova financirao na ime uplate po predugovoru za kupoprodaju zemlijšta na Kukuzovcu iznos od 35.000,00 eura te idejni projekt u iznosu od 20.000,00 eura, ali da taj cijeli projekt nije realiziran pa da tužitelj nije ostvario nikakvu dobit. Navodi da u spisu postoje dokazi u vidu ugovora o kratkoročnoj pozajmici koji dokazuju njegove navode.

39. Iako iz priloženih Ugovora o kratkoročnoj pozajmici proizlazi da je tuženik pod 1) kao zajmoprimac iste zaključio u dvojakom svojstvu: kao zajmoprimac osobno te kao zajmoprimac – direktor i osoba ovlaštena za zastupanje tvrtke Terrigena d.o.o. , za cijeniti je i stranačke iskaze stranaka iz kojega suglasno proizlazi da je tužitelj novac predao osobno tuženiku pod 1 (nije ga uplaćivao na račun tvrtke Terrigena d.o.o.) kao i činjenicu da tuženik pod 1) tijekom postupka nije u spis dostavio dokaze kojima bi potvrdio navode da je tvrtka „Terrigena“ platila iznos od 35.000,00 eura na ime ispunjenja predugovora te 20.000,00 eura na ime idejnog projekta, a koji iznos da je pozajmio tužitelj.

40. Upravo suprotno, tuženik pod 1) je, nakon što mu se tužitelj dana 5. studenoga 2011. obratio opomenom za povrat zajma, te u kojemu ga je u dvojakoj ulozi (osobnoj i kao direktoru Terrigena d.o.o.) pozvao na povrat zajma, nakon otprilike pet mjeseci (točnije 5. listopada 2011.) osobno, u svojstvu zajmoprimca, zaključio sa tužiteljem Dodatak ugovora o zajmu kojim je potvrdio da mu je tužitelj sa osnova zajma predao zajam u iznosu od 112.000,00 eura sa neodređenim rokom vraćanja i kamatnom stopom u visini od 7 % godišnje, kao i da mu nije vratio primljeni zajam.

41. Kada se imaju u vidu sve iznesene odlučne okolnosti, a obzirom na sadržaj izražene volje ugovornih stranaka u Dodatku ugovoru o zajmu, ovaj sud je stava da Dodatak ugovoru u zajmu, u kojemu je tuženik pod 1) učinio nespornim da nije tužitelju vratio zajmove po prethodnim ugovorima u ukupnom iznosu od 112.000,00 eura, predstavlja priznanje duga tuženika pod 1) naspram tužitelja sa osnova primljenog zajma, i to u cijelosti – dakle u iznosu od 112.000,00 eura.

42. Naime, priznanje duga mora biti takvo da se njime na nedvojbeni način očituje dužnikova volja da dug zaista priznaje, što je u konkretnom slučaju ispunjeno. Stoga je ovaj sud stava da iz sadržaja Dodatka ugovora o zajmu, u kojemu tuženik pod 1. osobno potvrđuje da nije vratio zajmoprimcu – tužitelju cjelokupni iznos od 112.000,00 eura temeljem Ugovora o zajmu, po svome sadržaju predstavlja priznanje duga u iznosu od 112.000,00 eura na ime zajma, u cijelosti.

43. Slijedom navedenog, tuženik pod 1) je dužan tužitelju isplatiti cjelokupni iznos od 112.000,00 eura na ime povrata zajma.

44. Člankom 173. st. 1. ZOO propisano je da je dužnik dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen ugovorom. Čitanjem Dodatka ugovoru o zajmu razvidno je da su stranke ugovorile da je zajmoprimac dužan primljeni zajam vratiti zajmodavcu najkasnije u roku od pet godina od dana sklapanja ugovora (ugovor je sklopljen 5. listopada 2011.). Dakle, među strankama je ugovoreno da obveza povrata zajma dospijeva 6. listopada 2016., a upravo od toga dana kao dana dospijeća, tužitelju pripadaju i tražene zatezne kamate, dok tužitelj tužbenim zahtjevom niti ne potražuje ugovornu kamatu u iznosu od 7% godišnje.

45. Slijedom iznijetog i obrazloženog, valjalo je djelomično prihvatiti podredni tužbeni zahtjev i obvezati tuženika pod 1. da isplati tužitelju iznos od 112.000,00 eura sa traženom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 6. listopada 2016. (kao dana dospijeća obveze) do isplate.

45.1. Za višetraženo, preko iznosa od 112.000,00 eura do iznosa od 185.000,00 eura (za iznos od 73.000,00 eura), kao i za višetraženo glede sporednog potraživanja zateznih kamata tekućih od 9. siječnja 2014. do 5. listopada 2016., tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

46. Zaključno, tuženik pod 1) je u odgovoru na tužbu istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja (uređen podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 7. veljače 2023.), i to u iznosu od 185.000,00 eura, temeljeći ga na pravnom osnovu naknade štete. Tuženik pod 1. tvrdi da je tužitelj svojim protupravnim ponašanjem uzrokovao raskid ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine koji je tuženik pod 1 zaključio sa pok. SĆ kao kupcem, radi njegovog usmenog upozoravanja, objeda i pokušaja zabilježbe spora, te da je uzrokovao i prekid pregovora sa drugim kupcima, zbog čega da mu je nastala šteta.

47. Odredbom članka 288.a ZPP propisano je da se na pripremnom ročištu prigovor radi prebijanja može istaknuti do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka, a materijalno-pravni prigovori mogu se isticati i nakon toga, ali se radi njihova opravdanja ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi, osim u slučaju iz čl. 299. st. 2. ZPP.

48. Člankom 195. ZPP propisano je da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.

48.1. Za kompenziranje tražbina, i kada se radi o građanskopravnom prijeboju i o procesnopravnom prijeboju, nužne su iste pretpostavke u pogledu svojstva tražbina koje se obračunavaju i dopustivosti prijeboja: potrebno je postojanje uzajamnosti obiju stranaka (da je svaka stranka istovremeno i vjerovnik i dužnik), da između njih postoji istovrsno potraživanje (uglavnom novčano potraživanje) i da su njihova potraživanja dospjela.

49. Prigovor radi prebijanja je procesnopravni prigovor reguliran procesnim pravom (čl. 338. st. 3., čl. 333. st. 3., čl. 352. st. 2. ZPP). Ističući taj prigovor tuženik ne tvrdi da je tužiteljeva tražbina postojala i prestala građanskopravnim izvanprocesnim prijebojem, nego ističe postojanje svoje tražbine i zahtijeva od suda da presudom izvrši prijeboj uzajamnih tražbina. Zakonski termin prigovor radi prebijanja (čl. 333. st. 3.) i potraživanje istaknuto radi prebijanja (čl. 338. st. 3.) govori o tome da se prigovor ističe u svrhu prebijanja, do kojega tek treba doći odlukom suda. On je uvjetni, nesamostalni prigovor, ovisan o istaknutom tužbenom zahtjevu jer će sud o njemu odlučiti samo ako meritorno odluči o tužbenom zahtjevu.

50. Tuženik pod 1. kao činjenični i pravni osnov istaknutog prigovora navodi da mu je tužitelj prouzročio štetu jer da je svojim protupravnim ponašanjem uzrokovao raskid ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine sa SĆ, i to usmenim upozoravanjem, objedama i pokušajima zabilježbe spore. Na pripremnom ročištu održanom dana 9. lipnja 2016., tuženik pod 1. dopunjuje navode prigovora radi prebijanja, ističući da je još jedan kupac u međuvremenu otkazao kupoprodaju upravo radi zemljišnoknjižnih zabilježbi koje da je tužitelj zlonamjerno i neosnovano postavljao u zemljišnoknjižnom postupku.

51. Opisano ponašanje tužitelja, prema stavu ovog suda, ne predstavlja štetnu radnju niti u opisanim radnjama (usmeno upozoravanje, objede, zabilježba spora u zemljšnoknjižnom postupku), na kojima tuženik temelji istaknuti prigovor radi prebijanja, postoji protupravnost, slijedom čega ne postoji niti tužiteljeva odgovornost za štetu u smislu članka 1045. st. 1. ZOO.

52. Tuženiku pod 1 je za ukazati da su opće pretpostavke odgovornosti za štetu štetna radnja štetnika, nastala šteta, protupravnost i uzročna veza. Odgovornost za štetu u konkretnom slučaju, nastala bi pod pretpostavkom da je osoba koja je odgovorna za štetu (štetnik - tužitelj), počinio protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećeniku – tuženiku pod 1) i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Ove pretpostavke odgovornosti za štetu morale bi biti ispunjene kumulativno (dakle, subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete, te protupravnost).

53. U konkretnom slučaju, tuženik pod 1 u činjeničnom osnovu navodi kao protupravnu radnju tužitelja „usmeno upozoravanje, tužiteljeve objede, zabilježbu spora“, što ne predstavlja nikakvu protupravnu štetnu radnju. Obzirom na navedeno, ovaj sud je stava da tuženik pod 1) tijekom postupka nije ni iznio činjenični osnov kojima bi dokazao egzistentnost, a niti visinu potraživanja istaknutom prigovora radi prebijanja, slijedom čega je prigovor u cijelosti neosnovan.

54. Obzirom na karakter istaknutog prigovora radi prebijanja, koji po svojoj svrsi predstavlja defanzivni prigovor koji nije istaknut u obliku samostalnog zahtjeva te ima za cilj prebijanje tužiteljeve tražbine sa tuženikovom protutražbinom i odbijanje tužbenog zahtjeva, o kojemu sud može odlučivati samo u granicama tužiteljeva tužbenog zahtjeva, o visini istoga je odlučeno u granicama prihvaćenog podrednog tužbenog zahtjeva.

55. Zbog navedenog, sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem predloženog svjedoka GĆ, [adresa] (čije točne podatke o imenu i adresi je tuženik pod 1. sudu dostavio tek na posljednjem održanom ročištu na kojemu je zaključeno raspravljanje, nakon višekratnih pokušaja dostave poziva za saslušanje navedenom svjedoku na pogrešnu adresu koju je tuženik naveo), smatrajući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

56. Slijedom iznijetog i obrazloženog, odlučeno je kao pod točkom II i III izreke.

57. Nakon što je odlučeno o glavnoj stvari, valjalo je donijeti odluku i o troškovima parničnog postupka.

58. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1. i 2., članku 155. i članku 164. ZPP. Tužitelj u ovom parničnom postupku nije uspio u glavnom tužbenom zahtjevu, dok je, u odnosu na podredni (eventualno kumulirani) postavljen naspram tuženika pod 1, za isplatom iznosa od 112.000,00 eura, uspio djelomično (dosuđen mu je iznos od 112.000,00 eura, dok je tz postavljen na isplatu iznosa od 185.000,00 eura).

59. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj u tužbi kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 1.400.000,00 kn, kojoj vrijednosti predmeta spora je tuženik pod 1. u odgovoru na tužbu prigovorio, navodeći da je ista prenisko određena.

60. Obzirom da se glavni tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari odnosi na nenovčanu tražbinu (utvrđenje ništetnim ugovora o kupoprodaji istaknut protiv tuženika pod 1 i tuženice pod 2 te utvrđenje prava vlasništva istaknut protiv tuženika pod 1), dok se podredni tužbeni zahtjev istaknut u odnosu na tuženika pod 1 odnosi na isplatu iznosa od 185.000,00 eura, a radi se o eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva gdje se vrijednost predmeta spora ne zbraja (tužitelj ne traži da se prihvate oba postavljena zahtjeva), ovaj sud je stava da se vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.400.000,00 kn koju je tužitelj naznačio u tužbi odnosi na glavni deklaratorni tužbeni zahtjev usmjeren prema tuženiku pod 1. i tuženici pod 2., dok vrijednost predmeta spora podrednog tužbenog zahtjeva predstavlja novčani iznos tražbine koja je predmet istoga, i to u iznosu od 185.000,00 eura.

60.2. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke rješenja.

61. Prilikom odlučivanja o parničnom trošku, potrebno je cijeniti uspjeh tužitelja u postupku. Naime, tužitelj nije uspio u postupku u odnosu na glavni tužbeni zahtjev usmjeren prema tuženiku pod 1. i tuženici pod 2, dok je djelomično uspio u postupku u odnosu na podredni tužbeni zahtjev za isplatu u odnosu na tuženika pod 1. (od traženog iznosa od 185.000,00 eura dosuđen mu je iznos od 112.000,00 eura).

61.2. Iz stanja spisa ne proizlazi da su u pogledu odbijenog glavnog tužbenog zahtjeva nastali posebni troškovi postupka, jer su se, da bi se došlo do ocjene o osnovanosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, morale poduzeti sve parnične radnje koje su u postupku poduzete radi odluke o glavnom tužbenom zahtjevu.

61.3. Stoga je ovaj sud stava da tužitelj, imajući u vidu da je uspio u podrednom tužbenom zahtjevu, ima pravo na naknadu cjelokupnih parničnih troškova primjenom članka 154. st.1. ZPP, dok mu, cijeneći visinu iznosa koji mu je dosuđen (iznos od 112.000,00 eura, a za višetraženo preko iznosa od 112.000,00 eura do iznosa od 185.00,00 eura tz je odbijen), dakle obzirom na djelomični uspjeh u podrednom tužbenom zahtjevu, parnični trošak treba obračunati primjenom članka 154. st. 2. ZPP.

62. Člankom 154. st. 2. ZPP propisano je da, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

62.1. Tužitelj je u pogledu osnove eventualnog kumuliranog tužbenog zahtjeva uspio u potpunosti, dok je u visini uspio sa 61 % (tužbeni zahtjev je postavljen na isplatu iznosa od 185.000,00 eura, a dosuđen mu je iznos od 112.000,00 eura), slijedom čega je ukupan uspjeh tužitelja u ovom postupka 80,5 %. S druge strane, uspjeh tuženika pod 1) u postupku iznosi 19,5 %. Kada se od postotka strane koja je u većoj mjeri uspjela (tužitelj) oduzme postotak uspjeha strane koja je uspjela u manjoj mjeri (tuženik), dobije se 61%.

63. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadom troškova postupka, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe od 9. siječnja 2014.(Tbr. 7/1 Tarife) iznos od 2.784,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 9. lipnja 2016. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 2.784,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 2. veljače 2017. koje je odgođeno prije početka raspravljanja (Tbr 9/5 Tarife), iznos od 696,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 8. ožujka 2017. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 2.784,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 25. svibnja 2017., na kojemu se raspravljalo samo o procesnim pitanjima (Tbr 9/2 Tarife), iznos od 1.392,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 7. rujna 2017., na kojemu se raspravljalo samo o procesnim pitanjima (Tbr 9/2 Tarife), iznos od 1.392,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 6. ožujka 2019. na kojemu se raspravljalo samo o procesnim pitanjima (Tbr 9/2 Tarife), iznos od 1.392,00 eura;

-sastav podneska od 9. lipnja 2021. (Tbr 8/4 Tarife) , iznos od 696,00 eura;

-sastav prijedloga za povrat u prijašnje stanje od 8. travnja 2022. (Tbr 8/2 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 15. rujna 2022. na kojemu se raspravljalo o procesnim pitanjima (Tbr 9/2 Tarife), iznos od 1.392,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 17. siječnja 2023. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 2.784,00 eura;

-sastav podneska od 31. siječnja 2023. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 2.784,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 8. listopada 2024. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 2.784,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 6. veljače 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 2.784,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 19. svibnja 2025. koje je odgođeno prije početka raspravljanja (Tbr 9/5 Tarife), iznos od 696,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 2. srpnja 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 2.784,00 eura, dakle ukupni iznos od 30.128,00 eura.

63.2. Navedeni iznos valjalo je obračunati obzirom na postotak uspjeha među strankama koji je preostao nakon oduzimanja postotka strane koja je uspjela u većoj mjeri sa postotkom strane koja je uspjela u manjoj mjeri (uspjeh tužitelja od 61%), čime se došlo do ukupnog iznosa na ime parničnog troška tužitelja od 18.378,08 eura.

63.3. Tužitelju nije dosuđena zatezna kamata na iznos troškova parničnog postupka obzirom da istu nije ni zatražio (članak 151. st. 3. ZPP).

64. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke rješenja.

U Splitu 28. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Ivana Jukić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku pod 1 po punomoćniku

- tuženici pod 2

- u spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte