REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-730/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GK iz [adresa], G 97, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po majci BK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. srpnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Marije Maričević, odvjetnice, te zamjenice punomoćnika tuženika ŽK, odvjetničke vježbenice, dana 28. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužitelju GK isplati iznos od 2.459,91 eur zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od:

- 61,72 eur od 14. kolovoza 2009.,

- 61,72 eur od 15. rujna 2009.,

- 61,72 eur od 15. listopada 2009.,

- 61,72 eur od 13. studenog 2009.,

- 61,72 eur od 15. prosinca 2009.,

- 61,72 eur od 15. siječnja 2010.,

- 61,72 eur od 15. veljače 2010.,

- 61,72 eur od 15. ožujka 2010.,

- 61,72 eur od 15. travnja 2010.,

- 61,72 eur od 14. svibnja 2010.,

- 61,72 eur od 15. lipnja 2010.,

- 61,72 eur od 15. srpnja 2010.,

- 61,72 eur od 16. kolovoza 2010.,

- 61,72 eur od 15. rujna 2010.,

- 61,72 eur od 15. listopada 2010.,

- 61,72 eur od 15. studenog 2010.,

- 46,60 eur od 12. prosinca 2010.,

- 46,60 eur od 12. siječnja 2011.,

- 46,60 eur od 14. veljače 2011.,

- 46,60 eur od 12. ožujka 2011.,

- 46,60 eur od 12. travnja 2011.,

- 46,60 eur od 12. svibnja 2011.,

- 46,60 eur od 12. lipnja 2011.,

- 46,60 eur od 12. srpnja 2011.,

- 31,92 eur od 12. kolovoza 2011.,

- 31,92 eur od 12. rujna 2011.,

- 31,92 eur od 12. listopada 2011.,

- 31,92 eur od 12. studenog 2011.,

- 31,92 eur od 12. prosinca 2011.,

- 31,92 eur od 12. siječnja 2012.,

- 31,92 eur od 12. veljače 2012.,

- 31,92 eur od 12. ožujka 2012.,

- 31,92 eur od 12. travnja 2012.,

- 31,92 eur od 12. svibnja 2012.,

- 31,92 eur od 12. lipnja 2012.,

- 31,92 eur od 12. srpnja 2012.,

- 31,92 eur od 12. kolovoza 2012.,

- 31,92 eur od 12. rujna 2012.,

- 31,92 eur od 12. listopada 2012.,

- 31,92 eur od 12. studenog 2012.,

- 31,92 eur od 12. prosinca 2012.,

- 31,92 eur od 12. siječnja 2013.,

- 31,92 eur od 12. veljače 2013.,

- 31,92 eur od 12. ožujka 2013.,

- 31,92 eur od 12. travnja 2013.,

- 31,92 eur od 12. svibnja 2013.,

- 31,92 eur od 12. lipnja 2013.,

- 31,92 eur od 12. srpnja 2013.,

- 27,50 eur od 12. kolovoza 2013.,

- 27,50 eur od 13. rujna 2013.,

- 27,50 eur od 12. listopada 2013.,

- 27,50 eur od 12. studenog 2013.,

- 27,50 eur od 12. prosinca 2013.,

- 27,50 eur od 12. siječnja 2014.,

- 18,02 eur od 12. veljače 2014.,

- 18,02 eur od 12. ožujka 2014.,

- 18,02 eur od 12. travnja 2014.,

- 18,02 eur od 12. svibnja 2014.,

- 18,02 eur od 12. lipnja 2014.,

- 18,02 eur od 12. srpnja 2014.,

- 7,70 eur od 12. kolovoza 2014.,

- 7,70 eur od 12. rujna 2014.,

- 7,70 eur od 12. listopada 2014.,

- 7,70 eur od 12. studenog 2014.,

- 7,70 eur od 12. prosinca 2014.,

- 7,70 eur od 12. siječnja 2015.,

- 1,58 eur od 12. veljače 2015.,

- 1,58 eur od 12. ožujka 2015.,

- 1,58 eur od 12. travnja 2015.,

- 1,58 eur od 12. svibnja 2015.,

- 1,58 eur od 12. lipnja 2015.,

- 1,58 eur od 12. srpnja 2015. te na iznos od

- 4,71 eur od 11. prosinca 2018., sve do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužitelju GK isplati iznos od 53,08 eur zajedno sa zateznom kamatom od 29. svibnja 2008. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužitelju GK isplati iznos od 63,70 eur zajedno sa zateznom kamatom od 18. listopada 2011. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužitelju GK isplati iznos od 66,36 eur zajedno sa zateznom kamatom od 21. studenoga 2011. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužitelju GK isplati iznos od 132,72 eur zajedno sa zateznom kamatom od 26. lipnja 2014. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužitelju GK nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.730,27 eur zajedno sa zateznom kamatom od 28. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov prednik HK, kao korisnik kredita, s tuženikom dana 21.5.2008. sklopio Ugovor o namjenskom kreditu za kupnju stana broj 7104175030 temeljem kojega mu je odobren kredit u iznosu od 751.768,44 kn, dok je dana 26.6.2014. sklopio Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 7106588112 temeljem kojega mu je tuženik isplatio kredit u iznosu od 30.000,00 eur pa kako je u Ugovoru o namjenskom kreditu broj 7104175030 ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika te su primijenjene odredbe uvjeta poslovanja tuženika o naknadama za obradu kredita i uvećanu otplatu, koje su mu i naplaćene i to dana 29.5.2008. ulazna naknada u iznosu od 53,08 eur, dana 18.10.2011. naknada za uvećanu otplatu u iznosu od 63,70 eur te dana 21.11.2011. naknada za uvećanu otplatu u iznosu od 66,36 eur, dok je u Ugovoru o nenamjenskom kreditu broj 7106588112 ugovorena primjena pravila tuženika o naplati naknada temeljem čega mu je dana 24.6.2014. naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 132,72 eur s time da se je kamatna stopa ugovorena u Ugovoru o namjenskom kreditu broj 7104175030 više puta mijenjala na štetu prednika tužitelja, iako nisu bili ugovoreni jasni parametri temeljem kojih bi isti imao saznanja o konkretnim stopama koje će se primjenjivati niti je na iste mogao utjecati kao potrošač ili pregovarati s tuženikom, to tužitelj smatra da su takve ugovorne odredbe nepoštene i ništetne jednako kao i ugovorne odredbe o naknadama za obradu kredita i uvećane otplate jer su sve sastavni dio tipskih ugovora o kojima prednik tužitelja nije pojedinačno pregovarao. S obzirom na to da je tužitelj kao nasljednik preuzeo sva prava i obveze svog prednika AK, to od tuženika u tužbi potražuje isplatu razlike do koje je došlo zbog promjene kamatne stope po Ugovoru o namjenskom kreditu broj 7104175030 i to u iznosu od 1.791,75 eur zajedno sa zateznom kamatom od 1.6.2008. do isplate, a potražuje i isplatu naplaćenih naknada i to po Ugovoru o namjenskom kreditu broj 7104175030 u iznosu od 53,08 eur sa zateznom kamatom od 29.5.2008. do isplate, u iznosu od 63,70 eur sa zateznom kamatom od 18.10.2011. do isplate te u iznosu od 66,36 eur sa zateznom kamatom od 21.11.2011. do isplate, kao i isplatu naplaćene naknade za obradu kredita po Ugovoru o nenamjenskom kreditu broj 7106588112 u iznosu od 132,72 eur sa zateznom kamatom od 26.6.2014. do isplate. Tužitelj potražuje i naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Međutim, nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je u podnesku od 11.4.2025. (stranica 226-232) s osnova preplate zbog promjene kamatne stope temeljem Ugovora o namjenskom kredit broj 7104175030 zatražio isplatu ukupnog iznosa od 2.459,91 eur sa zateznim kamatama od plaćanja svakog pojedinog tako uvećanog anuiteta do isplate pa kako je time tužba preinačena zbog povećanja toga tužbenog zahtjeva, sud je ovakvu preinaku tužbe dopustio rješenjem od 3.7.2025. (stranica 315), neovisno o tome što se je tuženik istoj protivio, i to temeljem odredbe čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) smatrajući ju svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama, a imajući u vidu da je tužitelj na taj način tužbu preinačio samo usklađujući tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka pa da bez svoje krivnje nije mogao ovako precizirati tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja zato što isti nije dostavio rješenje o nasljeđivanju iz kojeg bi proizlazilo da je upravo on nasljednik pokojnog korisnika predmetnih kredita, a u svakom slučaju osporava osnovanost i visinu postavljenih tužbenih zahtjeva smatrajući da tužitelj nema osnove pozivati se na presudu donesenu u sporu koji se je povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 imajući u vidu da se ista isključivo odnosi na zaštitu kolektivnih interesa potrošača vezano za ugovore o kreditu čija je glavnica valutnom klauzulom vezana uz valutu švicarskog franka. S druge strane, tuženik tvrdi da su stranke u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa. Opreza radi, tuženik ističe i prigovor zastare jer pokretanjem navedenog kolektivnog spora u konkretnom slučaju nije došlo do prekida zastare pa zastarni rok od pet godina počinje teći od plaćanja svake pojedine preplate zbog promjene kamatne stope radi čega je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari. Nadalje, tuženik ističe da tužitelj nije dokazao da bi njegov prednik bio potrošač niti da bi se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe. Dalje ističe da je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima, da je deklaratorna zaštita koju tužitelj traži usmjerena na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa te da na strani prednika tužitelja nije nastupila šteta prouzročena postupanjem tuženika. Isto tako u cijelosti osporava da bi odredba o naknadi za obradu kredita bila nepoštena odnosno ništetna jer je ista jasna, razumljiva i lako uočljiva s time da je tuženik prednika tuženika u cijelosti informirao o njegovoj potencijalnoj obvezi na plaćanje naknade za obradu kredita pa je isti mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja takve odredbe, a što je vidljivo i iz Upute službenicima za odobravanje kredita građanima – osnovna uputa u kojoj se navodi da se naknada za obradu kredita naplaćuje sukladno Odluci o tarifi naknada za usluge te da se naknada od strane korisnika kredita može platiti iz sredstava kredita ili iz vlastitih sredstava. Dodatno napominje da se je ova naknada za obradu kredita naplaćivala u trenutku ugovaranja kredita pa je prednik tužitelja bio upoznat odmah s ekonomskim posljedicama ugovaranja toga kredita, a ista je pokrivala troškove poput operativnih troškova, materijalnih troškova, troškova trećih strana koje sudjeluju u realizaciji usluge te povezanih regulatornih troškova. Nadalje, tuženik ističe da navedena ugovorna odredba ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama imajući u vidu odnos naplaćene naknade i odobrenog iznosa kredita, nepostojanje nikakvog zakonskog ograničenja ugovaranja predmetne naknade u vrijeme zasnivanja kreditnog odnosa te sve obavijesti i informacije koje je prednik tužitelja imao za vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. U odnosu na naknade za uvećanu uplatu tuženik također ističe da je navedena ugovorna odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva te da je tuženik prednika tužitelja u cijelosti informirao o njegovoj obvezi plaćanja ove naknade te da ova ugovorna odredba također ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama. Pored toga, tuženik se protivi zatraženom tijeku zateznih kamata smatrajući da bi tužitelj eventualno imao pravo na zatezne kamate tek od podnošenja tužbe jer tuženik u trenutku stjecanja eventualno preplaćenih iznosa nije bio nepošten. Slijedom svega navedenoga, tuženik predlaže tužbene zahtjeve odbiti kao neosnovane te potražuje naknadu parničnog troška pri čemu se posebno protivi zahtjevu tužitelja za naknadu troška podnošenja zahtjeva u mirnom postupku jer tužitelj ni sa čime ne dokazuje da je taj trošak nastao te na što se isti odnosi.

4. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 6- 81), u dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (stranica 151 i 152), u dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 18.4.2024. (stranica 193-200) kao i u dokumentaciju koju je punomoćnik tužitelja predao na ročištu 7.2.2025. (stranica 206 i 207), provedeno je financijsko vještačenje (stranica 212-221) te je saslušana svjedokinja BK (stranica 203), dok dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke nije proveden jer se je tužitelj u podnesku od 16.4.2025. (stranica 308) odrekao prava na svoje saslušanje.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

6. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je dana 21.5.2008. između tuženika, kao kreditora, i AK, kao korisnika kredita, sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu broj 7104175030 (stranica15-20, u daljnjem tekstu: Ugovor o namjenskom kreditu) temeljem kojega je istome odobren kredit u iznosu od 751.768,44 kn, dok je između istih ugovornih strana dana 26.6.2014. sklopljen Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 7106588112 (stranica 44-46 te 206 i 207, u daljnjem tekstu: Ugovor o nenamjenskom kreditu) temeljem kojega je tuženik tome korisniku kredita isplatio kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 30.000,00 eur obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate. Nadalje, nije sporno da je u čl. 2. predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza po tom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., ili da se ista utvrđuje kao 3-mjesečni EURIBOR uvećan za 2.00 p.p. u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Isto tako nije sporno da je u tom članku ugovora ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora. Konačno, nije sporno niti to da je u čl. 2. toč. e) predmetnog Ugovora o nenamjenskom kreditu ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora.

7. Sporno je, jesu li ovakve ugovorne odredbe protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske odnosno jesu li iste ništetne te je li slijedom toga tuženik u obvezi tužitelju isplatiti razliku plaćenih iznosa i prvotno ugovorenih iznosa do koje je došlo zbog promjene kamatne stope tijekom otplate kredita odobrenog AK temeljem predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu. Nadalje, sporno je i je li nepoštena, a slijedom toga ništetna, ugovorna odredba predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu kojom je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora kao i je li nepoštena, a slijedom toga i ništetna, ugovorna odredba predmetnog Ugovora o nenamjenskom kreditu kojom je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora. Sporna je i aktivna legitimacija tužitelja jer tuženik smatra da isti nije dokazao da upravo on nasljednik pokojnog korisnika predmetnih kredita, a sporno je i je li nastupila zastara utuženog potraživanja s obzirom na to da je tuženik istakao prigovor zastare. Konačno, sporno je i to je li HK bio potrošač te je li se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe.

7. Svjedokinja BK, majka tužitelja, u svom iskazu (stranica 203 i 204) navodi da je s pokojnim ocem tužitelja HK bila u braku do 2012., ali da je i nakon toga sve do njegove smrti s njime ostala u dobrim odnosima. Tvrdi da su joj poznate okolnosti sklapanja Ugovora o namjenskom kreditu od 21.5.2008. pa tako zna da mu je taj kredit odobren radi kupnje stana s time da je išla s njime u banku gdje je dogovarao uvjete kreditiranja. Pri tome tvrdi da nije bilo nikakvog pregovaranja jer mu je taj ugovor predočen kada je već bio pripremljen. Zna da je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, a da mu je zaposlenica tuženika rekla da to znači da se ista može mijenjati, ali da to neće biti ništa alarmantno s time da se kamatna stopa tako ugovara jer da tako rade sve banke. Stoga tvrdi da mu ista nije ništa pojašnjavala o čemu ovisi ta promjena odnosno zbog čega bi moglo doći do promjene kamatne stope. Zna da su u tom ugovoru ugovorene i neke naknade koje je njen suprug bio u obvezi platiti s time da mu je samo rečeno da se to mora platiti, ali mu se o tome nije ništa posebno pojašnjavalo u smislu zbog čega se to mora platiti i na što se točno te naknade odnose. Nadalje, navodi da joj je poznato da je njen bivši suprug 2014. sklopio Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu jer su mu bila potrebna sredstva za njegove osobne potrebe s time da o uvjetima odobravanja toga kredita nije upoznata jer tada više nisu bili u braku. Tvrdi da je njen bivši suprug umro 2015. te da je ostavinski postupak trajao više od dvije godine, a da je tužitelj u tom postupku utvrđen njegovim nasljednikom vezano za dugove iz ova oba ugovora o kreditu jer isti tada još nisu bili otplaćeni. Navodi da je upravo tužitelj ova oba kredita zatvorio isplatom 2018. nakon završetka ovog ostavinskog postupka i sudskog postupka u kojem je njoj sud odobrio da to učini u njegovo ime kao njegova skrbnica. Konačno, tvrdi da tužitelj nema neposrednih saznanja o sklapanju ovih ugovora jer je u vrijeme sklapanja Ugovora o namjenskom kreditu od 21.5.2008. imao samo 8 godina, dok je u vrijeme sklapanja Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu iz 2014. imao svega 14 godina.

8. Iskaz ove svjedokinje u kojem ista tvrdi da je tužitelj u ostavinskom postupku vođenom iza pokojnog AK utvrđen njegovim nasljednikom vezano za dugove iz ova oba ugovora o kreditu jer isti tada još nisu bili otplaćeni, sud je prihvatio kao istinit jer je uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj O-2844/17-53 od 16.11.2017. (stranica 195-200), koje je tužitelj dostavio uz podnesak od 18.4.2024., jasno vidljivo da je navedeni korisnik kredita HK umro **.**.2015. te da je u tom ostavinskom postupku utvrđeno da su njegovi nasljednici VK na temelju oporuke te ovdje tužitelj kao zakonski nasljednik s time da je između nasljednika postignut sporazum o preuzimanju dugova ostavitelja sukladno kojemu upravo ovdje tužitelj preuzima dug po računima u Zagrebačkoj banci d.d. broj 71003715433, 7104175030 i 7106588112, dakle i dug iz predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu i predmetnog Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu. Stoga ovaj sud smatra da je upravo tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe u ovom postupku kojom isti traži povrat preplaćenih iznosa odnosno neosnovano naplaćenih naknada zbog ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi.

9. Nadalje, iskaz ove svjedokinje prihvaćen je i u preostalom dijelu kao istinit jer je iznesen logično i uvjerljivo, a u kojem ista tvrdi:

- da su joj poznate okolnosti sklapanja Ugovora o namjenskom kreditu od 21.5.2008. pa da zna da nije bilo nikakvog pregovaranja jer je korisniku kredita taj ugovor predočen kada je već bio pripremljen;

- da zna da je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva te da je zaposlenica tuženika korisniku kredita rekla da to znači da se kamatna stopa može mijenjati, ali da to neće biti ništa alarmantno te da tako rade sve banke;

- da zaposlenica tuženika korisniku kredita nije ništa pojašnjavala o čemu ovisi promjena kamatne stope;

- da zna da su u tom ugovoru ugovorene i neke naknade koje je njen suprug bio u obvezi platiti s time da mu je samo rečeno da se to mora platiti, ali mu se o tome nije ništa posebno pojašnjavalo u smislu zbog čega se to mora platiti i na što se točno te naknade odnose;

- da joj je poznato da je njen bivši suprug 2014. sklopio Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu jer su mu bila potrebna sredstva za njegove osobne potrebe s time da o uvjetima odobravanja toga kredita nije upoznata jer tada više nisu bili u braku;

- da tužitelj nema neposrednih saznanja o sklapanju ovih ugovora jer je u vrijeme sklapanja Ugovora o namjenskom kreditu od 21.5.2008. imao samo 8 godina, dok je u vrijeme sklapanja Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu iz 2014. imao svega 14 godina.

10. Dakle, iz iskaza majke tužitelja, koja je ujedno njegova punomoćnica u ovome postupku te koja je u vrijeme trajanja ovih ugovornih odnosa bila skrbnica tužitelja jer je isti tada još bio maloljetan, jasno proizlazi da prednik tužitelja, kao korisnik kredita iz predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu, pri sklapanju toga ugovora sa zaposlenicima tuženika nije pregovarao niti o jednoj ugovornoj odredbi pa tako niti o spornim ugovornim odredbama vezanim uz promjenjivost kamatne stope na temelju jednostrane odluke tuženika te vezanim uz plaćanje bilo kakvih naknada i troškova u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora, a to nije niti mogao jer se je radilo o tipskom ugovoru. Osim toga, iz njenog iskaza jasno proizlazi da taj korisnik kredita nije bio upoznat s načinom formiranja kamatne stope odnosno o parametrima i metodama izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate jer mu to nitko tada nije objašnjavao pa je i iz toga jasno da se o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, nije pojedinačno pregovaralo radi čega prednik tužitelja postupajući s pažnjom prosječnog potrošača nije niti mogao očekivati da će tijekom otplate kredita doći do tako bitne promjene kamatne stope jer na takav rizik nije bila upozoren. Konačno, iz iskaza ove svjedokinje jasno proizlazi i to da predniku tužitelja nitko nije ništa posebno pojašnjavao zbog čega mora platiti ugovorene naknade i troškove niti na što se te naknade točno odnose.

11. Iako ova svjedokinja u svom iskazu navodi da nije upoznata s uvjetima odobravanja kredita iz predmetnog Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu jer tada više nije bila u braku s prednikom tužitelja, ovaj sud je već iz načina kako je isti sastavljen utvrdio da se također radi o tipskom ugovoru uz napomenu da tuženik, na kojem je u tom smislu teret dokaza u ovome postupku, ni sa čime nije dokazao da bi prednik tužitelja pregovarao odnosno mogao pregovarati o odredbi čl. 2. toč. e) toga ugovora kojom je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora.

12. S druge strane, kako svjedokinja BK u svom iskazu jasno navodi da ipak zna kako je predniku tužitelja ovim Ugovorom o gotovinskom nenamjenskom kreditu odobren kredit jer su mu bila potrebna sredstva za njegove osobne potrebe, što zna zato što su oni i nakon razvoda sve do njegove smrti 2015. ostali u dobrim odnosima, te kako je i uvidom u predmetni Ugovor o namjenskom kreditu te u predmetni Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu utvrđeno da je prednik tužitelja iste sklopio kao fizička osoba i to predmetni Ugovor o namjenskom kreditu radi kupnje stana, to sud nije prihvatio osnovanim navod tuženika da tužitelj nije dokazao da je njegov prednik bio potrošač odnosno da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe pa ukoliko tuženik tvrdi drugačije, tada je teret dokazivanja navedenih činjenica na njemu jer tužitelj niti ne može dokazivati takozvane negativne činjenice.

13. Prema odredbi čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, u daljnjem tekstu: ZZP/07), važećeg u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu, kao i prema odredbi čl. 52. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, u daljnjem tekstu: ZZP/14), važećeg u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu, proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive, a uvidom u sporne odredbe čl. 2. predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza po tom ugovoru promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika te da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora kao i uvidom u odredbu čl. 2. toč. e) predmetnog Ugovora o nenamjenskom kreditu kojom je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora, utvrđeno je da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koje odredbe su, prema stavu ovoga suda, lako uočljive, ali nerazumljive i nedorečene, a time i nejasne radi čega je dopušteno ocjenjivati jesu li iste nepoštene.

14. Temeljem odredbi čl. 96. st. 1. i 2. ZZP/07 te čl. 49. st. 1. i 2. ZZP/14 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a u konkretnom slučaju se radi upravo o takvim tipskim ugovorima opisanim u čl. 295. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) u kojem je navedeno da su opći uvjeti ugovora one ugovorne odredbe koje su sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Osim toga je odredbama čl. 96. st. 3. ZZP/07 te čl. 49. st. 3. ZZP/14 propisano da ako se je pojedinačno i pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe toga ugovora ocijene nepoštenima. Nadalje, odredbom čl. 97. ZZP/07 te čl. 50. ZZP/14 propisane su ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenima uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 96. ZZP/07 te čl. 49. ZZP/14, a to su, između ostalih: odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga, odredba kojom se cijena robe ili usluge utvrđuje u vrijeme isporuke robe odnosno pružanja usluge ili odredba kojom se trgov- cu dopušta povećanje cijene, u oba slučaja ne priznajući pritom potrošaču pravo na raskid ugovora ako je stvarna cijena znatno viša od cijene dogovorene u vrijeme sklapanja ugovora.

15. Imajući u vidu, između ostaloga, sadržaj sporne ugovorne odredbe kojom je nedvojbeno određeno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci kreditora pri čemu nisu određeni kriteriji koje će isti pri donošenju navedene odluke primijeniti niti koji su parametri za donošenje takve odluke, a radi se o bitnom sastojku predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu koji na taj način ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a bez za prednika tužitelja precizno određenih uvjeta za koju se veže promjena kamatne stope, ovaj sud smatra da ovakva odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu prednika tužitelja jer dovodi do situacije da tuženik, kao vjerovnik, jednostrano određuje obvezu dužnika, koja promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih jasnih kriterija. Naime, tuženik je ovakvom odredbom potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO-a kojom je propisano da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, kao i suprotno odredbi čl. 269. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da činidba mora biti određena ili barem odrediva, čime je ovakva odredba nedvojbeno protivna načelu savjesnosti i poštenja, dakle, odredbi čl. 4. ZOO-a jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg korisnik kredita ima obvezu vratiti kreditoru, a time i cijena.

16. Pri tome se, vezano uz navod tuženika da je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima pa da stoga nije postupao nedopušteno, ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke Rev 953/2020 od 11.1.2023. prema kojemu se ugovorna odredba o promjeni kamatne stope sukladno odluci banke smatra nedovoljno određenom i preciznom neovisno o tome što do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 143/13), koji se primjenjuje od 1.1.2014., nije postojala zakonska obveza izmjena ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti.

17. Kako je odredbama čl. 102. ZZP/07 te čl. 55. ZZP/14 propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna s time da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, to temeljem odredbe čl. 324. st. 1. ZOO-a predmetni Ugovor o namjenskom kreditu te predmetni Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu u navedenom dijelu nema učinak pa kako je sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, to je tuženik, s obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost odredbe čl. 2. predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi te o plaćanju naknada i troškova u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora, kao i s obzirom na utvrđenu ništetnost odredbe čl. 2.e) predmetnog Ugovora o nenamjenskom kreditu kojom je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora, dužan tužitelju, kao pravnom slijedniku korisnika ovih kredita, vratiti preplaćene kamate kao i tako ugovorene naknade pri čemu je sud imao u vidu da dio odredbe čl. 2. predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu kojim je ugovorena početna kamatna stopa od 6,20% godišnje nije utvrđen ništetnim pa je stoga ova preplata utvrđena u odnosu na tako ugovorenu kamatnu stopu.

18. Slijedom navedenoga, utvrđena je obveza tuženika da tužitelju temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a vrati iznose koji je temeljem takvih ništetnih ugovornih odredbi primio zbog stjecanja bez osnove, a sve iz razloga što su se u konkretnom slučaju korisniku kredita morali na transparentan način objasniti razlozi i pojedinosti mehanizama promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, a isto tako su mu se morali na transparentan način objasniti razlozi plaćanja navedenih naknada i troškova te zašto iznose toliko koliko mu je naplaćeno i na što se te naknade točno odnose. Pri tome se napominje da navedeno nije vidljivo niti iz dokumentacije koju je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu (stranica 151 i 152) za koju tvrdi da se radi o izvatku iz Upute službenicima za odobravanje kredita građanima te da je iz navedenoga vidljivo da je prednik tužitelja prije sklapanja ugovora bio svjestan ekonomskih posljedica vezano uz ugovaranje odredbe kojom se utvrđuje njegova obveza za plaćanjem naknade.

19. Sud je odbio tuženikov prigovor zastare utuženog potraživanja imajući u vidu da prema zauzetom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30.1.2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora pa kako je ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu te Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu u konkretnom slučaju ustanovljena tek ovom presudom, to opći zastarni rok od pet godina, koji se u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 225. ZOO-a, nije još niti počeo teći.

20. Provedenim vještačenjem po Darku Prpiću, stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i vrijednosne papire (stranica 212-221), utvrđeno je da ukupna razlika između iznosa stvarno plaćenih anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa temeljem predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu u odnosu na iznose anuiteta prema početnom otplatnom planu iznosi 2.459,91 eur za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos, dok ukupna razlika između iznosa stvarno plaćenih anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose anuiteta prema početnom otplatnom planu iznosi 637,60 eur za anuitete za koje je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos pri čemu su pojedini mjesečni anuiteti zajedno sa datumom njihovog dospijeća i plaćanja prikazani u posebnim tablicama.

21. Ovakav nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan uz napomenu da je tužitelj u cijelosti prihvatio ovakav izračun vještaka te je sukladno tome nalazu i mišljenju specificirao tužbeni zahtjev u podnesku od 11.4.2025. (stranica 226-232), dok je tuženik u podnesku od 15.4.2025. (stranica 252-256) istakao da ne prigovara samom matematičkom izračunu vještaka, ali da i dalje osporava osnovu potraživanja tužitelja iz razloga koje je iznio u dosadašnjem tijeku postupka uz napomenu da je tek u tom podnesku naveo da bi sud, ukoliko nađe tužbeni zahtjev osnovanim, bio dužan uzeti u obzir i iznose odnosno razdoblja kada su plaćeni manji anuiteti zbog primjene niže kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu.

22. Međutim, sud ovakve navode tuženika nije uzeo u obzir ne samo zato što tuženik u tom smislu do zaključenja prethodnog postupka nije istakao prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev, već i zato što se u konkretnom slučaju ne radi o iznosima koje je prednik tužitelja od njega primio na temelju ništetne odredbe pa da bi mu ih temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a bio dužan vratiti, nego se radi o iznosima za koje je tuženik tome korisniku kredita dug otpustio na temelju nepoštenih, a time i ništetnih ugovornih odredbi.

23. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci pod točkom I. odnosno tužitelju je temeljem stjecanja bez osnova zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi dosuđen iznos od 2.459,91 eur sukladno utvrđenju iz provedenog financijskog vještačenja jer je upravo to zbroj svih mjesečnih preplaćenih iznosa, dok je pod točkama II. do V. izreke tuženiku naloženo da mu plati iznos od 53,08 eur zajedno sa zateznom kamatom od 29.5.2008. do isplate, iznos od 63,70 eur zajedno sa zateznom kamatom od 18.10.2011. do isplate, iznos od 66,36 eur zajedno sa zateznom kamatom od 21.11.2011. do isplate te iznos od 132,72 eur zajedno sa zateznom kamatom od 26.6.2014. do isplate, a sve zbog toga što su navedeni iznosi predniku tužitelja naplaćeni također temeljem utvrđene ništetnosti ugovornih odredbi i to čl. 2. predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu i čl. 2.e) predmetnog Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu. Tužitelju je priznato pravo na zatezne kamate od svake pojedine uplate do isplate temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, imajući pri tome u vidu da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj. Pri tome se napominje da je tuženik na ročištu 7.2.2025. (stranica 204) naveo da ne osporava vjerodostojnost potvrda od 3.1.2024. (stranica 35 i 47) u smislu iznosa navedenih naknada koje su naplaćene predniku tužitelja te u smislu datuma kada su ove naknade naplaćene, a iz navedenih potvrda je razvidno da su predniku tužitelja navedene naknade naplaćene upravo u iznosima u kojima ih tužitelj potražuje u dane od kojih isti potražuje zatezne kamate na tako naplaćene iznose.

24. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a isti se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23) i to temeljem Tbr. 7. toč. 1. za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podnesaka od 18.4.2024. i 11.4.2025. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 4. za sastav podneska od 27.3.2024. u iznosu od 50,00 eur (25 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 26.9.2024., 7.2.2025. i 3.7.2025. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 36. toč. 3. za sastav dopisa od 30.11.2023. upućenog tuženiku odnosno radi pribave potrebne dokumentacije od tuženika u iznosu od 50,00 eur (25 bodova x 2,00 eur) što daje iznos od 1.300,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 325,00 eur, dok trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi zatraženih 33,27 eur, a trošak sudske pristojbe na presudu iznosi zatraženih 72,00 eur pa sveukupan parnični trošak tužitelja iznosi 1.730,27 eur koliko je tuženiku pod točkom VI. izreke i naloženo da mu nadoknadi.

25. Pri tome tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 16.4.2025. jer isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka imajući u vidu da se tužitelj u tome podnesku samo očituje na navode tuženika iz podneska od 15.4.2025., iako je navedeno mogao učiniti na ročištu 3.7.2025. kao i imajući u vidu da je tužitelj tek u tome podnesku naveo da se odriče prava na svoje saslušanje, iako je sukladno raspravnom rješenju od 7.2.2025. na ovakvo očitovanje pozvan najkasnije nakon provedenog financijskog vještačenja pa je takav navod mogao/trebao iznijeti u svom prethodnom podnesku od 11.4.2025. za čiji sastav mu je priznat trošak.

26. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je priznato pravo na zatezne kamate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a od 28.8.2025. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate.

27. Tužitelju su sve zatezne kamate dosuđene po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 28. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

- punomoćnici tužitelja

- punomoćnicima tuženika