REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

POVRV-535/2025-3

(raniji broj: Povrv-972/2024)

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Tini Šimović, na prijedlog sudske savjetnice Snježane Hrubec Totić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski Telekom d.d., OIB: 81793146560, Zagreb, Radnička cesta 21, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Mičić, odvjetnica u Odvjetničko društvo Hanžeković i partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22, protiv tuženika MARKOT.TEL d.o.o., OIB: 04913787667, Zagreb, Kovinska ulica 4A, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Reljkovićeva 6, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 17. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 28. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Lade Škaričić- Sinčić, Zagreb, Gajeva 2, posl. br. Ovrv-15415/2012 od 18. svibnja 2012. te se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.254,21 EUR (slovima: jednu tisuću dvije stotine pedeset četiri eura i dvadeset jedan cent)

- zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 627,61 EUR od 16. rujna 2011. do 13. travnja 2012., a na iznos od 626,60 EUR od 16. listopada 2011. do 13. travnja 2012., a iznose 80,82 EUR,

- kao i daljnje zatezne kamate koje na iznos od 1.254,21 EUR teku od 14. travnja 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- te troškove ovršnog postupka u iznosu od 179,18 EUR (slovima: stotinu sedamdeset devet eura i osamnaest centi),

sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Lade Škaričić- Sinčić, Zagreb, Gajeva 2, posl. br. Ovrv-15415/2012 od 18. svibnja 2012. u dijelu kojim se nalaže isplata iznosa od 120,00 EUR na ime ovršnih troškova te se u ovom dijelu tužiteljev tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 515,63 EUR (slovima: pet stotina petnaest eura i šezdeset tri centa) zajedno sa zateznim kamatama od 28. kolovoza 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 734,37 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 28. kolovoza 2025. do isplate.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 28. kolovoza 2025. do isplate.

Obrazloženje

1./ Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Lade Škaričić- Sinčić, Zagreb, Gajeva 2, posl. br. Ovrv-15415/2012 od 18. svibnja 2012., nakon kojeg je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog smatra tužbom, a prigovor odgovorom na tužbu. Postupak se isprva vodio pod posl.br. Povrv-1053/2013 u odnosu na ISKON INTERNET d.d. kao ranije označenog tužitelja, a prekinut je najprije rješenjem ovog suda posl.br. Povrv-1053/2013-5 od 21. studenoga 2014. (list 32. spisa), kojim je utvrđeno da je postupak prekinut na dan 22. siječnja 2013. uslijed otvaranja postupka predstečajne nagodbe nad tuženikom. Predmetni postupak je nastavljen rješenjem od 11. srpnja 2024. (list 36.-38. spisa), na prijedlog ranije naznačenog tužitelja ISKON INTERNET d.d. od 25. studenoga 2022. (list 33. spisa), a sve zbog obustave postupka predstečajne nagodbe nad tuženikom (rješenje FINA-e od 16. lipnja 2015.). Konačno, postupak je prekinut u odnosu na ranije označenog tužitelja ISKON INTERNET d.d. te nastavljen u odnosu na njegovog sveopćeg pravnog sljednika- ovdje tužitelja Hrvatski Telekom d.d., i to sve rješenjem od 7. svibnja 2025. (list 72.-73. spisa).

2./ U odgovoru na tužbu (list 5. spisa) u bitnome se osporava osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, dok podneskom od 3. travnja 2025. (list 44. spisa) tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja te prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da u utuženom razdoblju tuženik nije bio u ikakvom ugovornom odnosu s tužiteljem. Nadalje navodi da je dopisom od 30. kolovoza 2011. tuženik otkazao uslugu ˝Stalna veza Optika 2mbps – Markot.tel˝ s danom 31. kolovoza 2011. te zamolio da se provede otkaz odnosno deaktivacija usluge. Nadalje, tuženik navodi da je dopisom od 27. prosinca 2011. vratio neosnovano izdane račune za rujan, listopad i studeni 2011., a sve s obzirom da je uslugu uredno otkazao s danom 31. kolovoza 2011. te da više nije bio korisnik usluge.

3./ Podneskom od 8. travnja 2025. (list 61. -64. spisa) tužitelj izlaže o ugovornom odnosu koji je postojao između njegovog prednika i tuženika, a trajao je od 2005. do kraja rujna 2011., i to temeljem dva ugovora- Ugovora br. 0371-SV/05 i Ugovora br. 0848-SV/08, dok osnovu tužbe veže uz potonji ugovor sklopljen 21. siječnja 2008. na temelju kojeg su tuženiku izdani računi za telekomunikacijske usluge, i to rn br. 201108-184678-4889260 za kolovoz 2011. u iznosu od 627,61 EUR te rn br. 201109- 184678-6219383 za rujan 2011. u iznosu od 626,60 EUR. Navodi da je tuženik zahtijevao raskid navedenog ugovora dopisom od 30. kolovoza 2011. te da je deaktivacija usluge i raskid ugovora izvršen po proteku otkaznog roka od 30 dana, dakle da je usluga bila aktivna do kraja rujna 2011.

4./ U podnesku od 15. travnja 2025. (list 70. i 71. spisa) tuženik u bitnome ostaje kod prigovora iz podneska od 3. travnja 2025. ističući dodatno prigovor zastare. Ujedno navodi da je zastara naročito nastupila u odnosu na zatezne kamate pri čemu tuženik smatra da tužitelj nema ni osnove tražiti zatezne kamate koje bi tekle za vrijeme trajanja postupka predstečajne nagodbe nad tuženikom. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 7. svibnja 2025. (list 76. i 77. spisa) punomoćnik tuženika nadopunjuje gore navedeni podnesak navodima da tuženik nije raskinuo predmetni ugovor iz 2008. da bi se primjenjivao otkazni rok od 30 dana sukladno čl. 11. istog ugovora, već je tuženik dopisom od 30. kolovoza 2011. otkazao ugovor jednostranom izjavom volje sa trenutnim učinkom na dan 30. kolovoza 2011.

5./ Tijekom postupka izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: Ugovor br. 0371-SV/05 o pružanju usluge stalne Internet veze od 5. prosinca 2005. i Uvjeti održavanja (list 14.-17. spisa), Ugovor br. 0848-SV/08 o pružanju usluge stalne Internet veze od 21. siječnja 2008. i Uvjeti održavanja (list 18. -23. spisa), račun telekomunikacijskih usluga za 8/2011 br. 201108-184678-4889260 s dospijećem plaćanja 15. rujna 2011. (list 24. spisa), račun telekomunikacijskih usluga za 9/2011 br. 201109-184678-6219383 s dospijećem plaćanja 15. listopada 2011. (list 25. spisa), Uvjeti korištenja Iskon-Internet usluga (list 26. i 27. spisa), dopisi tuženika upućeni ISKON INTERNET d.d. od 30. kolovoza 2011. i 27. prosinca 2011. (list 47. i 48. spisa), specifikacija obračuna kamata (list 69. spisa). Izveden je dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika TB i svjedoka ŽB.

6./ Na temelju ocjene provedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje u tekstu: ZPP), sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan u pogledu glavnog potraživanja i djelomično osnovan u pogledu sporednih traženja (troškova ovršnog postupka).

7./ Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 1.254,21 EUR EUR kao dug po računima br. 201108-184678-4889260 i br. 2011091846786219383, izdanima za telekomunikacijske usluge zajedno sa zateznim kamatama.

8./ Između stranaka su sporni aktivna i pasivna legitimacija, osnov i visina tužbenog zahtjeva, tijek zateznih kamata zbog vođenja predstečajnog postupka nad tuženikom, troškovi ovršnog postupka te je sporno je li u odnosu na predmetno potraživanje nastupila zastara na koju ukazuje tuženik. Nadalje, nejasna je odredba čl. 11. st. 1. Ugovora br. 0848-SV/08 glede pravnog termina koji upućuje na prestanak obveza (´raskid uz ugovoreni otkazni rok´), a koju je potrebno protumačiti kako bi se konačno utvrdio dan prestanka obveza iz predmetnog ugovora.

9./ Glede sporne aktivne legitimacije treba navesti da iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za društvo ISKON INTERNET d.d. proizlazi da je navedeno društvo pripojeno društvu tužitelja te brisano iz sudskog registra 16. travnja 2024. , dok je upis pripajanja izvršen i u sudskom registru za društvo preuzimatelja, ovdje tužitelja, i to dana 2. siječnja 2024., kako to proizlazi iz izvatka iz sudskog registra za to društvo. Upravo tim upisom imovina pripojenog društva ISKON INTERNET d.d. prešla je na društvo preuzimatelja, ovdje tužitelja, kao sveopćeg pravnog sljednika pripojenog društva, sve sukladno odredbi čl. 541. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine br. 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, 34/2022, 114/2022, 18/2023, 130/2023, 136/2024). Imajući u vidu da je tuženik sklopio predmetni dvostrano-obvezni ugovor s ISKON INTERNET d.d., a da je potom sveopćim pravnim sljedništvom na tužitelja prešla sva imovina ISKON INTERNET d.d., pa tako i pravo na naplatu predmetnog potraživanja, nedvojbeno je da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati isplatu utuženog iznosa.

10./ Iako tuženik osporava pasivnu legitimaciju i osnov tužbe, stav je ovog suda, a s obzirom na sadržaj spisu priležeće dokumentacije, kao i navode tuženika tijekom postupka da je ugovor otkazao s trenutnim učinkom, da je tuženik (konkludentno) priznao osnov tužbe u vidu predmetnog ugovora od 21. siječnja 2008., a time i pasivnu legitimaciju. Stoga ovaj sud osporavanje pasivne legitimacije i osnove tužbe koje tuženik ističe u podnescima od 3. travnja 2025. i 15. travnja 2025., smatra paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka.

11./ S obzirom na navode tuženika o nepostojanju relevantne dokumentacije u spisu, sud upućuje da je iz povratnice (spojene s listom 26. spisa) razvidno da je tuženiku 17. ožujka 2014. uručen podnesak tužitelja od 30. rujna 2013. zajedno sa prilozima koje čini dokumentacija na kojoj tužitelj temelji osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Međutim, zbog tuženikovog navoda o nepostojanju relevantne dokumentacije, imajući u vidu trajanje ovog spora, navedena dokumentacija priložena podnesku tužitelja od 30. rujna 2013. je ponovno uručena tuženiku putem njegovog sadašnjeg punomoćnika i to na ročištu održanom 7. svibnja 2025. (list 14. -26. spisa). Stoga se netočnim, a time i neosnovanim, utvrđuju i navodi tuženika o nepostojanju relevantne dokumentacije u spisu.

12./ Uvidom u Ugovor o pružanju stalne Internet veze br. 0848-SV/08 od 21. siječnja 2008. (list 18.-23. spisa, dalje u tekstu: ugovor) utvrđuje se da je isti sklopljen između tuženika i prednika tužitelja ISKON Internet d.d., dok je predmet ugovora pružanje usluge stalne Internet veze na lokaciji tuženika, te usluge najma i održavanja usmjerivača Cisco 1841, u svrhu ostvarivanja takve veze. Njegovim sklapanjem prestao je pravno važiti ranije sklopljeni Ugovor br. 0371-SV-05 od 5. prosinca 2005.

13./ Predmetnim ugovorom tuženik se obvezao plaćati mjesečnu naknadu za uslugu prednika tužitelja u iznosu od 503,02 EUR (ranije 3.790,00 kn) uvećano za PDV, a koja dospijeva do petnaestog dana u mjesecu, za tekući mjesec, dok je za zakašnjele uplate ugovoreno da će se zaračunati zakonske zatezne kamate (čl. 3. ugovora).

14./ Utvrđuje se da su račun br. 201108-184678-4889260 od 31. kolovoza 2011. (list 24. spisa), s dospijećem plaćanja 15. rujna 2011. te račun br. 201109-184678-6219383 od 30. rujna 2011. (list 25. spisa), s dospijećem plaćanja 15. listopada 2011., izdani od strane prednika tužitelja za ugovorene usluge, a kojima je ujedno i uglavičena zatezna kamata, sve sukladno citiranom čl. 3. ugovora.

15./ Po ocjeni ovog suda logični su i uvjerljivi navodi zastupnika po zakonu tuženika TB koji je u bitnom iskazao (list 76. i 77. spisa) da je posljednji račun tuženik vjerojatno platio za uslugu pruženu u srpnju 2011., a ukoliko je tome tako, naveo je kako je tuženiku prihvatljivo platiti račun za kolovoz 2011., ali ne i za rujan 2011., obzirom da je ugovor otkazan 30. kolovoza 2011.; da je tuženik s kvalitetom usluge bio zadovoljan, no da je angažirao novog providera samo zbog niže cijene; da je predmetni ugovor pročitao, ali mu nisu poznati detalji; da je oprema nakon otkaza ugovora bila spremna za preuzimanje od dana otkaza te da nije korištena . Nadalje, uvjerljivi su i navodi svjedoka ŽB u dijelu u kojem u bitnom iskazuje da tuženik nije koristio ugovorenu uslugu i to od početka kolovoza 2011. jer je počeo koristiti uslugu novog operatera, a kad se tuženik uvjerio da je njihova usluga od novog operatera kvalitetna, tuženik je uputio predmetni dopis od 30. kolovoza 2011. (list 47. spisa) za kojeg se svjedok sjeća da ga je osobno sastavio, a potpisao ga je direktor tuženika. Međutim, nije logično da se svjedok sjeća kada je oprema točno preuzeta od strane (prednika) tužitelja, a s obzirom na vrijeme proteklo od preuzimanja opreme o kojem iskazuje (početak rujna 2011.) do saslušanja na ročištu 7. svibnja 2025., a pogotovo iz razloga što proizlaze u konkretnom slučaju okolnosti koje bi ukazivale da bi iskazivao neistinito jer bi kao osnivač odnosno član društva tuženika (što se utvrđuje uvidom u izvadak iz sudskog registra za tuženika) za ishod postupka mogao biti i osobno zainteresiran.

16./ Po shvaćanju ovog suda, tužitelj, s jedne strane, ukazuje da su ugovorne strane ugovorile otkazni rok od 30 dana koji je tekao od izjave tuženika o raskidu ugovora pa je deaktivaciju usluge i raskid ugovora izvršen po proteku otkaznog roka, dok tuženik, s druge strane, tvrdi da je ugovor otkazao jednostanom izjavom volje sa trenutnim učinkom na dan 30. kolovoza 2011. te da nakon otkaza ugovora tužiteljeve usluge nije koristio.

17./ Odredbom čl. 11. st. 1. predmetnog ugovora strane su se sporazumjele da ugovor ˝nije vremenski ograničen, a može se raskinuti izjavom naručitelja, uz otkazni rok od 30 dana i podmirenje svih dugovanja ili pisanom izjavom isporučitelja, uz otkazni rok od 60 dana. Za vrijeme trajanja otkaznog roka vrijede sve odredbe ugovora u njihovom punom obujmu.˝

18./ Najprije se ukazuje da je navedena formulacija ´raskida s otkaznim rokom iz cit. čl. 11. st. 1. ugovora nejasna u smislu odredbe čl. 320. ZOO. Naime, iz cjelokupnog sadržaja predmetnog ugovora jasno proizlazi da je ugovor pripremila i predložila jedna ugovorna strana i to prednik tužitelja ISKON d.d. kao isporučitelj usluge. Imajući u vidu suštinsku razliku u pravnim učincima ´otkaza´ kao redovitog načina prestanka trajnog obveznog odnosa, te ´otkaza s trenutnim učinkom´ (na kojeg u ovom predmetu ukazuje tuženik), te uz to (u pravnom smislu) nejasne formulacije ´raskida s otkaznim rokom´ (na kojeg upućuje tužitelj), sud pri tumačenju nejasne odredbe nije pristupao dogmatski. Drugim riječima, nejasnoća u pravnom terminu koji upućuje na prestanak obveza, prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju ne može pasti na teret tužitelja na način da se bez pravilnog tumačenja odmah prihvati tvrdnja tuženika o ugovorenoj mogućnosti ´otkazivanja s trenutnim učinkom´.

19./ Nakon što je pročitao sve odredbe predmetnog ugovora, a ne samo nejasnu odredbu, sud je najprije zaključio, imajući u vidu tuženikove navode o otkazu s trenutnim učinkom, da ugovorne strane nisu ugovorom odredile da će njihov obvezni odnos prestati čim se otkaz dostavi odnosno priopći drugoj strani (čl. 212. st. 5. ZOO - a). Sud je uzimajući u obzir i svrhu samog ugovora, kao i vrijeme njegovog trajanja, utvrdio da su ugovorne strane u konkretnom slučaju htjele vezati prestanak ugovorne obveze uz otkazni rok od 30 dana (za naručitelja) i 60 dana (za isporučitelja). Dakle, i prednik tužitelja i tuženik (naručitelj usluge)- koji se sada poziva na otkaz ´s trenutnim učinkom´, izrazili su volju, napose zbog svrhe predmetnog ugovora, da ugovorne obveze prestanu nakon proteka otkaznog roka. Stoga su vodeći se tim ciljem i ugovorili da za vrijeme trajanja otkaznog roka vrijede sve odredbe ugovora u njihovom punom obujmu (kako to proizlazi iz odredbe čl. 11. st. 1. ugovora).

20./ Slijedom navedenog, pravilna formulacija termina iz čl. 11. st. 1. predmetnog ugovora bila bi ´otkaz´, a ne ´raskid´, jer je termin ´raskida ugovora s otkaznim rokom´ u pravnom smislu svakako pogrešna formulacija jer među razlozima koji opravdavaju raskid ugovora najčešće se pojavljuje neispunjenje ugovora, što ovdje nije slučaj. Za razliku od raskida ugovora, za otkaz nije potrebno navoditi nikakve razloge, niti ti razlozi uopće moraju postojati, jer otkaz ne predstavlja sankciju zbog povrede ugovora, već redoviti način prestanka obveznih odnosa kod kojih trajanje nije unaprijed određeno. Osim toga, odredbom čl. 11. st. 3. ugovora također se spominje termin ´raskid´ prije isteka 12 mjeseci, koji se u konkretnom slučaju također može poistovjetiti isključivo s terminom otkaza. Dakle, samo zbog pogrešnog navođenja termina ´raskid vezanom uz otkazni rok´ sud nije mogao dogmatski pristupiti kod primjene pravila ˝na teret protivne strane˝ iz čl. 320. st. 1. ZOO-a. Tim više, i sam tuženik upućuje na pravilan termin ´otkaza´ (uz (neosnovani) dodatak ´s trenutnim učinkom´). Naime, otkaz s trenutnim učinkom daje se kao sankcija u slučajevima neurednog ispunjenja obveza, što ovdje nije slučaj imajući u vidu iskaz zastupnika po zakonu tužitelja o pruženoj kvalitetnoj usluzi. Slijedom navedenog, tuženikovi navodi o otkazivanju s trenutnim učinkom utvrđuju se neosnovanima.

21./ Uvidom u dopis tuženika upućen ISKON INTERNET d.d. od 30. kolovoza 2011. (list 47. spisa) razvidno je da tuženik kao korisnik ugovorene usluge istu želi ˝deaktivirati i otkazati nakon 31. kolovoza 2011.˝, dok dopisom od 27. prosinca 2011. (list 48. spisa) vraća dio računa izdanih nakon otkazane usluge. Tuženik time obavještava isporučitelja da mu njegova usluga nakon 31. kolovoza više nije potrebna, no to ne znači da nije u obvezi poštivati otkazni rok od 30 dana . Stoga nije ni od utjecaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari iskaz zastupnika po zakonu tuženika u dijelu u kojem navodi da tuženik nije koristio uslugu u kolovozu i rujnu 2011. jer po naravi ugovora tuženik je imao tu mogućnost.

22./ S obzirom da je tuženik dopisom od 30. kolovoza 2011. otkazao predmetni ugovor na način kako je u samom dopisu naveo ˝nakon 31. kolovoza 2011˝, otkazni rok počeo je teći od 1. rujna 2011., a istekao je po proteku 30 dana, dakle 30. rujna 2011. kada prestaju sve obveze iz dvostrano obveznog predmetnog ugovora.

23./ U odnosu na tuženikov prigovor zastare potraživanja zbog proteka jednogodišnjeg roka od dospijeća, sud upućuje na odredbu čl. 228. st. 1. (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011) kojom je propisano da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Tužitelj (kao i njegov prednik u vrijeme podnošenja tužbe) i tuženik su trgovačka društva, dakle, trgovci po samom zakonu, sukladno odredbi čl. 3. st. 6. Zakona o trgovačkim društvima Narodne novine br. 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011) neovisno o tome obavljaju li gospodarsku ili neku drugu djelatnost. Kako je predmet ugovora pružanje usluge stalne Internet veze i plaćanje naknade za te usluge, radi se o ugovoru o prometu roba i usluga.

24./ Prijedlog za ovrhu podnesen je 15. svibnja 2012, kako to proizlazi iz prijedloga, dok je dospijeće tužiteljeve tražbine sud utvrdio iz predmetnih računa s obzirom na to da je u svakom računu naveden datum dospijeća. Tražbina iz računa br. 201108- 184678-4889260 dospjela je na plaćanje 15. rujna 2011., a tražbina iz računa br. 201109-184678-6219383 dospjela je 15. listopada 2011. Prema tome, u odnosu na sve utužene tražbine od dana njihova dospijeća pa do dana podnošenja prijedloga za ovrhu nije protekao trogodišnji zastarni rok iz citiranog čl. 228. st. 1. ZOO-a.

25./ Stoga se tuženikov prigovor zastare utvrđuje neosnovanim. U odnosu na njegovo pravno shvaćanje da je zastara naročito nastupila u odnosu na zatezne kamate, ovaj sud ističe, pozivom na čl. 223. ZOO-a da sporedne tražbine kao što su kamate zastarijevaju kad zastari glavna tražbina. S obzirom da glavna tražbina u konkretnom slučaju nije zastarjela, nisu zastarjele niti kamate.

26./ Vezano uz daljnji stav tuženika da tužitelj nema ni osnove tražiti zatezne kamate dok je bio u tijeku postupak predstečajne nagodbe nad tuženikom, sud ukazuje da je u vrijeme otvaranja postupka predstečajne nagodbe nad tuženikom , kao i u vrijeme njegove obustave, dakle vremenskom razdoblju od 22. siječnja 2013. do 16. lipnja 2015., za ovo pravno pitanje bila relevantna (tada važeća) odredba čl. 80. st. 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine br. 108/2012, 144/2012, 81/2013, 112/2013, 121/2013, dalje: ZFPPN). Navedenom odredbom bilo je propisano da kamate ne teku od dana otvaranja postupka predstečajne nagodbe pa do dana pravomoćnosti rješenja kojim se odobrava sklopljena predstečajna nagodba. Kako u konkretnom predstečajnom postupku nije doneseno rješenje iz citirane odredbe čl. 80. st. 3. ZFPPN-a, već rješenje o obustavi postupka, ta zakonska odredba nije primjenjiva u predmetnom slučaju. Stoga se i tuženikovi navodi o neosnovanosti potraživanja kamata koje teku za vrijeme trajanja postupka predstečajne nagodbe utvrđuju neosnovanima.

27./ Imajući u vidu da je tužitelj osnovanost svojih tvrdnji potkrijepio priloženim ispravama, a da je tuženikove prigovore sud utvrdio neosnovanima, osim onih koji se odnose na nepostojeće troškove ovršnog postupka (v. toč. 30. obrazloženja), tuženik je pozivom na čl. 9. ZOO-a dužan ispuniti obvezu preuzetu predmetnim ugovorom. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP -a, platni nalog je djelomično održan na snazi i to u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.254,21 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama (čl. 29. st. 2. ZOO-a), a u kojem dijelu je tužiteljev zahtjev utvrđen osnovanim te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

28./ Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate, dok je odredbom čl. 183. st. 1. istog Zakona propisano da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Rok za ispunjenje obveze određen je u ovom slučaju na utuženim računima. Na ovaj način određeno dospijeća tražbine sukladno je odredbi čl. 173. st. 1. ZOO-a pa stoga tužitelju pripada i pravo na zatezne kamate počevši od dana nakon dospijeća računa do isplate, dok je stopa zatezne kamate određena na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

29./ U odnosu na troškove ovršnog postupka kako su oni određeni rješenjem o ovrsi, pravilno tuženik upućuje da je (dio troškova) neosnovano odmjeren. Naime, tužitelju je, na temelju odredbe čl. 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/21., 18/22., 154/22.), priznat trošak javnobilježničke nagrade (+ pdv) u iznosu od 54,75 EUR te odvjetnički trošak za sastav prijedloga za ovrhu sukladno T.br 11.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23), u ukupnom iznosu od 124,43 EUR, što sveukupno iznosi 179,18 EUR. Odluka o zateznim kamatama na troškove ovršnog postupka temelji se na odredbi čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.), dok je stopa zateznih kamata utvrđena na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog je održan na snazi u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 179,18 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama počevši od donošenja rješenja o ovrsi do isplate , po stopi mjerodavnoj za ostale odnose (čl. 29. st. 2. ZOO).

30./ Vezano uz ostale troškove ovršnog postupka koji se ne navode pod t. 29. obrazloženja, a popisani su u prijedlogu za ovrhu (troškovi klauzula, materijalni troškovi, sastav prijedloga za provedbu daljnjim sudionicima u postupku ovrhe i trošak dostave) te određeni rješenjem o ovrsi, za navesti je da takvi troškovi nisu nastali ili u sudskom spisu ne postoji dokaz o njihovom nastanku, stoga ih sud tužitelju u parničnom postupku nije priznao. Slijedom svega navedenog, sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, odlučeno je kao pod t. II. izreke presude.

31./ S obzirom da je tužitelj uspio u cijelosti u pogledu glavnog potraživanja, dok nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na sporedna traženja (troškove ovršnog postupka), tuženik mu je dužan nadoknaditi troškove parničnog postupka u cijelosti.

32./ Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. i čl. 164. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, u granicama zahtjeva istaknutog u troškovniku (list 88.-89. spisa), prema vrijednosti predmeta spora: 1.254,21 EUR- ranije iznos 9.449,84 kn naznačen u tužbi), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje Tarifa) pa je tužitelju priznat trošak sastava podneska od 30. rujna 2013. u iznosu od 37,50 EUR (Tbr. 8.4. Tarife); zastupanje na ročištu dana 9. travnja 2025. u iznosu od 75,00 EUR (Tbr. 9.2. Tarife) kao i trošak zastupanja na ročištima 17. svibnja 2025. i 17. srpnja 2025. u iznosu od 150,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9.1. Tarife), što ukupno iznosi 412,50 EUR, uvećano za PDV (25%) u iznosu od 103,13 EUR (Tbr. 46. Tarife), odnosno tužitelju je priznat sveukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 515,63 EUR. Stoga je odlučeno kao pod t. III. izreke presude.

33./ Tužitelju nisu priznati troškovi parničnog postupka u iznosu koji prelazi iznos dosuđenih troškova iz točke 32. obrazloženja. Nisu mu priznati troškovi za sastav podneska od 30. rujna 2013. preko iznosa od 37,50 EUR do zatraženih 200,00 EUR jer se sadržajno ne radi o obrazloženom podnesku, već o podnesku za čiji sastav odvjetniku sukladno Tbr. 8.4. Tarife pripada 25% nagrade iz Tbr.7.1. Tarife. Nadalje, nije mu priznat trošak sastava podneska od 8. travnja 2025. jer je navedeni podnesak dostavljen sudu jedan dan prije održavanja ročišta odnosno nije bio dostavljen najkasnije osam dana prije ročišta na kojem bi se raspravio. Navode iz podneska tužitelj je po punomoćniku mogao izložiti i na samom ročištu 9. travnja 2025. za čiji pristup mu je trošak priznat kao u t. 31. obrazloženja. Tužitelju nije priznat niti trošak pristupa na ročište 9. travnja 2025. preko iznosa od 75,00 EUR do zatraženih 200,00 EUR jer se na navedenom ročištu raspravljalo o procesnim pitanjima, a ne o glavnoj stvari, stoga za takvo ročište odvjetniku pripada samo 50% nagrade iz Tbr. 7.1. Tarife, a sukladno Tbr. 9.2. Tarife. Konačno, tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište 7. svibnja 2025. i 17. srpnja 2025. preko iznosa od 150,00 EUR za svako ročište do zatraženih 200,00 EUR za svako ročište. Stoga je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 734,37 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 28. kolovoza 2025. do isplate odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao pod t. IV. izreke.

34./ Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok se odredba o stopi zatezne kamate temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, pa su tuženiku priznate zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak od dana 28. kolovoza 2025. kao dana donošenja ove odluke pa do isplate, po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose. Stoga je odlučeno kao pod t. III. izreke presude.

35./ Tuženiku, jer je izgubio parnicu u većem dijelu odnosno uspio je osporiti razmjerno neznatni dio tužbenog zahtjeva, ne pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a). Stoga je odlučeno kao u t. V. izreke presude.

U Zagrebu 28. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Tina Šimović

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica:

Snježana Hrubec Totić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje).

Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).