REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P-2236/2022-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ici Škarpi, odvjetniku u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 2 A, protiv tuženika Eos Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Horvatova ulica 82, Zagreb, radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 15.srpnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ivana Bačića, odvjetnika u Splitu, i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 28.kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo kod Financijske Agencije dana 25.03.2022. na temelju zadužnice koju je tužitelj 05.09.2008. izdao Impuls Leasing d.o.o., a koja je zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika Borice Kovačević, OV-4929/08, Split 08.rujna 2008.

II. Dužan je tuženik Eox Matrix isplatiti tužitelju trošak parbenog ostupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe."

Obrazloženje

1.Kod ovog suda zaprimljena je 7.lipnja 2022. tužba u kojoj se navodi da je tuženik 25.ožujka 2022. na temelju zadužnice koju je tužitelj 05.rujna 2008. ispustio vjerovniku Impuls Leasing d.o.o., ovjerene kod javnog bilježnika Borice Kovačević pod brojem OV-4929/08, dana 08.rujna 2008. (nadalje:zadužnica), podnio Zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine (nadalje: Zahtjev), u ukupnom iznosu od 505,96 CHF kod Financijske Agencije. Uz Zahtjev tuženik je priložio specifikaciju u kojoj se u bitnom navodi da je tuženik temeljem Ugovora o cesiji zaključenog 15. svibnja 2017. s Impuls - Leasing d.o.o., postao zakoniti vlasnik dospjelih, a neplaćenih potraživanja za tužitelja kao ovršenika, te da je Dodatkom II. navedenom ugovoru Impuls-Leasing d.o.o. prenio na tuženika prava iz svih zadužnica. Slijedom navedenog tuženik je kao ovrhovoditelj u predmetnom Zahtjevu zahtijevao da FINA osnovu ponovno vrati u redoslijed naplate, i da FINA izvrši promjenu ovrhovoditelja. Zbog toga je tužitelj podnio ovom sudu pritužbu (podredno žalbu), u kojoj je istaknuo prigovor zbog žalbenih razloga u smislu odredbe čl. 210.st.2. OZ-a, koja upućuje na odgovarajuću primjenu odredbe čl.50. OZ/12. (u konkretnom slučaju st.1. t. 7. i 11.) Povodom navedene pritužbe/žalbe, tuženik je kao ovrhovoditelj u svom podnesku od 02. svibnja 2022. decidirano naveo da „je ovrhovoditelj kao novi vjerovnik inicirao novi postupak izravne naplate“. Zaključkom posl.br. Ovr-1268/2022 od 10. svibnja 2022. ovaj sud je postupio kao povodom prijedloga tužitelja kao ovršenika za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate, te je uputio tužitelja kao ovršenika da u roku od 15 dana pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja, radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate pokrenutom kod Financijske Agencije dana 25.ožujka 2022. na temelju zadužnice izdane od tužitelja (jamac platac), potvrđene kod javnog bilježnika Borice Kovačević iz Splita pod OV-OV-4929/08, a što tužitelj i čini podnošenjem predmetne tužbe. Tužitelj ističe da je prvotni postupak izravne naplate započet od strane Impuls Leasing d.o.o., koji je predmetnu zadužnicu podnio radi izravne naplate na FINA-u 01. srpnja 2011., da je tuženik postao vlasnik predmetnih potraživanja 15. svibnja 2017., kao i da je navedeni postupak izravne naplate ex lege okončan kada je FINA prestala s izvršavanjem po predmetnoj zadužnici dana 05. kolovoza 2018. Nadalje, navodi da ni izvorni ovrhovoditelj, a ni tuženik od 05. kolovoza 2018. pa do 25. ožujka 2022. nisu poduzeli ni jednu radnju protiv ovršenika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja predmetne tražbine, već je sporni postupak iniciran 25. ožujka 2022. kao novi postupak izravne naplate. Tužitelj pozivom na čl. 243.st.1. ZOO-a navodi da u slučaju kada je prvotni postupak okončan zbog uzroka koji se ne tiče biti stvari, prekid i računanje zastare ovisi o pravodobnoj aktivnosti vjerovnika nakon što je okončan prvotni postupak, jer ukoliko vjerovnik ponovno podnese tužbu u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe ,,smatra se da je zastara prekinuta prvom tužbom, pa argumentum a contrario, ukoliko vjerovnik ne podnese ponovno tužbu u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe, smatra se da zastara nije prekinuta prvom tužbom (zastara nije počela teći iznova). Dakle, “ratio legis” je da se s jedne strane onemogući višekratno prekidanje i računanje tijeka zastare iznova, ali i da se s druge strane zaštite isključivo aktivni i pravodobni vjerovnici. Međutim, budući je ovrhovoditelj bio više od tri godine pasivan, te je novi zahtjev za izravnu naplatu podnio 25. ožujka 2022. (dakle, ne u roku od tri mjeseca iz čl. 243. ZOO, već tri i po godine nakon okončanja prvotnog postupka), ovrhovoditelj se temeljem cit. zakonskih odredbi i sudske prakse ne može pozivati na činjenicu da je pokretanjem postupka izravne naplate 2011. u smislu odredbe čl. 241. ZOO došlo do prekida zastare jer dostavom zadužnice na FINA-u, ovrha nije dovršena, pa zastara ne počinje ponovno teći od dana okončanja tog postupka, već je zbog tuženikove pasivnosti zastara počela teći od dana pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave. S obzirom da je zadužnica koju je tužitelj ispustio vjerovniku Impuls Leasing d.o.o., ovjerena od strane javnog bilježnika 08.rujna 2008., nije solemnizirana, predmetna tražbina je sukladno čl. 225. ZOO zastarijevala za pet godina, te je zastara u predmetnom slučaju počela teći od dana pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave i nastupila je 08.rujna 2013., odnosno, znatno prije pokretanja predmetnog postupka izravne naplate (25.ožujka 2022.), pa je ispunjen zakonski uvjet iz čl. 210. st.2. Ovršnog zakona , u vezi s čl. 50.st.1.t.11. OZ, za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog nastupa zastare.

1.1. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će proglasiti nedopuštenim pljenidbu i prijenos sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo kod Financijske Agencije dana 25.ožujka 2022. na temelju zadužnice koju je tužitelj 05.rujna 2008. izdao Impuls Leasing d.o.o., a koja je zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika Borice Kovačević, OV-4929/08, Split 08.rujna 2008., te naložiti tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, s prijedlogom da se tužitelju naloži naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka. Tuženik je prije svega predložio da se ovom predmetu spoji 40-ak parničnih postupka koji su u tijeku između tužitelja i tuženika pred ovim sudom. U odnosu na predmet spora tuženik navodi da tužitelj u tužbi ne ističe razloge koje je isticao u pritužbi (žalbi) povodom koje je pokrenut postupak i povodom kojeg je u konačnici i upućen u parnicu. Predmetno postupanje, zajedno s pokretanjem 34 postupka o istoj stvari, ukazuje na to kako tužitelj obijesno i šikano iskorištava pravosudni sustav, unaprijed znajući da nema na zakonu utemeljenog razloga za njegove tvrdnje, a sve s ciljem odugovlačenja postupka, izbjegavanja svoje odgovornosti kao ovršenika i izravnim nanošenjem štete ovdje tuženiku. U konkretnom slučaju radi o postupku izravne naplate pred FINA-om na temelju zadužnice, koji postupak je reguliran odredbama članaka 209. i 210. OZ-a, dok je člankom 284. OZ-a reguliran postupak izvansudske ovrhe, na koji se ovršenik u svojoj žalbi pogrešno poziva. Budući da se u ovom predmetu radi o postupku izravne naplate, tuženik ističe da tužitelj nije ovlašten na podnošenje žalbe nakon proteka roka niti prijedloga za odgodu ovrhe, već samo na podnošenje prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedloga za odgodu izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, pa predlaže tužbu odbaciti. Tuženik navodi da tužitelj izmišlja zakonsku odredbu koja bi obvezivala tuženika da mora podnijeti tužbu (radnju) protiv ovršenika (u konkretnom slučaju tužitelja) u roku od tri mjeseca, te da je u konkretnom slučaju došlo do prekida zastare od trenutka pokretanja postupka izravne naplate, tj. podnošenjem zadužnice od strane prijašnjeg vjerovnika FINA-i dana 01. srpnja 2011., pa sve do isknjiženja koje se desilo tijekom kolovoza 2018. godine temeljem odredbe čl. 12. ZPONS-a, o čemu je i Vrhovni sud Republike Hrvatske donio mišljenje. Što se tiče prigovora zastare, tuženik da je podnošenjem zadužnice na naplatu dana 1. srpnja 2011. nastupio prekid zastare za cjelokupnu tražbinu koja je predmet ovog postupka. FINA je prestala sa postupanjem po zadužnici tijekom kolovoza 2018. godine temeljem odredbe članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18), koji zakon je stupio na snagu dana 4. kolovoza 2018. zbog nedostatka novčanih sredstava na računima tužitelja, odnosno zbog razloga koji leži isključivo na ovršeniku i na koji ovrhovoditelj (tuženik) nije imao nikakvog utjecaja, pa je zastara nakon prekida tada počela ponovno teći. Za kraj, tuženik ističe da u konkretnom slučaju nije došlo do promjene vjerovnika tijekom trajanja ovršnog postupka, već je ovrhovoditelj kao novi vjerovnik inicirao novi postupak izravne naplate, a za što mu nije potreban pristanak ovršenika. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbaciti tužbu, odnosno podredno odbiti tužbu radi proglašenje ovrhe nedopuštenom.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog FiINA-i 25.ožujka 2022., pritužbe/žalbe tužitelja kao ovršenika u predmetu ovog suda posl.br.Ovr-1268/2022, Rješenja i zaključka ovog suda posl.br.Ovr-1268/2022 od 10.svibnja 2022., dopisa -Dostave zadužnice na naplatu od 1.srpnja 2011., preslike Zadužnice ovjerene u potpisu od strane javnog bilježnika Borice Kovačevića iz Splita pod brojem OV-4929/2008 dana 8.rujna 2008., i presuda ovog suda posl.br.P-2240/2022 od 21.prosinca 2023., P-2013/2022 od 2.veljače 2024., i P-2188/2022 od 16.travnja 2022.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo kod Financijske agencije 25. ožujka 2022. na temelju zadužnice koju je tužitelj 5.rujna 2008. izdao tvrtki Impuls Leasing d.o.o., a koja je zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika Borice Kovačevića pod brojem OV-4929/2008. u Splitu 8.rujna 2008.

6. Između parničnih stranaka nije sporno:

- da je 5.rujna 2008. tužitelj u svojstvu jamca platca potpisao zadužnicu kojom odgovara za ispunjenje novčane tražbine u iznosu od 27.304,84 CHF, koje društvo Senex d.o.o. kao dužnik ima prema vjerovniku Impuls Leasingu d.o.o., te svih obveza koje proizlaze iz ili u vezi s Ugovorom o leasingu broj 01302 od 4.rujna 2008. sklopljenog između Impuls leasinga d.o.o. kao vjerovnika i Senex d.o.o. kao dužnika,

-da je potpis tužitelja na zadužnici ovjeren 8.rujna 2008. od strane javnog bilježnika Borice Kovačevića iz Splita pod brojem OV-4929/2008,

- da je Impuls Leasing d.o.o. dana 1. srpnja 2011. na temelju naprijed navedene zadužnice zatražio od FINA-e, pozivom na odredbu čl.125.st.5. Ovršnog zakona namirenje tražbine prenošenjem sredstava s računa dužnika na račun vjerovnika, odnosno pljenidbu novčanih sredstava ovdje tužitelja KJ po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama koje se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem u ukupnom iznosu od 3.738,88 kn (sada 496,23 EUR),

- da je između tuženika Eos Matrix d.o.o. i tvrtke Impuls Leasinga d.o.o. 15. svibnja 2017. zaključen ugovor o cesiji radi prijenosa dospjelih, a neplaćenih potraživanja prema tužitelju, a Dodatkom II. tom ugovoru i prava iz svih zadužnica, među kojima je i predmetno dugovanje po ugovoru br. 01302 od 4.rujna 2008.,

- da je postupak naplate započet 1. srpnja 2011. okončan kada je FINA prestala s izvršavanjem po predmetnoj zadužnici koja je predmet ovog postupka 5. kolovoza 2018., iz razloga insolventnosti dužnika, na temelju odredbe čl.12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, broj: 68/2018, dalje: ZOPNS),

- da je tuženik Eos Matrix d.o.o. kao ovrhovoditelj 25.ožujka 2022. podnio novi zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenika KJ, ovdje tužitelja, temeljem zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Borice Kovačevića pod brojem br. OV- 4929/2008 dana 8.rujna 2008.,

- da je Rješenjem ovog suda posl.br. Ovr-1268/2022 od 10. svibnja 2022. odbijen prijedlog ovršenika (ovdje tužitelja) za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika koja su zaplijenjena temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja podneseno kod FINA-e 25. ožujka 2022. temeljem zadužnice potvrđene kod javnog bilježnika Borice Kovačevića iz Splita br. OV-4929/2008 dana 8.rujna 2008.,

- da je Zaključkom Ovr-1260/2022 od 12. svibnja 2022. ovaj sud uputio ovršenika KJ da u roku 15 dana pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate, pokrenutog kod FINA-e 25. ožujka 2022. na temelju zadužnice izdane od KJ kao jamca platca ovjerene od strane javnog bilježnika Borice Kovačevića iz Splita pod brojem OV-4929/2008 dana 8.rujna 2008.

7. Međutim, sporno je da li je tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika temeljem zadužnice od 5.rujna 2008., ovjerene kod javnog bilježnika Borice Kovačevića br. OV-4929/2008 dana 8.rujna 2008., odnosno da li je potreban pristanak tužitelja za sklapanje ugovora o cesiji, te da li je nastupila zastara potraživanja koje je predmet ovrhe.

8. Odredbom čl.233. st. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, nadalje: ZOO), propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

9. Odredbom čl.241. ZOO-a propisano je da se zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

10. Odredbom čl.242. st.1. i 2. ZOO-a smatra se da prekid zastare nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo, odnosno ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.

11. Tužitelj tvrdi da se u konkretnom slučaju, u ovršnom postupku supsidijarno primjenjuju odredbe ZPP-a, te da je za promjenu ovrhovoditelja trebao pristanak ovršenika u smislu odredbe čl. 190. tog zakona. Međutim, predmetni ovršni postupak pokrenut je 25.ožujka 2022., a odredbom čl. 18. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 93/2014) koji je stupio na snagu 1. rujna 2014., omogućena je promjena ovrhovoditelja u ovršnom postupku bez pristanka ovršenika. Također, u prijelaznim i završnim odredbama čl. 44. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 73/2017, ZIDOZ/17), koji je stupio na snagu 3. kolovoza 2017., određeno je da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu tog zakona dovršiti primjenom odredbi OZ/12. Odredbom čl. 27. ZIDOZ/17 mijenjan je čl. 209. OZ/12 na način da čl. 209. st. 8. OZ/12 glasi: "Agencija će provesti ovrhu na zahtjev osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, odnosno protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik u slučaju iz čl. 32. st. 1. i 2. ovog Zakona.

12. Odredbom čl. 32. st. 1. OZ/12 između ostalog je propisano da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla.

13. Iz naprijed citiranih odredbi proizlazi kako ovrhovoditelju nije bio potreban pristanak ovršenika za provođenje postupka izravne naplate. Tuženik kao ovrhovoditelj postao je zakoniti vlasnik potraživanja koje se odnosi na dospjelo, a nepodmireno dugovanje društva Senex d.o.o. temeljem ugovora o cesiji od 15.svibnja 2017. sukladno odredbama čl. 80. -87. ZOO-a. Nesporno je kako je trgovačko društvo Senex d.o.o. s prednikom tuženika Impuls-leasing d.o.o. zaključilo ugovor o leasingu, te da je ovršenik (ovdje tužitelj) dao izjavu prema kojoj jamči kao jamac platac za obveze iz tog ugovora.

14. Kako je ovjerovljenom privatnom ispravom potraživanje s prethodnog vjerovnika prešlo na novog temeljem spomenutog ugovora o cesiji, to je tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten na pokretanje postupka izravne naplate u smislu naprijed citirane odredbe čl. 32. st. 1. OZ-a. U konkretnom slučaju ne radi se o promjeni vjerovnika tijekom trajanja ovršnog postupka, već je podnošenjem prijedloga za postupak izravne naplate od 25. ožujka 2022. iniciran novi postupak izravne naplate od strane novog vjerovnika, odnosno ovrhovoditelja, radi čega nije bio potreban pristanak tuženika (ovršenika) na promjenu ovrhovoditelja.

15. Ovršna isprava u konkretnom slučaju je zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika Borice Kovačevića pod OV-4929/2008 dana 8.rujna 2008., izdana od strane dužnika- tužitelja vjerovniku Impuls-leasing d.o.o., predniku sadašnjeg tuženika.

16. Na predmetnu ovršnu ispravu primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina, sukladno članku 225. ZOO-a, jer se radi o tražbini iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika. Naime, zadužnica je izdana prije 1. siječnja 2011., pa se primjenjuje Ovršni zakon ("Narodne novine", broj: 139/2010, u daljnjem tekstu: OZ). Sukladno odredbi članka 215. stavka 1. ZOO-a zastarni rok počinje teći prvoga dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

17. Naime, prestanak prisilne naplate, odnosno obustave izvansudske ovrhe posljedica je primjene članka 12. ZOPNS koji je stupio na snagu 4. kolovoza 2018. jer je tom odredbom propisano: „Ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti, dok je člankom 423. stavkom 1. ZOO propisano: „Ako je tužba protiv dužnika odbačena zbog nenadležnosti suda ili kojega drugog uzroka koji se ne tiče biti stvari, pa vjerovnik ponovno podnese tužbu u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe, smatra se da je zastara prekinuta prvom tužbom.“.

18. U konkretnom slučaju obustava izvansudske ovrhe je posljedica nastupa pretpostavki propisanih odredbom članka 12. stavka 1. ZOPNS-a, pa se stoga ne može ta situacija poistovjetiti s odbačajem tužbe zbog nenadležnosti suda ili kojega drugog uzroka koji se ne tiče biti stvari. Navedena situacija bila bi usporediva sa situacijom kad je ovrha obustavljena iz razloga što se nekretnina nije prodala ni na drugoj javnoj dražbi sukladno članku 102. stavku 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16- Odluka USRH 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24

- Odluka USRH, dalje u tekstu: OZ) ili kad je ovrha obustavljena ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti (članak 72. stavak 2. OZ) u kojem slučaju je prema dosadašnjoj sudskoj praksi, pa i u odluci Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Gž-163/2020-2 od 15. listopada 2020. odlučno da li je do obustave ovršnog postupka došlo krivnjom ovrhovoditelja, pa u slučaju da je do takve obustave došlo zbog pasivnosti ovrhovoditelja odnosno odustankom od radnje koje je poduzeo, tada se sukladno članku 242. stavku 1. ZOO-a smatra da do prekida nije došlo.

19. Kako u konkretnom slučaju prestanak izvršavanja osnove za plaćanje (Zadužnice) od strane FINA-e, odnosno obustave izvansudske ovrhe nije posljedica pasivnosti prednika tuženika odnosno njegovog postupanja već je posljedica nastupa pretpostavki iz članka 12. st. 1. ZPONS-a na koje tuženik nije mogao utjecati, to je podnošenjem Zadužnice na naplatu FINA-i dana 1. srpnja 2011. došlo do prekida zastare sukladno članku 241. ZOO-a, koji prekid je trajao do početka kolovoza 2018., kada je FINA prestala s izvršavanjem te osnove za plaćanje. Sukladno čl. 245. st. 1. ZOO-a nakon prekida zastara je počela teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Budući da od kolovoza 2018. do ponovnog podnošenja Zadužnice na naplatu FINA-i 25. ožujka 2022. nije protekao zastarni rok od pet godine u kojem roku zastarijevaju tražbine iz zadužnica koje nisu potvrđene (solemnizirane) po javnom bilježniku, razvidno je da tražbina iz zadužnice nije zastarjela.

20. I prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (koji je zauzet na sjednici građanskog odjela tog suda održanoj 19. studenog 2018.) na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika [zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ („Narodne novine“ br. 139/10)] i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz članka 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz članka 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05).

21. Iz svega navedenoga proizlazi da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja jer je ista prekinuta u trenutku kada je prijašnji vjerovnik 1. srpnja 2011. FINA-i podnio zahtjev za izravnu naplatu, te je ponovno počela teći najranije od 5. kolovoza 2018. pa od tog dana do 25.ožujka 2022., kada je podnesen novi prijedlog za naplatu, nije istekao naprijed navedeni rok od 5 godina.

22. Za napomenuti je kako ovrhovoditelj nije odustao od ovršnog prijedloga niti radnji koje je poduzeo radi realizacije novčane tražbine utvrđene predmetnom zadužnicom. Njegov ovršni prijedlog nije bio odbačen ili odbijen, niti je zadužnica ukinuta, odnosno poništena.

23.U odnosu na navode tužitelja o roku od 3 mjeseca u kojem je ovrhovoditelj trebao podnijeti radnju protiv ovršenika, sud smatra kako se radi o prigovoru koji nema temelj u odredbama Ovršnog zakona koji se odnose na naplatu predmetnog potraživanja.

24. Radi svega navedenoga, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci presude.

25. Odluka o parničnom trošku je izostala jer ga tuženik nije popisao sukladno odredbi članka 164. ZPP-a.

U Splitu, 28.kolovoza 2025.

Sutkinja:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika,

-tuženiku,

-u spis.