Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex. Vojarna Sv. križ, Dračevac

21 000 Split

P-996/2024-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužiteljice LS, [adresa], Javne dobrotvornosti broj (OIB [osobni identifikacijski broj]), zastupana po opunomoćeniku Dariju Vitliću, odvjetniku u Makarskoj, protiv tuženika: 1. BS pok. L, [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), 2. KS žena B rod. BS, [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]),3. SREDOZEMNA LASNIBAT pok. BS, [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), 4. JADRAN LASNIBAT pok. BS, [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), tuženik ad/4 zastupan po sestri-tuženoj ad/3, 5. HS (PS) BAKER rod. K, [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), 6. GS, [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), 7. ŠS, [adresa], IS broj 3, (OIB [osobni identifikacijski broj]), tužena ad/7 u svoje ime i zajedno sa tuženima ad/9 i ad/10 kao nasljednica TVRTKA ŠS,8. ZS pok. OS, [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), 9. ČS, [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]),10. CS, [adresa], IS [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), tuženi ad/9 i ad/10 u svoje ime i zajedno sa tuženom ad/7 kao nasljednici RS, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave, održane 2. srpnja 2025., na ročištu za objavu održanom 28. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica AS iz [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), isključiva vlasnica dijela čestice zemlje [katastarska čestica] upisane u ZU 614 KO [katastarska općina], u površini od 682 m2 i to u naravi onog dijela koji je u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Perice Puljića, dipl. ing. geod. od 24. veljače 2016. godine prikazan i označen slovima A-B-C-M-H-I-L-K-A, dijela čestice zemlje [katastarska čestica] upisane u ZU 614 KO [katastarska općina] u površini od 392 m2, prikazanog i označenog u istom nalazu i mišljenju slovima C-D-E-M-C, dijela čestice zemlje [katastarska čestica] upisane u ZU 1330 KO [katastarska općina], u površini od 112 m2, prikazanog i označenog u istom nalazu i mišljenju slovima I-J-K-L-I, te dijela čestice zemlje [katastarska čestica] upisane u ZU 1330 KO [katastarska općina], u površini od 85 m2, prikazanog i označenog u istom nalazu i mišljenju slovima F-G-H-M-F, koji nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Perice Puljića, dipl. ing. geod. od 24. veljače 2016. godine predstavlja sastavni dio izreke ove presude.

II. Tuženi ad/1 do ad/10 u svoje ime i tuženi ad/7, ad/9 i ad/10 kao jedini nasljednici RS su dužni trpjeti da tužiteljica nakon što se od dijela čestice zemlje [katastarska čestica] u površini 682 m2, od dijela čestice zemlje [katastarska čestica] u površini 392 m2, od dijela čestice zemlje [katastarska čestica] u površini od 112 m2, te od dijela čestice zemlje [katastarska čestica] u površini od 85 m2, sve KO [katastarska općina], prijavnim listom formiraju novonastale čestice zemlje u navedenim površinama, temeljem ove presude i tog prijavnog lista u odjelu za zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva tih novonastalih čestica zemlje na svoje ime za cijelo, uz istodobnu uknjižbu brisanja tog prava vlasništva na tim novonastalim česticama zemlje u cijelosti sa imena tuženih ad/1 do ad/10, te sa imena RS označenog pravnog prednika tuženih ad/7, ad/9 i ad/10.

III. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 4.130,43 EUR (četiritisućestotrideset eura i četrdesettri centa) sa propisanom zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (u ostalim odnosima) tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate odnosno namirenja, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 23. prosinca 2014. tužiteljica je ustala zahtjevom naspram tuženika radi upisa prava vlasništva na predjelu „Umac“, na dijelu nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika odnosno njihovih prednika.

1.1. Kao pravnu osnovu svog zahtjeva tužiteljica je navela da je predmetne nekretnine stekla na temelju kupoprodajnog ugovora zaključenog 5. prosinca 2014. s prodavateljima Sredozemnom Lasnibat i [adresa] Lasnibatom. Obrazlažući pravni slijed stjecanja svojih prednika navodi da su nekretnine označene kao čestica zemlje [katastarska čestica] i čestica zemlje [katastarska čestica], sve KO [katastarska općina], u naravi maslinjaci, svojevremeno obrađivali BSpravni prednik tuženih ad/1 do ad/4, ad/6 do ad/8, DSpravni prednik svih tuženih i US pok.H pravni prednik tužene ad/5, a koji su kao težaci dana 30. novembra 1932. godine pred Kotarskim sudom u Makarskoj ishodili presudu pod br. Agr. 1255/31, i 28. kolovoza 1940. godine presudu pred Sreskim sudom u Makarskoj, te se shodno sadržaju tih presuda upisali u zemljišnoj knjizi kao vlasnici tih nekretnina na jednake dijelove. Međutim, DS i US da su otišli u [adresa], a odakle se nikad nisu vratili, to jest tamo su preminuli i to DS 1960. godine, a US pok. H 1972. godine, s time da su se isti prije odlaska u [adresa] dogovorili da cjelokupna imovina koja im je pripala nakon smrti njihova oca TS pok. P, i koju su zajednički obrađivali sa svojim bratom BS pripadne u cijelosti njihovom bratu BS, koji je ostao u Hrvatskoj i vodio brigu o članovima obitelji BS. ĆS BS pok. TS su naslijedili na jednake dijelove supruga FS i tužena ad/5 kao njegova unuka, a koje rješenje je bilo formalnopravne naravi s obzirom da je US svu svoju imovinu u Republici Hrvatskoj već ranije prepustio svom bratu BS, kao što je isto i učinio DS, koji nije bio oženjen i nije imao djece, pa je u tom smislu i rješenje o nasljeđivanju nakon njegove smrti bilo formalno pravne naravi u odnosu na tuženu ad/5 kao nasljednicu po pravu predstavljanja iza smrti djeda ĆS pok. L (Iviše). U odnosu na nekretnine označene kao čestica zemlje [katastarska čestica] i čestica zemlje [katastarska čestica], sve KO [katastarska općina], u naravi maslinjaci, iste da su svojevremeno predstavljale vlasništvo TS pok. P, kojeg su nakon smrti 1910. godine naslijedili njegova djeca i to sinovi BS, DS, US, te kćerke G (ĐS) K. TS, VS, ŽS i MS žena L rod. ŽS, s tim da su pogodbama sa sestrama predmetne čestica zemlje [katastarska čestica] i čestica zemlje [katastarska čestica], kao i druge nekretnine pripale u vlasništvo braći Š, DS i US, time da su DS i US prije odlaska u [adresa] postigli dogovor da njihovi pripadajući dijelovi nekretnina u Hrvatskoj pripadnu isključivo u vlasništvo njihovom bratu BS pok. TS. Nakon smrti BS pok. TS, koji je preminuo 1964. godine istog da su naslijedili njegov sin SSotac tuženih ad/6 do ad/8, tuženi ad/1 i ad/2 kao njegovi unuci, to jest kao djeca od njegova sina L (Iviše) Grgasovića, te tuženi ad/3 i ad/4 kao njegovi unuci, to jest kao djeca od njegove kćerke ES, da bi potom isti ugovorom o razvrgnuću suvlasničke zajednice i uređenja načina korištenja od 17. travnja 1974. godine međusobno izvršili diobu nekretnina koje su ime pripale nakon smrti njihova prednika BS, a kojim ugovorom su točno određene nekretnine (uz priložene popise) pripale svakome od ugovaratelja, to jest tuženima ad/3 i ad/4 kao nasljednicima njihove majke ES pripale su u isključivo vlasništvo predmetne čestice zemlje [katastarska čestica], sve KO [katastarska općina]. lako navedenom ugovoru o razvrgnuću suvlasničke zajednice i uređenja načina korištenja od 17. travnja 1974. godine prileže popisi nekretnina koje trebaju pripasti svakome od ugovaratelja, ta dioba da nije bila rezultat preciznog geodetskog premjeravanja pripadajućih nekretnina svakog od ugovaratelja, već je ista faktički realizirana stjecanjem točno ograđenih, odnosno definiranih nekretnina na terenu uz poštivanje prirodnih meda (suhozida i sl.), pa je tako tuženima ad/3 i ad/4 pored predmetnih dijelova čestica zemlje [katastarska čestica], sve KO [katastarska općina] pripadaju i dijelovi čestica zemlje [katastarska čestica] u površini od 112 m2 i čestica zemlje [katastarska čestica] u površini od 85 m2, a koji dijelovi na terenu čine jednu jasno ograđenu cjelinu-maslinjak. Tuženici ad/3 i ad/4 kao stvarni i izvanknjižni vlasnici predmetnih dijelova nekretnina, koji dijelovi su pobliže prikazani i označeni u Prikazu stvarnog stanja terena od 03. prosinca 2014. da su ugovorom o kupoprodaji zaključenim dana 05. prosinca 2014. godine u [adresa], iste prodali tužiteljici, te pri tome tužiteljicu uveli u neometani i neograničeni posjed tih dijelova nekretnina, a u kojem posjedu tužene ad/3 i ad/4 kao i njihovog pravnog prednika BS pok. TS nikad nitko nije ometao. Međutim, kako dogovor između braće BS, DS i ĆS nije izvršen pisanim, već usmenim putem, to taj dogovor nije niti mogao biti proveden kroz zemljišnu knjigu na ime BS pok. TS, a time niti ugovor o razvrgnuću između njegovih nasljednika zaključen 1974. godine nije bio podoban za provedbu kroz zemljišne knjige, s tim kako predmetni maslinjak kao predmet kupoprodaje između tuženih ad/3 i ad/4 kao stvarnih vlasnika i prodavatelja, te tužiteljice kao kupca se sastoji od dijelova četiriju nekretnina, dakle koji nije formiran kao zasebna nekretnina, to niti ugovor o kupoprodaji gore navedenih dijelova čestica zemlje u KO [katastarska općina] nije podoban za upis prava vlasništva na ime tužiteljice u zemljišnu knjigu. Slijedom navedenog, tužiteljica ustraje u predmetnom tužbenom zahtjevu.

1.2. Konačni tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila podneskom od 10. travnja 2019. na način da je zatražila utvrđenje da je isključiva vlasnica dijela čestice zemlje [katastarska čestica] upisane u ZU 614 KO [katastarska općina], u površini od 682 m2 i to u naravi onog dijela koji je u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Perice Puljića, dipl. ing. geod. od 24. veljače 2016. godine prikazan i označen slovima A-B-C-M-H-I-L-K-A, dijela čestice zemlje [katastarska čestica] upisane u ZU 614 KO [katastarska općina] u površini od 392 m2, prikazanog i označenog u istom nalazu i mišljenju slovima C-D-E-M-C, dijela čestice zemlje [katastarska čestica] upisane u ZU 1330 KO [katastarska općina], u površini od 112 m2, prikazanog i označenog u istom nalazu i mišljenju slovima I-J-K-L-I, te dijela čestice zemlje [katastarska čestica] upisane u ZU 1330 KO [katastarska općina], u površini od 85 m2, za cijelo.

1.3. Tuženica ad.5. JS je osporila tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da su netočni navodi tužiteljice da se djed tužene ad.5. prije odlaska u [adresa] dogovorio da svu svoju imovinu ostavlja u cijelosti svom bratu BS. Također ističe da je BS umro prije djeda tuženice ad. 5. pa da je zaista bilo dogovoreno da imovina koje je sada vlasnica tuženica ad. 5. pripadne BS, to se moglo riješiti u svakom slučaju odmah kada je do navodnog dogovora došlo, a zatim svakako kada je BS umro, a djed tužiteljice još bio živ. Međutim, do rješavanja tog pitanja nije došlo, jer da takav dogovor nije niti postojao. Nadalje, kada je umro djed tužene ad. 5. niti tada djeca BS nisu zatražili da se utvrdi da bi oni bili navodni vlasnici, već je ostavina uredno prenesena na tuženicu ad. 5 i njenu baku, suprugu ostavitelja. Također, upravo uvidom u rješenje o nasljeđivanju iza pok. ĆS, djeda tuženica ad. 5. se može utvrditi, da je jedino sestra pok. ĆS i sestra NS htjela naslijediti ĆS, ali se i od toga odustalo. Dakle, očito je da nije postojao nikakav dogovor između djeda tužene ad. 5. i njegovog brata. Navodi da se prije par godina, ovdje tuženik ad.1. pokušao uknjižiti na njezino vlasništvo predavajući ugovor o darovanju, ali ga je zemljišno-knjižni sud odbio, navodeći da ugovor o darovanju iz 1978. godine nema potreban oblik i nije potpisan i ovjeren odstrane tužene ad.5. Za napomenuti je da Općinski sud u Makarskoj nije nikada dostavio na uvid ugovor o navodnom darovanju tuženoj ad. 5. Kako su u navodnom ugovor o darovanju bile uključene iste ove čestice koje su i predmet ovo postupka, jasno je da tužiteljica, a i ostali tuženici koristeći priliku da tužena ad. 5. živi inozemstvu, pokušavaju istoj na sve načine oteti njezino vlasništvo. Tužena ad. 5. ističe da kako to ako je zemljište koje joj je pokušao uzeti tuženik ad.1., odjednom sada vlasništvo tužene ad.3 i ad.4. koji su to zemljište prodali. U tužbi da se spominje ugovor o razvrgnuću iz 1974. godine i da je to na taj način pripalo tuženoj ad.3 i tuženiku ad. 4, a tuženik ad. 1. je prije par godina pokušao provesti navodni ugovor za isto to zemljište i to ugovor iz 1978., dakle nakon navodnog razvrgnuća. Slijedom gore navedenog, tuženica ističe da se u konkretnom slučaju radi o pokušaju rodbine da joj nezakonito oduzmu njezino vlasništvo. Tuženica ad. 5. niti njeni pravni prednici da nisu nikome prenijeli vlasništvo nad predmetnim nekretninama niti dopustili da se koriste njima. Ističe da tužitelj nije dostavio niti jedan valjani dokaz da bi djed tuženica ad.5 ostavio svu imovinu svom bratu BS. Naime da je djed tužene ostavio svu svoju imovinu svom bratu, onda bi o tome postojao valjani dokument. Stoga da je netočno tužitelj govori da su navodi tuženice ad.5. netočni i paušalni. Nadalje, tužiteljica da govori da o navodnoj valjanosti sporazuma iz 1981. godine i navodnoj materijalnoj diobi imovine BS koja je u cijelosti, kako to netočno zaključuje tužiteljica realizirana, a druge strane jedan od strana u tom sporazumu, ovdje tuženik ad.1. postupa suprotno tom sporazumu i pokušava se upisati na vlasništvo tuženica ad.1. U navedenom sporazumu iz 1981. stoji da SS i BS odustaju od zahtjeva prava koji proističe iz ugovora o darovanju koji je sastavljen od strane BS LĆ i BS HS, da bi se taj dio podijelio svim sudionicima sporazuma na jednake dijelove, a potom dana 02.11.2006. tuženik ad.1. podnosi prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama tuženica ad. 1. i njene bake i to mu pred prvostupanjskim sudom i uspijeva. Tužiteljica da govori da je SS bio stručna osoba, pa ako je to istina, zašto bi uopće deponirao ugovor o darovanju, ako je ionako odustao navodnim dogovorima s ostalim tuženima da se imovina koju su navodno istima darovale tuženica ad.5. i njena baka. Nadalje, tužiteljica da govori da ugovor o darovanju nije bio podoban za uknjižbu, a s druge strane tuženik ad.1. je to uspio temeljem istog ugovora. Slijedom navedenog, da je očita kontradiktornost u navodnim dokazima tužiteljice i očito da nisu tužena ad.5. i njena baka darovale sve dijelu obitelji u Hrvatskoj, ali je očito da niti između drugih tuženika i navodnih nasljednika nije postojao dogovor, jer su sporazumi i ugovori i postupanja istih međusobno kontradiktorni. Naime, iz svega dostavljenog od strane tužiteljice, kao iz svih prethodnih postupaka ostalih tuženika, može se jasno utvrditi da su isti konstantno pokušavali oteti tuženoj ad.5 i njenoj baki imovinu, i da su stalno pravljeni dokumenti koji nisu bili valjani. Osim toga između samih ostalih tuženika su počinjene brojne kontradiktornosti te je stoga očito da niti između njih nije bilo jasno i bilo dogovoreno što bi trebalo kome pripasti. Kako tužitelj navodi da je SS bio stručna osoba, onda da je zaista postojala volja tuženica ad.5. da sve daruje, isti je to mogao i urediti. Također da je postojao zaista dogovori i između ostalih tuženika i to se moglo urediti i po tom postupati. Tužiteljica da ističe da je djed tužene ad.5. 1910. godine otišao sa svojim trećim bratom u Sjedinjene Američke Države i da je bio dogovor da sve ostane BS, te se stoga tužena ad.5. pita zašto bi onda otac djeda tužene ad.5. ostavljao imovinu oporukom i djedu tužene ad.5. i trećem bratu ako su oni otišli u Sjedinjene Američke Države i ako je otac djeda tužene ad.5. umro 1910., a djed tužene ad.5. otišao odmah u Sjedinjene Američke Države, nejasno je u kojem bi to razdoblju BS skrbio o djedu tužene ad.5. i njegovom trećem bratu. Budući da je još pradjed tužene ad. 5. sastavljao oporuku u pogledu svoje imovine, da je za očekivati da bi mlađe generacije sve rješavale pismeno i zakonitim putem, a ne navodnim usmenim predajama. Tuženica ad.5. ističe da je postojala namjera darovanja, da bi to bilo davno realizirano i jedini valjani dokument je upravo rješenje o nasljeđivanju iza pok. djeda tužene ad.5. Što se tiče sestre djeda tužene ad. 5. ĐS, da se definitivno odlučilo na darovanje to bi bilo i učinjeno. Ako tužitelj inzistira da je sve bilo u redu u pogledu darovanja ĐS i da je tuženica ad. 5. znala da to njoj ne pripada, onda definitivno ne pripada niti tužiteljici, jer da je proveden prijenos na ĐS, to se kosi sa svim što tužitelj iznosi u ovom postupku. Tuženica ad.5. ističe da pisma koje je navodno pisala njena baka ništa ne dokazuju, jer se zna na koji se način prenosi imovina na drugu osobu, a to sigurno nije pismima. Zatim, čak da je baka tuženice ad. 5 htjela nešto darovati, to ne znači da je i tuženica ad.5. htjela to darovati. Što se tiče postupka broj: 1P-625/12, tuženici ad. 5. nije nikada dostavljena niti tužba niti presuda, tako da je nejasno kako je presuda mogla biti donesena i kako je mogla postati pravomoćna. Tuženica ad.5 je prvi put saznala za tu presudu i taj predmet kada je zaprimila podnesak tužiteljice u ovom postupku. Također navodi da su i sporazum od 1981. godine i ugovor o razvrgnuću 1974. pravno nevaljani po pitanju imovine tuženice ad.5. i imovine njenog djeda, jer ta imovina nije nikada darovana ostalim tuženicima.Konačno, kako tužiteljica ističe da je obitelj u Hrvatskoj stalno bila u komunikaciji i dobrim odnosima s obitelji u Sjedinjenim Američkim Državama i svima je bila poznata adresa tuženica ad.5, zašto istu onda nitko nije kontaktirao nikada radi prijenosa imovine, kada je imovina navodno darovana obitelji u Hrvatskoj.

2. U provedenom postupku sud je izveo dokaz pregledom zemljišnoknjižnih uložaka koji se odnose na predmetne nekretnine, prikaza stvarnog stanja stvari od 3. prosinca 2014., ugovora o razvrgnuću od 17. travnja 1974., ugovora o kupoprodaji zaključenog 5. prosinca 2014. između [adresa] i [adresa] Lasnibata kao prodavatelja i tužiteljice kao kupca, pročitana je ovjerena izjava tuženice ad.5., saslušana je tužiteljica, pregledani su spisi ovog suda broj O- 19/72, O- 18/72, O- 19/64, O- 62/93, ugovor o razvrgnuću od 17. travnja 1974.g., rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gžp- 1421/13, spis ovog suda broj Z- 3293/06, dosudnica Kotarskog suda u Makarskoj od 25. 1. 1912.g., izjava o ustupanju od 16. siječnja 1976.g., izjava o ustupanju od 26. siječnja 1976.g., ugovor o darovanju iz 1978.g., preslik pisma BĆ od 31. oktobra 1977.g. preslik koverte koji glasi na ime SS, preslik pisma BĆ od 6.march 1978.g. i prednje strane omotnice, sporazum od 16. srpnja 1981.g., pregledan je spis ovog suda IR- 10/79, spis ovog suda broj P- 625/12, pismo BĆ od 15. rujna 1959.g., izvadak iz posjedovnog lista broj 1248 KO [katastarska općina]- Makar, te povijesni izvadak iz Katastra za predmetnu nekretninu, pregledan je rodni list za tuženu pod 5), pregled podataka zk. odjela je li ugovor o darovanju kojeg su zaključili LĆ i HS kao darodavci sa daroprimcima BS i SS iz 1978.g. od te godine pa do 2006.g. dostavljan tom odjelu na provedbu, 16. veljače 2016. obavljen je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Perice Puljića, pročitan je nalaz i mišljenje predmetnog vještaka od 26. veljače 2016., saslušani su svjedoci KĆ, HĆ, PĆ, GĆ i ŠĆ, dok su ostali dokazi odbijeni.

3. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

3.1. Tuženica u biti osporava pravni slijed stjecanja tužiteljice u bitnom ističući da isti nije pravilno utvrđen, odnosno osporava da je uopće bilo obiteljske podjele na način kako to opisuje tužiteljica.

3.2. Pregledom Z.K. izvadaka koji se odnose na predmetne nekretnine razvidno je da su upisani tuženici i njihovi pravni prednici.

3.3. Pregledom ugovora o ugovora o razvrgnuću zaključenog 17. travnja 1974. između OS, BS, KS i Jadrana i Sredozemne ES razvidno je da su izvršili diobu nekretnina te precizirali u točki II. ugovora kako su se podijelili. Pregledom popisa nekretnina vlasnosti priloženim uz ugovor, razvidno je da su predmetne nekretnine pripale Sredozemnoj Lasnibat i Jadranu Lasnibatu.

3.4. Pregledom ugovora o kupoprodaji zaključenim 5. prosinca 2014. između IĆ i ZĆ kao prodavatelja i tužiteljice kao kupca razvidno je da su predmet kupoprodaje predmetne nekretnine i da je tužiteljica uvedena u posjed.

3.5. Pregledom rješenja Županijskog suda u Splitu pod posl. br. Gžp-1421/13 od 9. rujna 2013. razvidno je da je povodom žalbe ovdje tuženice ad.5. preinačeno rješenje Općinskog suda u Makarskoj pod posl. br. Z-3293/06 od 11. srpnja 2011. te je odbijen prijedlog BS za upis predbilježbe na nekretninama koje su predmet ovog postupka.

3.6. Pregledom Dosudnice Kotarskog suda u Makarskoj od 25. siječnja 1912. razvidno je da su TS pok. P naslijedili sinovi BS, DS i US i kćeri ĐS, VS i MS.

3.7. Pregledom Izjava o ustupanju nasljednog dijela drugom nasljedniku (16. siječnja 1976. potpisala OĆ, a **.**.1976. ČĆ) razvidno je da potpisnice izjava ustupaju u cijelosti svoj nasljednički dio iza smrti pok. ĆS ĐS.

3.8. Pregledom ugovora o darovanju zaključenom 6. ožujka 1978. razvidno je da su BĆ i HS darovale OS i Š OS nekretnine taksativno navedene u ugovoru „i sve druge nekretnine u k. o. [katastarska općina], koje nisu navedene, koje su njihovo stvarno vlasništvo…“

3.9. Pregledom pisma od 31. listopada 1977. koje započinje sa „Dragi I“, a potpisana je BĆ razvidno je da želi da imovina koja „opet“ pripada HS i njoj „ostane“ njemu i njegovoj obitelji te da HS i ona ne žele ništa od toga.

3.10. Pregledom sporazuma zaključenog 10. srpnja 1981. između OS, BS, KS, CĆ i RĆ razvidno je da su ga sklopili radi „ostvarivanja materijalne diobe“ iza smrti BS, BĆ, DS i ĆS te da je u točki 3. navedeno da SS i BS odustaju od zahtjeva prava iz naprijed navedenog ugovora o darovanju.

3.11. Pregledom Presude zbog ogluhe Općinskog suda u Makarskoj pod posl. br. 1P-652/12 od 24. veljače 2015. razvidno je da je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja AĆ, DĆ i UĆ te da je među tuženicima i JS te da u tom postupku nitko od tuženika nije podnio odgovor na tužbu. Uvidom u taj spis, utvrđeno je da je diplomatskim putem izvršena dostava tužbe uz poziv na davanje odgovora na tužbu te rješenja od 10. prosinca 2013. tuženici TĆ(list 30-dopis Ministarstva pravosuđa, Uprave za Europsku uniju i međunarodnu suradnju u kojem je navedeno „obavještavamo vas kako je zatraženom udovoljeno.“, te list 31- dostavnica).

3.12. Pregledom posjedovnog lista broj 1248 k. o. [katastarska općina]-Makar na dan 27. kolovoza 2015 kao suposjednici su upisani Lasnibat Jadran i Lasnibat Sredozemna u odnosu na katastarsku česticu [katastarska čestica] „Umac st. pod rat.“

3.13. Pregledom potvrde Zemljišnoknjižnog odjela Makarska od 18. lipnja 2025. razvidno je da u taj odjel do 2006. godine nije dostavljen Ugovor o darovanju iz 1978. zaključen između BĆ i HS ka darovatelja i BS i OS kao obdarenika.

3.14. Pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Makarskoj(O.18/72) od 22. ožujka 1979. iza pok. DS (1889. -1960.) razvidno je da su ga naslijedili ČĆ, SS, Laznibat Sredozemka, Laznibat Jadran, BS i KS.

3.15. Pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Makarskoj(O.19/72) od 6. rujna 1976. iza pok. ĆS (1893. -1972.) razvidno je da su ga naslijedili OĆ i ĆĆ.

3.16. Pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Makarskoj(O.62/93) od 28. rujna 1992. iza pok. LSJ (1917.-1992.) razvidno je da su ga naslijedili FĆ, GS, RS i ZS.

3.17. Pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Makarskoj(O.19/64) od 9. ožujka 1964. iza pok. BS (1877. -1964.) razvidno je da su ga naslijedili SS, BS, KS, Lasnibat Sredozemka i RĆ Lasnibat.

4. U svom iskazu saslušana svjedokinja KĆ navodi da je nakon 2000. u nekoliko navrata pomagala „ Z“ u branju maslina i obrađivanju nekretnina na predjelu Umac. Tamo je vidjela i nekog BS zvanog ĐĆ s kojim da je Z, kada se „dijelila s ĐĆ, izvlačeći „bruške“, izvukla bolji komad. Navodi da je riječ o lijepoj parceli izvrsnoj za obrađivanje maslina. Navodi i da „ ĐĆ“ na toj parceli ništa nije radio jer da nije bio u dobrim odnosima sa IĆ. Njegova prizemna kuća da se nalazi u blizini parcele na kojoj je pomagala O.

4.1. Svjedokinja HĆ je sa svojim suprugom VĆ nakon 1976. pomagala O na predjelu Umac, u obradi jednog maslinika. Zauzvrat im je ona davala drva. Nitko da ih nije smetao dok bi obrađivali nekretnine.

4.2. Svjedok PĆ navodi da je 1990. -2000. pomagao raditi na parceli u vlasništvu Z koja da je radila s njegovom suprugom. Zauzvrat bi mu platila ili dala ulje. Poznaje i ĐĆ koji da u blizini ima svoju nekretninu i nije im smetao dok su radili na parceli. Z da mu je pokazala međe svoje parcele, nekada bi dolazila kada bi tu radio, pričala mu je da je to vlasništvo njenog brata RĆ i nje. Da je Z predmetnu nekretninu prodala, saznao je od drugih ljudi.

4.3. Svjedok GĆ navodi da ga je Z angažirala da joj pomogne pri obradi maslina, za novčanu naknadu, i to 1977. Pomagao joj je nekoliko godina, ona mu je pričala da je nekretninu stekla diobom, ali da su prekinuli suradnju zbog neslaganja oko načina obrađivanja. Dok je radio na Zemkinoj parceli, nitko ga nije ometao.

4.4. Svjedokinja ŠĆ, rođena **.**.1921. navela je da je rođena u zaseoku Kotišini, koji da je u blizini predjela Umac i pored te zemlje je prolazila svakodnevno, kada god bi išla u [adresa]. Na tom predjelu da je viđala ŽĆ koji je tu obrađivao masline i lozu, a viđala je i njegovu suprugu KS i djecu. Poznaje [adresa] i [adresa] ZĆ koji da su tu zemlju dobili od pokojne majke ES rođ. ŽĆ. Čula je da je pok. MĆ imao braću koji su otišli u [adresa] još prije nego se ona rodila. Ne sjeća se oca pok. BS, ali pamti njegovu majku, pokojnu „tetu Č“, koja da je živjela s BS i njegovom ženom. I svjedokinja sama da je pomagala BS „na maslinama“ u Umcu, nije nikada vidjela da ga je netko ometao te je smatrala da je sve to njegovo.

4.5. Saslušani svjedoci u svojim iskazima u bitnome identično iskazuju, te potvrđuju navode tužiteljice tokom postupka da su nekretnine koje su predmetom spora bile u posjedu prednika tužiteljice. Po iskazima svjedoka prednike tužiteljice kao ni tužiteljice u načinu posjedovanja i korištenja nekretninom nije nitko nikada ometao niti se suprotstavio korištenju nekretnina. Svi svjedoci su naveli da se prije nije nalazila cesta pored predmetne nekretnine i da se nije moglo doći autom. Također, nitko od njih nije čuo za tuženicu ad.5.

5. Tužiteljica je saslušana na raspravi održanoj 14. listopada 2024. Navela je da je predmetne nekretnine kupila od tuženika ad.3. i 4., a da su joj sumještani rekli da su te nekretnine oduvijek u posjedu obitelji BS i da su prodavateljima pripale diobom. Ističe da joj je pokazana dokumentacija prije kupoprodaje, da nije očekivala nikakve probleme oko uknjižbe, da je vidjela da su prodavatelji upisani kao suposjednici jos od 1970. -ih. U trenutku predaje nekretnine u posjed, da je ista bila uređena, da se vidjelo da se obrađuje. Prodavatelji da su joj rekli da nikada nisu bili u kontaktu s tuženicom ad.5., da su i ostali članovi njihove obitelji uredili zemljišnoknjižno stanje na susjednim parcelama jer da većina nekretnina na predjlu Umac pripada C. Odvjetnik da joj je rekao da nema nikakvih problema s predmetnim nekretninama jer da su i rođaci prodavatelja bez ikakvih problema riješili vlasničko stanje svojih nekretnina. Nije se mogla sjetiti je li vidjela predbilježbu prava vlasništva na ime BS.

6. U dokaznom postupku je pročitana ovjerena izjava tuženice ad.5., međutim tuženica u bitnom navodi kao i u ranijim podnescima tijekom postupka.

7. U svom nalazu i mišljenju sudski vještak Perica Puljić, stalni sudski vještak za geodeziju, je utvrdio da se predmetna nekretnina nalazi u Kotišini, na predjelu zvanom Umac. U naravi se radi o masliniku sa zasađenih 20 stabala maslina koji prema jugoistoku pada te je podijeljen u pristave (lazove). Granice nekretnine su definirane na slijedeći način:

Sjeverna granica je kameni podzid visine cca 1,50 m cijelom duljinom od točke A preko točaka B i C do točke D i dijeli nekretninu od posjeda [adresa] i [adresa] (A-B) i SĆ (C-D). Istočna međa je pravac definiran oznakama plavom bojom na kamenu u točkama D i E i dijeli nekretninu od nekretnine u posjedu BSJ. Južna međa je u cijelosti kameni podzid visine cca 1,5 m i definiran je točkama E, F i G i dijeli nekretninu od posjeda RS. Zapadna međa je dno velike stijene koja se pruža zapadno od nekretnine i pripada RS. Dno stijene predstavlja granicu od točke G preko točaka H i I do točke J. Od točke J preko točke K do točke A međa je kameni podzid visine cca 20 cm uz koji je posađeno nisko raslinje sa zapadne strane. Zemljište zapadnije položeno pripada RS.

8. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP).

8.1. Dakle, kad se uzmu u obzir svi gore navedeni dokazi i utvrđene činjenice, dođe se do zaključka da je tužiteljica kupila predmetne nekretnine od stvarnih vlasnika koji su u posjedu istih, što osobno, što putem svojih prednika, a naročito BS koji je iste stekao na temelju usmenog dogovora s ostalim sunasljednicima pok. TS pok. P.

8.2. Nesporno je da je stvarni vlasnik predmetnih nekretnina bio pok. TS. Njegovi zakonski nasljednici su sinovi BS, DS i US te kćeri ĐS, VS i MS. Također je nesporno da su braća DS i US otišli u [adresa], tamo živjeli i umrli. Nitko tijekom postupka nije osporavao ni navode da su braći Š, DS i US na temelju pogodbi pripale nekretnine iza pokojnog oca, a njihove naprijed navedene sestre nisu upisane niti u jednoj dostavljenoj ispravi koja bi ukazivala na pravo vlasništva osim dosudnice. Ali činjenica da niti jedna od njih kao ni njihovi nasljednici nisu upisani niti u zemljišnoj knjizi niti u katastru ukazuju na to da bi „svojatale“ neku od predmetnih nekretnina.

8.3. Tuženica ad. 5. JS protivi se tužbenom zahtjevu iz razloga navedenih u točki 1.3. ovog obrazloženja. Navodi da je netočno da bi se braća BS, DS i US usmeno podijelili oko obiteljske imovine, odnosno da bi Š braća, konkretno njen djed US ostavio svoju imovinu. Nitko od ostalih tuženika nije osporavao navode tužiteljice o podjeli, štoviše, neki su i priznali tužbeni zahtjev. Tuženica ad.5. je u ovosudnom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-652/12 bila obaviještena (što je razvidno uvidom u taj spis), međutim nije podnijela odgovor na tužbu te je donesena presuda zbog ogluhe. U odnosu na tu činjenicu, teško je zaključiti bira li tuženica selektivno u odnosu na koje nekretnine će se protiviti prilikom proučavanja opisanog pravnog slijeda koji je gotovo identičan u navedenom postupku kao i u ovom, barem što se tiče stjecanja unutar obitelji US. Naime, u tom postupku navedeno je da je „u diobi između brate BS, US i DS u cijelosti pripala Š“ Bez obzira što se u toj parnici ne radi o predmetnim nekretninama, utvrđeno je da je ipak bilo diobe između braće US.

8.4. Činjenica da se unuk OS, BS pokušao upisati kao vlasnik nekretnina u odnosu na koje je upisana tuženica ad.5., odnosno da postupa suprotno ugovoru iz 1974., odnosno sporazumu iz 1981. ne znači automatski da između ostalih pravnih sljednika BS (sina TS) nije bilo dogovora. Svakako, takav upis bi se mogao osporavati dostavom Sporazuma iz 1981. u kojoj je jasno navedeno da taj ugovor o darovanju ne proizvodi pravne učinke. Koji bi bio motiv BS kada je 2006. (skoro 30 godina nakon zaključenja ugovora o darovanju) „dao na provedbu“, i to bez sudjelovanja drugog obdarenika OS, ovaj sud ne utvrđuje u ovom postupku, ali svakako taj prijedlog za uknjižbu ne ukazuje da diobe u obitelji OS nije bilo ili da su postupanja istih kontradiktorni.

8.5. Tuženica se, u osvrtu na navode tužiteljice da je SS bio stručna osoba pita zašto onda nije „uredio“ da tuženica ad.5. daruje svoj suvlasnički dio, odnosno zašto se dogovor između ostalih suvlasnika nije „uredio.“ Prije svega, tuženica ad.5. gubi iz vida da je jednom ustupila sve svoje nekretnine ĐS, sestri svog pok. djeda, da bi dvije godine nakon toga darovnim ugovorom darovala nekretnine OS i BS (Poldinom unuku). Dakle, upravo je ona ta koja je bila kontradiktorna u svom postupanju, a činjenica da među nasljednicima BS pok. TS nije bilo spora i da su uredili svoje odnose razvidna je iz sklapanja ugovora iz 1974. te sporazuma iz 1981. Pa i u ovom postupku, nitko od tuženika (koji su sunasljednici) nije se protivio tužbenom zahtjevu, a za spomenuti je da tuženik ad.1. BS koji, iako je 2006. predao prijedlog za uknjižbu na temelju darovnog ugovora u kojem su, između ostalog i predmetne nekretnine, nije reagirao, odnosno, nije se protivio predmetnom tužbenom zahtjevu.

8.6. Nadalje, činjenica da je pokojni TS sastavio pisanu oporuku ne obvezuje njegove nasljednike da i oni postupaju na taj način pa su navodi tuženice ad.5. da je za očekivati da bi mlađe generacije sve rješavale pismeno i zakonitim putem, a ne usmeno, paušalni i neargumentirani, radi se o subjektivnom zaključku tuženice. Ipak je i dalje taj usmeni dogovor među braćom zaključen početkom 20. stoljeća. Također, „ako je otac djeda tužene ad.5. umro 1910., a njezin djed otišao odmah u SAD, nejasno je u kojem bi to razdoblju skrbio o njezinom djedu i njegovom trećem bratu,“ zaključak je tuženice koja gubi iz vida da je BS bio najstariji brat, da je njihova majka „teta R“ živjela s njim i njegovom suprugom (prema iskazu svjedokinje ŠĆ), a nije uopće raspravljano u kakvom je odnosu bio sa sestrama, odnosno je li im na neki način pomagao. Međutim, bez obzira što nisu utvrđeni detalji eventualnog pomaganja ili skrbi oko braće, ovaj sud nema razloga ne zaključiti da je do usmene podjele među braćom došlo. Svjedokinja ŠĆ, koja je, opetovano se ponavlja 1921.godište i sama je rekla da je smatrala da nekretnine na predjelu Umac pripadaju BS, da je tamo viđala samo njega, suprugu i djecu.

8.7. Što se tiče ustupa ĐS od strane tuženice ad.5. i njezine bake EĆ, kontradiktorni su navodi tuženice da bi darovanje bilo učinjeno da se definitivno odlučilo na to. A potom ističe da u slučaju da je sve bilo u redu s darovanjem te da je prenesena imovina ĐS, da bi se to kosilo sa svim što tužitelj tvrdi. Istina je da parnica nije strogo formalan postupak kao jednostavni zemljišnoknjižni postupak, međutim, ovakvim „eventualnim“ prigovorima nameće se pitanje pokušava li tuženica dokazati svoje pravo vlasništva ili pak samo inzistira da se tužiteljica ni pod razno ne uknjiži.

8.8. Tuženica nije dokazala da bi dostavljeni Ugovor iz 1974. i Sporazum iz 1981. bili pravno nevaljani „po pitanju njene imovine i imovine njenog djeda, jer da ta imovina nije nikada darovana ostalim tuženicima.“ Naime, detaljno analizirajući sve dokaze i isprave u spisu, ovaj sud je utvrdio da je uistinu postojao usmeni dogovor između braće BS, DS i ĆS, sasvim je životno da ustupe svoje nekretnine bratu koji ostaje živjeti na mjestu gdje se one nalaze, dok oni odlaze na drugi kraj svijeta. Prema utvrđenjima u tijeku ovog postupka, sud nije naišao na eventualne sporove među nasljednicima pokojnog TS, ili ikakve isprave, dopise, ugovore i sl. na temelju kojih bi se moglo zaključiti da se netko protivio prvotno usmenoj podjeli braće TS, a zatim ugovorom i sporazumom zaključenim između sunasljednika BS pok. TS. Štoviše, upravo navedenim ispravama, uređeni su međuvlasnički odnosi i nesporno je utvrđeno kako su se podijelili. Za napomenuti je da je iz priloženih pisama koje je EĆ slala JĆ razvidno da su bili u dobrim obiteljskim odnosima, da želi da imovina koja je pripadala njezinom suprugu pok. US ostane njemu i njegovoj obitelji. Naravno, sadržaj pisma ne predstavlja raspolaganje imovinom, ali uzevši u obzir sve naprijed navedeno, ovaj sud je stava da su predmetne nekretnine uistinu pripadale pravnom predniku prodavatelja BS, a nakon njegove smrti njegovim nasljednicima, baš kako je to i opisano u tužbenom zahtjevu.

8.9. Navodi tuženice ad.5. da se nikada nije prezivala NĆ, već da je njeno djevojačko prezime bilo A, a da je udajom promijenila prezime u JS su irelevantni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Cijeneći sve navedeno, a pogotovo isticanje tuženice da svi dostavljeni dokumenti od strane tužiteljice nisu valjani jer u njima piše NĆ, ističe se da je u rješenju o nasljeđivanju iza njenog pok. djeda navedena kao ČĆ, da je u izjavi o ustupu nasljedničkog dijela iz 1976. i ugovoru o darovanju iz 1978. također navedena kao ČĆ, a tako je bila navedena i u zemljišnoj knjizi. Posebno se napominje da je i spomenutu izjavu i darovni ugovor potpisan ispod njenog imena i tijekom postupka nije osporavala da je upravo ona bila potpisnik navedenih isprava.

8.10. Tuženica ad.5. je predložila izvesti dokaz saslušanjem svjedoka BSJ i LA, ali izvođenje tog dokaza je odbijeno radi prekluzije, a navodi da su je isti kontaktirali nakon zaključenja prethodnog postupka nisu uvjerljivi jer i sama tuženica ističe da živi u [adresa], da ne govori hrvatski jezik i da ne poznaje nikoga u [adresa]

9. Predmet spora u ovoj parnici predstavlja deklaratorni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva u zemljišne knjige.

9.1. Slijedom svega navedenog, utvrđeno je da je tužiteljica predmetne nekretnine stekla na temelju kupoprodaje od stvarnih vlasnika Sredozemne Lasnibat i Jadrana Lasnibata, koji su ih stekli na temelju nasljeđivanja, odnosno diobe unutar obitelji, kako je to opisano u obrazloženju ove presude. Činjenica da ZĆ ne živi u [adresa] ne dovodi u pitanje kvalitetu njegovog posjeda, budući da biti u posjedu ne znači nužno da netko mora svakodnevno obilaziti svoje nekretnine, već da ih može nesmetano koristiti u svakom trenutku, odnosno da ga nitko ne ometa prilikom manifestiranja svojih prava. Da je njegova sestra IĆ u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu, može se zaključiti iz iskaza svjedoka koji su u dogovoru s njom radili na predmetnim nekretninama još 1970. -ih godina.

9.2. Dakle, tuženica ad.5. je u više navrata darivala i ustupala predmetne nekretnine ( pa nije jasno o kakvoj „otimačini“ govori) koje joj, prema njenom mišljenju pripadaju kao nasljednici pok. US, ali u tom smislu se ukazuje da nitko ne može drugom ustupiti više prava nego sam ima pa s obzirom da je ovaj sud zaključio da je do usmene podjele između braće BS, DS i ĆS zaista došlo, proizlazi da je njen zemljišnoknjižni upis na temelju nasljeđivanja iza pokojnih DS i ĆS bio samo formalnopravne naravi, što je prema stavu ovog suda rezultat nesređenosti zemljišnoknjižnog stanja. Također, upisi „inercijom“ koji ne odražavaju stvarno zemljišnoknjižno stanje nažalost nisu rijetkost, međutim, u konkretnom slučaju je tužiteljica dokazala da je stvarna vlasnica predmetnih nekretnina, a pravni slijed stjecanja je detaljno obrazložen u ovom postupku.

9.3. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Da bi se faktična vlast na stvari tj. samostalni posjed mogao na temelju zakona pretvoriti u pravo vlasništva potrebno je da ona dovoljno dugo neprekidno traje. Tako je odredbom članka 160. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje u tekstu: ZV) propisano kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (članak 160. stavak 2. ZV-a). Ovdje se posebno ističe da su prodavatelji sunasljednici iza BS pok. TS koji je još početkom 20. stoljeća obrađivao predmetne nekretnine, a u odnosu na njegovu imovinu, njegovi sunasljednici su se podijelili i definirali kome što pripada ugovorom iz 1974. i sporazumom iz 1981.

9.4. Odredbom članka 159. stavak 2. ZV-a je određeno kako samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit istinit i pošten, stječe vlasništvo te nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed bar pošten stječe je u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog posjedovanja.

9.5. Dosjelošću se može u pravo vlasništva pretvoriti jedino samostalan posjed stvari koji znači takvu posjednikovu faktičnu vlast na stvari čiji je sadržaj takav da posjednik stvar - nekretninu posjeduje kao da je njezin vlasnik, dakle, ne priznajući ičiju višu "privatnu" vlast na toj stvari.

9.6. Dakle, kad se uzmu u obzir svi gore navedeni dokazi i utvrđene činjenice, dođe se do zaključka da je tužiteljica stekla predmetne nekretnine kupoprodajom od Sredozemne IĆ i ZĆ, a oni pak diobom unutar obitelji, a u nesmetanom posjedu su putem pravnog prednika BS još od početka 1900.-ih. S obzirom na to da se posjed prednika tužiteljice smatra zakonitim, samostalnim i poštenim, a te predmnjeve nisu oborene u ovom postupku, to je očito da bi u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva tužitleljice.

9.7. Kako je ovaj sud u konkretnom slučaju utvrdio da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva ex lege odnosno dosjelošću to se ovaj sud nije upuštao u daljnju ocjenu stjecaja predmetne nekretnine kupoprodajom jer tužiteljica ovom tužbom ispravlja zemljišnoknjižno stanje, a i samu kupoprodaju tuiženica ad.5. nije osporavala, već pravni slijed stjecanja pravnih prednika tužiteljice.

10. Dakle, ovaj sud je utvrdio da tužiteljica ima osnove ustati tužbom naspram tuženika kao vlasnika odnosno nasljednika upisane vlasnice a pozivom na odredbu članka 120. stavka 1. ZV-a kojom je propisano da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

10.1. Međutim, zahtjev za promjenu uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi može se postaviti samo prema onoj osobi koja je upisana kao vlasnik na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi sukladno odredbi članka 40. Zakona o zemljišnim knjigama (»Narodne novine«, br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13 i 60/13, dalje: ZZK) odnosno odredbi članka 45. Zakona o zemljišnim knjigama (»Narodne novine«, br. 63/19).

10.2. Stoga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice usmjeren na upis prava vlasništva u odnosu na predmetne nekretnine, za cijelo, pa se ovlašćuje tužiteljica da po pravomoćnosti ove presude zatraži i postigne temeljem ove presude upis prava vlasništva nekretnine uz istovremeno brisanje toga prava s imena upisanih tuženika za cijelo, kako je to i odlučeno u izreci presude.

10.3. Dakle, svi dokazi upućuju na to da je tužiteljica stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine, te je stoga i valjalo usvojiti tužbeni zahtjev, kao u izreci presude.

11. Tuženici KS, RS koji je preminuo tijekom postupka, ŠS i BS su priznali u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev pa je u smislu odredbe članka 331. ZPP-a donesena presuda na temelju priznanja u odnosu na navedene, a ostali, osim tuženice ad.5. nisu podnijeli odgovor na tužbu, na temelju odredbe članka 331. b ZPP-a, donesena je presuda zbog ogluhe u odnosu na njih.

12 . Odlučujući o parničnom trošku ovaj sud je na temelju odredbe članka 154. st. 1. ZPP-a, a sukladno Tbr. 48. OT-a, a u smislu Tbr. 7. toč. 2. OT-a priznao tužiteljici trošak, jer je trošak i popisala, i to za sastav tužbe i tri podneska i pristupa na sedamnaest ročišta, sve po 100 bodova. Zatim trošak očevida u iznosu od 447,94 eura kao i trošak terena(saslušanje ŠĆ) u iznosu od 49,77 eura. Tužiteljici je priznat i trošak sudske pristojbe tužbe i presude u iznosu od po 66,36 eura, što sveukupno zbrojeno i predstavlja iznos obistinjen pod točkom II. izreke ovog rješenja. Također, nema mjesta ni solidarnoj obvezi tuženika glede priznatog trošak, pa je u tom dijelu zahtjev odbijen kao neosnovan.

13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Imotski, 28. kolovoza 2025.

SUDAC

Duje Karaman

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženice ad.5.

3. tuženicima