Poslovni broj P.540/2024-12
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Ani Poljanić, u pravnoj stvari tužitelja ĐF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Kačiću, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Podružnica Split, Varaždinska 54, Split, OIB 94472454976, zastupanog po punomoćniku Iliji Kriviću, odvjetnici u Splitu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, 28. kolovoza 2025.g.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„ I. Proglašava se nezakonitom i nedopuštenom ovrha, odnosno pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate provedene od strane Financijske agencije po zahtjevu tuženika za izravnu naplatu od 19. ožujka 2012. godine, temeljem ovršne isprave rješenje o ovrsi Ovrv-.776/09 od 3. prosinca 2009.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak sve u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 437,50 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 28. kolovoza 2025.g., sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.1.Tužitelj u tužbi od dana 12. lipnja 2024.g. navodi kako je zaključkom Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Ovr-343/2024 od 5. lipnja 2024. godine upućen ovršenik, ovdje tužitelj, da u roku od 15 dana od dana primitka zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, a radi razloga propisanih u čl. 50. st.1. toč.11. Ovršnog zakona. Tuženik je Financijskoj agenciji dana 6. ožujka 2012. podnio zahtjev za izravnu naplatu (koji je ona zaprimila dana 19. ožujka 2012.) temeljem rješenja donesenog pod posl.br.Ovrv. 776/2009 od 3. prosinca 2009., koje je postalo pravomoćno dana 11. ožujka 2010. Nakon podnošenja navedenog zahtjeva tuženik kao ovrhovoditelj nije poduzeo nikakvu radnju kojom bi pokušao namiriti tražbinu koju ima prema tužitelju. Kako čl. 233. st.1. Zakona o obveznim odnosima propisuje da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon predviđa kraći rok zastare, a ističući da je od pravomoćnosti rješenja o ovrsi prošlo više od deset godina, tužitelj drži nespornim da je tuženikova tražbina u zastari.
1.2.Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da sud, nakon provedenog postupka donese presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev te obvezati tuženika na podmirenje troškova postupka.
2.1.Tuženik u odgovoru na tužbu od 16. srpnja 2024.g. navodi da smatra da tužitelj nije imao pravni interes da uloži prijedlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom, te da smatra da je sud pogrešno tretirao prijedlog kao žalbu i uputio tužitelja u parnicu. Iz toga, po stavu tuženika, proizlazi da je ovaj postupak pokrenut samo radi stvaranja nepotrebnog parničnog troška. Dalje navodi da ishod ovog postupka nema nikakvog utjecaja na ovršni postupak pa je po njemu nesporno da je ova parnica sasvim suvišna i smatra da treba tužbu odbaciti, podredno odbiti.
3. Tijekom postupka sud je pregledao spis ovog suda poslovni broj Ovr.343/2024, izvršio uvid u ovom spisu priložene isprave – zaključak donesen u postupku pod posl.br.Ovr.343/2024 od 5. lipnja 2024. (stranica 3-6 spisa), zahtjev za provođenje ovrhe od 6. ožujka 2012. (stranica 7 spisa), pravomoćno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Nevenke Kekez iz Splita pod posl.br.Ovrv.776/2009 od 3. prosinca 2009. (stranica 8-11 spisa), dopis Financijske agencije Klasa:034-011/25-07/1, Urbroj:118-08-2012-25-NL od 20. ožujka 2025. (stranica 26 spisa) i Klasa:034-011/25-07/3, Urbroj:118-08-54-25 od 11. travnja 2025. sa specifikacijom izvršenja osnove (stranica 28-30 spisa).
4. Između parničnih stranaka nije sporno:
- da je pred Financijskom agencijom tuženik pokrenuo postupak izravne naplate temeljem rješenja o ovrsi donesenog od strane Javnog bilježnika Nevenke Kekez iz Splita dana 3. prosinca 2009.g. pod posl.br.OV-527/08 spram tužitelja
- da je predmetna isprava podnesena na naplatu Agenciji dana 6. ožujka 2012.g..
- da je ovdje tužitelj izjavio podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim o kojem je sud odlučivao u postupku pod posl.br.Ovr.343/2024, te da je tužitelj/ovršenik je zaključkom od dana 5. lipnja 2024.g. upućen da pokrene parnični postupak radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, i to radi isticanja žalbenih razloga iz čl.50. st.1. toč.11 Ovršnog zakona.
5.1. Navedene činjenice proizlaze i iz ovršnog spisa ovog suda poslovni broj Ovr.343/2024 koji je pribavljen i pregledan za potrebe ovog postupka, te je posebnoj procesnoj pretpostavci za pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe(izravne naplate), a to je postojanje odluke kojom je tužitelj upućen da pokrene takav postupak iz ovršnog predmeta, udovoljeno. Također, tužitelj je pokrenuo parnicu i iz razloga iz kojih je u istu upućen, čime je zadovoljena druga pretpostavka za vođenje ovakvog postupka.
6. Između parničnih stranaka je sporno ovlaštenje tužitelja da pokrene ovakav postupak (tuženik spori njegov pravni interes i svrhu postupka) te da li je nastupila zastara tražbine čija se prisilna naplata traži u postupku izravne naplate.
7. Na pripremnom ročištu održanom 14. ožujka 2025. stranke su iznijele svoje stavove iz tužbe i iz odgovora na tužbu. Nakon što su od Financijske agencije pribavljeni podatci o postupanju po osnovi i specifikacija izvršenja osnove na ročištu, dostavljeni su strankama, te je zakazano ročište za glavnu raspravu. Navedeno ročište je održano dana 24. srpnja 2025. te pošto se radi o sporu o primjeni prava daljni dokazi nisu izvođeni, već je raspravljanje zaključeno-
8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Najprije je potrebno osvrnuti se na navode tuženika o onome što isti naziva pogrešnim shvaćanjima suda, a tu se ističe da je sud dužan odlučiti o zahtjevima koji su mu upućen, i to na način predviđen zakonom. Tužitelj je kao ovršenik podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a postupak vezano za taj prijedlog vodio se pod posl.br.Ovr.343/2020. Prijedlog je dostavljen na očitovanje ovrhovoditelju – ovdje tuženiku, koji se na isti nije očitovao u ostavljenom mu roku, te je s obzirom na stanje predmeta i žalbene razloge ovršenik upućen u parnicu, jer u okviru ovršnog postupka nije moguće raspravljanje i dokazivanje u prijedlogu navedenog. Radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje se na obrazloženje zaključka od 5. lipnja 2024. Tuženiku su kao ovrhovoditelju možda bili poznati podatci o postupanju po osnovi - koji sudu nisu bili poznati do pribave očitovanja od FINAe, a koji su ga naveli na zaključak da ishod ovog postupka ne bi imao realni utjecaj na provedbu osnove (jer je osnova u međuvremenu isknjižena), ali do pribave podataka od FINAe iz spisa predmeta bilo je vidljivo isključivo da je i kada osnova predana na naplatu, ne i ono što se događalo pri provedbi, a što je bitno za odluku i moralo je biti raspravljeno u okviru parničnog predmeta.
10.1. Čl. 214. st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08- dalje ZOO) regulira institut zastare te navodi da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a ona nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (čl.215.st.1.ZOO-a). Sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare (čl. 233. st.1. ZOO)
10.2. Zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine (čl. 241. ZOO-a). Sukladno čl. 245 ZOO-a nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (st.1.). Kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način (st.3.).Kad je prekid zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka, a isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja (st.4.i 5.). Zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta (st.6.).
10.3. Vjerovnik ima pravo zahtijevati naplatu temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koji kao isprava koju je izdalo nadležno tijelo (javni bilježnik) u roku zastare koji propisuje čl. 233. st.1. ZOO-a, dakle deset godina. Podnošenjem isprave na naplatu dolazi do prekida zastare koja potom počinje teći ispočetka, a kako je FINA po zakonu nadležno tijelo koje provodi ovrhu radi ostvarenja novčane tražbine na računima dužnika, nema sumnje da se podnošenjem iste na naplatu prekida tijek zastare tražbine na koju se ona odnosi. Navedeni prekid zastare trajao je do dana 4. kolovoza 2018.g. kao dana kada je Agencija prestala s izvršavanjem osnove jer je ista isknjižena temeljem čl. 12 ZPONS-a, te ponovno počinje teći slijedećeg dana – 5. kolovoza 2018., od kojeg dana teče iznova. Time nije nastupila zastara tražbine iz osnove (ovršne isprave) na koju se tužitelj poziva.
10.4. Suštinski je u pravu tuženik kada navodi da tužitelj vođenjem ovakve parnice ne postiže nikakvu konkretnu svrhu, jer iz stanja spisa proizlazi da je osnova isknjižena iz redoslijeda naplate još 2018. pa se time pljenidba i prijenos od tada sigurno ne vrše, a osnova se po službenoj dužnosti/automatski ne vraća u redoslijed. Stoga je točan zaključak da je zahtjev za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ako se sredstva ne plijene i ne prenose nesvrsishodan, jer se ni uspjehom u ovakvoj parnici sama osnova ne proglašava nevaljanom, niti se obustavlja, te s obzirom da nije zastarjela na raspolaganju tuženika jest daljnje postupanje ili ne postupanje radi naplate iste.
11. Slijedom navedenog, a kako tužitelj svoje navode iz tužbe nije uspio dokazati, trebalo je tužbeni zahtjev odbiti kao u toč.I. izreke ove presude.
12.1. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje ZPP) u vezi s člankom 155. ZPP-a.
12.2. Kao potreban trošak tuženika za vođenje parnice, sukladno članku 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 dalje u tekstu: Tarifa), sukladno vrijednosti predmeta spora, sud je utvrdio trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. Tarife) u iznosu od 75 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 14. ožujka 2025. i 24. srpnja 2025., u iznosu od po 50 bodova (gdje se sud kretao u okviru postavljenog zahtjeva), ukupno 100 bodova, što u skladu s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife, iznosi 350,00 EUR, te uvećano za PDV od 25 %, ukupno iznosi 437,50 EUR, koji je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku u roku od 15 dana (točka II. izreke).
U Dubrovniku 28. kolovoza 2025.
Sutkinja
Ana Poljanić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
1. tužitelj po punomoćniku uz pristojbu na presudu
2. tuženik po punomoćniku
