REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pn-1465/2024-72

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda, Nives Šimunović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EĆK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Videm Ptuj 2324, zastupane po punomoćnici Nataliji Đuran Trniški, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Poliklinika Bilić Vision, OIB: 19307351018, Zagreb, Ksaverska cesta 45, zastupane po punomoćniku Alanu Hraniloviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 11. lipnja 2025. godine, u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice Natalije Đuran Trniški, odvjetnice i punomoćnika tuženika Alana Hranilovića, odvjetnika, dana 28. kolovoza 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Poliklinika Bilić Vision, OIB: 19307351018, Zagreb, Ksaverska cesta 45, isplatiti tužiteljici EĆK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Videm Ptuj 2324, slijedeće iznose:

- s osnova naknade neimovinske štete iznos od 2.500,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 13. listopada 2016. godine do 31. prosinca 2022. godine, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023.godine, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana,

- s osnova tuđe pomoći iznos od 72,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 28. kolovoza 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.211,12 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 28. kolovoza 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu koji se odnosi na zahtjev s osnova naknade troška operativnog zahvata u iznosu od 1.592,67 eura i na dio zahtjeva s osnova tuđe pomoći u iznosu od 326,17 eura, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom ovog suda poslovni broj Pn-3120/16 od dana 31. kolovoza 2023. godine naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici s osnova naknade štete iznos od 2.500,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana 13. listopada 2016. godine do isplate, te s osnova tuđe pomoći iznos od 47,78 eura sa zateznom kamatom tekućom od 31. kolovoza 2023. g do isplate. Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.761,17 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 31. kolovoza 2023. godine do isplate. U preostalom dijelu u iznosu od 1.592,67 eura, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio pravodobnu žalbu kojom pobija prvostupanjsku odluku u točki III. izreke presude, te predlaže presudu u tom dijelu ukinuti ili preinačiti. Tužiteljica navodi da su nije dosudio zatražene troškove 1. operacije koje je tužiteljica podmirila tuženiku, iako ugovoreni posao operacije nije izvršen, kako je navedeno u medicinskoj dokumentaciji i u računu. Tužiteljica navodi da činjenica što je tuženik radio drugi zahvat i izvršio dokorekciju, ne izuzima tuženika od obveze da vrati tužiteljici novac koji je uplatila za operaciju koju nije izvršio, te da se osim naknade štete radi i o stjecanju bez osnove. Ističe da je između stranaka ugovoren pravni posao koji nije izvršen odnosno nije izvršena operacija Lasik, a koja je bila plaćena.

3. Tuženik je podnio pravodobnu žalbu protiv dijela presude pod točkama I. i II. izreke te u dijelu odluke o parničnom trošku. Tuženik navodi da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da se ne može potvrditi postojanje liječničke greške u postupcima tuženika i da je moguće da se dogodi povlačenje učinka izvršenog zahvata odnosno regresija učinaka, što predstavlja moguću komplikaciju odnosno rizik traženog/izvršenog/ primijenjenog zahvata koji je tužiteljica izabrala i na koji je pristala. Osim toga, navodi da smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe za koje je potreban pristanak tuženika.

4. Odlučujući o žalbama stranaka, Županijski sud u Zagrebu je dana 11. lipnja 2024. godine donio rješenje kojim je ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio ovome sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju presude se navodi da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer se vještak nije mogao očitovati je li došlo do liječničke pogreške koja bi bila u direktnoj uzročno posljedičnoj vezi s pogoršanjem dioptrije ili je pak riječ o komplikaciji u liječenju. osim toga da se vještak nije mogao izjasniti koji je zahvat kod tužiteljice bio učinjen, je li riječ o zahvatu Lasik ili zahvatu PRK.

5. Tijekom cjelokupnog postupka provedeni su dokazi pregledom medicinske dokumentacije, odštetnog zahtjeva, medicinskim vještačenjem koje je povjereno prof. dr. sc. Branimiru Cerovskom, saslušanjem svjedoka dr. EĆ, CĆ (ranije E), ČĆ, ZĆ, saslušanjem tužiteljice osobno i dr. SĆ, vlasnice tuženika.

6. Nakon provedenih dokaza i ocjene istih, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Tužiteljica je tužbeni zahtjev precizirala na ročištu dana 24. travnja 2023.godine, tako da je povukla zahtjev kojim je tražila naknadu štete radi povrede časti i ugleda u iznosu od 5.574,35 eura, a snizila tužbeni zahtjev s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, tako da s te osnove potražuje naknadu u iznosu od 2.500,00 eura. Osim toga, tužiteljica potražuje isplatu iznosa koji se odnosi na povrat svote uplaćene za operaciju Lasik (a izvršena je operacija PRK), u iznosu od 1.592,67 eura.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i za naknadu imovinske štete u vidu tuđe pomoći i troškova liječenja, koja šteta je, kako tužiteljica tvrdi, nastala jer lasersku operaciju dioptrije tuženik nije izveo po pravilima medicinske struke.

9. Među strankama nije sporno slijedeće:

- da je tuženik dana 29. travnja 2015. godine izveo lasersku operaciju uklanjanja dioptrije s oba oka tužiteljice, no da je nakon zahvata kod nje došlo do povećanja dioptrije.

- da je prilikom tog operativnog zahvata primijenjena metoda PRK iako je bilo dogovoreno da će se primijeniti metoda Lasik Monovision

- da je dana 05. lipnja 2015. godine tuženik izvršio tužiteljici reoperaciju

- da je tužiteljica prema računu tuženika od 29. travnja 2015.g. (list 213 spisa) za laserski zahvat Monovision platila iznos od 12.000,00 kn (sadašnjih 1.592,67 eura).

10. Sporno je postoji li odgovornost tuženika odnosno je li tijekom obavljanja laserskih zahvata počinjena liječnička pogreška.

11. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

12. Radi utvrđivanja spornih činjenica provedeni su naprijed spomenuti dokazi, pregledana opsežna medicinska dokumentacija, provedeno medicinsko vještačenje koje je povjereno stalnom sudskom vještaku medicinske struke prof. dr. sc. Branimiru Cerovskom, te saslušani brojni svjedoci i stranke.

13. Ukratko će se sažeti iskazi svjedoka:

14. Svjedokinja CĆ (ranije E) je prisustvovala pregledu tužiteljice i prvom laserskom zahvatu. Navela je da je operativni zahvat tekao uredno, te naglasila da ona prati svoj segment posla a to je briga o instrumentima, dok ostali dio posla obavljaju liječnik i tehničar. Izjavila je da podešavanje lasera i unošenje podataka u laser obavlja tehničar u kombinaciji s operaterom i da su u ovom slučaju bili prisutni dr. SĆ kao operater i tehničar ČĆ.

15. Svjedok ČĆ je izjavio da je zaposlen kod tuženika kao medicinski tehničar i da radi s laserom koji se koristi za skidanje dioptrije. Bio je prisutan prilikom prvog zahvata kod tužiteljice, te je objasnio da je njegov zadatak prije operacije unijeti u laser ime i prezime pacijenta i sve ostale podatke potrebne za skidanje dioptrije, a osim toga, na dan operacije, napraviti baždarenje lasera. Svjedok je izjavio da liječnik upravlja laserom prilikom zahvata. Naveo je da nije bio prisutan prilikom drugog zahvata kod tužiteljice, već da je bila prisutna medicinska sestra VĆ. Objasnio je da se neposredno prije operativnog zahvata upisuje trenutna dioptrija koju pacijent ima i da se upisuje dioptrija koju bi trebalo postići. Naveo je da se za operaciju koristi obrazac zelenkaste boje, kako se ne bi zamijenio (nalazi se na listu 224 spisa) i da liječnik upisuje dioptriju u taj obrazac, a potom on zajedno s liječnikom provjerava upis i potom podatke upisuje u laserski kompjuter.

16. Saslušana je svjedokinja dr. UĆ koja je navela lasersko skidanje dioptrije predstavlja rutinsku operaciju, prije koje se pacijent pregleda i ukoliko zadovoljava uvjete, dogovori se operacija. Navela je da se uz ovaj zahvat ne vežu nikakvi trajni rizici i da se zahvati obavljaju kako bi se pacijenti riješili dioptrije i pomagala (naočala i leća), te da uslijed ove operacije ne može doći do trajnog oštećenja rožnice. Izjavila je da je uvidom u dokumentaciju utvrdila da je obavila postoperativni pregled tužiteljice i da joj je zadatak bio utvrditi nalazili se zaštitna leća na svom mjestu i je li rožnica pravilno zarašćuje. Osim toga, da se uobičajeno pacijentu daju upute za kapanje i eventualno se pacijentu očiste oči. Svjedokinja je navela da je na tom pregledu utvrdila vidnu oštrinu pacijentici, da je utvrdila da se kod rožnice događa uredno zarašćivanje te joj je dala upute za kapanje. Izjavila je da je specijalist za stražnji segment oka i da tijekom prakse u ovoj poliklinici nije vidjela slučaj da se uslijed ovakve operacije pacijentu poveća dioptrija. Izjavila je da prilikom tog pregleda dana 30. travnja nije primijetila da se događa bilo što neobično s vidom tužiteljice, te je navela da se radi o PRK metodi i da se vidna oštrina u potpunosti postiže tek nakon 2 do 3 tjedna od operacije, tako da nije bilo neobično da je tužiteljici na prvom pregledu vidna oštrina slabija. Navela je da nije uobičajeno da pacijent osjeća mučninu i povraća nakon takvog zahvata. Odgovarajući na upit kako to da je tužiteljici učinjena operacija PRK metodom, a bila je dogovorena Lasik metoda, svjedokinja je navela da ponekad operater na licu mjesta odluči obaviti operaciju PRK metodom i to na primjer ako je malo uvučenija očna jabučica ili ako je pacijent nervozniji i žmirka ili slično. Objasnila je da kod PRK metode nema gotovo nikakvih komplikacija, dok kod Lasika može doći do nabora poklopčića, što se rješava ambulantno. Navela je da stvarno ne zna kako se dogodilo da je kod tužiteljice došlo do povećanja dioptrije.

17. Saslušana je dr. SĆ koja je izvršila operativni zahvat kod tužiteljice. Navela je da je obavila pregled i utvrdila da je tužiteljica u dobi kada započinje tzv. staračka dalekovidnost, koja se pojačava starenjem, i da je u tom trenutku imala dioptriju +1,00 i +1,25, te se htjela riješiti naočala. Svjedokinja je navela da je tužiteljica izabrala lasersku operaciju skidanja dioptrije i to operaciju Monovision i da joj je već na prvom sastanku objašnjena razlika između laserskog uklanjanja dioptrije i uklanjanja dioptrije ugradnjom leće, te da joj je radi njezine dobi preporučena operacija uklanjanja dioptrije ugradnjom leće, ali se tužiteljica odlučila za lasersko skidanje dioptrije. Svjedokinja je navela da je to također dobar zahvat, ali da ima privremeni rezultat za razliku od operacije ugradnjom leće gdje je rezultat trajni. Objasnila je da operacija Monovision koja je primijenjena u ovom slučaju, predstavlja operaciju kompromisa na način da se dominantno oko podesi za gledanje na daljinu, a nedominantno oko na gledanje na srednju udaljenost i na blizinu. Svjedokinja je navela da je taj prvi zahvat kod tužiteljice protekao bez incidenata, ali da je već sutradan na kontroli primijećeno da tužiteljica vidi slabije nego što je to uobičajeno kod operacije Monovision, te da je imala oko 30 do 40% vida. Na drugom pregledu je tužiteljica imala 60% vida, došlo je do poboljšanja, ali ne kako se predviđalo, te navodi da je razgovarala s tužiteljicom i rekla da će napraviti dokorekciju kako bi dobili rezultat koji su htjeli. Izjavila je da je dokorekcija učinjena nakon mjesec dana i da je time tužiteljica dobila vid 100% na daljinu, dok je na blizinu čitala Jeger 1, a nakon toga se tužiteljica više nije javljala. Odgovarajući na upite stranaka, svjedokinja je navela da kod tužiteljice nije došlo do trajnog oštećenja rožnice koje bi se moglo povezati s laserskim skidanjem dioptrije. Navela je da ne može objasniti zašto je došlo do povećanja dioptrije s +1,00 na +4,00, da se povremeno dogode takvi paradoksalni nalazi i da se radi o reakciji rožnice na laser, ali da se sve to ispravi dokorekcijom. Izjavila je da se baždarenje lasera radi jednom godišnje od strane Ministarstva zdravstva, te da se jednom godišnje obavlja zamjena plina, što obavlja firma koja zastupa laser. Objasnila je da se u laserski kompjuter podaci unose prije nego što pacijent uđe u sobu i dogovori početak zahvata, a asistent lasera vrši baždarenje i podešavanje uređaja za zahvat. Smatra da nije došlo do pogreške, iako je postignut rezultat s kojim ona kao liječnica nije bila zadovoljna, te da su upravo radi toga pristupili novom zahvatu i bili spremni i dalje ispraviti koliko je moguće. Izjavila je da je tužiteljica platila prvi zahvat, dok se drugi zahvat koji predstavlja dokorekciju na naplaćuje, kao niti kontrole koje se obavljaju.

18. Saslušan je suprug tužiteljice ZĆ koji je naveo da su on i supruga bili na istom zahvatu kod tuženika, s tim da je rečeno da će njegova operacija bili složenija. Naveo je da su obavili pretrage i pozvani na operativni zahvat istoga dana, kada im je dano da potpišu neke dokumente, koje nisu imali vremena pročitali, jer je to bilo neposredno prije zahvata. Rekao je da je kod njega operacija u potpunosti uspjela i da on sada vidi bez naočala. Naveo je da je nakon njega operirana njegova supruga, te da je medicinski tehničar u dva navrata pitao njegovu suprugu kako se zove, i da je rekao da će trebati nešto ponoviti, jer da nisu sve uspjeli obaviti. Svjedok je naveo da je njegova supruga toga dana nakon operacije povraćala i osjećala slabost, da su oboje prespavali u Poliklinici Bilić Vision i da su slijedeće jutro pregledani od strane liječnice, ali ne dr. SĆ, nakon čega su krenuli u Sloveniju. Izjavio je da je njegova supruga imala tegobe u vidu glavobolja, suzenja očiju, slabog vida, te da je bila psihički pogođena tom situacijom, te je stalno plakala. Svjedok je naveo da je nakon nekoliko pregleda kod dr. SĆ dogovorena druga operacija koja je trajala 45 minuta, nakon čega je njegova supruga i dalje imala probleme s vidom tako da nije mogla voziti, nije mogla raditi, niti vršiti kućanske poslove, te je postala depresivna, dok su se svi čudili zašto nosi naočale s tako debelim lećama. Naveo je da je tužiteljici prilikom pregleda kod oftalmologa u Sloveniji rečeno da ima problema s rožnicom i da je došlo do greške tijekom operacije, na način da je možda došlo do zamijene pacijenata. Pri tom je objasnio da je toga dana kada je njegova supruga prvi puta operirana, istoj operaciji bila podvrgnuta još jedna ženska osoba istog imena: " EĆK".

19. Saslušana je tužiteljica koja je navela da je dana 29. travnja 2015. godine, čekala operaciju zajedno sa suprugom i jednom gospođom iz Zagreba, da su ih smjestili u istu prostoriju i svakom dali po tabletu Apaurina za smirenje. Navela je da je najprije operiran njezin suprug, potom ona, a nakon nje, gospođa koju je spomenula. Tužiteljica je navela da joj je nakon operacije prišao medicinski tehničar i u dva navrata je pitao kako se zove, a da u to vrijeme ona još nije bila svjesna da nešto nije u redu. Navela je da je sa suprugom prespavala u Poliklinici i da je idućeg jutra osjećala glavobolju i povraćala. Tvrdi da je danima slabo vidjela, kao kroz maglu, da je bila u tamnoj sobi, povraćala i imala teške glavobolje i bljeskove pred očima, a osim toga da joj je svjetlo jako smetalo. Tvrdi da su se navedene tegobe produžile i u narednim danima ali blažeg intenziteta, te su trajale sve do slijedeće operacije. Izjavila je da joj dr. SĆ nije objasnila zašto ima takve tegobe niti što se dogodilo, već da je govorila da je to normalno, a nakon što je njezin suprug iskazao nezadovoljstvo, da je dogovorila novi zahvat kod dr. SĆ, koji zahvat je obavljen dana 05. lipnja 2015. godine. Izjavila je da je drugi zahvat trajao oko 45 minuta i da je dr. SĆ rekla da će joj s tim zahvatom popraviti stanje. Navela je da je taj zahvat rađen preuranjeno, nakon samo mjesec dana od prvog zahvata, a u pravilu se radi nakon 3 do 6 mjeseca. Nakon tog zahvata oči su joj bile upaljene, imala je bolove, problem sa svjetlosti, oči su joj bile natečene. Izjavila je da joj je, nakon drugog zahvata stanje bilo bolje i da je mogla čitati bez naočala tijekom dva do tri mjeseca, a potom se stanje opet pogoršalo i sada joj trebaju naočale za čitanje. Opisala je kako joj je trebala pomoć druge osobe jer nije mogla obavljati kućanske poslove, a također je i na radnom mjestu otežano radila.

20. Prihvaćeni su iskazi svjedokinja dr. EĆ i CĆ (Marinković) koji su djelovali posve iskreno i istinito, te se slažu s rezultatima drugih provedenih dokaza. Iskaz svjedoka ZĆ je također prihvaćen kao istinit. Prihvaćen je i iskaz svjedoka ČĆ, koji je u skladu s medicinskom dokumentacijom. Iskaz dr. SĆ koja je vlasnica tuženika Poliklinike Bilić Vision je prihvaćen većim dijelom, osim u dijelu u kojem je navela da se nije dogodila pogreška u liječenju tužiteljice. Iskaz tužiteljice je prihvaćen kao uvjerljiv i iskren, a podudara se s rezultatima ostalih provedenih dokaza.

21. Tijekom ovog dugotrajnog postupka vještak prof. dr. sc. Branimir Cerovski je više puta izrađivao pisane dopune svog nalaza i mišljenja, a osim toga, u nekoliko navrata je usmenim putem na ročištima odgovarao na upite stranaka i suda, te obrazlagao svoje mišljenje i zaključke.

22. U svom prvom nalazu i mišljenju (list 246 - 249 spisa) vještak je smatrao da se možda dogodila pogreška pri upisivanju predznaka dioptrije, što je kasnije razjašnjeno i utvrđeno je da se takva pogreška nije dogodila. Iz medicinske dokumentacije je utvrdio da je nakon prvog laserskog tretmana nastupilo povećanje dioptrije u smjeru hipermetropije (plus dioptrija za gledanje na daljinu) umjesto da je došlo do korekcije iste, a posljedično tome je došlo do povećanja plus dioptrije i za čitanje. Naveo je da je drugim korekcijskim zahvatom pet tjedana nakon prve operacije, tuženica u potpunosti korigirala dioptriju na desnom oku tužiteljice i time joj omogućila 100% vidnu oštrinu bez potrebe za ikakvim korekcijskim pomagalom (naočalama ili lećama) na daljinu, dok je na lijevom oku zaostalo +1,50 dioptrija sfere za gledanje na daljinu. Naglasio je da je drugi zahvat učinjen preuranjeno i da nije bilo za očekivati da se drugi zahvat radi tako brzo, pet tjedana nakon prvog zahvata, jer se obično na zahvat remodelacije rožnice nakon PRK zahvata, čeka tri mjeseca, pa se tek potom ide na dokorekciju.

23. Objasnio je da nakon provedene laserske korekcije i dokorekcije kod tužiteljice nije nastupilo umanjenje životne aktivnosti, jer iako nije ispunjen cilj zahvata, da su rožnice ostale transparentne, a vid se s naočalama dobro korigirao na normalne vrijednosti. Međutim, vještak je utvrdio da je tužiteljica trpjela fizičke bolove srednjeg intenziteta kumulativno tri dana, bolove niskog intenziteta kumulativno pet dana. Naveo je da primarni strah nije postojao, već sekundarni strah srednjeg intenziteta kumulativno četiri dana zbog zabrinutosti ishodom operacija, te slabi strah kumulativno šest tjedana. Ocijenio je da je tužiteljici trebala tuđa pomoć i to nestručnu pomoć, tijekom šest dana po tri sata dnevno, za poslove u kući, te odlaske k liječniku.

24. U dopunskom očitovanju (list 296- 297 spisa) vještak prof. dr. Cerovski se pisanim putem očitovao u pogledu novo dostavljene dokumentacije i prigovora stranaka. Naveo je da su u laser uneseni ispravni podaci refrakcije, ali da nema podataka o tome što je poslano u računalo lasera, o izračunu lasera, o ishodu tretmana. Na prigovor tuženika da se dokorekcija vrši po proteku mjesec dana ako to dozvoljava debljina i zdravlje rožnice odnosno ako je došlo do stabilizacije dioptrije i epitelizacije rožnice, vještak je odgovorio da je doista potrebno da prije dokorekcije dođe do stabilizacije dioptrije, ali da ne možemo znati da li je u ovom slučaju u tom razdoblju došlo do stabilizacije dioptrije. Vještak je naveo da su bol i strah ocijenjeni kumulativno i da su uzeta u obzir oba zahvata. Odgovarajući na prigovor tužiteljice, vještak je naveo da se u sudsko medicinskom smislu trajne posljedice utvrđuju ukoliko zaostaje smanjenje vidne funkcije uz optimalnu korekciju vida, a da kod tužiteljice nije zaostalo smanjenje vida te se postojanje trajnih posljedica nije moglo utvrditi. Naglasio je da se listu 223 spisa nalazi potpisana Suglasnost tužiteljice potpisana dana 05. lipnja 2015. godine za navedeni drugi zahvat, tako da navedeni zahvati nisu učinjeni protiv volje tužiteljice.

25. Prihvaćajući prijedloge stranaka, sud je još jednom pozvao vještaka prof. dr. Branimira Cerovskog da se pisanim putem očituje u pogledu nove dokumentacije koju je tuženik po svom punomoćniku dostavio u spis, na USB sticku.

26. Vještak je naveo da je iz dostavljene dokumentacije tj. ispisa prvog tretmana iz lasera vidljivo da je operater upisao točnu dioptriju, dok iz kliničkih poslije operacijskih nalaza i objektivnih nalaza zakrivljenosti rožnice, proizlazi da je laser loše korigirao dioptriju, što je možda uzrokovano računalnom greškom lasera.

27. Vještak je naveo da se iz ispisa drugog tretmana iz lasera vidi da je operater upisao točnu dioptriju. Iz kliničkih poslije operacijskih nalaza vidljivo je da je laser izvršio što mu je zadano. Naveo je da je nepunih godinu dana poslije drugog tretmana tj. 21. travnja 2016. godine, vidljiv na desnom oku puni učinak tj. vid bez dodatne korekcije je 1.0., dok je na lijevom oku vid također 1.0. ali uz dodatnu naočalnu korekciju od +1.50 D-0.25/85.

28. Vještak je naglasio da novo dostavljena medicinska dokumentacija demantira da je unesena pogrešna dioptrija. Također je naveo da se dokorekcija ne preporuča prije isteka tri mjeseca, a neki je provode tek nakon šest mjeseci ili kasnije. Objasnio je da je nakon drugog zahvata tj. 21. travnja 2016. godine utvrđen puni učinak na desnom oku, dok je na lijevom oku došlo do regresije te je potrebna naočalna korekcija vida na daljinu. Izjavio je da je prilikom pregleda tužiteljice koji je obavljen za potrebe vještačenja dana 19. veljače 2018. godine, odnosno 2,5 godina od dokorekcije, kod tužiteljice nađena regresija učinka laserskog tretmana na oba oka. Na pitanje suda je li počinjena liječnička greška, vještak je odgovorio da ne može potvrditi postojanje očigledne pogreške, ali istovremeno je naveo da povećanje hiperopije kod tužiteljice nakon prvog zahvata (obzirom na dostavljeni dokaz o ispravnom upisivanju dioptrije u kompjuter lasera) ostaje i nadalje kontroverzno, imajući u vidu objektivne kliničke i keratometrijske podatke nakon tog zahvata, a prije provedenog drugog zahvata. Potom je vještak naveo da je nakon drugog zahvata odnosno dokorekcije, nakon osam mjeseci nađen puni učinak na desnom oku i gubitak učinka na lijevom oku. Dok je nakon dvije i pol godine od dokorekcije došlo do gubitka učinka laserskog tretmana na oba oka, tako da za korekciju vida na daljinu i na blizinu tužiteljica ponovno treba naočale, što upućuje na zaključak da cilj laserskog "skidanja dioptrije" nije postignut odnosno da je izgubljen.

29. Na ročištu dana 24. travnja 2023. godine vještak prof. dr. Branimir Cerovski još jednom se usmenim putem očitovao na prigovore i odgovarao na pitanja stranaka. Naveo je da kod ovakve vrste laserske operacije, prema iskustvima u manjem broju slučajeva dolazi do gubitka učinka, odnosno da se, prema podacima FDA u oko 5% slučajeva bilježi regresija učinka. Naveo je da je i kod prvog i kod drugog zahvata unesena točna dioptrija, što proizlazi iz dokumentacije koja je priložena u spis, a na upit kako to da je došlo do povećanja umjesto do smanjenja dioptrije, vještak je odgovorio da je to pitanje i sam sebi postavio, te da je njegova pretpostavka da se radi o nekom propustu koji se dogodio u radu računala, ali da to ne može dokazati.

30. Nakon ukidnog rješenja višeg suda u kojem je izražen stav da su nalaz i mišljenje vještaka nedostatni, jer se vještak nije mogao očitovati je došlo do liječničke pogreške ili je riječ o komplikaciji u liječenju koja nastaje usprkos medicinski ispravno provedenom postupku, sud je ponovno pozvao vještaka prof. dr. sc. Branimira Cerovskog da pokuša još jednom obrazložiti svoj nalaz i mišljenje i razjasniti postojeće nejasnoće.

31. Na ročištu dana 11. lipnja 2025.g. vještak je na pitanje punomoćnika tužiteljice odgovorio da prilikom prvog operativnog zahvata nije primijenjena metoda Lasik Monovision, nego metoda PRK. Odgovarajući na upit koji je razlog povećanja dioptrije kod tužiteljice nakon tog zahvata, vještak je odgovorio da je najprije pretpostavio da se radilo o greški operatera u vidu zamjene predznaka, ali da je iz ispisa iz lasera vidljivo da je bila unesena točna refrakcijska korekcija. Naveo je da ne može drugačije objasniti što je dovelo do povećanja dioptrije kod tužiteljice, već jedino ukazuje na mogućnost da je laser u svom internom softverskom hodogramu načinio grešku. Naglašava da je to samo njegova pretpostavka, jer nema stručna znanja i nije informatičar. Odgovarajući na upite, vještak je objasnio da su metoda Lasik i metoda PRK usmjerene ka istom cilju, ali se kod tih zahvata razlikuje tehnička izvedba. Ponovno je naveo da je drugi zahvat učinjen prerano, jer su preporuke da se ne čini prije isteka tri mjeseca od prvog zahvata, a kod tužiteljice je zahvat učinjen nakon pet tjedana od prvog zahvata.

32. Odgovarajući na upit punomoćnika tuženika da objasni okolnost da je prilikom prvog zahvata primijenjena tehnika PRK, iako je dogovoren zahvat tehnikom Lasik Monovision, odnosno predstavlja li to odstupanje koje je protivno pravilima struke, vještak je naveo da je u praksi uobičajeno da se ponekad može izvesti drugi zahvat, dakle PRK umjesto Lasika, ako je pacijent na operacijskom stolu nemiran ili nesuradljiv, jer bi takva situacija mogla dovesti do poteškoća u formiranju preklopca rožnice koji se radi kod Lasik zahvata, što bi moglo ugroziti zahvat. Naveo je da su oba zahvata lege artis i da su oba zahvata u uporabi. Napomenuo je da, ukoliko je pacijent već na operacijskom stolu, da nije moguće informirati ga o tome, odnosno provesti to administrativnim putem.

33. Po stavu ovog suda, nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. Branimira Cerovskog izrađeni su prema pravilima medicinske struke. Kao što je rečeno, vještak je u više navrata pisanim i usmenim putem dopunjavao svoj nalaz i mišljenje i očitovao se na prigovore i pitanja stranaka i suda. Iako se nije decidirano očitovao je li u ovom slučaju radi o liječničkoj pogreški, vještak je svojim detaljnim objašnjenjima pružio sudu dovoljno podataka i argumenata temeljem kojih se može zaključiti da je u radu zaposlenika tuženika došlo do pogreške koja je nakon provođenja prvog operativnog zahvata kod tužiteljice, rezultirala povećanjem dioptrije, umjesto smanjenjem dioptrije.

34. Naime, nesporno je među strankama da je prilikom prvog zahvata došlo do povećanja dioptrije kod tužiteljice, tako da ne samo da nije postignuta svrha zahvata, a to je smanjenje dioptrije, već naprotiv, dioptrija kod tužiteljice se pogoršala, odnosno povećala.

35. Liječnici iz Poliklinike Bilić Vision nisu objasnili kako je i zašto je došlo do nepovoljnog rezultata laserskog zahvata. Dr. SĆ je navela da "ne može objasniti zašto je došlo do povećanja dioptrije s +1,00 na +4,00, da se povremeno dogode takvi paradoksalni nalazi i da se radi o reakciji rožnice na laser…"

36. Niti vještak prof. dr. Cerovski nije mogao sa sigurnošću utvrditi koji je razlog povećanja dioptrije kod tužiteljice. Kada je razjašnjeno da u laser nisu unijeti pogrešni podaci, vještak je iznio svoju pretpostavku da je moguće došlo do greške u radu lasera, dakle u radu uređaja kojim se izvršen operativni zahvat kod tužiteljice.

37. Na direktan upit suda je li počinjena liječnička greška, vještak je naveo da ne može potvrditi postojanje očigledne pogreške, ali je istovremeno naveo da povećanje hiperopije kod tužiteljice ostaje i dalje kontroverzno.

38. Prilikom prvog zahvata dogodile su se određene greške koje su tužiteljici pogoršale stanje vida, umjesto da ga poboljšaju. Što je dovelo do tih grešaka nije posve jasno niti nakon medicinskog vještačenja koje je provedeno od strane uglednog i iskusnog vještaka prof. dr. sc. Branimira Cerovskog, te ostaje nedoumica radi li se o nekoj nepravilnoj , pogrešnoj radnji operatera koji upravlja laserom ili pak o greški koja se dogodila u radu uređaja, lasera. Međutim, za ovaj postupak to nije od presudne važnosti, jer i u jednom i u drugom slučaju tuženik odgovara za štetu koju je tužiteljica pretrpjela.

39. Čak i okolnost da su nakon prvog neuspješnog zahvata, zaposlenici tuženika pristupili provođenju drugog zahvata tzv. dokorekciji, i to besplatno, ukazuje da su bili posve svjesni greške i nepravilnosti počinjene pri prvom zahvatu. Osim toga, kako bi sanirali nastalu štetu, zaposlenici tuženika su ranije nego što je to uobičajeno i preporučljivo, pristupili provođenju drugog zahvata.

40. Za liječničku pogrešku bolnica odgovara po načelu predmnijevane (presumirane) krivnje sukladno čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO/05. Na štetniku je teret dokaza da za nastanak štete nije kriv, odnosno da se u svemu postupalo po pravilima liječničke struke. U ovom slučaju štetnik - tuženik to nije dokazao, pa je u obvezi naknaditi štetu koju je tužiteljica pretrpjela. Ukoliko bi se radilo o neispravnosti uređaja, u tom slučaju bi također odgovarao tuženik kao vlasnik i korisnik uređaja - lasera, kojim je šteta nastala.

41. Uzevši u obzir sve navedeno, utvrđeno je da je kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti propisane odredbom čl. 19. ZOO/05, a nalazom i mišljenjem vještaka utvrđene su činjenice (fizičke boli, strah), koje utječu na pravičnu novčanu naknadu, a propisane su čl. 1100. st. 2. ZOO/05.

42. U smislu članka 19. ZOO/05, pravo je svake osobe na zdravlje, kako tjelesno tako i duševno. Tužiteljici je povrijeđeno navedeno pravo, te je pretrpjela neimovinsku štetu. Slijedom toga, ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

43. Odlučujući o visini naknade neimovinske štete, sud je uzeo u obzir jačinu i trajanje fizičkih bolova nastalih radi pogreške učinjene prilikom liječenja (prvog operativnog zahvata, kao i poslije drugog operativnog zahvata) koji su trajali srednjeg intenziteta kumulativno tri dana, te niskog intenziteta kumulativno pet dana. Potom su uzete u obzir neugodnosti koje je trpjela uslijed obavljena dva operativna zahvata, u vidu osjetljivosti na svjetlo, natečenosti i upale očiju. Osim toga, sud je uzeo u obzir karakter, jačinu i trajanje straha i to sekundarni strah srednjeg intenziteta kumulativno četiri dana zbog zabrinutosti ishodom operacija, te slabi strah kumulativno šest tjedana.

44. S obzirom na sve navedeno, po utvrđenju suda, tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske štete u cjelokupnom zatraženom iznosu od 2.500,00 eura.

45. Na ročištu dana 24. travnja 2023.g. na kojem je precizirala tužbeni zahtjev, tužiteljica nije precizirala zahtjev s osnova tuđe pomoći i njege, niti ga je povukla, što znači da u tom dijelu ostaje kod tužbenog zahtjeva kako je postavljen u tužbi, odnosno da s osnova tuđe pomoći potražuje iznos od 398,17 eura (ranije: 3.000,00 kn).

46. Tužiteljica je u svom iskazu izjavila da su joj tuđu pomoć pružali ukućani, ali i u tom slučaju ona ima pravo na naknadu ovog oblika štete. Po utvrđenju vještaka tužiteljici je trebala tuđa pomoć tijekom šest dana po tri sata dnevno, dakle, ukupno 18 sati. S obzirom na prosječnu cijenu sata tuđe pomoći u RH u iznosu od 4,00 eura, neto, sud je po slobodnoj ocjeni dokaza, sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a, odmjerio i dosudio tužiteljici naknadu za tuđu pomoć po toj satnici, što iznosi 72,00 eura.

47. Tužiteljica je zatražila i troškove operativnog zahvata u iznosu od 1.592,67 eura (ranije 12.000,00 kn). Prema utvrđenju vještaka, operativni zahvat nije postigao svoj cilj. Iz rezultata provedenog postupka proizlazi da je prvi zahvat pogoršao dioptriju tužiteljice, međutim, drugi obavljeni zahvat dokorekcije koji je tuženik obavio mjesec dana nakon prvog zahvata, je sanirao nastao štetu, tako da je dioptrija tužiteljice popravljena, te je na jednom oku dioptrija potpuno skinuta, a na drugom oku je ostala mala dioptrija. S obzirom na okolnost da svaki zahvat nosi određeni rizik, da je tužiteljica potpisala suglasnost odnosno dala pristanak na operativni zahvat i naročito s obzirom na činjenicu da je besplatna dokorekcija popravila nastalu štetu, tužiteljica nema pravo na povrat cijene za obavljeni zahvat u iznosu od 1.592,67 eura, pa je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen.

48. Naime, tužiteljica je imala pravo ili na povrat novčanog iznosa kojim je platila prvi zahvat ili na besplatno saniranje štete drugim zahvatom tzv. dokorekcijom. Ona je iskoristila drugu mogućnost te joj je izvršena besplatna dokorekcija. Stoga je zahtjev za naknadu štete u iznosu od 1.592,67 eura (ranije 12.000,00 kn) odbijen kao neosnovan.

49. Prema tome, tužiteljici je dosuđena naknada neimovinske štete u iznosu od 2.500,00 eura, te naknada imovinske štete s osnova tuđe pomoći u iznosu od 72,00 eura, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev za naknadu imovinske štete za operativni zahvat u iznosu od 1.592,67 eura i djelomično je odbijen zahtjev za naknadu s osnova tuđe pomoći u iznosu od 326,17 eura.

50. Dosuđene su tužiteljici zatezne kamate na iznos neimovinske štete tekuće od dana podnošenja tužbe odnosno od 13. listopada 2016. godine do isplate ( a na iznos naknade za tuđu pomoć kamate teku od dana presuđenja do isplate), jer je tuženik u zakašnjenju s ispunjenjem svog novčanog dugovanja, pa je u obvezi isplatiti tužiteljici i zatezne kamate, temeljem člana 1103. u svezi s člankom 29. st. 1. ZOO-a.

51. Kamate teku od dana 13. listopada 2016. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023.g., po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.g. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

52. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na troškove zastupanja stranaka po punomoćnicima - odvjetnicima. Troškovi su odmjereni prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura.

53. Tužiteljica je u ovom postupku uspjela sa 62% svoga zahtjeva, pa kako je njezin uspjeh veći od uspjeha tuženika, od tog postotka oduzima se postotak tuženikovog uspjeha, dakle 38%, pa se dolazi do 24% uspjeha, u kojoj mjeri će se tužiteljici dosuditi parnični trošak. Pri tome se vodilo računa i o uspjehu tužiteljice u dokazivanju u pogledu osnove zahtjeva, te je pridodano još 20%. Stoga se tužiteljici dosuđuje trošak u omjeru od 44%.

54. Troškovi tužiteljice obuhvaćaju: sastav tužbe - 250 bodova, sastav podneska od 08.02.2017. godine - 250 bodova, pristup na ročište 15.03.2017.g. – 250 bodova, sastav podneska od 18.04.2017.g. – 50 bodova, pristup na ročište 05.06.2017.g. – 250 bodova, pristup na ročište 16.10.2017.g. – 250 bodova, sastav podneska od 09.05.2018.g. – 250 bodova, pristup na ročište 24.10.2018.g. – 250 bodova, pristup na ročište 20.10.2022.g. – 250 bodova, pristup na ročište 20.01.2023.g. – 125 bodova, pristup na ročište 24.04.2023.g. - 250 bodova, pristup na ročište 19.02.2025.g. - 250 bodova, pristup na ročište 11.06.2025.g. - 250 bodova, ukupno 2925 bodova, odnosno 5.850,00 eura.

55. Dakle, tužiteljici pripada trošak u omjeru od 44% od navedenog iznosa, što je 2.574,00 eura. Uz to, tužitelji pripada trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura (za izradu pisanog nalaza i pristup na ročište), trošak pristojbe na tužbu 260,00 eura, pristojbe na presudu 71,67 eura, trošak tumača 40,00 eura, pa ukupan parnični trošak koji je tuženik dužan naknaditi tužiteljici iznosi 3.211,12 eura.

56. Tijekom postupka, a nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužiteljica je snizila tužbeni zahtjev, a sniženje tužbenog zahtjeva se ne smatra preinakom tužbe, pa za tu radnju nije potreban pristanak tuženika, što je sukladno odredbi čl. 191. st. 3. Zakona o parničnom postupku. Stoga nije prihvaćen navod tuženika da sud treba meritorno odlučiti o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu, odnosno da treba odbiti onaj dio za koji je tužiteljica snizila tužbeni zahtjev.

57. Dosuđene su tužiteljici zakonske zatezne kamate na parnični trošak koje teku od dana presuđenja, dakle od 28. kolovoza 2025. god. do isplate, jer se radi o dospjelom potraživanju, shodno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

58. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 28. kolovoza 2025. godine

Sudac

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda. O žalbi odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

DNA

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika