REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1751/2016-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužitelja mldb. HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po roditeljima i zakonskim zastupnicima GM i VM i punomoćniku Krešimiru Matoševiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Anić i partneri u Zagrebu, protiv 1.-tuženika Generali osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 10840749604, zastupanog po punomoćnici BM, dipl. pravnici i 2. -tuženice Opće bolnice Pula, Pula, Zagrebačka 30, OIB: 16089706543, zastupane po punomoćniku Ediu Slivaru, odvjetniku u Puli, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika mldb. tužitelja i punomoćnice 1.-tuženika Generali osiguranja d.d., dana 28. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima isplatiti, solidarno, mldb. tužitelju iznos od 500,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 6. kolovoza 2014. do isplate, i to do 31.7.2015. po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu kojim mldb. tužitelj zahtijeva od suda naložiti tuženicima isplatiti mldb. tužitelju, solidarno, ostali iznos od 5.437,69 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 6. kolovoza 2014. do isplate.

III. Nalaže se tuženicima nadoknaditi, solidarno, mldb. tužitelju troškove postupka u iznosu od 705,57 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 28. kolovoza 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev mldb. tužitelja za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 5.762,52 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 28. kolovoza 2025. do isplate.

V. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev 2. -tuženice Opće bolnice Pula za naknadu troškova postupka.

r i je š i o  je

Odbija se, kao neosnovan, prigovor 2.-tuženice Opće bolnice Pula o mjesnoj nenadležnosti ovoga suda.

Obrazloženje

1. Malodobni tužitelj je u tužbi naveo, u bitnom, da je 1. lipnja 2013. tijekom ljetovanja u Republici Hrvatskoj, u iznajmljenom smještaju kod gospođe H, stradao na način da se stakleni stolić na koji se isti naslonio iznenada prevrnuo na njegovu desnu ruku, te sa svojim rubom ozlijedio njegov II., III. i IV. prst desne šake, te mu je amputirao vrške prstiju (jagodice). Budući da je mldb. tužitelj bio vrlo malo dijete koje u trenutku nezgode nije imao niti napunjene 3 godine života, njegovi roditelji i zakonski zastupnici EM i VM su odmah zbrinuli njegovu ozlijeđenu ruku, amputirane vrške prstiju (jagodice) stavili u led i pozvali hitnu pomoć koja ih je odvezla kod 2. -tuženice Opće bolnice Pula, a nakon dolaska u bolnicu prvo mu je pregledana ozlijeđena ruka i očišćena rana, te je poslan na slikanje rendgenom. Uredujući liječnik je nakon analize zdravstvenog stanja mldb. tužitelja odlučio da vrške prstiju (jagodice) neće vraćati na ozlijeđene prste, jer su prema njegovom mišljenju iste bile premale za šivanje, te je mldb. tužitelju dao 3 injekcije lokalne anestezije i pri punoj svijesti vršio skraćivanje ozlijeđenih prstiju, pri čemu su istoga čak 4 osobe morale čvrsto držati jer je trpio jake bolove i strah. Nakon operativnog zahvata mldb. tužitelju je zavijena rana, propisani su mu lijekovi, te je tužiteljevim roditeljima rečeno da svaka tri dana dođu u bolnicu s mldb. tužiteljem na prematanje rane i kontrolu, te je mldb. tužitelj poslan na kućnu njegu. Prilikom prva dva prematanja rane kod 2.-tuženice Opće bolnice Pula, mldb. tužitelj je jako krvario iz ozlijeđenih prstiju, te tijekom svih prematanja rane kod 2.-tuženice Opće bolnice Pula nikada nije bio prisutan uredujući liječnik koji je morao pregledati ranu i eventualno reagirati ukoliko je to bilo potrebno, nego je prematanje rane obavljala samo medicinska sestra, prema čijim riječima je rana odlično zacjeljivala. Posljednje previjanje rane obavljeno je 13. lipnja 2013., te je mldb. tužitelj upućen da po povratku u SR Njemačku obavi vađenje konaca iz rana. Odmah po povratku u SR Njemačku mldb. tužitelj je 15. lipnja 2013. otišao u bolnicu Merseburg, gdje je ranu pregledao uredujući liječnik kirurg dr. G, te je taj pregled napravio pod punom anestezijom jer se kod mldb. tužitelja od trauma iz liječničke obrade kod 2.-tuženice Opće bolnice Pula i jakih bolova razvio paničan strah od doktora i bijelih kuta. Navedeni liječnik je bio jako uznemiren utvrđenim stanjem, te je istaknuo da smatra da je obavljeni operativni zahvat kod 2.-tuženice Opće bolnice Pula bio apsolutno nedostojanstven prema jednom malom djetetu, jer je vršen samo sa lokalnom anestezijom, što je protivno pravilima struke, budući da se kod takvih zahvata kod djece obavezno mora omogućiti puna anestezija. Osim toga, nakon vađenja konaca utvrđeno je da rane nisu uredno obrađene, niti su uredno zarastale. Mldb. tužitelju su u SR Njemačkoj morali dodatno skratiti, za oko 1 cm, kažiprst i srednji prst i to zbog pogrešnih kontrolnih pregleda i previjanja obavljenih kod 2.-tuženice Opće bolnice Pula, a prilikom kojih su djelatnici 2.-tuženice Opće bolnice Pula morali primijetiti da kost na srednjem prstu nije bila prokrvljena i da se koža na tom prstu odvojila u obliku gljive, što je imalo za posljedicu da je kost odumrla. Nakon navedenog operativnog zahvata mldb. tužitelj je ostao u bolnici još 7 dana, pri čemu je prematanje rane vršeno od strane uredujućeg doktora, te pod punom anestezijom. Iako je liječenje mldb. tužitelja završeno u siječnju 2014., mldb. tužitelj će zbog propusta u njegovom liječenju kod 2.-tuženice Opće bolnice Pula čitav život trpjeti ozbiljne zdravstvene poteškoće koje će mu otežavati svakodnevni i profesionalni život, te će svakodnevno trpjeti vrlo vidljivu naruženost desne ruke i prstiju.

2. Za neimovinsku i imovinsku štetu koja je mldb. tužitelju uzrokovana propustima u liječenju djelatnika 2.-tuženice Opće bolnice Pula, solidarno s njom odgovara i 1. -tuženik Generali osiguranje d.d., budući da je 2. -tuženica Opća bolnica Pula u trenutku štetnog događaja s 1.-tuženikom Generali osiguranjem d.d. imala sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti.

3. Stoga, mldb. tužitelj zahtijeva od suda naložiti tuženicima da mu solidarno plate iznos od 37.203,03 kuna (37.000,00 kuna za neimovinsku štetu + 203,03 kuna za imovinsku štetu zbog troškova participacije liječenja po računu) i 1.000,00 eura (za tuđu pomoć i njegu)

4. Budući da su tuženici 6. kolovoza 2014. odgovorili na tužiteljev odštetni zahtjev koji je tuženicima poslao 1. kolovoza 2014., to mldb. tužitelj potražuje i zatezne kamate na glavnicu i to od 6. kolovoza 2014. pa do isplate.

5. Navedeni zahtjev mldb. tužitelj tijekom postupka nije ni povećavao, ni snižavao, već je samo dio zahtjeva koji je izražen u kunama u podnesku od 25. rujna 2024. izrazio u sada važećoj valuti euro primjenom fiksnog tečaja konverzije (1 euro = 7,53450 kuna), pa tako mldb. tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zahtijeva od suda naložiti tuženicima solidarno platiti mldb. tužitelju iznos od 5.937,69 eura (4.937,69 eura + 1.000,00 eura) sa zakonskim zateznim kamatama od 6. kolovoza 2014. do isplate.

6. U odgovoru na tužbu, 1. -tuženik Generali osiguranje d.d. naveo je, u bitnom, da priznaje činjenicu da je 2.-tuženica Opća bolnica Pula na dan 1. lipnja 2013. imala zaključenu Policu osiguranja imovine – osiguranje industrije br. P115-1020124149, a koja polica uključuje i odgovornosti medicinara prema trećima, no osporava osnovu i visinu postavljenog tuženog zahtjeva, jer je liječenje mldb. tužitelja provedeno u skladu s pravilima medicinske struke, te nema propusta u liječenju istog.

7. U odgovoru na tužbu 2. -tuženica Opća bolnica Pula navela je, u bitnom, da je njeno sjedište u [adresa], gdje je i provedeno liječenje povrede koju je mldb. tužitelj pretrpio, a nezgoda koja je uzrokovala povredu se dogodila u Svetvinčentu, dakle na području nadležnosti Općinskog suda u Puli, pa smatra da bi za suđenje u ovome sporu bio mjesno nadležan Općinski sud u Puli.

8. Ujedno je navela da se protivi tužbi i tuženom zahtjevu u cijelosti. Naime, mldb. tužitelj je kod 2.-tuženice Opće bolnice Pula liječen od povrede koju je zadobio na način da je na njegovu ruku pala staklena ploča stola na koji se naslonio. Operacija je izvršena prema pravilima medicinske struke. Tuženica Opća bolnica Pula ima obvezu liječiti sve pacijente koji dođu i sve te postupke obavlja uz potrebnu pažnju stručnjaka, ali ne odgovara za zdravstvene posljedice koje nastaju kod same povrede, dakle kao u konkretnom slučaju kod pada staklene ploče stola na prste mldb. tužitelja.

9. Ovaj sud je ocijenio neosnovanim prigovor 2. -tuženice Opće bolnice Pula o mjesnoj nenadležnosti ovoga suda.

10. Naime, odredbom čl. 52. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08. i 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14., dalje: ZPP),) propisano je da je za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda općemjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila. Na temelju čl. 52. st. 3. ZPP-a, naprijed navedena odredba čl. 52. st. 1. ZPP-a primjenjuje se i u sporovima protiv društva osiguranja radi naknade štete trećim osobama na temelju propisa o neposrednoj odgovornosti društva osiguranja kao i u sporovima o regresnim zahtjevima po osnovi naknade štete protiv regresnih dužnika.

11. Dakle, naprijed navedenom odredbom čl. 52. st. 1. ZPP-a tužitelju je omogućen izbor između općemjesno nadležnog suda i nekog drugog suda koji je u vezi s predmetom spora, po tome gdje je štetna radnja počinjena ili po tome na čijem je području štetna posljedica nastupila.

12. Nadalje, prema odredbi čl. 50. ZPP-a, ako je jednom tužbom tuženo više osoba, a za njih ne postoji mjesna nadležnost istog suda, nadležan je sud koji je mjesno nadležan za jednog od tuženika, a ako među njima ima glavnih i sporednih obveznika, sud koji je mjesno nadležan za koga od glavnih obveznika.

13. Budući da je predmet spora zahtjev mldb. tužitelja za naknadu štete upravljen prema tuženicima kao solidarnim dužnicima, to znači da među tuženicima nema glavnog i sporednog dužnika.

14. Stoga je mldb. tužitelj, imajući u vidu naprijed navedene odredbe, imao pravo izbora tužiti tuženike ili sudu koji je općemjesno nadležan za 1.-tuženika Generali osiguranje d.d. (ovaj sud) ili sudu koji je općemjesno nadležan za 2.-tuženicu Opću bolnicu Pula (Općinski sud u Puli) ili sudu na čijem se štetna radnja počinjena ili sudu na čijem je području štetna posljedica nastupila.

15. Budući da je mldb. tužitelj izabrao tužiti tuženike ovom sudu, koji je općemjesno nadležan za 1.-tuženika Generali osiguranje d.d., to je neosnovan prigovor 1. -tuženice Opće bolnica Pula o mjesnoj nenadležnosti ovoga suda.

16. Stoga je ovaj sud odlučio kao u izreci rješenja.

17. Nadalje, ovaj sud je tijekom postupka izveo sve dokaze koje su stranke predložile, a od kojih nisu odustale izričito ili predlažući zaključenje glavne rasprave, osim po mldb. tužitelju predloženog vještačenja po medicinskom fakultetu, koji je prijedlog iz niže navedenih razloga odbio.

18. Tako je izvršio uvid u potvrdu o izvršenom nalogu za Rn.br.994 – njemački prijevod (str. 9 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 10-202 spisa), račun br. 13-0213490 (str. 203 spisa), odštetni zahtjev od 1.8.2014. i povratnicu (str. 204-207 spisa), fotografije (str. 203-204 spisa), odgovor na odštetni zahtjev i dopise od 6.8.2014., 9.9.2014., 3.12.2014., 2.1.2015, 22.10.2014. i 10.12.2014. (str. 210-217 spisa), račun broj 994-POSL1-1 (str. 218 spisa), očitovanje Opće bolnice Pula, Službe za kirurške bolesti od 24.6.2016. (str. 223-225 i 230-232 spisa), Policu osiguranja imovine – osiguranje industrije broj police:

P115-1020124149 (str. 244-249 spisa), Posebne uvjete za osiguranje od profesionalne odgovornosti liječnika, doktora dentalne medicine i inženjera medicinske biokemije (str. 250-262 spisa) i rtg snimke (str. 269-270 spisa), te je izveo dokaz saslušanjem svjedoka MM (str. 285-286 spisa) i ĆM (str. 286-287 spisa), zakonskih zastupnika mldb. tužitelja VM i EM (str. 294-296 spisa) i medicinskim vještačenjima (str. 301-306, 338-340, 352-353, 367-368 i 374-375 spisa).

19. Na temelju ocjene svih dokaza zasebno i zajedno, u smislu čl. 8. ZPP-a, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

20. Naime, predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev mldb. tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete za koju tvrdi da mu je uzrokovana propustima prilikom njegovog liječenja kod 2.-tuženice Opće bolnice Pula u razdoblju od 1. lipnja 2013. do 13. lipnja 2013., a koja bolnica je u tom razdoblju imala sklopljeno osiguranje imovine - osiguranje industrije s 1.-tuženikom Generali osiguranjem d.d.

21. Među strankama nije sporno da je mldb. tužitelj dovezen kolima hitne pomoći na liječenje kod 2.-tuženice Opće bolnice Pula zbog toga što mu je u turističkom smještaju staklena ploča stola prilikom pada odvojila vrškove tri prsta (II., III. i IV. prsta, odnosno kažiprsta, srednjeg prsta i prstenjaka) desne ruke.

22. Ostalo je sporno je li liječenje mldb. tužitelja obavljeno u skladu s pravilima zdravstvene struke i jesu li zdravstveni radnici 2. -tuženice Opće bolnice Pula svojim postupanjima i propustima uzrokovali skraćivanje prstiju mldb. tužitelja u SR Njemačkoj.

23. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO) propisano je da tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

24. U konkretnom slučaju to znači da je mldb. tužitelj koji je postavio odštetni zahtjev trebao dokazati da postoji šteta, štetna radnja i uzročna veza, a 2.-tuženica Opća bolnica Pula ne bi bila odgovorna za štetu ako bi se utvrdilo da nema uzročne veze između postupanja kod nje zaposlenog zdravstvenog osoblja i nastale štete ili ako dokaže da je šteta nastala bez krivnje njenog zdravstvenog osoblja.

25. 2.-tuženica Opća bolnica Pula za predmetnu štetu odgovara temeljem odredbe čl. 1061. st. 1. ZOO-a, kojom je propisano da za štetu koju radnik u radu ili u svezi s radom uzrokuje trećoj osobi odgovara poslodavac, odnosno pravna osoba u kojoj je radnik radio u trenutku uzrokovanja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.

26. Kako iz iskaza svjedoka MM i ĆM, liječnika zaposlenih kod 2.-tuženice Opće bolnice Pula, te roditelja mldb. tužitelja neproturječno proizlazi da je mldb. tužitelju liječenje kod 2.-tuženice Opće bolnice Pula (poravnanje okrajka srednjeg prsta i prekrivanje mekim tkivom s jednim šavom, vazelinska mrežica i rivanol prevoj, prijevoj kažiprsta i IV. prsta vazelinskom mrežicom i rivanolom, te prijevoji 3.6.2013., 10.6.2013. i 13.6.2013.) obavljano u primjeni lokalne, a ne opće anestezije i kako iz medicinske dokumentacije proizlazi da je prilikom liječenja upotrebljavan Rivanol, a iz niže izloženog i usuglašenog mišljenja vještaka proizlazi da to predstavlja liječničke greške koje su mldb. tužitelju uzrokovale bolove i strah, to je ovaj sud zaključio da je mldb. tužitelj dokazao da mu je neimovinska šteta povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u određenom obujmu doista uzrokovana greškom liječnika zaposlenih kod 2. - tuženice Opće bolnica Pula.

27. Međutim, mldb. tužitelj nije dokazao da mu je imovinska šteta i neimovinska šteta povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u preostalom obujmu za koji potražuje naknadu uzrokovana greškom zdravstvenog osoblja 2. -tuženice Opće bolnice Pula, odnosno nije dokazao da je skraćivanje njegovih prstiju u SR Njemačkoj posljedica propusta zdravstvenog osoblja 2.-tuženice Opće bolnice Pula.

28. Naime, svjedokinja MM iskazala je, na ročištu održanom 6. srpnja 2017., da je liječnica zaposlena već 22 godine u ambulanti OB Pula. Pregledavajući arhivu vidjela je da je mldb. HM dolazio negdje prije 2, 3 godine u OB Pula i to na previjanje. Ona se ne može sjetiti tog slučaja, ali je u arhivi vidjela da se radilo o ozljedi prstića. Djece s ozljedama prstića ima puno i ovo ni po čemu nije bio neki osobit slučaj kojeg bi ona zapamtila. Nije bilo ni nikakvih ekscesa u ambulanti, barem ih se ona ne može sjetiti. Kada joj je pokazan nalaz na str. 13 spisa odgovorila je da iz tog nalaza proizlazi da je liječenje bilo uredno, jer bi u suprotnom u nalazu bilo zabilježeno da je primjerice bilo gnojenja ili nekih drugih poteškoća. Ona je osobno bila prilikom kontrola koje su navedene u nalazu i nikada to nije bila samo medicinska sestra. Nikada nikoga nije previla sestra. Sestra može staviti zavoj, ali to nije previjanje, jer previjanje uključuje skidanje zavoja, pregledavanje rane, odlučivanje o daljnjem tijeku i previjanju i ponovno stavljanje zavoja. To sve ne radi sama sestra. Ona u tome svemu sudjeluje i pomaže. Moguće je da se u razdoblju od 13.6.2013. do 17.6.2013. pojavila nekroza (odumiranje tkiva) kosti na ozlijeđenom mjestu. Ako se radilo o nagnječenju onda je to moguće. Nekroza se manifestira na način da kost odumire, ona nije živa, ima drugu boju. Prema njenom nalazu 13.5.2014. nije bilo nikakvih problema, a moguće je da se stanje i preko noći promijeni prema njenom općenitom iskustvu.

29. Svjedok ĆM, kirurg, iskazao je, u bitnom, da je on trebao pisati očitovanje na tvrdnje iz tužbe, pa je tražio da mu se izvuku podaci o tom slučaju kojeg se napamet nije mogao sjetiti. Iz tih podataka je zaključio da se radilo o ozljedi dva prsta. Jedan ozlijeđeni prst su samo previli, a na drugi ozlijeđeni prst su stavili jedan šav. Dane su dvije injekcije lokalne anestezije, jer je uobičajeno da se za jedan prst daju dvije injekcije. Nikakvog skraćivanja ozlijeđenih prstiju nije bilo. Ne zna tko je mogao napisati da bi se radilo o skraćivanju ozlijeđenih prstiju, jer se skraćivanje ozlijeđenih prstiju ne radi kod tog tipa ozljeda. Ne sjeća se da bi netko donio u konkretnom slučaju jagodice prstiju, ali ljudi donose svašta, tako i očekuju da se s time napravi nešto što nije moguće. Kada mu je pokazan specijalistički nalaz na str. 10 spisa i kada je upitan što znači "pokuša prekriti mekim tkivom sa jednim šavom", odgovorio je da se radilo o rani koju nije napravio oštar predmet, dakle nije se radilo o rezu, već se radilo o rani koju je napravio tvrdi predmet, dakle nepravilnoj rani, odnosno gnječnoj rani, dio mekog tkiva prsta je visio i on je smatrao da ga ne treba odstraniti, već da se njime treba prekriti koštani okrajak, odnosno vršak prsta i to jednim šavom. Intencija je bila da ne bude eksponiranog koštanog tkiva i da se osigura cijeljenje rana per sekundam. Per sekundam je postupak kod kojeg rana cijeli bez kirurškog zatvaranja, jer da bi se rana zatvorila per prima bilo bi neophodno skratiti prste. On je napisao kao preporuku kontrolu i previjanje u kirurškoj ambulanti u ponedjeljak ujutro, budući da je radio u hitnoj ambulanti u koju dolaze pacijenti koji su neposredno ozlijeđeni, ali se tamo pacijenti ne kontroliraju, već se oni kontroliraju u kirurškoj ambulanti. Ocijenio je da u konkretnom slučaju nije potrebno raditi opću anesteziju, jer bi u tom slučaju trebalo odvojiti dijete od roditelja, što je trauma za dijete, i jer se takvom anestezijom utječe na cijeli organizam, a što nije bilo potrebno. Sve je govorio što će raditi, dakle upoznao je s time roditelje i oni nisu izrazili nikakvo protivljenje. Ne vjeruje da se dogodilo da je dijete bilo držano od 4 osobe, jer bi takvo što zasigurno zapamtio, a nije. Ne zna jesu li bila prisutna oba roditelja ili samo jedan. Jedan je sigurno bio, jer s maloljetnikom ništa ne mogu raditi bez prisutnosti barem jednog roditelja. Infekcija rane je uvijek moguća. Zahvatom per sukundam, koji je učinjen, postiže se brže cijeljenje rane, s tim se u konačnici ne može prekriti defekt. Taj način cijeljenja u konačnici može smanjiti defekt.

30. Iz iskaza tužiteljeve majke VM, danom na ročištu održanom 24. studenoga 2017., proizlazi, u bitnom, da se njen sin prvi dan godišnjeg odmora u Hrvatskoj u dnevnom boravku jedne kuće za odmor igrao na jednom ovalnom staklenom stolu, a ona se nalazila u spavaćoj sobi i htjela je spremati njihove stvari u ormare. Iz spavaće sobe je vidjela kako pada stol za kojim se njen sin igrao u dnevnoj sobi. Njen sin je pokušao refleksno zadržati taj stol. Stol je odvojio jagodice triju prstiju prilikom pada. Radilo se o kažiprstu, srednjem prstu i prstenjaku desne ruke. Njen sin je tada počeo vikati i ona je samo vidjela mnogo krvi i da su samo virile kosti na prstima. Tada je sa sinom istrčala van, jer su s njima na godišnjem odmoru bili njeni roditelji, njena sestra i šogor. Njena majka je stavila dvije jagodice prstiju u jednu vrećicu i ponijeli su ih sa sobom u bolnicu. Na jednom prstu mu nije odrezana jagodica već samo dio kože koji je bio isto odvojen. Pozvana je hitna pomoć i nakon pola sata, kad su stigla kola hitne pomoći, ona je sa sinom ušla odostraga u kola hitne pomoći. U kolima hitne pomoći je bila i njena majka. Kad su stigli u OB Pula nakon kratkog pregleda od strane liječnika trebali su otići na rendgen. Nakon rendgena su ugurani u jednu operacijsku sobu. Tada se pridružio njen suprug. Liječnici su pokušali na engleskom jeziku objasniti što namjeravaju učiniti. Nisu dobro znali engleski, a ni ona nije znala dobro engleski. Tada su mu dali lokalnu anesteziju, znači tri injekcije u tri prsta. U to je sigurna. I tada su ona i njen suprug držali tužitelja, jer je jako vikao. Po mišljenju liječnika, jagodice koje je njena majka imala u vrećici bile su premale da bi se mogle ponovno našiti. Tužitelj je tada ležao na krevetu plačući i vičući, a njen suprug i ona su ga držali, dok su mu liječnici odrezali kosti. Tužitelj joj je tada rekao da ima bolove. Nekoliko je puta pitala liječnike da li on stvarno ništa ne može osjetiti od bolova, a liječnici su rekli da ne može ništa osjetiti. Nakon što su liječnici stavili povoje rekli su im da mogu otići kući i dali su im recept za lijek protiv bolova i rekli da dođu svaka 2 dana u bolnicu na previjanje, na zamjenu zavoja. Ubrzo nakon operacije došla je u bolnicu i vlasnica kuće za odmor s kojom je ona razgovarala na engleskom i koja je onda prevodila liječnicima. Nakon toga su se vratili u kuću za odmor i tada su svaka dva dana odlazili u bolnicu na previjanje. Tužitelj je dobio paniku kada se išlo u bolnicu, kada je vidio liječnike, kod previjanja je također vikao od bolova i prilikom previjanja nije bio prisutan liječnik, već samo medicinska sestra. Kako bi to izdržao, morali su mu uvijek prije previjanja dati lijek protiv bolova. Nakon nekoliko dana, tužitelj je dobio visoku temperaturu, međutim medicinska sestra im je jamčila da je sve u redu. Nakon 10 dana su se vratili u Njemačku i isti dan otišli u bolnicu na hitni prijem. Tamo je kirurg pogledao ruku, zamijenio zavoj i rekao da odmah drugi dan dođu u bolnicu na operaciju, jer su se dvije kosti upalile. Slijedeće jutro je operiran pod punom anestezijom. Nakon operacije šef kirurgije je rekao da su zbog upale morali još dodatno 1 centimetar skratiti dva prsta. Tada su morali ostati još tjedan dana u bolnici i nakon tjedan dana su morali obaviti previjanje isto tako pod punom anestezijom, jer je tužitelj imao traumu od liječnika. Šef kirurgije je tada došao do njih i rekao im je da je to što se dogodilo u Hrvatskoj bilo neljudski i da je svaka medicinska sestra prilikom previjanja trebala uočiti da su se kosti upalile. Nakon bolnice je još 3 tjedna bila na bolovanju s tužiteljem kod kuće, a onda su otišli 4 tjedna na rehabilitaciju. Tamo se morala liječiti ta trauma i svaki dan su morali odlaziti na jednu terapiju zato što je tužitelj odjednom sve htio raditi s lijevom rukom. Nakon rehabilitacije je još 10 puta došla k njima kući ergoterapeutkinja. Nakon toga je ponovno počeo polako koristiti desnu ruku. Ujedno je, posebno upitana, navela da kada je spominjala odrezane kosti onda je mislila na kosti kažiprsta i srednjeg prsta desne ruke. Tužitelj je dešnjak. Velik broj djece ga pita što mu je to s rukom, igra nogomet i ima problema kada stoji na golu, jer kada ga lopta udari u ruku onda ga ruka boli. Također ima bolove kada mu se režu nokti na desnoj ruci. Dugo je trajalo dok su mogli ponovno bez straha odlaziti liječniku. Ima poteškoće kod fine motorike nešto uhvatiti s prstima. Često ju pita kada će mu ponovno izrasti prsti.

31. Otac tužitelja, EM, iskazao je, u bitnom, da je on iznosio kofere iz auta kada se to dogodilo. Njegova supruga je vičući istrčala iz kuće i ispričala mu što se dogodilo. U dnevnom boravku je vidio stol koji se prevrnuo i mnogo krvi. U tom trenutku su se još jagodice nalazile pod stolom. Njegov šogor je pozvao kola hitne pomoći. Njegov tast je pozvao vlasnika kuće kako bi se on mogao odvesti s najmodavcem u bolnicu iza kola hitne pomoći koja su tada već stigla. Kada je stigao u bolnicu njegova supruga mu je rekla da su već bili na rendgenu i s obzirom da ne zna engleski jezik ili jako loše zna, ona je razgovarala tamo s liječnikom i objasnila mu je što žele učiniti. I od tog trenutka je bio isti slijed događaja kao što je ispričala njegova supruga, jer su nakon toga sve činili zajedno. Ne sjeća se kako je izgledala soba u koju su na kolicima uvezli tužitelja. Sjeća se samo da je bio ležaj u sobi i stol. Nije obraćao pažnju na detalje u sobi, već je bio koncentriran na svog sina i suprugu. Ono što nije rekla njegova supruga je to da je tužitelj imao noćne more. Budio se plačući i vičući s uspomenama. Prilikom previjanja nisu mogli gledati u tužiteljeve prste, jer su mu morali skretati pažnju kako bi ga sestre uopće mogle previti. Zbog toga oni nisu mogli uočiti da su se njegovi prsti upalili. Nekoliko puta im je bilo garantirano da je sve u redu, jer da nije bilo u redu oni bi odmah otputovali. Tužitelj je cijelo to vrijeme primao tablete protiv bolova, dakle do odlaska u Njemačku, a i nakon toga. Zimi i kada je hladno, tužitelj osjeća bolove oko prstiju i dalje. Tužitelj mu je već u nekoliko navrata rekao da mu je žao što ne može biti golman kao tata. Također ima problema prilikom korištenja vilice i noža s obzirom da su mu skraćeni prsti, pa ne može dovoljno vršiti pritisak na nož da bi mogao rezati. Reže, ali teško.

32. Ovaj sud je povjerovao samo onim, bitnim tvrdnjama iz iskaza svjedoka i roditelja tužitelja u dijelu u kojemu su njihove tvrdnje neproturječne usuglašenim mišljenjima vještaka dr. Dubravka Huljeva i dr. Igora Bumčia.

33. Naime, stalni sudski vještak za opću kirurgiju, traumatologiju i plastičnu rekonstrukcijsku kirurgiju dr. Dubravko Huljev naveo je u svom pisanom nalazu i mišljenju da je tužitelj u štetnom događaju od 1. lipnja 2013., opisanom u tužbi, zadobio traumatsku amputaciju vrškova 2. do 4. prsta desne ruke (nokatnog nastavka 2. i 3. prsta te vrška 4. prsta). Inicijalno je pregledan i obrađen od strane kirurga OB Pula, te je učinjena toaleta i obrada rana u lokalnoj anesteziji. Rub koštanog okrajka srednjeg prsta se poravna te pokuša prekriti mekim tkivom jednim šavom uz postavljanje vazelinske mrežice i rivanol prevojem. Kažiprst i četvrti prst se previju vazelinskom mrežicom i rivanolom. Slijede redoviti prevoji, te naknadni operativni zahvat u smislu skraćenja prsta, odnosno djelomične resekcije kosti distalnog članka prsta. Spisu prileže inicijalne rtg snimke desne šake iz kojih je vidljivo sljedeće: kompletna amputacija mekih tkiva distalne trećine distalnog članka kažiprsta s amputacijom ungvikalnog nastavka i vidljivom ekspozicijom distalne trećine kosti distalnog članka; kompletna amputacija distalnog članka u srednjoj trećini trećeg prsta s eksponiranom kosti i djelomična amputacija distalnog članka 4. prsta s radijalne strane uz manji koštani defekt također s radijalne strane. Obzirom na dob tužitelja i ozljede koje je zadobio smatra da je operativni zahvat, odnosno obrada ozljeda, trebala biti provedena u općoj, a ne lokalnoj anesteziji. Dakle, u tom aspektu smatra da postoji propust u liječenju, no isti nema reperkusije na krajnji ishod liječenja. Obavljena tri previjanja u OB Pula (3.6., 10.6. i 13.6.) su također, obzirom na dob i ozljede, kao i bolnost samog previjanja, po njegovom mišljenju trebala biti obavljena u kratkotrajnoj općoj anesteziji, tako da i tu postoji propust u liječenju, no isti također nema reperkusija na krajnji ishod liječenja. Navedene ozljede mogu se tretirati na različite načine, od primarnog zatvaranja defekta šavom preko ostavljanja ozljeda otvorenim, te saniranja ozljede "per granulationem", odnosno da same odgođeno zarastu, do zatvaranja defekta slobodnim kožnim transplantatom ili nekim od režnjeva. Koji će se postupak provesti ovisi o lokalnom statusu ozljede i najvećim dijelom od iskustva i znanja operatera. Naravno da postoji i mogućnost "reimplantacije" otkinutih dijelova prstiju, a što ovisi o lokalnom statusu amputiranog dijela. Kriteriji za reimplantaciju nisu isti kod djece, gdje postoji velika regenerativna sposobnost, kao i kod odraslih, stoga su kod djece ti kriteriji blaži nego kod odraslih. Obzirom da nema saznanja u kakvom su stanju bili amputirani dijelovi prstiju (ne postoji fotodokumentacija ozljede i amputiranih dijelova prstića) ne može odgovoriti jesu li isti mogli biti reimplantirani ili ne. Bez uvida u lokalni status ozljede izuzetno je teško determinirati što se je trebalo napraviti, odnosno kakav je postupak trebao biti proveden. Budući da postoji više mogućnosti, a kao što je prije naveo, od reimplantacije pa do režnjeva, ovisi o iskustvu i znanju operatera koji će se postupak primijeniti. Smatra da je kod takvih ozljeda najkompetentniji za odluku plastični kirurg, a koji postoji u OB Pula. U danom slučaju postojala je mogućnost bolesnika uputiti na plastičnu kirurgiju u KBC Rijeka. Svi postupci imaju svoje pozitivne i negativne strane, kao i rezultate liječenja. Nemoguće je predvidjeti što će biti krajnji rezultat, odnosno koji će postupak imati najbolji krajnji rezultat, jer bi u tom slučaju postojala samo jedna mogućnost, a ne više mogućnosti. Da li bi bio bolji krajnji rezultat da su se reimplantirani amputirani dijelovi, zatvorili defekti slobodni kožnim transplantatom, nekim od kožnih režnjeva ili ostavili da saniraju odgođenim putem, nemoguće je decidirano iskazati. Međutim, obzirom na kirurški operativni nalaz od 17.6. kada se opisuje prominiranje koštanog nastavka na kažiprstu koji je devitaliziran, kao i djelomična devitalizacija koštanog nastavka 3. prsta, razvidno je da ili je inicijalni operativni zahvat učinjen neadekvatno, ili je došlo do dehiscijencije i odumiranja tkiva, a što se vjerojatno moralo primijetiti tijekom previjanja, te smatra da je u tom dijelu došlo do previda i neadekvatnog reagiranja na lokalni status. Njegovo osobno mišljenje je da je trebalo reimplantirati ostatne dijelove prstića ukoliko je to ikako moguće, a ako ne da se je defekt kažiprsta (gdje je na rtg snimci vidljivo da koštani dio prominira) morao rekonstruirati, odnosno defekt i kost prekriti, nekim od režnjeva (npr. H režnjem ili nekim od V-Y režnjeva), a defekti 3. i 4. prsta prekriti slobodnim kožnim transplantatom ili također s V-Y režnjevima. Navedenim postupcima smanjila bi se mogućnost nekroze kosti, međutim ne može se sa sigurnošću reći da do iste ne bi došlo, ili do neke druge komplikacije, i u tom slučaju. Dakle, mišljenja je da u danom slučaju nije odabran najbolji modalitet zbrinjavanja ozljede, međutim ne može se sa sigurnošću dovesti s daljnjim tijekom liječenja i krajnjim rezultatom liječenja. Uopće ne želi komentirati navod da se upotrijebio Rivanol za prijevoj, jer je metoda previjanja Rivanolom opsolventa i nema nikakve indikacije u previjanju rana obzirom da postoje daleko bolja i adekvatnija sredstva za previjanje (npr. suvremena pokrivala za rane).

34. Zaključno je naveo da po njegovom mišljenju postoje propusti u liječenju. Prvo je što smatra da je operativni zahvat, a također i previjanja, trebalo provesti u općoj anesteziji, drugo da je bolesnika (obzirom na dob i upitno iskustvo operatera glede takvih ozljeda kod male djece) trebalo uputiti na obradu plastičnom kirurgu u KBC Rijeka koji bi kompetentnije odredio modalitet liječenja ozljeda i treće da se tijekom prevoja nije registriralo prominiranje koštanog dijela kažiprsta iz rane. Glede propusta u liječenju u smislu odabira inicijalnog operativnog zahvata, odnosno obrade ozljede, ne može se izjasniti je li inicijalni operativni zahvat u skladu s temeljnim postulatima obrade takvih ozljeda kod djece obzirom da ne postoji fotodokumentacija kojom bi se verificiralo stanje ozljeda, te je li odabrani modalitet liječenja imao bilo kakav utjecaj na krajnji rezultat liječenja. Rtg i medicinska dokumentacija nisu dostatni za donošenje takvog mišljenja.

35. U korelaciju s propustom u liječenju se može dovesti samo strah i bol koju je tužitelj pretrpio zbog operativnog zahvata u lokalnoj anesteziji, kao i kod previjanja.

36. Tužitelj je zbog toga trpio bolove jakog intenziteta kroz period od 2 sata, srednjeg 3 sata i manjeg 3 sata. Daljnji bolovi se ne mogu dovesti u korelaciju s propustom u liječenju, jer bi ishod liječenja, bez obzira na izabrani modalitet mogao biti isti.

37. Strah jakog intenziteta tužitelj je trpio kroz period od kumulativno 5 sati. Kasniji strah u vidu noćnih mora, koji navode roditelji kod iskaza, ne može se dovesti sa sigurnošću u korelaciju s operativnim zahvatom i inicijalnim previjanjima, obzirom da isti može biti i posljedica samog štetnog događaja.

38. Kasniji tijek liječenja se također ne može dovesti u korelaciju s inicijalnim operativnim zahvatom, jer je nemoguće predvidjeti kako bi se odvijao daljnji tijek liječenja. Također je činjenica da su zaostale i trajne posljedice, no iste se ne mogu dovesti u korelaciju s propustom u inicijalnom liječenju.

39. Glede računa (str. 203 spisa) na iznos od 203,03 kuna, izdanog od strane Ambulante opće kirurgije 3.6.2013., ne može reći je li opravdan ili nije obzirom da se na računu nigdje ne navodi na što se isti odnosi.

40. Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u dijelu u kojem je vještak utvrdio da se zaostale trajne posljedice ne mogu dovesti u korelaciju s propustom u inicijalnom liječenju. Pritom je naveo, u bitnom, da je vještak u uvodnom dijelu nalaza i mišljenja utvrdio točno 7 propusta 2. -tuženice Opće bolnice Pula prilikom inicijalnog liječenja tužitelja u toj bolnici u razdoblju od 1.6.2013. do 13.6.2013., pa je nejasno i neobjašnjeno zbog čega isti smatra da ne postoji uzročna veza između dokazanog očito neadekvatnog liječenja u Općoj bolnici Pula te kasnijeg tijeka liječenja u SR Njemačkoj kada se tužitelj vratio iz Republike Hrvatske, te naknadnog operativnog zahvata od 17.6.2013. skraćivanja kažiprsta i srednjeg prsta tužitelja za oko 1 cm zbog utvrđenog odumiranja kosti (nekroze). Naime, tužitelj smatra nespornim da postoji uzročna veza između obavljenog liječenja u Općoj bolnici Pula i naknadnog operativnog zahvata izvršenog dana 17.6.2013., jer je na zadnjoj kontroli i previjanju kod osoblja 2.-tuženice Opće bolnice Pula od 13.6.2013. u medicinskom nalazu jasno navedeno: "Toaleta i previjanje. Kontrola 17.6.2013. u Njemačkoj!", a iz dostavljene liječničke dokumentacije iz SR Njemačke vidljivo je da se mldb. tužitelj zbog jakih bolova javio svom liječniku u SR Njemačkoj već 15.6.2013. i da je dodatni operativni zahvat skraćivanja ozlijeđenih prstiju izvršen već 17.6.2013. godine. Nadalje je naveo, u bitnom, da prigovara stanovištu vještaka da nije mogao utvrditi da li je ili nije opravdan trošak participacije prema računu 2.-tuženice Opće bolnice Pula br. 13- 0123490 od 3.6.2013. koji je snosio tužitelj u iznosu od 203,03 kuna.

41. I 2.-tuženica Opća bolnica Pula je prigovorila izloženom nalazu i mišljenju vještaka, ali u dijelu ocijenjenih bolova i straha, vezano za primjenu lokalne anestezije, navodeći, u bitnom, da je mldb. tužitelj doveden u bolnicu zbog ozbiljne posjekotine koju je dobio padom staklene ploče stola na desnu šaku. U trenutku te povrede mldb. tužitelj je trpio znatne bolove, ali u trenutku kad je primio lokalnu anesteziju bolovi su prestali. Ostaje nejasan zaključak vještaka koji navodi da je mldb. tužitelj trpio bol kod operativnog zahvata u lokalnoj anesteziji i kod previjanja, jer prema životnom iskustvu svih ljudi koji su bili podvrgnuti raznim operacijama pod lokalnom anestezijom nema nikakve boli i kada liječnici i zubari rade na pacijentu pod lokalnom anestezijom, tada je pacijent pri svijesti ali ne trpi nikakve bolove. Isto tako, iznimno rijetko se pacijentu daje anestezija, bilo lokalna ili opća pri previjanju rana, a za to postoje jasni i ozbiljni medicinski razlozi. Podvrgavanje djeteta općoj anesteziji radi šivanja rana nije prihvatljiv medicinski postupak, taj postupak i kod odraslih osoba ima svoje rizike i nastoji se restriktivno primjenjivati. Dovođenje straha u vezu s liječenjem je u potpunosti neprihvatljivo, jer je mldb. tužitelj podvrgnut ispravnom liječenju, a njegov strah zbog povrede i njezinih posljedica nisu krivnja tuženika. Normalno je da je mldb. tužitelj trpio strah zbog svoje povrede, ali upravo zbog medicinskog zbrinjavanja nije trpio i veći strah, dakle njegov strah i zabrinutost se je upravo imala smanjivati, jer se za njega brinulo, uostalom bio je na previjanju u 4 navrata i to ukupno vremenski 13 dana od povrede, a na to previjanje su ga dovodili roditelji koji nisu imali nikakvih primjedbi na liječenje i nisu prekinuli ljetovanje da bi mldb. tužitelja odveli kući i liječenje nastavili u svojoj zemlji.

42. Usmeno obrazlažući nalaz i mišljenje i odgovarajući na prigovore stranaka, vještak dr. Dubravko Huljev je naveo da je u svom nalazu i mišljenju u detalje objasnio i opisao svoje stavove i mišljenje. Kod male djece u principu ukoliko se obrada radi u ustanovi u kojoj postoji anestezija, odnosno u bolnici, svi mali zahvati koji zahtijevaju više šavova ili bilo kakvu drugu obradu, a također i previjanja se lege artis rade pod anestezijom kratkotrajnom, intravenskom anestezijom (inhalaciona anestezija). Opisao je sve propuste koje je mogao iščitati iz medicinske dokumentacije i ostaje u cijelosti kod tog mišljenja. Govoriti o najprikladnijem zahvatu je praktički nemoguće samo temeljem pisane riječi, pa čak i RTG snimaka. Ozljeda se mora vidjeti da se može procijeniti oštećenost mekotkivnih struktura, eventualno se može dati mišljenje fotografskog zapisa, ali ne samo temeljem RTG snimke. Što će ili što bi on odlučio u danom trenutku ovisi o prethodno navedenim podacima koji opisuju kliničku sliku. Ili bi to bila amputacija, ili bi to bila aproksimacija tkiva šavom ili bi se odlučio na neki od režnjeva (dio tkiva se preseli, flep) ne može reći, jer ne zna kliničku sliku. Dakle, je li se kolega odlučio za najidealniji postupak ili nije, on to ne može iskazati temeljem ovoga što postoji u spisu. I dalje smatra da je bilo bolje rješenje uputiti dijete u Rijeku na plastičnu kirurgiju ili dječju kirurgiju koji imaju više iskustva s takvim ozljedama, međutim opet ne može reći da je to propust, jer ne zna kakvo je bilo inicijalno stanje. To može raditi dječji kirurg, to može raditi opći kirurg, plastični kirurg, a bilo bi idealno da to radi dječji plastični kirurg, time da ne zna da li uopće isti postoji u Rijeci, u Zagrebu ih ima dvojica. Osim toga kada je rekao da ne može procijeniti trajne posljedice, odnosno da ne može eventualne trajne posljedice dovesti u korelaciju s liječničkom pogreškom, mora iskazati da bilo koji zahvat da se radi može proći potpuno uredno, a može imati i svoje komplikacije. Dakle, što bi bilo da se uradilo nešto drugo ne može reći, jer bi ulazilo u spekulacije. RTG snimke koje nedostaju, a koje se u pravilu ne daju pacijentima, možda bi mogle djelomično ukazati na situaciju, odnosno moglo bi se usporediti da li postoje promjene od inicijalnih snimaka, dakle stanja neposredno nakon ozljede pa do stanja kada su učinjene RTG snimke iz SR Njemačke, koje je dostavio mldb. tužitelj. U nalazu radiologa od 1.6.2013. opisuje se stanje po amputaciji vrškova nokatnih nastavaka drugog i trećeg prsta desne šake. To se praktički podudara i s RTG nalazom iz Njemačke, dakle između opisa inicijalnih RTG snimaka učinjenih u [adresa] i RTG nalaza koji priležu spisu učinjeni u Njemačkoj nema razlike glede koštane strukture šake. Na RTG snimkama se vide obrisi mekog tkiva, ali se ne može vidjeti njihovo stanje, dakle stanje tkiva. Ni kada bi izvršio uvid u RTG snimke ne bi mogao znati vitalnost mekog tkiva, kao i defekte tkiva nastale ozljedom, a posljedično tome ne bi mogao niti reći koji bi eventualno postupak ili operativni zahvat bio idealan u rješavanju zadobivene ozljede.

43. Ujedno je, na poseban upit pun. tužitelja, naveo da iz dokumentacije OB Pula proizlazi da je mldb. tužitelj uredno dolazio na preglede. Ukoliko je došlo do nekroze za vrijeme dok je mldb. tužitelj dolazio na preglede u OB Pula ista bi trebala biti uočena i zabilježena u nalazima, a to nije slučaj. Tužitelj je zadnji put bio na pregledu u OB Pula 13.6.2013., a operiran je u Njemačkoj 17.6.2013. godine. Od zadnjeg pregleda do operacije se mogla razviti nekroza. Mldb. tužitelj je sigurno trpio bolove, pa je logično da mu je nešto dano protiv bolova. Liječnici rade kontrole, a ne medicinske sestre. Mldb. tužitelj bi i da mu je sve uredno zaraslo imao invaliditet u minimalnom postotku neovisno o liječenju. Sadašnji invaliditet je zasigurno veći od toga, ali on ne može reći koliki je invaliditet bez pregleda mldb. tužitelja. Ako ima neke posljedice one bi bile oko 4%, time da bi oko 2% otpadalo na invaliditet neovisno o liječenju. Tih 2% bi spadalo u komplikaciju koju on ne može dovesti u vezu s liječničkom pogreškom, bez da zna inicijalno stanje time da bi mu za inicijalno stanje bile potrebne fotografije, a ne RTG snimke, to je zbog ovog mekog tkiva. Zbog samog prsta mu nije bila potrebna veća tuđa pomoć i njega od one koju je dobivao kao dijete. Nije točna tvrdnja tuženika da mldb. tužitelj nije trpio nikakve bolove, jer mu je učinjena lokalna anestezija, budući da samo davanje anestezije bolno ukoliko se daje sprovodna anestezija u prst. Osim toga previjanja rana su također bolna. Glede straha smatra da je realno i objektivno ocijenjen i ostaje pri svom nalazu i mišljenju. Strah koji je on opisao u svom nalazu i mišljenju u vezi je s načinom previjanja, a ne sa samim previjanjem koje bi se radilo neovisno o tome da li je bila greška ili nije. Iz računa OB Pula nije razvidno na što se uopće odnosi.

44. Potom je ovaj sud, na prijedlog tužitelja da se izvede novo medicinsko vještačenje po vještaku dječje kirurgije, odredio izvođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Igoru Bumčiu, specijalistu dječje kirurgije zaposlenom u Klinici za dječje bolesti Zagreb, koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju, a nakon utvrđenja koja proizlaze iz medicinske dokumentacije mldb. tužitelja naveo, u bitnom, da je mldb. tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio nagnječenje i otrgnuće vrškova drugog, trećeg i četvrtog prsta desne šake. Liječen je inicijalno po kirurgu primarnom obradom i potom previjanjima, te potom po dječjem kirurgu revizijom i previjanjima. Tijekom revizije odstranjena su meka tkiva i dio zadnjeg članka trećeg prsta (kost), navedena tkiva su propadala uslijed poremećaja cirkulacije izazvanog primarnom traumom. Slijedom navedenog, nije našao uzročnu vezu između postupanja liječnika i medicinskih sestara OB Pula i skraćivanja prstiju tužitelja u SR Njemačkoj i nije našao da su liječnici i medicinske sestre OB Pula djelovali suprotno pravilima zdravstvene struke i time prouzročili štetu za zdravlje tužitelja.

45. Mldb. tužitelj je prigovorio izloženom nalazu i mišljenju vještaka, navodeći, u bitnom, da vještak u svom nalazu nije uopće uzeo u obzir da je u trenutku postupanja liječnika 2. - tuženice Opće bolnice Pula mldb. tužitelj još bio malo dijete (samo 3 godine starosti), te da su propisani protokoli postupanja liječnika prilikom liječenja povreda tako malog djeteta znatno stroži i detaljniji nego kod postupanja prema odraslim punoljetnim osobama. Nadalje je naveo da vještak u svom nalazu, za razliku od vještaka Dubravka Huljeva, nije analizirao da li je u postupanju liječnika 2. -tuženice Opće bolnice Pula bilo propusta, odnosno o kojim se propustima radilo i da li su isti mogli dovesti do kasnijeg pogoršanja zdravstvenog stanja mldb. tužitelja, te posljedičnog nužnog operativnog zahvata u SR Njemačkoj.

46. Usmeno obrazlažući nalaz i mišljenje i odgovarajući na prigovore mldb. tužitelja, vještak dr. Igor Bumči je naveo da je u svom nalazu uzeo u obzir da je dijete imalo 3 godine, te je naveo da je on upoznat s pravilima postupka kod zbrinjavanja ozljeda kod djeteta. Što se tiče propusta koje nije našao objasnio je da se rane tipa nagnječenja i razderotina u području vrškova prstiju kod djeteta tretiraju postupno, što će reći da se odmah ne pristupa radikalnijem odstranjenju nekakvih mekih ili tvrdih tkiva, već se primarno samo pokušavaju približiti rubovi i čeka se rezultat nagnječenja, tj. koliki je postotak oštećenja u tkivima nastao, što rezultira nekrozom, tako da se liječi postepeno te se čekaju rezultati i kada se vidi jasna situacija koliko je tkiva nekrotično tada se sačinjava završni ili jedan od završnih operacijskih postupaka. Tako da ovo odumiranje kosti od 1 cm, tj. nekroza nije nastala zbog nemara nego zbog primarnog nagnječenja, tj. kinetičke sile koja je oštetila cirkulaciju. Što se tiče prigovora da je previjanja vršila samostalno medicinska sestra, naveo je da se iz priloženih nalaza ne može zaključiti da nije bilo liječnika u procesu previjanja rana. U normalnom postupku medicinska sestra može previjati ranu pod nadzorom liječnika. Uz napomenu da svaka opća anestezija predstavlja određeni rizik, vještak je objasnio da je kod djece uvijek bolje učiniti operacijski zahvat i previjanja u općoj anesteziji ako je to moguće, a moguće je ako je dijete bilo dugo na tašte i uz privolu anesteziologa. Međutim, reimplantacija je moguća samo kod odraslih i to kod čistih reznih rana. U vrijeme kada je u liječenju tužitelja upotrijebljen rivanol postojali su i drugi oblozi, ali to je tada bilo u začetku i uglavnom su ih imali specijalisti plastične kirurgije. Navodi da u priloženoj medicinskoj dokumentaciji iz Opće bolnice Pula nije vidljiva komplikacija liječenja tipa upale ili nečeg sličnog. Upalni proces je razaranje tkiva, a nekroza je odumiranje tkiva. Nekroza se može utvrditi na temelju boje. Obično meka tkiva pocrne, a tvrda tj. kosti posive, i ne djeluju više vitalno.

47. Potom je ovaj sud, na prijedlog mldb. tužitelja, izveo dokaz istodobnim saslušanjem vještaka dr. Dubravka Huljeva i dr. Igora Bumčia radi usuglašavanja njihovih nalaza i mišljenja, a kojom prilikom su navedeni vještaci ponovo izvršili uvid u medicinsku dokumentaciju koja je priložena u spis i suglasno naveli da je došlo do propusta u liječenju tužitelja zbog operativnog zahvata u lokalnoj anesteziji, kao i kod previjanja, budući da je korišten Rivanol, te da u spisu nema dokaza o tome da bolnica nije mogla operativni zahvat izvesti primjenom opće anestezije. Ujedno je vještak Bumči naveo da je suglasan s ocjenom vještaka Huljeva o trajanju bolova vezano za zahvat u lokalnoj anesteziji i kod previjanja, kao i za ocjenu straha iz nalaza i mišljenja dr. Huljeva vezanu za operativni zahvat u lokalnoj anesteziji i kod previjanja. Nadalje su vještaci, vezao za upit mdlb. tužitelja o mogućnost reimplantacije, odgovorili da u konkretnom slučaju nije bila moguća reimplantacija. Objasnili su i da nema potrebe za uvidom u rtg snimke sačinjene u OB Pula, budući da postoji nalaz o tim snimkama i da rtg snimke pokazuju samo koštane strukture.

48. Nakon izloženog usmenog saslušanja vještaka dr. Dubravka Huljeva i dr. Igora Bumčia, prilikom kojega su navedeni vještaci usuglasili svoja mišljenja, mldb. tužitelj je predložio izvesti dokaz novim vještačenjem po medicinskom fakultetu.

49. Ovaj sud je navedeni dokazni prijedlog odbio, jer je ocijenio da su saslušanjima vještaka razložno otklonjeni svi prigovori stranaka na nalaze i mišljenja vještaka.

50. Pritom, posebno, a imajući u vidu tvrdnje mldb. tužitelja u tužbi i tijekom postupka i iskaze tužiteljevih roditelja, valja kazati da iz mišljenja vještaka ne proizlazi da su oni svoje konačno mišljenje da reinplantacija u konkretnom slučaju nije bila moguća donijeli zbog toga što bi nedostajala medicinska dokumentacija na temelju koje bi mogli donijeti suprotan zaključak, već iz njihovog mišljenja proizlazi da su oni taj zaključak donijeli zbog toga što su vršci prstiju bili jako mali (tužitelj je imao 3 godine u trenutku ozljeđivanja u turističkom objektu) i što se radilo se o gnječno-reznoj rani, dakle o nepravilnoj rani, a ne o čistoj reznoj rani.

51. Nadalje valja kazati da tvrdnja koja je navedena u tužbi i koju je u svom iskazu iznijela majka mldb. tužitelja da su mldb. tužitelju u OB Pula skraćivani prsti nema uporišta u medicinskoj dokumentaciji iz OB Pula, a ni u nalazu i mišljenju vještaka.

52. Nadalje, inzistiranje mldb. tužitelja i njegovih roditelja da su se tužiteljevi prsti upalili (razaranje tkiva) tijekom liječenja kod 2.-tuženice Opće bolnice Pula, odnosno da je u tom razdoblju došlo do nekroze prstiju (odumiranje tkiva) ne dovodi u sumnju zaključak vještaka da je odumiranje kosti (tvrdo tkivo) kod tužitelja nastalo zbog primarnog nagnječenja, tj. kinetičke sile koja je oštetila cirkulaciju, a ne zbog nemara zdravstvenog osoblja 2.-tuženice Opće bolnice Pula.

53. To zbog toga što iz iskaza tužiteljevog oca EM jasno proizlazi da roditelji tužitelja prilikom previjanja tužiteljeve prste nisu ni gledali, već su bili zaokupljeni skretanjem tužiteljeve pažnje kako bi uopće mogao biti previjen, slijedom čega oni ni ne mogu pouzdano tvrditi kada je i zbog čega došlo do odumiranja kosti kod tužitelja, a zbog kojeg odumiranja su skraćene kosti II. i III. prsta u SR Njemačkoj.

54. Ovaj sud je ocijenio da okolnosti konkretnog slučaja u kojemu su počinjene pogreške iz naprijed izloženog usuglašenog nalaza i mišljenja vještaka opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046., te čl. 1100. st. 1. ZOO-a).

55. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, a posebice dob mldb. tužitelja u vrijeme liječenja (3 godine, rođen **.**.2010.) i trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha koji su mdlb. tužitelju uzrokovani greškom liječnika zaposlenih kod 2.-tuženice Opće bolnice Pula i zdravstvenog osoblja pod nadzorom tih liječnika, ovaj sud je ocijenio da iznos od 500,00 eura predstavlja pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti mldb. tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje.

56. Na dosuđeni iznos od 500,00 eura mldb. tužitelj ima pravo na zahtijevane zakonske zatezne kamate od 6. kolovoza 2014. do isplate, budući da iz povratnice na str. 207 spisa proizlazi da je 2.-tuženica Opća bolnica Pula primila njegov odštetni zahtjev 4. kolovoza 2014. (čl. 1103. ZOO-a).

57. Ovu štetu mldb. tužitelju je zajedno s 2. -tuženicom Općom bolnicom Pula dužan, solidarno, nadoknaditi 1. -tuženik Generali osiguranje d.d., budući da je 2. -tuženica Opća bolnica Pula nesporno bila osigurana kod 2. -tuženika Generali osiguranja d.d. od odgovornosti prema trećim osobama s iznosom osiguranja od ondašnjih 350.000,00 kuna, a današnjih 46.452,98 eura (čl. 921. u vezi s čl. 111. st. 3. ZOO-a).

58. Naime, solidarna odgovornost osiguravatelja proizlazi iz jamstvenog karaktera osiguranja od odgovornosti izjednačenog s tzv. solidarnim jamstvom.

59. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud je zahtjev mldb. tužitelja prihvatio za iznos od 500,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 6. kolovoza 2014. do isplate, a odbio, kao neosnovan, za ostali iznos od 5.437,69 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 6. kolovoza 2014. do isplate.

60. Pritom, posebno, valja kazati da je liječenje tužitelja kod 2. -tuženice Opće bolnice Pula u dijelu koji nije zahvaćen naprijed navedenim greškama bilo provedeno prema pravilima zdravstvene struke, što znači da tužitelju zbog tog liječenja nije nastala imovinska šteta u vidu troška liječenja od 203,03 kuna, odnosno današnjih 26,95 eura prema računu br. 13-0213490 od 3. lipnja 2013., koji se odnosi na zdravstvenu uslugu pruženu mldb. tužitelju taj dan (od tog datuma je specijalistički nalaz kirurga MM na str. 13 spisa).

61. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. ZPP-a.

62. Tužitelj je s osnovom uspio 100%, a s visinom 8,42%, što znači da je njegov uspjeh 54,21% (108,42:2), a uspjeh tuženika 45,79% pa kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika (45,79%), tada se iskazuje pozitivna razlika u korist tužitelja od 8,42%.

63. Stoga je tužitelju, prema vrijednosti predmeta spora od 5.937,69 eura, priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva, odnosno prijedloga za nagodbu od 100 bodova (Tbr. 32. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT), sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), sastava podnesaka od 10.11.2016., 19.4.2018. i 6.4.2023. od po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), sastava podnesaka od 28.2.2017. i 26.9.2022. od po 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), zastupanja na ročištima od 1.12.2016., 14.3.2017., 6.7.2017., 24.11.2017., 10.5.2022., 6.9.2022., 24.9.2024. i 10.12.2024. od po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT) i pristupa ročištu od 27.1.2022. od 25 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT), ukupno 1.375 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 2.750,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (687,50 eura) 3.437,50 eura, a razmjerno razlici uspjeha u korist tužitelja (8,42%) 289,44 eura.

64. Nadalje, tužitelju je priznat trošak vještačenja u zahtijevanom iznosu od 398,17 eura (2.000,00 kuna, tj. 265,45 eura + 33,18 eura + 33,18 eura + 66,36 eura) u cijelosti, budući da se radi o trošku koji je bio potreban za razrješenje ove pravne stvari, a visina tog troška ni na koji način nije ovisila o visini tužbenog zahtjeva.

65. Tužitelju je plaćeni trošak pristojbe na tužbu (810,00 kuna, tj. 107,51 eura) priznat u razmjernom iznosu od 9,05 eura (8,42%), te mu je priznat trošak pristojbe na ovu presudu u razmjernom iznosu od 8,91 eura (8,42% od 105,83 eura po Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine", broj: 37/23.).

66. Tužitelju, ni u razmjernom iznosu od 8,42%, nije priznat trošak prijevoda po sudskom tumaču na raspravi 17.11.2017., jer tužitelj nije dostavio račun za taj trošak, pa time ni dokazao visinu tog troška.

67. Nije mu priznat ni trošak prijevoda medicinske dokumentacije iz SR Njemačke po računu broj: 994-POSL1-1 od 13.5.2016. na iznos od 12.773,13 kuna (1.695,29 eura) i dopis odvjetnika u SR Njemačkoj vezano za medicinsku dokumentaciju iz SR Njemačke po računu broj: 386-POSL1-1 OD 24.2.2017., budući da tužitelj nije dokazao uzročnu vezu između propusta zdravstvenog osoblja 2. -tuženice OB Pula i zahvata u SR Njemačkoj, pa se ti troškovi ne mogu smatrati troškovima potrebnim za vođenje ove parnice, a koje bi tužitelju bili dužni nadoknaditi tuženici (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

68. Stoga, ukupno priznati trošak tužitelja, koji su mu solidarno dužni nadoknaditi tuženici, iznosi 705,57 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 28. kolovoza 2025. do isplate (čl. 27. u vezi s čl. 107. st. 2. ZID ZPP-a, "Narodne novine", broj: 80/22.).

69. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Zagrebu 28. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

DNA:

I. Pun. tužitelja uz rj. na platež pristojbe na presudu prema vps. 5.937,69 eura (105,83 eura)

II. 1.-tuženiku

III. Pun. 2.-tuženice