Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Poslovni broj: P-113/2025-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Milki Keleuva- Ivošević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Općine Tounj, [adresa], OIB:55680038973, zastupanog po načelniku MC, protiv tuženice IC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punom. Vedranu Jurašiću, odvjetniku iz Ogulina, radi predaje u posjed, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti punom. tužitelja i punom. tuženice, na ročištu radi objave presude održanom 28. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženici IC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Općini Tounj, [adresa], OIB:55680038973, preda u posjed slobodnu od osoba i stvari dio kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i dio kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u površini od 173 m2, kako je to prikazano na skici mjerničnog vještaka Natalije Bokulić od lipnja 2022. godine označeno točkama A,B,C,D,E, a koja skica je sastavni dio ove presude, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju Općini Tounj, [adresa], OIB:55680038973, da tuženici IC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 3.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 28. kolovoza 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je u tužbi od 18. veljače 2020. naveo da se kč. br. [katastarska čestica] put površine 23389 m2 nalazi upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kao javno dobro u općoj uporabi kao neotuđivo vlasništvo Općine Tounj, a kč. br. [katastarska čestica] izgr. zemljište, parkiralište, cesta, dvorište površine 1532 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja Općine Tounj, te da se tuženica bez pravne osnove nalazi u posjedu dijela kč. br. [katastarska čestica] put površine 23389 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] površine 135 m2 označeno žutom bojom na geodetskom snimku zemljišta i dijela kč. br. [katastarska čestica] izgrađeno zemljište, parkiralište, cesta, dvorište površine 1532 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] površine od 34 m2 označeno zelenom bojom, a koje nekretnine neposredno graniče sa kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], upisane u vlasništvo tuženice. Tužitelj nikada nije dopustio tuženici niti njezinim prednicima da koriste predmetne dijelove nekretnina, te se iste nalaze u posjedu tuženice samovoljno i bez dopuštenja tužitelja. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da se presudom naloži tuženici da preda u posjed tužitelju slobodnu od osoba i stvari dio kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u površini od 135 m2 označeno žutom bojom na geodetskom snimku zemljišta i dio kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u površini od 34 m2 označeno zelenom bojom na geodetskom snimku zemljišta, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, kao i da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka.

2.Nakon dopune skice lica mjesta tužitelj je podneskom od 22. veljače 2023. specificirao tužbeni zahtjev kojim predlaže da se naloži tuženici da tužitelju preda u posjed slobodnu od osoba i stvari dio kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i dio kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u površini od 173 m2, kako je to prikazano na skici mjerničnog vještaka Natalije Bokulić od lipnja 2022. označeno točkama A,B,C,D,E, a koja skica je sastavni dio ove presude.

2.Tuženica je u odgovoru na tužbu navela da tužbu i tužbeni zahtjev osporava u cijelosti. Prijepor nije nerazvrstana cesta, ne koristi se za promet motornih vozila. Prijepor predstavlja okućnicu tuženice, koji zajedno sa kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] predstavlja jedinstvenu cjelinu. Tužitelj tvrdi da je tuženica uzurpirala javno dobro u općoj uporabi kao neotuđivo vlasništvo Općine Tounj, što ne odgovara istini, niti faktičnom stanju na terenu. Katastarske mape nisu usklađene sa stvarnim stanjem na terenu, odnosno položaj nerazvrstane ceste u katastarskim mapama nije točan i ne odgovara njezinom stvarnom položaju. To je vidljivo na ortofoto snimci sa "uklopljenom" kopijom katastarskog plana. Stoga se katastarske mape u konkretnoj situaciji ne mogu uzeti kao jedini kriterij gdje leže međe između nerazvrstane ceste i nekretnina tuženice. Predmetna cesta, u sadašnjem obliku, postoji od 1977. godine Prije toga je postojala cesta koja je bila širine 3,5 do 4 metra, koja je spomenute godine proširena. Tuženica odnosno njezini pravni prednici posjedovali su svoje imanje uvijek do ceste, kako one stare (širine 3,5 do 4 metra), a nakon 1977 godine sve do nove tj. proširene ceste kakva je i danas. Opisani posjed (do ceste) je bio savjestan, nesmetan od bilo koga i odvijao se unatrag nekoliko generacija obitelji EC. Prije tuženice i njezin pok. supruga RC, opisani posjed su vršili tuženičini roditelji i to otac EC (rođ. 1907., a umro 1959.) i majka GC (rođ. 1913., a umrla 1995.) te djed ĐC (rođ. 1872., a umro 1933.) i baka AC, dj. M (rođ. 1881., a umrla 1944.). Da katastarske mape nisu točne, govori u prilog uvjerenje Područnog ureda za katastar Karlovac, Odjel za katastar nekretnina Ogulin od 28. veljače 2020. zajedno sa pripadajućom kopijom katastarskog plana i kopijom snimke iz zraka iz 1963. godine. Iz navedenog, proizlazi da su građevine označene kao D, E i F locirane na kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], inače, riječ je o kući u kojoj su živjeli ĐC i AC (djed i baka tuženice), zatim EC i GC, roditelji tuženice, a zatim tuženica i njezina sestra OC, riječ je o njihovoj rodnoj kući. Navedena čestica je sada vlasništvo tuženičine sestre OC (rođ. GC), te njezinog supruga RC. Riječ je o čestici koja je bila sastavni dio imanja obitelji GC, zajedno sa kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (koje su sada vlasništvo tuženice). Iz navedenog uvjerenja sa snimkom iz zraka proizlazi da bi se objekti označeni kao D, E i F nalazili upravo na kč. br. [katastarska čestica], dok iz ortofoto snimke iz 1968. godine sa uklopljenim sadašnjim katastarskim planom proizlazi da se npr. građevina oznake "F" ne nalazi na toj čestici, čak ne i na spornoj cesti, već na kč. br. [katastarska čestica] KO. [katastarska općina], što također govori u prilog nesuglasja katastarskog i stvarnog stanja. Prava je istina (a što je svim mještanima poznato), da su 1977. godine tadašnja mjesna zajednica i društveno poduzeće IGM Tounj gradili predmetnu cestu, te da su zbog proširivanja i djelomičnog izmještanja ceste, neki mještani za oduzeto zemljište dobivali npr. betonske blokove koje je proizvodio IGM, dok su drugi mještani mijenjali zemljišta s mjesnom zajednicom i sl. U konkretnoj situaciji, doista je jedan dio ranijeg puta (onog starog, širine oko 3,5 do 4 metra) ležao na dijelu prijepora, ali je taj dio nekretnine tuženica dobila u zamjenu za dio svoje nekretnine na kojem se danas nalazi postojeća cesta. Međutim, to nikada nije provedeno kroz zemljišnu knjigu i katastar, te se npr. dio današnje ceste nalazi na kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], vlasništvo tuženice. Istako tako, sadašnja cesta svojom cijelom širinom prelazi preko kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], vlasništvo tuženičine sestre i njezinog supruga. Tuženici se danas teško izjasniti o točnoj površini koju je dala za cestu, a koju je dobila u zamjenu, ali od izgradnje postojeće ceste 1977. godine, pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu, tuženica upravo kao vlasnik neometano koristi svoje imanje u neizmijenjenoj površini. Osim što tuženica poriče da bi katastarske mape održavale stvarno stanje, tuženica ističe prigovor dovršene dosjelosti za dijelove prijepornih nekretnina koje ulaze u sastav njezinog ograđenog imanja. Pri tome napominje, glede dijela kč. br. [katastarska čestica], da je riječ o nekretnini koja je do 2016. godine bila u privatnom vlasništvu. Tuženica se ujedno poziva i na članak 1. Protokola 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kojim je propisano: "Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga prava vlasništva, osim u javnom interesu, i to smo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava." U konkretnoj situaciji potrebno je provesti test razmjernosti. Trebalo bi cijeniti protek vremena, dugogodišnje mirno uživanje prijepora od strane tuženice i njezine obitelji, činjenicu da se, prema katastarskim mapama, dio sporne prometnice nalazi upravo na nekretnini i u vlasništvu tuženice (što tužitelj ne spominje), da je ta cijela ulica imovinskopravno i katastarski nesređena. Treba cijeniti činjenicu da je tuženica dovedena u neravnopravan i nejednak položaj prema ostalim, jer je jedina u predmetnoj ulici kojoj se imputira da je uzurpirala javno dobro u općoj uporabi, jedino protiv nje se pokreće parnični postupak. Nažalost, uzrok tome leži u činjenici zavađenih odnosa privatne naravi između obitelji tuženice i osobe koja zastupa tužitelja. Kraj takvog stanja stvari, postavlja se pitanje da li postoji javni interes da se tuženici oduzme nešto što je u konačnici dobila u zamjenu, a povrh svega prijeporna površina u naravi uopće ne predstavlja javnu cestu. I zaključno, članak 6. stavak 1. Zakona o cestama je propisno da se javne ceste razvrstavaju u autoceste, državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste. Članka 3. stavak 1 Zakona o cestama je propisano da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske. Odlukom o razvrstavanu javnih cesta (Narodne novine 17/2020, uključujući prijašnje odluke), predmetna cesta je razvrstana i to kao "ŽC 3220 [adresa] (L34104)-Zdenac (D23)", dakle, kao županijska cesta. Nejasno je kako je tužitelj izvršio upis da je predmetna cesta njegovo neotuđivo vlasništvo, no iz Zakona o cestama te Odluka o razvrstavanju javnih cesta, proizlazi da je riječ o javnom dobru u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske. Stoga se ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Zaključno, kraj svega opisanog, udovoljavanje tužbenom zahtjevu tužitelja značilo bi nerazmjerno i nepravično miješanje u pravo vlasništvo tuženice. Slijedom iznesenih razloga, predlažemo odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

4.U tijeku postupka izvedeni su dokazi čitanjem izvatka iz zemljišne knjige (l.br. 4-13 spisa), izvatka iz zemljišne knjige (l.br. 14-15 spisa), izvatka iz zemljišne knjige (l.br. 16 spisa), geodetskog snimka (l.br. 17 spisa), izvatka iz zemljišne knjige (l.br. 27 spisa), povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka (l.br. 28-31 spisa), izvatka iz zemljišne knjige (l.br. 32-33 spisa), povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka (l.br. 34-37 spisa), izvatka iz zemljišne knjige (l.br. 38-42 spisa), Geoportala (l.br. 43 spisa), izvoda iz katastarskog plana (l.br. 44 spisa), uvjerenja (l.br. 45-46 spisa), izvoda iz katastarskog plana (l.br. 47 spisa), kopije snimke iz zraka (l.br. 48 spisa), izvatka iz zemljišne knjige (l.br. 49-50 spisa), povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka (l.br 51-54 spisa), Geoportola (l.br. 55 spisa), fotografije (l.br. 56-57 spisa), izvatka iz zemljišne knjige (l.br. 58-59 spisa), povijesnog izvatka iz zemljišne knjige (l.br. 65-76 spisa),prijepisa posjedovnog lista (l.br. 77 spisa), izvoda iz katastarskog plana (l.br. 78 spisa), popisa katastarskih čestica nerazvrstanih cesta (l.br. 81-83 spisa), kopije katastarskog plana (l.br. 84 spisa), izvoda iz posjedovnog lista (l.br 85 spisa), prijepisa posjedovnog lista (l.br. 86- 94 spisa), kupoprodajnog ugovora (l.br. 95-97 spisa), izvatka iz zemljišne knjige (l.br. 100-109 spisa), izvatka iz zemljišne knjige (l.br. 110 spisa), geodetskog snimka uzurpiranog zemljišta (l.br. 111-147 spisa), očevidom na licu mjesta u nazočnosti mjerničnog vještaka (l.br. 158-159 spisa), saslušanjem svjedoka FC (l.br. 160 spisa), svjedoka BC (l.br. 160-161 spisa), svjedoka LC (l.br. 161 spisa), svjedoka UC (l.br. 162 spisa), saslušanjem načelnika tužitelja (l.br. 215-216 spisa), čitanjem nalaza i mišljenja geodetskog vještaka (l.br. 169-178 spisa), dopune skice lica mjesta (l.br. 201 spisa), snimke Geoportala (l.br. 268 spisa), izvatka iz zemljišne knjige (l.br. 269-271 spisa), izvatka iz zemljišne knjige (l.br. 272 spisa) i skice lica mjesta (l.br. 278 spisa).

5.Očevidom na licu mjesta u nazočnosti geodetskog vještaka je utvrđeno da se sporna površina po sadašnjem katastarskom planu nalazi unutar parcele kč. br. [katastarska čestica] koja se vodi kao kuća i dvije gospodarske zgrade površine 248 m2 dvorište površine 500 m2, pašnjak površine 1720 m2, ukupne površine 2468 m2 upisana u p.l.br. 379 K. O. [katastarska općina] na posjedniku [adresa]. Ista parcela u zemljišnim knjigama upisana je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kuća, dvije gospodarske zgrade, dvorište i pašnjak površine 2468 m2 na vlasnike BC [adresa] u ½ dijela i IC, [adresa] u ½ dijela. Ista se nalazi unutar ograđene okućnice tuženice.

6.Načelnik tužitelja MC u svom iskazu je naveo da je Zakonom o lokalnoj samoupravi propisano da je nerazvrstana cesta neotuđivo vlasništvo te se ona ne može nikome dati niti prodati. Cijelu parcelu kč. br. [katastarska čestica] je tužitelj kupio od FC jer se na toj parceli nalazi zgrada sa osam stanova, samoposluga i kafić, pa je taj dio trebalo imovinski riješiti. Što se tiče postupanja Županijske uprave za ceste oko izrade geodetskog elaborata primijetio je da postoji kolčići u dužini od 1 km uz cestu s jedne i s druge strane, oni su bili na postojećem stanju ceste i nogostupa koje je u vlasništvu Općine Tounj, oni su bili u redu. Na spornom dijelu nerazvrstane ceste nisu bili postavljeni kolčići i taj sporni dio izlazi izvan gabarita trase ceste koja je bila označena ovim kolčićima. Smatra da je to ta nerazvrstana [adresa] presječena i data PC, pa nije jasno kako se mogao prepisati općinski komad zemlje u privatno vlasništvo. Precizira da taj dio zemljišta nije u sklopu elaborata Županijske uprave za ceste već je izvan tog elaborata i vlasništvo Općine Tounj kao nerazvrstana cesta. Tvrdi da opisani elaborat nikada nije dobio, niti je vidio njegov sadržaj. Taj elaborat ne bi priznali jer smatra da se radi o krađi komada zemlje i davanje u privatno vlasništvo, postavlja mu se pitanje zbog čega taj komad zemlje nije dat Općini Tounj koja je i bila do tada vlasnik. Navodi da je tuženica ogradila prijepor kada se cesta pomakla drugi put u suprotnu stranu, ističe da je suprug tuženice bio predsjednik mjesne zajednice u tri mandata i kada se cesta pomicala on je taj sporni dio nasipao i postavio ogradu. Prometnica ŽC 3220 [adresa] (LC34104-Zdenac DC23) je sada županijska cesta, a prije je bila nerazvrstana cesta, ta cesta nije uopće sporna, niti će biti sporna. Problem je utvrđenje zemlje izvan ove ceste. Stara cesta koja je predmet otuđenja je upisana kao nerazvrstana cesta i to parcela kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u registru cesta i na njoj je upisana Općina Tounj.

7.Svjedok FC u svom iskazu je navela da je njezin djed prodao cijelu parcelu tadašnjoj mjesnoj zajednici, ne sjeća se kada, ali djed je umro 1986., ne zna broj te parcele. Nakon što je djed to prodao oni to više nisu koristili, ali je to zemljište i dalje ostalo upisano na njima odnosno nasljednicima njezinog djeda. To zemljište koje je prodao njezin djed je kupoprodajnim ugovorom 2016. prenijela na tužitelja.

8.Svjedok SC, sin tuženice, u svom iskazu je naveo da je cesta koja vodi prema IGM Tounj građena 1977. Tuženica je na okućnicu stavila betonski zidić na dijelu do ceste na koji je postavila željeznu ogradu, točnije taj betonski zidić i željeznu ogradu je postavila do nogostupa koji se proteže uz cestu. Od tog vremena pa do sada je takvo stanje na terenu i nikada nitko do sada nije postavljao nikakva pitanja glede vlasništva površine koja se nalazi unutar ograde tuženice. Dok se nije sagradila cesta prema IGM Tounj 1977. tadašnja cesta je prolazila preko prijepora. U vrijeme kada su ograđivali prijepor znali su da je to cesta, ali su za tu površinu dali kuću i sjenik koji su se nalazili do polovice sada postojeće županijske ceste, o tome nemaju nikakve isprave, smatrao je da je ta zamjena provedena. Do sada nikad nitko nije postavljao pitanja o tome. Površinu stare kuće su dali tadašnjoj mjesnoj zajednici i IGM i ta površina je veća od ove koju su dobili, a koja je sada u naravi prijepor. U to vrijeme i drugi mještani davali su svoje površine kako bi se sagradila ta nova cesta. Od 1977. prijepor nije posjedovao nitko drugi osim tuženice i njezinih prednika.

9.Svjedok ZC u svom iskazu je naveo da je od vremena izgradnje ceste koja vodi prema IGM Tounj stanje na terenu ovakvo kakvo je sada odnosno prijepor koji je pokazan danas na očevidu se nalazi unutar ograde koja se nalazi na okućnici tuženice. Ne zna tko je tu ogradio postavljao u to vrijeme. Tada je postojao dogovor između mještana i IGM odnosno mjesne zajednice da se cesta izravna, mještani su znali davati svoje površine, i oni su znali zauzvrat dobiti nešto za tu površinu, uglavnom sve se rješavalo po dogovoru, nije bilo nikakvih sporova sve do sada. Prije 1977. odnosno prije izgradnje ceste prema IGM tadašnja stara cesta je išla preko prijepora i ona je bila asfaltirana, ali su tuženica odnosno njezini prednici navozili zemlju kako bi uredili okućnicu, a možda i sada ispod te zemlje postoji asfalt. Ne zna da li je obitelj tuženice dala neku svoju površinu za tu novu cestu. Oštarčevići su morali rušiti tu staru kuću kada se radila nova cesta prema IGM, ta stara kuća i podrum se nalazio na mjestu kuda sada prolazi nova cesta prema IGM. To je sada vidljivo na terenu jer je malo cesta malo ulegnuta.

10.Svjedok ČC u svom iskazu je naveo da je do 1977. preko prijeporne površine išla cesta, to je bila glavna cesta prema IGM Tounj. Nova cesta koja se gradila prema IGM je išla preko stare kuće IC, ta cesta se ravnala i širila, IC i njezini prednici su dali tamo tu kuću i sjenik, a dobili su ovdje površinu koja je sada u njezinoj ograđenoj okućnici. To se sve radilo bez papira. I sa drugim mještanima oko površine koja im se uzimala za novu cestu rješavalo se na isti način, ili su znali dobiti materijal za naknadu. Nakon što je izgrađena nova cesta prema IGM, prijepornu površinu osim obitelji tuženice nitko drugi nije koristio. Željezna ograda koja se sada nalazi na okućnici tuženice je postavljena ubrzo nakon gradnje nove ceste, to je bilo oko 1980. godine. Koliko mu je poznato obitelj tuženice nije imala nikakvih problema vezanih za korištenje prijepora.

11.U predmetnom postupku tužitelj zahtjeva predaju u posjed slobodnu od osoba i stvari dijela kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i dijela kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u ukupnoj površini od 173 m2, kako je to prikazano na skici geodetskog vještaka Natalije Bokulić od lipnja 2022. godine označeno točkama A,B,C,D,E jer tužitelj tvrdi da predmetni dio nekretnine predstavlja nerazvrstanu cestu koja je u vlasništvu jedinice lokalne samouprave odnosno tužitelja, te s obzirom da je predmetni dio nekretnine u zemljišnim knjigama upisan kao javno dobro u općoj uporabi kao neotuđivo vlasništvo tužitelja, a sukladno Zakonu o cestama, na javnim cestama se ne mogu stjecati stvarna prava pa tako niti pravo vlasništva na nekretnini, slijedom čega smatra da su neosnovani navodi tuženice da je na predmetnom dijelu nekretnine stekla pravo vlasništva dosjelošću.

12.Naprotiv, tuženica tvrdi da predmetna cesta ne predstavlja nerazvrstanu cestu, već se radi o županijskog cesti ŽC 3220, pa ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Ističe da tuženica ne drži u posjedu utuženu kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a koja više kao takva niti ne postoji, niti kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Predmetnu cestu koja je sada županijska tuženica ne drži u posjedu, koja županijska cesta nosi oznaku kč. br. [katastarska čestica] javna cesta ŽC 3220, linije, županijska cesta, površine 5113 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] te predstavlja javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Republike Hrvatske, na upravljanju Županijske uprave za ceste Karlovac. Tuženica tvrdi da je svoje imanje posjedovala uvijek do ceste, kako one stare, tako i do nove odnosno proširene ceste, kakav posjed je i danas, da je njezin opisani posjed do ceste bio savjestan, nesmetan od bilo koga, da je sporni dio nekretnine tuženica dobila u zamjenu za svoje nekretnine na kojima se sada nalazi postojeća cesta, pa ističe prigovor dovršene dosjelosti za dijelove prijepornih nekretnina koji ulaze u sastav njezinog ograđenog imanja.

13.Prema povijesnim zemljišnoknjižnim podacima kč. br. [katastarska čestica] put površine 23389 m2 je prijavnim listom Područnog ureda za katastar Karlovac, Odjela za katastar nekretnina Ogulin, Klasa:932.06/2020-02/128, ur.br.:541-13-04/1-20-5 od 6. srpnja 2020. godine cijepana na novonastale kč. br. [katastarska čestica] izgr. zemljište, parkiralište, cesta, dvorište od 18209 m2, kč. br. [katastarska čestica] put površine 457 m2, kč. br. [katastarska čestica] put površine 40 m2, kč. br. [katastarska čestica] put površine 307 m2, a koje cijepanje je provedeno u zemljišnoj knjizi pod brojem Z-8165/2020.

Novonastala parcela kč. br. [katastarska čestica] put površine 457 m2 je pod brojem Z-15/2021 otpisana temeljem prijavnog lista za zk. Klasa:932-06/2020-02/202 od 4. siječnja 2021., očitovanja nositelja prava nerazvrstane ceste od 30. prosinca 2020., odluke o nerazvrstanoj cesti od 30. prosinca 2020., skice izmjere od 30. prosinca 2020. poništena i spojena na novonastalu kč. br. [katastarska čestica] cesta Mostacod ŽC 3220 do DC 23, [adresa] m2 uz prijenos u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška] iste K.O. u vlasništvo Općine Tounj.

14.Očevidom na licu mjesta i geodetskim vještačenjem od 1. srpnja 2021. godine je utvrđeno da se sporna površina po sadašnjem katastarskom planu nalazi unutar parcele kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u vlasništvu tuženice. Elaboratom evidentirane ceste nije obuhvaćena parcela kč. br. [katastarska čestica]. Po zahtjevu tužitelja geodetski vještak je izvršio identifikaciju prijepora te na dostavljenim skicama prikazao prijepor na sadašnjoj kopiji katastarskog plana kao i na kopiji plana kakav je bio prije 2020. godine, te je dostavila geodetski elaborat koji je izrađen za potrebe provođenja promjena u katastru zemljišta izrađen u svrhu evidentiranja izvedenog stanja koji je izrađen od strane geodeta ŽC te potvrđen od strane Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Karlovac, Odjela za katastar nekretnina Ogulin dana 8. lipnja 2020. godine.

15.Odredbom članka 131. Zakona o cestama (Narodne novine 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22 i 4/23) je propisano:

(1) Ceste koje se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona postaju nerazvrstane ceste.

(6) Nerazvrstane ceste iz svaka 1. ovoga članka upisat će se u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave uz upis pravne osobe koja upravlja cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi.

16.Odredbom članka 98. Zakona o cestama je propisano (1) nerazvrstane ceste su ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane ceste kao javne ceste u smislu ovoga Zakona.

17.Odredbom članka 102. Zakona o cestama je propisano:

(1) Nerazvrstana cesta postaje javno dobro u općoj uporabi pravomoćnošću uporabne dozvole odnosno izdavanjem drugog akta na temelju kojeg je dopuštena uporaba građevine sukladno posebnom propisu.

(2) Nerazvrstana cesta upisuje se u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave.

18.Prema tome, nerazvrstana cesta stječe svoj pravni status ispunjenjem zakonskih pretpostavki (ex lege), pa sam upis u zemljišnu knjigu nema konstitutivno značenje. Također je prijelaznim i završnim odredbama i to članka 131. Zakona o cestama propisano da ceste koje se na dan stupanja na snagu toga Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, postoje nerazvrstane ceste. Nadalje, odredbom članka 133. stavak 1. Zakona o cestama propisano je da se nerazvrstane ceste evidentiraju u katastru i upisuju u zemljišne knjige kao nerazvrstane ceste javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalaze, neovisno o postojanju upisa vlasništva i/ili drugih stvarnih prava treće osobe.

19.Geodetskim vještačenjem je nesporno utvrđeno da se prema sadašnjem katastarskom planu prijeporna površina nalazi unutar parcele kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koja je u naravi kuća, dvije gospodarske zgrade, dvorište i pašnjak ukupne površine 2468 m2 koja je u vrijeme vještačenja bila upisana na imenu vlasnice IC.

20.S obzirom da sporna površina koju tužitelj zahtjeva da mu se preda u posjed se prema sada važećem katastarskom operatu nalazi unutar parcele kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a koja je prikazana na skici geodetskog vještaka na listu broj 278 spisa i označena slovima A-B-C-D-E površine 173 m2, te da je parcela kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koja je u naravi kuća, dvije gospodarske zgrade, dvorište i pašnjak ukupne površine 2468 m2 bila upisana na imenu vlasnice IC, a prema izvatku iz zemljišne knjige sa stanjem na dan 25. ožujka 2025. kč. br. [katastarska čestica] kuća, dvije gosp. zgrade, dvor i pašnjak površine 2468 m2 se nalazi upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O [katastarska općina] u vlasništvu BC iz [adresa], to proizlazi da sporna površina nije u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi upisana kao nerazvrstana cesta kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave, slijedom čega sud smatra osnovanim prigovor promašene aktivne legitimacije odnosno da tužitelju ne pripada pravo zahtijevati predaju u posjed sporne površine jer sporna površina nije niti u zemljišnoj knjizi, niti u katastarskom operatu evidentirana kao nerazvrstana cesta kao javno dobro u općoj uporabi i neotuđivo vlasništvo jedinice samouprave već je sporna površina bila evidentirana kao vlasništvo prvotno tuženice, a sada je ista vlasništvo sina tuženice BC jer je nesporno da se nalazi unutar parcele kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

21.Prema tome, sporna površina koju tužitelj zahtjeva da mu se preda u posjed ne predstavlja nekretninu koja ima svojstvo javnog dobra u općoj uporabi jer je očevidom na licu mjesta i geodetskim vještačenjem utvrđeno da sporna površina sada u naravi nije dio nerazvrstane ceste niti se koristi kao javno dobro, već je ograđena i uređena okućnica tuženice. Da bi nekretnina bila javno dobro mora zaista i u naravi biti tako odnosno biti korištena kao javno dobro, a koja utvrđenja ukazuju da nema zapreke da na predmetnom dijelu površine je tuženica mogla steći pravo vlasništva po osnovi dosjelosti.

22.Prema iskazu načelnika Općine Tounj MC tuženica je ogradila prijepor kada se cesta pomakla drugi put u suprotnu stranu, suprug tuženice je sporni dio nasipao i postavio ogradu. Svjedok SC, sin tuženice je naveo da je cesta koja vodi prema IGM Tounj građena 1977. godine, da je tuženica na okućnici stavila betonski zidić na dijelu do ceste na koji je postavila željeznu ogradu, a od tog vremena pa do sada je takvo stanje na terenu i nitko nije postavljao nikakva pitanja glede vlasništva površine koja se nalazi unutar ograde tuženice. Tvrdi da je tuženica za tu površinu dala kuću i sjenik koji su se nalazili do polovice sada postojeće županijske ceste. Svjedok ZC je naveo da se od vremena izgradnje ceste koja vodi prema IGM Tounj prijepor nalazi unutar ograde koja se nalazi na okućnici tuženice, da je tada postojao dogovor između mještana i IGM odnosno mjesne zajednice da se cesta izravna, mještani su davali svoje površine, a zauzvrat bi dobili nešto za tu površinu, uglavnom sve se rješavalo po dogovoru i nije bilo nikakvih sporova. Svjedok ČC je potvrdio da je do 1977. godine preko prijeporne površine išla cesta, to je bila glavna cesta prema IGM Tounj, nova cesta koja se gradila prema IGM je išla preko stare kuće IC, nova cesta se ravnala i širila, IC i njezini prednici su dali kuću i sjenik, a ovdje dobili površinu koja je sada u njezinoj ograđenoj okućnici.

23.S obzirom da iz rezultata izvedenih dokaza nesporno proizlazi da se prijeporna površina od 1977. godine (kada se radila nova cesta prema IGM Tounj) nalazi unutar sada ograđene okućnice tuženice odnosno čini sastavni dio građevinske čestice na kojoj se nalazi kuća tuženice te da taj sporni dio površine u naravi ne predstavlja dio puta, to proizlazi da je neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženica preda u posjed dio kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i dio kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u površini od 173 m2 jer prijeporna površina prema sadašnjem katastarskom i stvarnom stanju nije cesta odnosno javno dobro u općoj uporabi već je sastavni dio građevinske parcele na kojoj se nalazi obiteljska kuća tuženice sa dvorištem i izgrađenim objektima. Valja napomenuti da kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] prema sadašnjem katastarskom planu ne postoji jer je ista geodetskim elaboratom od 6. srpnja 2020. cijepana na novonastale parcele, a koje su evidentirane sukladno izvedenom stanju cesta, stoga postavljanje zahtjeva u odnosu na sada nepostojeće katastarske čestice nisu pravno relevantni, pa kako je od ranije parcele kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] nastalo više parcela s različitim vlasničkopravnim statusima te kako se prema sadašnjem stanju prijeporna površina nalazi u sastavu parcele kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koja je u vrijeme obavljanja očevida bila u vlasništvu tuženice, to sud smatra da je osnovan po tuženici istaknuti prigovor promašene aktivne legitimacije.

24.Člankom 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12 u daljnjem tekstu: ZV) je propisano:

(1) Vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

25.Odredbom članka 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je propisano: (1) Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

26.Iz rezultata izvedenih dokaza proizlazi da se tuženica nalazi u posjedu predmetne površine od 1977. godine kada se pomicala cesta u suprotnu stranu te da je izvršena zamjena na način da je tuženica za izgradnju i proširenje ceste dala površinu na kojoj se nalazila njezina stara kuća i sjenik, za što je dobila u zamjenu predmetnu površinu, slijedom čega proizlazi da se tuženica od 1977. godine nalazi u zakonitom, mirnom i poštenom posjedu predmetne površine, te da je dosjelošću stekla pravo vlasništva na spornoj površini.

27.Prema prijelaznoj odredbi iz članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., 81/2015., i 94/2017.) stjecanje prava vlasništva do stupanja na snagu tog Zakona (1. siječnja 1997.) prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja prava budući da je tom odredbom propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

28.Člankom 28. stavak 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine 53/1991), koji je bio snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

29.Odredbom članka 159. stavak 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., 81/2015., i 94/2017.) propisano je:

(1)Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

(2)Samostalni posjednik čiji posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

(3)Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

30.Zahtjevu tužitelja radi predaje u posjed predmetnog dijela nekretnine se tuženica suprotstavlja prigovorom da je dosjelošću stekla pravo vlasništva na spornom dijelu nekretnine, o kojem prigovoru je sud odlučio kao o prethodnom pitanju.

31.Poštenje posjeda je pravni pojam koji se odnosi na saznanje posjednika, prilikom stjecanja posjeda, o tome je li imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a poštenje prestaje kad posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada. Poštenje posjeda predstavlja pretpostavku za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Poštenje posjeda se pretpostavlja, osim ako se dokaže suprotno (članak 18. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima). Nepoštenje posjeda se mora dokazati. U konkretnom sporu tužitelj nije dokazao nepoštenje posjeda tuženice. Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno što proizlazi iz paragrafa 1477. i paragrafa 328. Općeg građanskog zakonika koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja predmetnog posjeda.

32.Stoga se tijekom razdoblja od 1977. godine posjed tuženice smatra poštenim jer tužitelj nije dokazao da posjed tuženice nije pošten (paragraf 1477. Općeg građanskog zakonika, članak 72. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima i članak 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima).

33.S obzirom da se tuženica od 1977. nalazi u samostalnom, neprekidnom i poštenom posjedu prijeporne površine, to proizlazi da je dosjelošću stekla pravo vlasništva na prijeporu, te da tužitelj neosnovano zahtjeva da mu tuženica preda u posjed predmetnu površinu.

34.Zaključno, prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-47/2020-7 od 14. rujna 2020. otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz članka 195. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja (prijenosa, prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo.

35.Odluku o troškovima sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 70/2019, 80/2022 i 114/2022) i tuženici dosudio troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjerene u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022 i 138/2023) po Tbr. 7., Tbr. 8. i Tbr. 9. i to:

-za sastav odgovora na tužbu

u iznosu od 250,00 eura,

-za sastav podneska od 9. ožujka 2021.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 24. ožujka 2021.

u iznosu od 250,00 eura,

-za sastav podneska od 25. ožujka 2021.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu-očevidu od 1. srpnja 2021.

u iznosu od 250,00 eura,

-za sastav podneska od 24. siječnja 2022.

u iznosu od 250,00 eura,

-za sastav podneska od 15. prosinca 2022.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 28. veljače 2023.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 25. svibnja 2023.

u iznosu od 250,00 eura,

-za pristup ročištu radi objave presude od 3. kolovoza 2023. u iznosu od 125,00 eura,

-za sastav podneska od 26. ožujka 2025.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 8. srpnja 2025.

u iznosu od 250,00 eura,

za pristup ročištu radi objave presude od 28. kolovoza 2025. u iznosu od 125,00 eura, odnosno u ukupnom iznosu od 3.000,00 eura.

36.Slijedom navedenog, tuženici je valjalo priznati ukupne parnične troškove u iznosu od 3.000,00 eura.

37.Zbog svega iznesenog valjalo je presuditi kao u izreci.

U Ogulinu 28. kolovoza 2025.

Sudac

Milka Keleuva-Ivošević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1.Općina Tounj, Linije br. 3B

2.Odvjetnik Vedran Jurašić, Ogulin