REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2784/2019-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćniku Zoranu Žakuli, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kutleša & Žakula j.t.d. iz Zagreba, na temelju generalne punomoći broj Su-558/2024, protiv tuženika TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Martinu Sherriju, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 3. srpnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika CS i punomoćnika tuženika odvjetnika Martina Sehrrija, dana 28. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u t. 1. rješenja o ovrsi javne bilježnice Željke Maroslavac od 29. travnja 2019., poslovni broj Ovrv-1244/2019, te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I/ Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Željke Maroslavac od 29. travnja 2019., poslovni broj Ovrv-1244/2019, kojim se nalaže tuženiku TS da tužitelju Gradu Zagrebu isplati iznos od 345,75 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za tri postotna poena teku:

- na iznos od 31,43 kn od 16. srpnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 31,43 kn od 16. kolovoza 2017. pa do isplate,

- na iznos od 31,43 kn od 16. rujna 2017. pa do isplate,

- na iznos od 31,43 kn od 16. listopada 2017. pa do isplate,

- na iznos od 31,43 kn od 16. studenoga 2017. pa do isplate,

- na iznos od 31,43 kn od 16. prosinca 2017. pa do isplate,

- na iznos od 31,43 kn od 16. siječnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 31,43 kn od 16. veljače 2018. pa do isplate,

- na iznos od 31,43 kn od 16. svibnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 31,43 kn od 16. lipnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 31,43 kn od 16. srpnja 2018. pa do isplate,

te iznos od 20,79 EUR na ime nastalih troškova ovršnog postupka uvećan za zakonske zatezne kamate koje od 29. travnja 2019. pa do isplate teku po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

II/ Nalaže se tuženiku TS da tužitelju Gradu Zagrebu naknadi trošak parničnog postupka uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

II. Odbija se kao neosnovan eventualni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „I/ Nalaže se tuženiku TS da u roku od 8 dana tužitelju Gradu Zagrebu isplati iznos od 345,75 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za tri postotna poena teku:

- na iznos od 31,43 kn od 16. srpnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 31,43 kn od 16. kolovoza 2017. pa do isplate,

- na iznos od 31,43 kn od 16. rujna 2017. pa do isplate,

- na iznos od 31,43 kn od 16. listopada 2017. pa do isplate,

- na iznos od 31,43 kn od 16. studenoga 2017. pa do isplate,

- na iznos od 31,43 kn od 16. prosinca 2017. pa do isplate,

- na iznos od 31,43 kn od 16. siječnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 31,43 kn od 16. veljače 2018. pa do isplate,

- na iznos od 31,43 kn od 16. svibnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 31,43 kn od 16. lipnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 31,43 kn od 16. srpnja 2018. pa do isplate,

kao i da mu naknadi iznos troškova ovršnog postupka u iznosu od 20,79 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje od 29. travnja 2019. pa do isplate teku po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za tri postotna poena, te trošak parničnog postupka uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od ‭‭687,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. kolovoza 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

‭‭‭‭‭‭

Obrazloženje

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 25. travnja 2019. podnio ovršni prijedlog kojim je od tuženika (ranije ovršenika) tražio isplatu ukupnog iznosa od 345,81 EUR (2.605,48 kn, te zakonske zatezne kamate na pojedinačne mjesečne iznose od 31,43 EUR (236,82 kn) tekuće od sljedećeg dana nakon dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, kao i isplatu iznosa od 0,06 EUR (0,46 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja ovršnog prijedloga do isplate, uz naknadu nastalih troškova ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, te predvidivih troškova ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate. Slijedom navedenoga javna bilježnica Željka Maroslavac je 29. travnja 2019. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-1244/2019 (dalje: predmetno rješenje o ovrsi), kojim je naloženo tuženiku namiriti tražbinu tužitelju zajedno s nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 156,63 kn (20,79 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja ovršnog prijedloga do isplate, te predvidivim troškovima postupka u iznosu od 75,26 kn (9,99 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno, 3. svibnja 2019., podnio prigovor (str. 7-9 spisa) u kojem je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije te je osporio da bi bio obveznik plaćanja bilo kakve naknade po traženim računima-obračunu prema priloženom izvatku iz poslovnih knjiga. Stoga je tuženik u cijelosti osporio osnovu i visinu tužiteljevog potraživanja. Isto tako tuženik je osporio postojanje bilo kakvog obveznopravnog ili stvarnopravnog osnova za zasnivanje predmetne obveze za objekt broj 05412048, koji je u naravi bio jedan od 5 sustanarskih prostora (nije stan i ne može nikada biti jer ne predstavlja jednu zasebnu cjelinu), a koji tuženik nikada nije koristio, nije je njegov vlasnik ni posjednik, te ga ne koristi ni kao zaštićeni najmoprimac ili po bilo kojem drugom osnovu. Tuženik je, nadalje, naveo da je upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik stana u [adresa], u naravi peterosobni stan-objekt 05412013 površine 137,17 m2, te s objektom 05412048 nema nikakve veze i nema potrebe prolaziti kroz njega jer se nalazi na kraju njegovog stana i u naravi predstavlja šestu sobu s kuhinjom koja je u cijelosti odvojena od stana tužitelja iako sa stanom tužitelja predstavlja jedinstvenu cjelinu, ali je odvojen fizički i zaključan je, te tuženik nema potrebe koristiti predmetni objekt u koji se može doći jedino preko stana tuženika. Slijedom navedenog predložio je da odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. Tijekom postupka tuženik je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja jer je iz izvoda iz poslovnih knjiga razvidno da ga je izdalo društvo Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. (dalje: GSKG) koje je posebna pravna osoba, te je tužitelj samo vlasnik tog društva, pa nije aktivno legitimiran. Isto tako tuženik je istaknuo i prigovor zastare predmetnog potraživanja jer je iz dopisa sa str. 12 spisa vidljivo da GSKG obračunava potraživanje i za komunalnu i vodnu naknadu te nije jasno što se potražuje u ovom postupku, a neka od tih potraživanja zastaruju u roku od godinu dana.

3. Pravomoćnim rješenjem ovoga suda, poslovni broj Povrv-2784/2019-2 od 29. svibnja 2019., stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave javne bilježnice Željke Maroslavac, poslovni broj Ovrv-1244/2019 od 29. travnja 2019., u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj je u podnesku od 21. svibnja 2021. naveo da tuženik, kao bespravni korisnik, koristi stan površine 87,77 m2, te tužitelj od tuženika potražuje iznos utvrđen prema kriterijima za plaćanje zaštićene najamnine koji predstavlja najmanji iznos koji bi tužitelj ostvarivao da stan može davati u najam zainteresiranim osobama. Nadalje je naveo da za sporno razdoblje od tuženika potražuje mjesečni iznos od 236,82 kn, a koji je određen sukladno Uredbi o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine ("Narodne novine" broj 40/1997. i 117/2005.) i to na način da se visina mjesečne zaštićene najamnine u iznosu od 2,70 kn pomnoži s 87,77 m2, odnosno s površinom stana koji se bespravno koristi. Tužitelj je, nadalje, naveo da je u utuženom razdoblju tuženik bio u upisan kao vlasnik stana na 2. katu, desno koji se sastoji od pet soba i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 137,17 čm koji je u postupku povezivanja zemljišne knjige s knjigom položenih ugovora prenesen kao suvlasnički udio s neodređenim omjerom (E-9) u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], da bi osnivanjem nove katastarske općine [katastarska općina] kao suvlasnički udio s neodređenim omjerom (E-9) bio upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Stoga tužitelj smatra da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku. Tužitelj je isto tako naveo da je donošenjem rješenja u postupku povezivanja zemljišne knjige s knjigom položenih ugovora došlo do prvoupisa stana na II. katu, površine 87,77 čm, [adresa], koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, a u korist Grada Zagreba, dok je prije donošenja navedenog rješenje u odnosu na zk.č.br. 3079 k. o. [katastarska općina] bila upisana općenarodna imovina s pravom upravljanja Poduzeća državnih stambenih zgrada I rajona Zagreb slijednik kojega je upravo Grad Zagreb, a sve sukladno odredbi iz čl. 362. st. 1. Zakona o vlasništvu. Stoga tužitelj smatra da je aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Osim toga tužitelj je istaknuo i da je navedeni stan kroz dugi niz godina davao na korištenje većem broju fizičkih osoba. Tužitelj je još naveo da je očevidom nadležne službe tužitelja 14. veljače 2005. utvrđeno da je prednica i sestra tuženika MS započela s adaptacijom čitavog drugog kata na adresi [adresa], iako je vlasnica stana površine 137,17 m2, a ne čitavog kata, te da je ista 2006. od GSKG zatražila novo bodovanje predmetnog stana u kojem postupku je utvrđeno da stan na II. katu ima ukupnu površinu od 224,88 m2. Stoga tužitelj smatra da je jasno da je MS pristupila adaptaciji te da je pokušala proširiti svoj stan na čitav kat, a što je vidljivo i iz samih površina prostora na II. katu, a s obzirom na to da površina stana tuženika iznosi 137,17 m2, dok površina stana tužitelja iznosi 87,77 m2, a što iznosi ukupno 224,94 m2, dok nova korisna površina stana MS po zapisniku o bodovanju iz 2006. iznosi 224,88 m2. Stoga tužitelj smatra da je iz navedenog razvidno da je od strane vlasnika stana (E-9) zauzet čitav prostor stana [adresa] (E-11). Dodatno je tužitelj naglasio da je MS u zemljišne knjige bila upisana kao vlasnica predmetnog stana sve do 22. kolovoza 2013. iako je predmetni stan darovala ocu 10. siječnja 2003., a koji ga je pak darovao ovdje tuženiku istog dana, te je sukladno odredbi čl. 4. istog Ugovora tuženik stupio u posjed darovane nekretnine trenutkom potpisa Ugovora. Stoga tužitelj smatra da tuženiku nije moglo ostati nepoznato da se provodi adaptacija stana E-9 i to na način da se isti povezuje sa stanom E-11, a koji je u vlasništvu tužitelja. Konačno, tužitelj je naveo da su tuženik i on jedini vlasnici posebnih dijelova koji se nalaze na II. katu zgrade u [adresa] na adresi [adresa], te da tuženik bespravno koristi tužiteljev stan.

5. Stoga je tužitelj u navedenom podnesku specificirao tužbeni zahtjev, a koji je uredio sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/2022. i 88/2022.) u podnesku od 11. veljače 2025. Navedenim tužbenim zahtjevom tužitelj taži da se održi na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 345,75 EUR (2.605,02 kn) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose, kako je to navedeno u t. I. izreke ove presude, uz naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 20,79 EUR (156,63 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. travnja 2019. do isplate, te uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Tužitelj je, također, postavio i eventualni (podredni) tužbeni zahtjev (u slučaju da glavni tužbeni zahtjev ne bude prihvaćen) kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 345,75 EUR (2.605,02 kn) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose, kako je to navedeno u t. I. izreke ove presude, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 20,79 EUR (156,63 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. travnja 2019. do isplate, kao i troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. S obzirom na to da je tužitelj u navedenom podnesku smanjio tužbeni zahtjev preko iznosa od 345,75 EUR koji potražuje konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, odnosno za iznos od 0,06 EUR, to je u tom dijelu za iznos od 0,06 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama valjalo ukinuti platni nalog sadržan u t. 1. predmetnog rješenja o ovrsi.

6. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u presliku izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 21. siječnja 2019. (str. 3 spisa), presliku obračuna zakonskih zateznih kamata (str. 4-5 spisa), presliku Odluke o priznavanju stanarskog prava od 3. listopada 1988. (str. 10-11 spisa), presliku dopisa društva GSKG od 15. srpnja 2003. (str. 12-13 spisa), presliku prigovora na opomenu pred ovrhu i zahtjev za ispravak službene evidencije od 30. ožujka 2016. (str. 14, 30-31 spisa), neslužbenu kopiju zemljišnoknjižnog izvatka Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 1. siječnja 2019. (str. 15, 28-30, 45- 46, spisa), presliku opomene pred ovrhu od 21. ožujka 2016. (str. 16, poleđina str. 21 spisa), presliku rješenja Grada Zagreba, Gradski ured za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze, Područni ured Centar od 13. rujna 1995. (str. 17- 18 spisa), presliku identifikacija sustanarskih stanova u [adresa], na 2. katu (str. 18-20 spisa), presliku zapisnika Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada od 20. listopada 2017. (str. 21 i 27 spisa), presliku rješenja Grada Zagreba, Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne oslove i promet od 24. studenoga 2015. (str. 43 spisa), presliku rješenja Hrvatskih voda od 24. studenoga 2015. (str. 44 spisa), presliku zapisnika o ponovnom utvrđivanju vrijednosti stana (str. 47-50 spisa), zapisnik o bodovanju stana (str. 51-53, 65 spisa), presliku nacrta (str. 54-57 spisa), presliku zahtjeva za kupnju stana na kojem postoji stanarsko pravo od 10. prosinca 1991. (str. 58-59 spisa), presliku Ugovora o kupoprodaji stana od 7. rujna 1992. (str. 60-63 spisa), presliku izračuna vrijednosti stana na dan 7. rujna 1992. (str. 64 spisa), presliku odluke o priznavanju stanarskog prava od 15. svibnja 1990. (str. 66-69 spisa), presliku iz registra matičnih podataka (str. 69-73 spisa), presliku obračuna usluga sakupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada od 1. travnja 2016. (str. 74 spisa), presliku zahtjeva od 20. srpnja 2016. (str. 75 spisa), presliku dopisa od 8. lipnja 2016. (str. 76 spisa), u presliku matične evidencije – bilješke (str. 78-79 spisa), presliku dopisa od 5. srpnja 2016. (str. 79 spisa), presliku dopisa od 31. ožujka 2016. (str. 80 spisa), presliku dopisa Gradskog stambeno komunalnog gospodarstva od 22. siječnja 2014. (str. 81-82 spisa), presliku Međuvlasničkog ugovora od 18. srpnja 2000. (str. 83-84 spisa), presliku dopisa od 29. veljače 2016. (str. 85-88 spisa), presliku izvoda iz poslovnih knjiga (str. 89 spisa), preslike računa (str. 90-95 spisa), presliku zapisnika od 14. veljače 2005. (str. 109 i 195 spisa), presliku zapisnika od 13. studenoga 2014. (str. 110 spisa), preslike fotografija (str. 112-117 spisa), presliku zapisnika od 16. siječnja 2015. (str. 118 spisa) presliku zapisnika od 12. svibnja 2016. (str. 119-120 spisa), neslužbenu kopiju izvatka iz knjige položenih ugovora Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 7. studenoga 2019. (str. 121-122 spisa) i 24. studenoga 2019. (str. 123-143 spisa), neslužbenu kopiju zemljišnoknjižnog izvatka Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 9. veljače 2021. (str. 144-145 spisa), neslužbenu kopiju povijesnog izvatka iz knjige položenih ugovora Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 20. svibnja 2021. (str. 171-172 spisa), neslužbenu kopiju povijesnog izvatka Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 20. svibnja 2021. (str. 173-188 spisa), neslužbenu kopiju zemljišnoknjižnog izvatka Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 20. svibnja 2021. (str. 189-191 spisa), presliku zahtjeva za bodovanje stana od 15. lipnja 2001. (str. 192 spisa), presliku zapisnika o bodovanju stanja od 4. prosinca 2006. (str. 193-194 spisa), presliku Ugovora o darovanju od 20. listopada 2001. (str. 196-197 spisa), presliku Ugovora o darovanju od 18. svibnja 2002. (str. 198-200 spisa), neslužbenu kopiju zemljišnoknjižnog izvatka Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 1. lipnja 2021. (str. 204-208 spisa), neslužbenu kopiju zemljišnoknjižnog izvatka Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 12. ožujka 2025. (str. 259-263 spisa), saslušani su svjedoci GS (str. 163- 164 spisa) i IS (str. 164 spisa), te je izvršen uvid i u ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu.

7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da su glavni tužbeni zahtjev i eventualni tužbeni zahtjev tužitelja neosnovani.

8. Predmet ovog postupka je potraživanje tužitelja za razdoblje od lipnja 2017. do siječnja 2018. i od travnja 2018. do lipnja 2018. s osnove naknade za bespravno korištenje stana od strane tuženika u [adresa], površine 87,77 m2, a koji je stan u vlasništvu tužitelja. Naime, tužitelj tvrdi da je navedeni stan pripojila stanu tuženika i provela neovlaštenu adaptaciju sestra tuženika MS.

9. Uvidom u presliku izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 21. siječnja 2019. izdanog putem društva GSKG (str. 3 spisa) utvrđeno je da je tuženik 31. prosinca 2018. evidentiran kao dužnik s osnove dospjelih tražbina za prostor na adresi [adresa], sistemski broj objekta 05412048, s danom 31. srpnjem 2018. i to u ukupnom iznosu od 2.605,48 kn (345,81 EUR ). Nadalje je utvrđeno da se navedeni dug odnosi na mjesečne iznose od 236,82 kn (31,43 EUR) koji dospijevaju 15. u mjesecu za prethodni mjesec, i to za razdoblje od lipnja 2017. do siječnja 2018., te od travnja 2018. do lipnja 2018. (ukupno 11 mjeseci), kao i na zakonske zatezane kamate u ukupnom iznosu od 0,46 kn (0,06 EUR). Dakle, iz navedenog izvatka proizlazi da su mjesečni iznosi određeni i u manjem iznosu (236,82 kn) od iznosa (236,97 kn) koji bi tužitelju pripadao na temelju Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine ("Narodne novine" broj 40/1997. i 117/2005.), koji se izračunava na način da se visina mjesečne zaštićene najamnine u iznosu od 2,70 kn pomnoži s površinom stana (87,77 m2), a koji iznos predstavlja najmanji iznos koji bi tužitelj ostvario da je stan davao u najam.

10. Uvidom u neslužbenu kopiju povijesnog izvatka iz knjige položenih ugovora Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 20. svibnja 2021. (str. 171-172 spisa) utvrđeno je kao vlasnik stana na II. katu desno koji se sastoji od pet soba i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 137,17 čm, koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađenoj na zk.č.br. 3079, po novoj izmjeri k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisane u [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška], knjiga PU Grad Zagreb od 16. lipnja 2006. (poslovni broj Z-42447/06) bila upisana MS i to na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15. listopada 2001. Nadalje je utvrđeno da je kao vlasnik navedenog stana bio upisan tuženik od 22. kolovoza 2013. (poslovni broj Z-38902/13) i to na temelju Ugovora o darovanju od 20. listopada 2001. i Ugovora o darovanju od 18. svibnja 2002. Isto tako je utvrđeno da je 22. kolovoza 2013. na temelju Ugovora o zajmu sa sporazumom o fiducijarnom prijenosu vlasništva nekretnine od 10. veljače 2012. uknjiženo pravo vlasništva istog stana u korist TSM, kao i da je 4. srpnja 2014. (poslovni broj Z-28773/14) na temelju sporazuma o povratu prava vlasništva nekretnine protivniku osiguranja uz istovremeno zasnivanje založnog prava na nekretnini radi osiguranja novčanog potraživanja ponovno uknjiženo pravo vlasništva istog stana u korist tuženika. Nadalje je utvrđeno da je 28. siječnja 2014. (poslovni broj Z-3866/2014) izvršeno povezivanje ZK i KPU te da su neizbrisani upisi preneseni u zk. ul. br. [broj ZK uloška] stare izmjere, kao posebni dio nekretnine br. 10.

11. Uvidom u neslužbenu kopiju povijesnog izvatka iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 20. svibnja 2021. (str. 173-188 spisa) utvrđeno je tuženik bio upisan kao vlasnik strana na II. katu desno koji se sastoji od pet soba i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 137,17 čm (posebni dio nekretnine br. 10, etažno vlasništvo E-9), koji se nalazi u zgradi mješovite uporabe Gajeva ulica 15 - [adresa], kuća br. 4/1, [adresa], pomoćna zgrada i dvorište sagrađenoj na zk.č.br. 3079, upisane zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to od 28. siječnja 2014. (poslovni broj Z-3866/14). Uvidom u navedenu kopiju povijesnog izvatka, nadalje, je utvrđeno da je tužitelj upisan kao vlasnik stana u istoj zgradi na 2. katu, površine 87,77 čm, [adresa] (posebni dio br. 12, etažno vlasništvo E-11) od 28. siječnja 2014. (poslovni broj Z-3866/2014).

12. Uvidom u i neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 12. ožujka 2025. (str. 259-263 spisa) utvrđeno je da je CSM upisan kao vlasnik strana na II. katu desno koji se sastoji od pet soba i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 137,17 čm (etažno vlasništvo E-7), koji se nalazi u zgradi mješovite uporabe [adresa], sagrađenoj na zk.č.br. 2359, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i. Uvidom u navedenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige, nadalje, je utvrđeno da je tužitelj upisan kao vlasnik stana u istoj zgradi na 2. katu, površine 87,77 čm, [adresa] (etažno vlasništvo E-9).

13. Iz preslike prigovora na opomenu pred ovrhu i zahtjev za ispravak službene evidencije od 30. ožujka 2016. (str. 14, 30-31 spisa) proizlazi da tuženik tvrdi kako objekt broj 05412048 na lokaciji [adresa], na drugom katu nije u njegovom vlasništvu, niti u njegovom posjedu, po bilo kojoj osnovi. Nadalje ističe da je uvidom u spis u arhivi tužitelja utvrdio kako su u sustanarstvu predmetnog objekta i nositelji stanarskog prava na istom bili pok. FS i pok. ŠS, da je on upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik peterosobnog stana na istoj adresi i na istom katu, broj objekta 05412013, površine od 137,17 m2, a da su vlasnici tog stana ranije bili HS i LS, koji su ga prodali njegovoj prethodnici MS. U navedenom dopisu tuženik je još naveo da su HS i LS pokušali su otkupiti objekt broj 05412048, ali su odustali su od adaptacije i prodali stan, a njima nisu predali u posjed niti vlasništvo prostorije objekta broj 05412048, što su im izričito naglasili prilikom prodaje. Predložili su im da nastave pokrenuti postupak otkupa. Konačno, u tom dopisu tuženik je naveo i da je stan koji je sada u vlasništvu tuženika, od tužitelja je otkupio VS.

14. Uvidom u presliku Odluke o priznavanju stanarskog prava od 3. listopada 1988. (str. 10-11 spisa), razvidno je da je DS priznato stanarsko pravo na sustanarski dio stana u [adresa], na II. katu, i to na jednu sobu u površini od 20,05 m2, uz zajedničko korištenje kuhinje, WC-a, hodnika i smočnice u površini od 35,35 m2, s time da površina cijelog stana iznosi 103,00 m2,

15. Uvidom u presliku dopisa društva GSKG od 15. srpnja 2003. (str. 12-13 spisa), utvrđeno je da su za stambenu zgradu u [adresa], kao obveznici plaćanja potraživanja sa osnove stanarine, zaštićene najamnine, komunalne i vodne naknade, koja su nenaplaćena, evidentirani: ŠS za stan broj 7, površine od 32 m2, objekt 05412048, NS za stan broj 7, površine 29 m2, objekt 05412056, te ES za stan broj 7, površine 42,00 m2, objekt 05412064.

16. Uvidom u presliku zapisnika tužitelja, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada od 20. listopada 2017. (str. 21 i 27 spisa) utvrđeno je da su službene osobe tužitelja pristupile terenskom uredovanju na adresi [adresa], na II. katu, prema ranijem telefonskom dogovoru s tuženikom, ali da isti nije pristupio u dogovoreno vrijeme, već da su pristupili njegova majka TSM i brat CSM. Nadalje je utvrđeno da su tom prilikom stranke na zapisnik izjavile da je predmetni stan prostor iza zaključanih vrata na kraju hodnika njihovog stana, te da ne posjeduju ključeve od istoga. Također su izjavile da je stan u vlasništvu tuženika u fazi uređenja i da se ne koristi za stanovanje. Utvrđeno je da su ispred stana tuženika postavljena protuprovalna vrata od kojih stranke posjeduju ključeve, ali su istaknule da je ranije zajednički hodnik kupljen te da stoga ne mogu gradu ustupiti ključ protuprovalnih vrata.

17. Uvidom u presliku zapisnika od 12. svibnja 2016. (str. 119-120 spisa) utvrđeno je da je isti sačinjen od strane društva GSKG u stanu tuženika, na adresi [adresa], te da su prisutni bili ĐS i OS. Nadalje je u zapisniku navedeno da se stan sastoji od 5 spavaćih soba, kuhinje, sanitarnog čvora i hodnika, u ukupnoj površini od 137, 17 m2, te da se na kraju hodnika nalaze vrata koja su zaključana i da u dvije prostorije obitelj OS nema pristupa jer iste nisu otkupljene.

18. Uvidom u presliku rješenja tužitelja, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 24. studenoga 2015. (str. 43 spisa) utvrđeno je da je tuženik obvezan na plaćanje komunalne naknade za stambeni prostor površine od 87,71 m2, na adresi [adresa].

19. Uvidom u presliku rješenja Hrvatskih voda od 24. studenoga 2015. (str. 44 spisa) utvrđeno je da je tuženik obvezan na plaćanje naknade za uređenje vode za stambeni prostor površine od 87,71 m2, na adresi [adresa].

20. Uvidom u presliku zapisnika o bodovanju stana od 4. prosinca 2006. (str. 52-53 i 65 spisa) utvrđeno je da je isti sačinjen po društvu GSKG, da se odnosi na stan vlasnice MS koji se sastoji od 6 soba, 2 kupaonice, kuhinje, nužnika, predsoblja, degažmana, hodnika od 29,17 m2, 2 balkona i terase, te da je njime utvrđeno kako ukupna površina iznosi 224,88 m2.

21. Uvidom u presliku zapisnika tužitelja od 14. veljače 2005. (str. 109 i 195 spisa) s uviđaja na adresi [adresa], sačinjenim od strane djelatnika tužitelja IS, utvrđeno je da je na drugom katu zgrade započeta adaptacija kompletnog kata, ali da u trenutku očevida nisu izvođeni nikakvi radovi. Nadalje je utvrđeno da se od strane susjede u prizemlju doznalo kako su stanari umrli, i to ŠS, šifra objekta 05412048, NS, šifra objekta 05412056, te ES, šifra objekta 0541206, te da je kat navodno kupila gospođa MS i da izvodi adaptaciju, odnosno da je spojila stanove.

22. Uvidom u presliku zapisnika tužitelja od 13. studenoga 2014. (str. 110 spisa) s uviđaja na adresi [adresa], sačinjenim od strane djelatnika tužitelja GS, utvrđeno je da se na drugom katu zgrade nalaze dva stana i to lijevo stan T, a desno stan MS. Nadalje je navedeno da su oko vrata vidljivi nedovršeni građevinski radovi pregrađivanja hodnika i ugradnje novih ulaznih vrata te da nije moguće locirati položaj predmetnog sustanarskog stana. Tom prilikom je u prizemlju zatečena susjed C koja je izjavila da je desni stan na drugom katu vlasništvo MS dok se sustanarski stan nalazi unutar postavljenih vrata, s time da ne zna tko je postavio vrata (raniji ili sadašnji vlasnik).

23. Uvidom u presliku Ugovora o darovanju od 20. listopada 2001. (str. 196-197 spisa) utvrđeno je da je istim MS darovala BS stan na drugom katu, koji se sastoji od 5 soba i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 137,17 m2 u stambenoj zgradi u [adresa], dok je uvidom u Ugovor o darovanju od 18. svinja 2002. (str. 198-199 spisa) utvrđeno da je ĆS isti stan darovao ovdje tuženiku TS.

24. Uvidom u presliku zapisnika o ponovnom utvrđivanju vrijednosti stana od 16. siječnja 1966. (str. 47-50 spisa) utvrđeno je postojanje dva stana od kojih su na jednom nositelj stanarskog prava RS i ČS, i riječ je o stanu ukupne površine od 101,64 m2, koji se sastojao od 4 sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika u površini od 11,10 m2, dok su na drugom nositelji stanarskog prava ES, NS i PS i FS, a riječ je o stanu površine od 103,22 m2, koji se sastojao od 3 sobe, kuhinje, WC-a, smočnice i hodnika od 16,20 m2.

25. Uvidom u zapisnik o bodovanju stana za nositelja stanarskog prava RS (str. 51 spisa) utvrđena je da površina iznosi 137,17 m2, da se stan sastoji od 5 soba, s time da je, u usporedbi sa površinama iz zapisnika od 16. siječnja 1966. za zaključiti kako se taj stan sastoji od 3 sobe koje su bile obuhvaćene stanom površine od 101,64 m2 i 2 sobe koje su pripadale stanu za koji je utvrđena površina od 103,22 m2.

26. Uvidom u presliku zahtjeva za kupnju stana na kojem postoji stanarsko pravo od 10. prosinca 1991. (str. 58-59 spisa) utvrđeno je da je VS podnio zahtjev za kupnju peterosobnog stana koji se nalazi u [adresa], na II. katu, površine 101,64 m2, te da je isti imao stanarsko pravo od 22. siječnja 1990.

27. Uvidom u presliku Ugovora o kupoprodaji stana od 7. rujna 1992. (str. 60-63 spisa) utvrđeno je da je VS od tužitelja kupio stan u [adresa], na II. katu koji se sastoji od 5 soba i ostalih prostorija u površini od 137,17 m2.

28. Uvidom u presliku Odluke o priznavanju stanarskog prava od 15. svibnja 1990. (str. 66-69 spisa) utvrđeno je da je AS priznato stanarsko pravo na stanu u [adresa], na II. katu, površine 101,64 m2, koji se sastoji od 3 sobe, djevojačke sobe, kuhinje, kupaonice, WC-a i hodnika.

29. Uvidom u presliku matične evidencije – bilješke društva GSKG (str. 78 spisa) utvrđeno je da je 30. listopada 2015. izvršeno spajanje objekata broj 05412056 i 05412048 u jedan objekt, da je kao novi korisnik unesen tuženik, te da je promijenjena površina iz 32,00 m2 u 87,71 m2.

30. Svjedok GS je iskazao da je zaposlen kod tužitelja na radnom mjestu stambeni izvidnik te da tuženika poznaje jer ga je prije mjesec dana susreo na očevidu koji je obavljao za Grad Zagreb u Berislavićevoj 4. Nadalje je naveo da to nije bilo prvi put da je bio na adresi [adresa], te da je tamo bio i ranije i to 2017., ali tom prilikom tuženik nije bio nazočan očevidu. Također je naveo da je 2017. bio na očevidu na navedenoj adresi jer je imao zaduženje utvrditi stanje stvari u stanu na 2. katu gdje se radi o suvlasničkom stanu u kojem je jedan dio stana tužiteljev, a za drugi dio stana ne zna točno u čijem je bio vlasništvu. Kada mu je predočena preslika zapisnika od 20. listopada 2017., koja se nalazi na str. 27 spisa, svjedok je naveo da se radi o zapisniku s očevida o kojem je upravo iskazivao iz 2017. Na taj očevid su pristupili brat i majka tuženika, te se tada nije mogao pristupiti u dio stana koji bi pripadao tužitelju, Gradu Zagrebu, jer mu majka tuženika nije dozvolila. Pojasnio je da se gradski dio stana nalazi na samom kraju stana, no nisu mogli ući, odnosno ušli su samo u zajednički hodnik, te dalje nisu mogli ući. Naveo je da se dio koji pripada Gradu Zagrebu sastoji od više prostorija u površini od cca 80 m2. Pojasnio je da su majka i brat tuženika tom prilikom 2017. otvorili stan i tada je utvrdio da se radi o jednom velikom gradilištu, te je sve bilo roh bau, odnosno bila je u tijeku adaptacija te misli kako je i dio stana koji bi trebao pripadati Gradu bio obuhvaćen tom adaptacijom. Nadalje je naveo da je sve što je napisano u zapisniku od 20. listopada 2017. onako kako se dogodilo na tom očevidu. Konačno je naveo da na očevidu 2017. nije uočio pregradne zidove, odnosno da bi se vršilo pregrađivanje jer je sve bilo otvoreno u roh bau.

31. Svjedok IS je iskazao da je zaposlen kod tužitelja na radnom mjestu stručnog referenta. Nadalje je naveo da se ne sjeća da je bio na očevidu na adresi u [adresa], a kada mu je predočena preslika zapisnika na str. 109 svjedok je naveo da se ne sjeća da je bio tamo ali je on taj zapisnik sastavio i potpisao, te da sigurno u zapisniku nije napisao nešto što ne bi bilo točno i utvrđeno na očevidu.

32. Prije svega valja reći da je sud prihvatio iskaz svjedoka IS jer je isti životan i uvjerljiv pri čemu je sud imao u vidu da se navedeni svjedok nije sjećao okolnosti oko očevida u Zagrebu, u Berislavićevoj 4. Nadalje, sud je kao logičan i uvjerljiv prihvatio i iskaz svjedoka GS osim u dijelu u kojem je naveo da misli kako je i dio stana koji bi trebao pripadati Gradu Zagrebu bio obuhvaćen adaptacijom koja se vršila 2017. U navedenom dijelu sud njegov iskaz nije prihvatio jer isti nije poduprt drugim odgovarajućim dokazima, a imajući u vidu i da ni sam svjedok u navedeno nije bio siguran, već je naveo da to misli, a pored toga isti je iskazao i da na očevidu nisu mogli ući u gradski dio stana koji se nalazi na samom kraju stana.

33. Budući da se u konkretnom slučaju radi o naknadi za korištenje stvari, valja primijeniti odredbu čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006. i 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014. i 81/2015.; dalje: ZV) u kojoj je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

34. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje tuženik neosnovano ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, a s obzirom na to da je uvidom u neslužbenu kopiju povijesnog izvatka Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 20. svibnja 2021. (str. 173-188 spisa) utvrđeno da je tužitelj upisan kao vlasnik stana na 2. katu, površine 87,77 čm, [adresa] (posebni dio br. 12, dalje: predmetni stan) i to od 28. siječnja 2014. (poslovni broj Z-3866/2014). Pritom valja reći kako činjenica da je izvadak iz poslovnih knjiga od 21. siječnja 2019. izdalo društvo GSKG, a na koju činjenicu ukazuje tuženik, ne utječe na aktivnu legitimaciju tužitelja s obzirom na to da je iz istog izvatka razvidno da ga je društvo GSKG izdalo u ime tužitelja.

35. Isto tako je neosnovan prigovor zastare koji je istaknuo tuženik za cjelokupno potraživanje tužitelja. Naime, sukladno odredbi čl. 165. st. 2. ZV-a zahtjev za naknadom koristi od nepoštenog posjednika zastarijeva u roku od tri godine od dana kada mu je stvar predana. Kako u konkretnom slučaju ne proizlazi da bi predmetni stan bio predan tužitelju, dok tuženik nije dokazao drugačije, to je evidentno da je da predmetno potraživanje tužitelja nije zastarjelo. Osim toga valja dodati da je uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja od 21. siječnja 2019. utvrđeno da je najranije potraživanje tužitelja dospjelo 15. srpnja 2017., dok je tužba podnesena 25. travnja 2019., pa je dakle evidentno da je ista podnesena unutar navedenog trogodišnjeg zastarnog roka.

36. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj, na kojem se na temelju odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a nalazi teret dokazivanja, nije dokazao da bi tuženik u spornom razdoblju bio korisnik, odnosno da bi bio u posjedu stana u vlasništvu tužitelja, a koji se nalazi u zgradi u [adresa], na II. katu, površine 87,77 čm (posebni dio br. 12, šifra objekta 05412048).

37. Naime, iz izvedenih dokaza nije moguće utvrditi koje je točno prostorije prednica tuženika MS kupila, a na koje prostorije se odnosi potraživanje tužitelja. Ovo stoga što je stan koji je bio u sustanarstvu NS i ZS, ES i DS bio površine 103,22 m2, dok tužitelj nije dokazao od čega bi se sastojala površina stana tužitelja od 87,77 m2, niti je, s druge strane dokazao od čega se sastojala površina od 137,17 m2, koju je kupila prednica tuženika MS. Dakle, iz priložene dokumentacije nije bilo moguće utvrditi od kojih bi se točno prostorija sastojao prostor stana tužitelja od 87,77 m2, pa s tim u vezi iz izvedenih dokaza nije moguće utvrditi niti je li tuženik u predmetnom razdoblju koristio taj sporni prostor. Pored toga valja dodati i da je u zemljišnim knjigama tužitelj upisan kao vlasnik predmetnog stana površine 87,77 m2, dok je u matičnoj evidenciji društava GSKG zabilježena drugačija površina istog stana, odnosno površina od 87,71 m2.

38. Isto valja reći da je zapisnik o uviđaju od 14. veljače 2005. sastavljen samo u prisutnosti službene osobe Grada Zagreba, a zapisnik o bodovanju stana od 4. prosinca 2006. potpisan je samo od strane službene osobe GSKG-a, pa predstavljaju jednostrane isprave, koje kao takve ne dokazuje da je tuženik u spornom razdoblju koristio predmetni stan tužitelja u zgradi na II. katu, površine 87,77 čm, [adresa] (posebni dio br. 12, šifra objekta 05412048). Također valja reći da ugovori o korištenju stana, ugovori o kupoprodaji i Odluke o priznavanju stanarskog prava u koje je sud izvršio uvid nisu dokazi iz kojih bi se moglo utvrditi što je točno tuženik koristio u spornom razdoblju.

39. Još valja dodati da sud nije proveo građevinsko vještačenje na okolnost površine stana tuženika, odnosno na okolnost jesu li izvršenom adaptacijom u stanu tuženika obuhvaćeni i dijelovi predmetnog stana tužitelja. Navedeni dokaz sud nije proveo s obzirom na to da se istim očevidom ne bi moglo utvrditi kakvo je stanje bilo u spornom razdoblju od lipnja 2017. do siječnja 2018. i od travnja 2018. do lipnja 2018., odnosno ne bi se moglo utvrditi je li tada tuženik koristio predmetni stan tužitelja kao nepošteni posjednik, pri čemu valja dodati da tuženik više i nije vlasnik stana u zgradi mješovite uporabe u [adresa], na II. katu desno koji se sastoji od pet soba i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 137,17 čm (etažno vlasništvo E-7), već je kao vlasnik stana sada uknjižen CSM.

40. Dakle, kako tužitelj adekvatnim dokazima nije dokazao da bi tuženik u utuženom razdoblju koristio, odnosno bio nepošteni posjednik predmetnog stana tužitelja u zgradi na II. katu, površine 87,77 čm, [adresa] (posebni dio br. 12, šifra objekta 05412048) valjalo je, sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, ukinuti platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi, te odbiti kao neosnovan, kako glavni, tako i eventualni, tužbeni zahtjev tužitelja.

41. Odluka o troškovima postupka temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Troškovi su odmjereni skladano Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa) po kojem vrijednost boda iznosi 2,00 EUR. Pri tome valja istaknuti da se ovdje radi o jednom postupku, neovisno o činjenici što je postupak započet podnošenjem ovršnog prijedloga koji je kasnije prešao u parnicu povodom prigovara tuženika.

42. Tuženiku je tako na ime troška zastupanja po punomoćniku-odvjetniku odmjeren trošak u iznosu od ‭‭‭687,50 EUR, sastavljanje podnesaka od 8. lipnja 2021. i 12. ožujka 2025. u iznosu od 100,00 EUR za svaki (50 bodova-Tbr. 8/1 Tarife), zastupanje na ročištu 4. studenoga 2020. u iznosu od 50,00 EUR (25 bodova-Tbr. 9/5 Tarife), zastupanje na ročištima 10. veljače 2021., 6. svibnja 2021. i 7. travnja 2022. u iznosu od 100,00 EUR za svako (50 bodova-Tbr. 9/1 Tarife) i trošak PDV na navedene radnje (25%) u ukupnom iznosu od 137,50 EUR. Stoga je tuženiku priznat trošak postupka u ukupnom iznosu od ‭‭687,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, teku od presuđenja, odnosno od 28. svibnja 2025. do isplate po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.).‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭

43. Tuženiku, međutim, nije priznat trošak sastavljanja prigovora na rješenje o ovrsi jer isti nije sastavljen od strane punomoćnika odvjetnika. Također mu nije priznat trošak sastavljanja podnesaka od 10. rujna 2020. i 26. rujna 2022. jer se isti ne nalaze u spisu pa nisu bili ni potrebni za vođenje postupka. Konačno, tuženiku nije priznat niti trošak pristupanja na ročište za objavu i uručenje presude jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka, a s obzirom na to da tuženik presudu može preuzeti neposredno u sudu sukladno odredbi čl. 335. ZPP-a. Osim toga valja reći da to što je u Tbr. 9/3 Tarife određeno da odvjetniku pripada nagrada za ročište na kojem se objavljuje presuda, ne isključuje primjenu odredbe čl. 155. ZPP-a u kojoj je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

44. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 28. svibnja 2025.

Sutkinja

Brankica Bobšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP).

DNA:

Tužitelju po pun. odvj. uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR

2. Tuženiku po odvj.