REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Pn-52/2021-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici po sutkinji toga suda Ileani Bebek, u pravnoj stvari tužiteljice GA, OIB: [osobni identifikacijski broj], G [adresa], koju zastupa punomoćnica Srđana Barišić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Barišić & Barišić u Zagrebu, protiv tuženika NOVA TV d.d. za film, audio i video zapise, radijsku i televizijsku djelatnost i marketing, OIB: 75399377119, Remetinečka cesta 139, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Valentina Kučić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Buterin i Posavec u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. srpnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženika, 28. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku NOVA TV d.d., OIB: 75399377119, Remetinečka cesta 139, Zagreb, da na ime neimovinske štete isplati tužiteljici GA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], novčanu naknadu u iznosu od 70.000,00 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO- a, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Nalaže se tuženiku NOVA TV d.d., OIB: 75399377119, Remetinečka cesta 139, Zagreb, da naknadi tužiteljici GA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na dosuđeni iznos od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena".

II. Nalaže se tužiteljici GA, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku NOVA TV d.d., OIB: 75399377119, parnične troškove u iznosu 2.750,00 eura sa zateznim kamatama od 28. kolovoza 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 25. lipnja 2021. navodi kako je tuženik u emisiji "Provjereno" emitiranoj 25. ožujka 2021. s početkom u 23:00 sata reprizno emitiranoj 27. ožujka 2021. s početkom u 15:00 sati te u emisiji "Provjereno" emitiranoj na NOVA TV 8. travnja 2021. s početkom u 23:00 sata, reprizno emitirane 10. travnja 2021. s početkom u 15:00 sati, objavio netočne informacije koje su povrijedile čast, ugled i dostojanstvo tužiteljice. Tema emisije "Provjereno" od 25. ožujka 2021. reprizno emitirane 27. ožujka 2021. bio je stečaj trgovačkog društva Muring d.o.o. u stečaju, a koji prilog je tuženik najavljivao i objavio pod temom "kako se dila stečajnom imovinom". Nastavak predmetnog priloga, s temom stečaja trgovačkog društva Jarušćica projekt d.o.o. u stečaju, emitiran je u emisiji "Provjereno" na NOVA TV 8. travnja 2021. s početkom u 23:00 sata, reprizno emitiran 10. travnja 2021. Tijekom predmetnog priloga tuženik je iznio niz netočnih, neistinitih i zlonamjernih činjenica i tvrdnji s ciljem diskreditiranja, klevetanja i rušenja ugleda tužiteljice kao fizičke osobe i kao stečajne upraviteljice gore navedenih trgovačkih društava, a kojim postupanjem je teško i trajno povrijeđena čast i ugled iste te joj je nanesena znatna šteta. Tako je u emisiji "Provjereno" u navedenim prilozima izneseno sljedeće:

"Stečajna upraviteljica GA dilala je stečajnom imovinom" te je ista znala za nezakonite radnje u postupku stečaja,

"Stečajna upraviteljica GA znala je da je gosp. TA prodavao stanove i na koji način su ušle osobe u posjed stanova u vlasništvu trgovačkog društva Muring d.o.o. u stečaju",

"Stečajna upraviteljica GA je mužu anonimne osobe koja je intervjuirana tijekom predmetne emisije rekla "da puši",

"Stečajna upraviteljica GA je vrijeđala i psovala ljude koji su joj se obratili",

"Stečajna upraviteljica GA je zvala NN osobu koja je intervjuirana tijekom predmetne emisije i obećavala joj da će istoj riješiti upis stana na nezakonit način."

1.1. Postupajući na navedeni način tuženik je teško povrijedio dostojanstvo, ugled i čast tužiteljice koja je zbog toga trpjela i nadalje trpi znatne duševne boli vezane uz niz neugodnosti u svom osobnom i poslovnom životu. Naime, tužiteljica se zbog navedenog postupanja tuženika, odnosno objave ovakvih netočnih, neosnovanih i senzacionalističkih informacija opetovano morala opravdavati u cijelom nizu situacija i odnosa u kojima se našla i u kojima se još uvijek nalazi. Uz navedeno, tužiteljica je trpjela i još uvijek trpi ismijavanje i podrugivanje osoba iz svoje okoline koje su na iznimno ružan način komentirale njezin poslovni i osobni život. Napominje kako je nakon predmetnog priloga već i na samoj Facebook stranici izrečen veći broj prijetnji i uvreda na račun tužiteljice. Predmetni prilog je najavljivan više dana unaprijed te je navedeni neistinit sadržaj objavljen u terminu kada je gledanost programa vrlo velika, a isto tako i ponovno reprizno prikazan, stoga je bio dostupan velikom broju gledatelja ne samo u Republici Hrvatskoj nego i u inozemstvu stoga je velik broj članova obitelji, prijatelja, poznanika, poslovnih suradnika i tužiteljici nepoznatih osoba saznao za objavljene informacije uslijed čega su tužiteljici postavljali niz neugodnih pitanja kao i iznosili niz štetnih komentara.

1.2. Tužiteljica smatra da objavljivanje takvih neistinitih tvrdnji nije imalo za cilj pružiti javnosti točnu i potpunu informaciju već upravo suprotno, tuženik je proizvoljnim zaključcima, odnosno neistinitim navodima pred cjelokupnom javnosti išao difamirati tužiteljicu i njezin rad. Tužiteljica također ističe kako se gore navedenim informacijama tužiteljicu pokušalo prikazati kao nestručnu, profesionalno i moralno problematičnu osobu, stoga je takvim postupcima tužiteljici, kao i članovima njezine obitelji nanesena golema šteta, povrijeđeno pravo osobnosti, odnosno pravo na dostojanstvo, ugled i čast. Tužiteljica navodi kako ista svoj posao obavlja u skladu sa zakonima i pravilima struke te nikada nije ni sa jednom osobom, pa tako ni sa osobama koje su bile sudionici predmetne emisije poduzimala bilo kakve nezakonite radnje s ciljem nanošenja štete stečajnom dužniku i ostvarivanjem protupravne imovinske koristi kako za sebe tako niti za bilo koga drugoga. U prilog tome govori jasna činjenica da nitko od navodno „oštećenih" osoba nije pokrenuo bilo kakav parnični ili kazneni postupak protiv iste, a niti je bilo kakvu nezakonitost u vezi njenog postupanja u predmetni stečajevima utvrdilo bilo kakvo drugo tijelo.

1.3. Nakon objave spornih informacija tužiteljica je imala niz zdravstvenih tegoba, povukla se u sebe, distancirala od obitelji, prijatelja, poznanika kao i poslovnih suradnika.

1.4. Objavljivanjem takvih neistinitih navoda u prilogu predmetne emisije tuženik je počinio grube povrede prava na čast i ugled tužiteljice, te time izravno postupao protivno članku 10. Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i sloboda, protivno Ustavu Republike Hrvatske, protivno Zakonu o medijima, protivno Kodeksu časti hrvatskih novinara, protivno Općoj deklaraciji o pravima čovjeka, protivno Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima, te protivno Zakonu o zaštiti osobnih podataka. Pri tome ukazujući na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke od 7. veljače 2012. (zahtjev br. 39954/08) gdje je jasno istaknuto značenje načina prikupljanja informacija i njihove vjerodostojnosti od strane novinara. Tuženik je bio dužan provjeriti istinitost navoda te poduzeti sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti prije nego je iste iznio u emisiji. Predmetni prilog je očito imao za jedini cilj stvoriti senzacionalističku vijest koja će povećati gledanost, pri čemu se u potpunosti zanemarila istina kao temelj novinarskog rada, kao i negativni učinci (profesionalnog i društvenog karaktera) koji su u konačnici prouzročeni tužiteljici.

1.5. Tužiteljica je sukladno odredbi članka 40. Zakona o medijima uputila tuženiku zahtjev za objavu ispravka informacija u terminima istovjetne gledanosti, a sve kako bi na taj način ispravak netočnih informacija bio dostupan što većem broju osoba čime bi se barem donekle tužiteljici umanjila nastala šteta. Predmetni zahtjev je tuženik bio dužan objaviti bez promjena i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljena i informacija na koju se ispravak odnosi, a sve sukladno odredbi članka 41. Zakona o medijima. Međutim, tuženik nije objavio ispravak informacija već je obavijestio tužiteljicu kako isti neće objaviti i to uz paušalno obrazloženje.

1.6. S obzirom na navedeno, tužiteljica predlaže naložiti tuženiku da tužiteljici na ime neimovinske štete isplati iznos od 70.000,00 kuna sa zateznim kamatama, uz naknadu troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori da bi u njegovom televizijskom programu, emisiji "Provjereno", na dane navedene u tužbi bili objavljeni prilozi koji su obrađivali događaje vezane uz stečajne postupke u kojima je i za vrijeme dok je u istima u svojstvu stečajnog upravitelja sudjelovala tužiteljica. Međutim, tuženik spori navode tužbe da bi predmetni prilozi bili sastavljeni neprofesionalno ili temeljem nedostatnih provjera. Naime, novinari tuženika su prilikom pripreme predmetnih priloga poduzeli sve potrebne provjere, a što je uključivalo razgovor sa tužiteljicom (u više navrata), sa TA (u više navrata), pribavljanje i pregled potrebne dokumentacije, te razgovor sa stanarima stanova koji su bili sastavni dio stečajne mase društava Muring d.o.o. u stečaju odnosno Jaruščica projekt d.o.o. u stečaju i koji su stanarima protupravno prodavani i predavani u posjed po TA. Tuženik je tužiteljici omogućio očitovati se o svim prikupljenim informacijama te je savjesno objavio da tužiteljica opovrgava istinitost prikupljenih informacija. Iz svih prikupljenih informacija proizlazilo je da su pojedini stanovi koji su činili dio stečajne mase društava Muring d.o.o. u stečaju odnosno Jaruščica projekt d.o.o. u stečaju protupravno prodavani stanarima po TA, koji im je predao u posjed stanove. Pritom je sama tužiteljica potvrdila da je TA bio njen zaposlenik, a iz prikupljene dokumentacije bilo je vidljivo da je tužiteljica bila obaviještena o njegovim aktivnostima vezanim uz prodaju stanova i da potom protiv TA radi zaštite stečajne mase nije ništa poduzimala. Iz prikupljenih informacija (izjava stanara, ali i pisane dokumentacije) proizlazilo je da tužiteljica sa stanarima i njihovim zastupnicima komunicira na neprimjeren način.

2.1. Tuženik spori da bi u njegovim prilozima bilo objavljeno da tužiteljica "dila sa stanovima" odnosno sudjeluje u radnjama TA (dapače, jasno je objavljeno da je stanovima "dilao" TA i da je tužiteljica o njegovim radnjama obaviještena naknadno po samim stanarima, nakon čega su joj iste svakako bile poznate, što proizlazi i iz priložene dokumentacije) ili da tužiteljica obećava bilo kakva nezakonita rješenja.

2.2. Imajući u vidu sve navedeno, tuženik je o tužiteljici objavio istinite informacije, postupajući u dobroj vjeri i u javnom interesu. Kako je tuženik prikupio niz dokaza iz kojih proizlazi da se stečajnom masom raspolagalo protivno odredbama stečajnog zakona, to su prilozi emisije “Provjereno” prvenstveno usmjereni izvještavanju javnosti o načinu raspolaganja imovinom stečajne mase, a što je potkrijepljeno iskazima brojnih svjedoka, dokumentacijom iz stečajnog spisa, izvješćima stečajne upraviteljice te dopisima tužiteljice upućene svjedocima čija su osobna iskustva iznesena u prilozima emisija tuženika. Tako je u odnosu na tužiteljicu izneseno i dokazima potkrijepljeno da je ista bila obavještena o aktivnostima TA vezanim uz prodaju stanova koji su činili stečajnu masu, a koja je kao stečajna upraviteljica trebala jedina biti u posjedu ključeva stanova koji su činili stečajnu masu. Ipak, sve i da tužiteljica nije bila upoznata s aktivnostima TA ista po saznanju o tim aktivnostima potom protiv TA radi zaštite stečajne mase nije poduzela nikakve daljnje radnje. Kako je spornim prilozima obrađena tema malverzacija u stečajnim postupcima počinjenim od strane trećih osoba različitih od tužiteljice, na temelju dokumentacije i informacija za koje je imao razloga vjerovati da su istinite, tuženik je postupao u dobroj vjeri i u javnom interesu.

2.3. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je pročitao i izvršio uvid u zahtjev za objavu ispravka informacija objavljenih u televizijskoj emisiji "Provjereno" (list 8-10 spisa), dopis tj. odgovor na zahtjev (list 12 spisa), potvrda g. TA (list 19 spisa), pregled troškova za objekte – [adresa] (list 20-25 spisa), izvješće stečajnog upravitelja o tijeku stečajnoga postupka i stanju stečajne mase (list 26-41 spisa). očitovanje stečajne upraviteljice (list 42-43 spisa), e-mail poruke (list 44-47 i 53-55 spisa), uvjerenje (list 58, 77 spisa), potvrdu ovlaštenog internog revizora (list 60 spisa), uvjerenje o stečenom zvanju ovlaštenog računovođe (list 68 spisa), fotografije (list 70-73), sud je izvršio uvid u DVD snimke (list 78 spisa), saslušana je tužiteljica (list 83-85 spisa), saslušani su svjedoci VA (list 115 spis), ĆA (list 123-124 spisa), ŠA (list 133-135 spisa), svjedok AA (list 144- 146 spisa), izvršen je uvid u e-mail poruke (list 129-132 spisa).

4. Sud nije izveo dokaze saslušanja predloženih svjedoka JA, IA i HA iz razloga što je na ročištu od 22. svibnja 2024. tužiteljica odustala od izvođenja dokaza saslušanja svjedoka JA, a na ročištu od 25. rujna 2024. tuženik od saslušanja svjedoka IA i HA.

4.1. Kako nije utvrđeno postojanje štete to je sud odbio dokazni prijedlog tužiteljice za izvođenje psihijatrijskog vještačenja, što će u nastavku presude biti dodatno obrazloženo.

5. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, konkretno prava na dostojanstvo, ugled i čast, uzrokovane informacijama objavljenim u emisiji "Provjereno" emitiranoj 25. ožujka 2021. (reprizno emitiranoj 27. ožujka 2021.) te u emisiji "Provjereno" emitiranoj 8. travnja 2021. (reprizno emitiranoj 10. travnja 2021.).

7. Među strankama nije sporna činjenica objave tj. emitiranja spornog priloga u emisiji tuženika pod nazivom "Provjereno" dana 25. ožujka 2021. i 8. travnja 2021., a što je i od strane suda utvrđeno gledanjem sporne emisije na ročištu dana 23. siječnja 2024. i 16. srpnja 2025.

8. Među strankama nije sporna činjenica da je se tužiteljica obratila tuženiku sa zahtjevom za objavom ispravka i da je tuženik odbio objaviti ispravak zbog razloga utvrđenih Zakonom o medijima (članak 42. stavak 4.).

9. Prema odredbi članka 23. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04, 84/11, 81/13 – dalje: ZM) tužba za naknadu štete može se podnijeti najkasnije u roku od 3 mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta počinjena. Prema odredbi članka 22. stavak 2. ZM pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć. Stoga treba zaključiti da se oštećenik u okviru tog roka mora prethodno obratiti nakladniku radi objavljivanja ispravka sporne informacije kako bi ostvario svoje pravo na podnošenje tužbe za naknadu neimovinske štete u zakonskom roku. Sporne informacije objavljene su 25. ožujka 2021., a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 25. lipnja 2021. uz prethodno obraćanje tužiteljice tuženiku u smislu odredbe članka 22. stavka 2. ZM (29. travnja 2021.). Zbog toga je ocjenjeno da je tužba pravovremena pa su prigovori tuženika u tom smislu ocijenjeni neosnovanim.

10. Podnošenjem zahtjeva za ispravak od strane tužiteljice ispunjena je procesna pretpostavka u smislu odredbe članka 22. stavak 2. ZM na podnošenje tužbe za naknadu neimovinske štete u ovoj pravnoj stvari.

11. Polazeći od odredbe članka 21. ZM nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je nadoknaditi izuzev u slučajevima propisanim ovim zakonom. Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj dok postojanje pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4. dokazuje tuženik (članak 21. stavak 6. ZM).

12. Dakle, u konkretnom slučaju, tužiteljica mora dokazati postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu (štetnu radnju, štetu, uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje i štete, protupravnost), dok pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz odredbe članka 21. stavak 4. ZM, dokazuje tuženik.

13. Prema odredbi članka 22. stavak 1. ZM nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava.

14. U skladu s odredbom članka 21. ZM, nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, a na njegovu odgovornost za istu štetu primjenjuju se propisi o obveznim odnosima. Neimovinsku štetu sukladno općim propisima obveznog prava (članak 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO) predstavlja povreda prava osobnosti pod kojim se pravom u smislu odredbe članka 19. istog Zakona podrazumijeva, uz ostalo, ugled, čast i dostojanstvo, a za istu povredu, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 1100. ZOO, oštećeniku pripada pravična novčana naknada. Naime, prema odredbi članka 19. ZOO svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

15. Obveza nakladnika za naknadu neimovinske štete postoji ako je objavljenom informacijom zaista i stvarno povrijedio zaštićeno dobro i time uzrokovao duševne boli. Kao bitna činjenica za odluku u ovom sporu ukazuje se ocjena podobnosti spornih i objavljenih informacija da stvarno povrijede nečije dostojanstvo, ugled i čast. Ovo stoga, jer svaka informacija s obzirom na svoj sadržaj nije podobna povrijediti nečija osobna prava već su podobne samo one informacije koje mogu izazvati prijekor okoline, prezir i umanjenje nečijeg ugleda u javnosti.

16. Odredbe ZM-a i ZOO-a, kojim je općenito uređeno pitanje naknade štete, valja primjenjivati i tumačiti sukladno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06, 13/17 - dalje: Konvencija), kako je uostalom izričito propisano člankom 1. stavkom 2. ZM, odnosno sukladno judikaturi Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) te Ustavnog suda Republike Hrvatske (dalje: Ustavni sud). U konkretnom slučaju radi se o konkurenciji dvaju ljudskih prava - prava na slobodu izražavanja zaštićenu člankom 10. Konvencije i člankom 38. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 - dalje: Ustav) i prava na poštivanje privatnog života (kroz kojega se štiti i pravo na čast i ugled) zajamčenog člankom 8. Konvencije i člankom 35. Ustava.

17. ESLJP je u nizu odluka izrazio pravno shvaćanje da sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Kako ostvarivanje te slobode obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena.

18. Prema članku 10. stavku 2. Konvencije ograničenje slobode izražavanja dopušteno je samo ako su kumulativno ispunjena tri uvjeta: a) da je ograničenje propisano zakonom (načelo legaliteta); b) da je ograničenje propisano radi zaštite legitimnog cilja (načelo legitimiteta) i c) da je ograničenje neophodno u demokratskom društvu (načelo nužnosti, uključujući načelo razmjernosti). I odredbom članka 3. stavka 3. ZM-a propisano je da je slobode medija dopušteno ograničiti samo kada je i koliko je to nužno u demokratskom društvu radi, između ostaloga, zaštite ugleda ili prava drugih.

19. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe „zahtjev“ za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge. U okolnostima u kojima sporna izjava utječe na ugled, čast, dostojanstvo ili prava drugih, „sukob“ dvaju prava potrebno je rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti: s jedne strane, pravo na slobodu izražavanja, i s druge strane, pravo na poštovanje osobnog života drugih. Riječ je o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu te je zadatak sudova postići pravičnu ravnotežu tih prava.

20. Pri ocjenjivanju razmjernosti/nužnosti miješanja u pravo na slobodu izražavanja treba uzeti u obzir prirodu i ozbiljnost nametnute sankcije. Dosuđivanje naknade štete oštećenoj osobi mora biti u razumnom odnosu razmjera s pretrpljenim narušavanjem ugleda (Narodni list d.d. protiv Hrvatske, zahtjev broj 2782/12, presuda od 8. studenoga 2018..; Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, zahtjev broj 25333/06, presuda od 22. listopada 2009.).

21. Ovome valja dodati da i ZOO u članku 1100. stavku 1. propisuje da u slučaju povrede prava osobnosti sud može oštećeniku dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako težina povrede i druge okolnosti slučaja to opravdavaju, dakle ne u svakom slučaju povrede prava osobnosti.

22. Polazeći od činjeničnih navoda tužbe sud utvrđuje kako tužiteljica u postupku tvrdi da su informacije koje su objavljene u emisiji, a za nju neistinite i štetne, slijedeće:

"Stečajna upraviteljica GA dilala je stečajnom imovinom" te je ista znala za nezakonite radnje u postupku stečaja,

"Stečajna upraviteljica GA znala je da je gosp. TA prodavao stanove i na koji način su ušle osobe u posjed stanova u vlasništvu trgovačkog društva Muring d.o.o. u stečaju",

"Stečajna upraviteljica GA je mužu anonimne osobe koja je intervjuirana tijekom predmetne emisije rekla "da puši",

"Stečajna upraviteljica GA je vrijeđala i psovala ljude koji su joj se obratili",

"Stečajna upraviteljica GA je zvala NN osobu koja je intervjuirana tijekom predmetne emisije i obećavala joj da će istoj riješiti upis stana na nezakonit način."

23. Radi utvrđenja činjeničnih navoda tužbe sud je reproducirao DVD emisije "Provjereno" na ročištu 23. siječnja 2024. i 16. srpnja 2025.

24. Pregledom snimke predmetnog priloga u emisiji "Provjereno", tuženik je prilog najavljivao i objavio pod temom "kako se dila stečajnom imovinom".

24.1. U nastavku priloga, s temom stečaja trgovačkih društava Muring d.o.o. te

Jaruščica projekt d.o.o., navedeno je:

"... TA prilazi ljudima, nudi stanove, uzima kapare za stanove, predaje ključeve, i sve se to događa u uredu stečajne upraviteljice…",

"... TA se predstavio kao suradnik stečajne upraviteljice…",

"...od trenutka kada je stečajna upraviteljica od strane stanara obaviještena o nezakonitim radnjama TA, od tog trenutka ništa nije napravila…“.

Navode "da je stečajna upraviteljica mužu anonimne osobe rekla "da puši", "da je vrijeđala i psovala ljude", "da je stečajna upraviteljica zvala NN osobu koja je intervjuirana tijekom predmetne emisije i obećavala da će istoj riješiti upis stana na nezakonit način" su iznijele intervjuirane osobe u prilogu emisije.

25. Odlučujući o odgovornosti tuženika valja prvo utvrditi jesu li sporne informacije podobne povrijediti nečije dostojanstvo, ugled i čast, jer samo one informacije koje mogu izazvati prijekor, prezir ili poniženje podobne su povrijediti nečija zaštićena dobra.

26. U pogledu navedenih činjenica, a isto tako u pogledu manifestirane štete koja je tužiteljici nastala zbog povrede prava osobnosti izazvane prethodno opisanim postupanjima tuženika sud je izveo dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka.

27. Tužiteljica je u svom iskazu (list 83-86 spisa), iskazala da je bila jedna od 6 ili 7 stečajnih upravitelja u stečajnom postupku protiv trgovačkog društva Muring d.o.o. Između ostalog, podnijela je kaznenu prijavu protiv stečajne sutkinje i svog prethodnika UA. Ista sutkinja ju je razriješila obveze stečajne upraviteljice, ali je ponovo imenovana odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, povodom žalbe koju je podnijela protiv odluke stečajne sutkinje. Prilikom preuzimanja poslova stečajne upraviteljice trgovačkog društva Muring d.o.o. u stečaju, dobila je popis imovine i posjeda nekretnina istog, pa je protiv osoba koje su u posjedu nekretnina nađene bez valjane pravne osnove, pokrenula odgovarajuće postupke, dok u odnosu na pojedine nekretnine nije mogla utvrditi tko je u njihovom posjedu, radi čega je zatražila od stečajne sutkinje da pošalje policiju na lice mjesta kako bi se utvrdio identitet osoba koje su u posjedu nekretnina u vlasništvu trgovačkog društva Muring d.o.o., a kako bi se protiv istih pokrenuli odgovarajući postupci. U odnosu na nekretnine za koje je znala tko je u posjedu, imala je ključeve tih objekata, dok za određeni broj objekata nije dobila ključeve u posjed prilikom preuzimanja poslova od svog prethodnika, pa je tada postupila na prethodno opisani način. TA poznaje kao zaposlenika trgovačkog društva Jaruščica projekt d.o.o., a kojeg je ona bila stečajna upraviteljica. TA joj je pomagao u odnosu na navedeni stečajni postupak u sakupljanju dokumentacije i informacija, a njegov posao se sastojao od odlaska na teren, prikupljanja računa, prikupljanja pošiljki i slično jer se radilo o zahtjevnom i kompleksnom stečajnom postupku s obimnom dokumentacijom. Sa TA nije komunicirala vezano za nekretnine trgovačkog društva Muring d.o.o. Ističe da nisu točni navodi osobe NN, koja je intervjuirana u emisiji „Provjereno“ da je istu zvala i obećavala joj riješiti upis stana na nezakonit način, s obzirom da stečajni upravitelj može izdati tabularnu ispravu, nakon što isto bude javno objavljeno, na Skupštini prihvaćeno i odobreno od stečajnog suca i svih vjerovnika.

27.1. Novinarima NOVA-e TV, kada su je pitali za komentar odgovorila je da ona ne daje izjave, a napose ne u vezi trgovačkog društva Muring d.o.o. obzirom na postupke koji se vode protiv stečajne sutkinje i stečajnog upravitelja. Inače, do e- mailova GAU (punomoćnica svjedoka ĆA) nije bila upoznata da TA nudi stanove na prodaju, koji su stečajna imovina, a što je na njezino informiranje kod TA o navedenom, isti opovrgnuo.

27.2. Nakon emisije nije postavljena za stečajnog upravitelja niti u jednom stečajnom postupku niti je druge poslove obavljala, već su joj revizorske strane kuće prilikom javljanja za posao odgovarale da ne može aplicirati na isti ''s takvim pedigreom''.

27.3. Nadalje, tužiteljica je iskazala da je nakon emisije imala problema osim na poslovnom planu i u privatnom životu pa je tako doživjela raspad braka, majka joj je skoro imala srčani udar, a najviše joj je bilo žao zbog problema koje je isto izazvalo njezinoj kćeri (starosti 16 godina) jer je s obzirom na isto trpjela izrugivanje u školi, budući je ona označena kao kriminalac. Imala je neugodna iskustva i sa trećim osobama i to putem društvenih mreža (Facebook), gdje joj se na profilu prijetilo, ali i na profilu NOVA-e TV, omalovažavalo i navodilo da će ju se ubiti i slično. Dodaje da se i njezinoj kćeri na profilu iste društvene mreže izrugivalo i osuđivalo, radi čega je u cijelosti izbrisala profil. Radi navedenog nije htjela ići u školu, ali na njezinu inicijativu je ipak odlazila na način da ju ona odveze i čeka sat, dva da se uvjeri da je sve u redu. Na društvenim mrežama povlačena je paralela s pok. šibenskom stečajnom upraviteljicom Radojkom Danek, gdje je navedeno da bi trebala završiti kao i ona. Posebice ističe da je nakon emisije osjećala strah, kako za sebe, tako i za svoju kćer, da joj se život u potpunosti raspao i to privatni dio, ali i poslovni, preboljela je rak i smrt oca, a koji događaji su joj bili teški, dok joj je šteta nanesena emitiranjem emisije uzrokovala još veću bol i traumu skupa sa cijelom njenom obitelji, nadalje da su joj treće osobe na ulici znale dovikivati riječi poput ''treba te ubiti'', ''kurvo'', ''kriminalac'' i slične neprimjerene riječi, a koje su izgovorene i njenoj kćeri, a sve u trajanju otprilike pola godine nakon emitiranja emisije, što se zna i danas dogoditi.

28. Svjedokinja VA iskazala je da tužiteljicu poznaje po dvije osnove. Naime, ista je stečajna upraviteljica trgovačkog društva kojeg je ona osnivač, a radi se o Delta nekretnine d.o.o. u stečaju, te joj je poznata kao ranija stečajna upraviteljica trgovačkog društva Muring d.o.o. u stečaju. Delta nekretnine d.o.o. u stečaju izlučni su i stečajni vjerovnik u stečajnom postupku Muring d.o.o. u stečaju. Nije joj poznato da bi tužiteljica za vrijeme dok je bila stečajna upraviteljica Muring d.o.o. u stečaju nekome nudila na prodaju nekretnine u vlasništvu Muring d.o.o. u stečaju, poznato joj je da je do prodaje nekretnina u vlasništvu Muring d.o.o. u stečaju došlo tek u likvidacijskom postupku nakon što je prestao mandat tužiteljice u stečajnom postupku i to s velikim vremenskim odmakom nakon što je ona prestala biti stečajna upraviteljica društva. TA poznat joj je samo iz medija. Nije davala nikakve izjave u predmetnoj emisiji „Provjereno“. Vidjela je reportažu koja je predmet ovog postupka i obzirom na činjenicu da je živjela u jednoj od nekretnina koje su predmet reportaže, poznato joj je da je bilo određeno nezadovoljstvo stanara u tim nekretninama i to u odnosu na tužiteljicu i na stečajnu upraviteljicu koja je preuzela zastupanje društva nakon tužiteljice, gospođu JA.

29. Svjedok MA iskazao je da je bio u potrazi za kupnjom nekretnine pa je upućen na tužiteljicu, stečajni ured tužiteljice na [adresa] (jer je dobio obavijest da se u stečajnom postupku nekretnine prodaju povoljnije). U uredu je zatekao TA, njegovog brata i kćer i još jednu žensku osobu za koju ne zna u kojoj funkciji je tamo bila. TA mu se predstavio kao zamjenik gospođe GA, a s obzirom na ambijent i sve okolnosti nije imao razloga ne povjerovati u isto. Kako je bio zainteresiran za kupnju stana, sa TA je obišao 5-6 stanova, te je u konačnici i kupio stan (na adresi [adresa]), koji je bio u izuzetno lošem stanju, međutim kupio ga je jer je cijena bila razumna i bio mu je neophodan jer su on i supruga željeli ispuniti uvjete za udomiteljsku obitelj. TA mu je objasnio sve o daljnjoj proceduri, dao mu je ključeve od stana odmah, platio mu je 3.000,00 eura kao polog za kupnju nekretnine, dok je kupoprodajna cijena bila 26.000,00 eura, te mu je rekao da se navedeni iznos odnosi ujedno i na najam predmetnog stana pri čemu mu je objasnio da onaj tko je u najmu ima i prednost u kupnji stana, pri čemu mu je također naglasio da je to sve legalno. Tijekom cijele komunikacije s TA, isti se stalno pozivao na tužiteljicu, ali kada god je on želio kontakt, odnosno susret s tužiteljicom, TA mu je odgovarao da je ona u Dubaiju. Osim tužiteljice pozivao se i na drugu stečajnu upraviteljicu JA. Dodaje da tužiteljicu zapravo nikada nije susreo tek joj se prvi put obratio kada je njegova punomoćnica (GAU) poslala e-mail (list 46-47 spisa), a koji e- mail joj je putem punomoćnice poslao, nakon što je TA zatražio dodatne novce za predmetni stan. Dodaje da je kod TA inzistirao na konačnom ugovoru o kupoprodaji, pri čemu se on izvlačio na tužiteljicu da ona mora dati suglasnost, izvlačio se različitim pričama, a sada zapravo zna da mu je lagao cijelo vrijeme i sebe predstavljao kao žrtvu svih u tom stečajnom postupku. Nakon što je TA rekao da neće više davati nikakve daljnje novce, počele su mu se događati situacije poput: netko bi im zatvorio vodu i to u roku tjedan dana desetak puta jer se šaht nalazio ispred zgrade i netko bi zatvorio samo vodu njegovog stana, kasnije je saznao da se događalo i drugim stanarima, pa kada se obratio svojoj odvjetnici rekla mu je da to prijavi policiji što je i učinio. Istakao je da se njemu tužiteljica nije obraćala vrijeđanjem ili psovkama, osim odgovora na e-mail njegove punomoćnice. Nakon odgovora tužiteljice njegovoj punomoćnici, u kojem tužiteljica navodi da će zatražiti očitovanje od TA i da će formirati komisiju da se utvrdi o čemu je riječ, nije ništa nikada napravljeno. Od drugih stanara je čuo različite priče, ali svatko ima svoje iskustvo. Neki stanari su govorili u razgovoru da im je tužiteljica obećala da će riješiti upis stana, ali on nije imao takvo iskustvo.

30. Svjedokinja ŠA, nakon što su joj pročitane izjave iz tužbe (list 2 spisa) izjavila je da je u konkretnoj emisiji bilo riječi o TA o kojem su kao svjedoci svjedočili stanari stanova trgovačkog društva Muring d.o.o. u stečaju. Isti svjedoci su iskazivali kako su sa TA sklapali ugovore i predočili joj konkretnu dokumentaciju, garantni polog koji je bio ovjeren kod javnog bilježnika i slično. Ujedno je provjerila na eOglasnoj ploči trgovačkog suda oglas iz 2016. godine u kojem je stečajna upraviteljica, ovdje tužiteljica, objavila da su predmetni stanovi prazni, a ključevi istih su u uredu stečajne upraviteljice. Nakon što su predmetni svjedoci saznali za prevaru od strane TA, obratili su se putem odvjetnika i putem e-maila tužiteljici koja im je odgovorila da će tražiti očitovanje TA, da će osnovati komisiju koja će istražiti navode svjedoka – stanara. Međutim, ni 4 godine nakon tog e-maila, odnosno te reakcije tužiteljice, nije došlo do realizacije niti jednog traženja. Tužiteljica, odnosno TA se nije očitovao, komisija nije sastavljena niti je istražila navode iste, a stanari su se i nadalje nalazili u predmetnim stanovima. Iz navedenog mogla je izvući siguran zaključak - da je tužiteljica mogla i trebala znati da su stanari u predmetnim stanovima i to bespravno i da je znala da imaju ključeve te tko im je iste dao. Isto tako 2019. godine u izvješću koje je sastavila tužiteljica netom prije nego što će biti razriješena dužnosti stečajne upraviteljice navela je da u stanovima borave stanari temeljem ugovora o najmu, dok je nova stečajna upraviteljica JA prilikom preuzimanja dužnosti u svom izvještaju navela da nema takvih ugovora te je dala stanarima rok od 8 dana da napuste stan. Ujedno, nova stečajna upraviteljica je na tuženikov upit dala izjavu da kada je preuzela posao stečajne upraviteljice, da ju je kontaktirao TA, koji se predstavio kao suradnik tužiteljice i rekao da je on u posjedu ključeva predmetnih stanova i sve potrebne dokumentacije pa ih može dostaviti.

30.1. U odnosu na način komunikacije tužiteljice, ističe da joj je svjedokinja u razgovoru rekla da je tužiteljica njenom suprugu rekla "da puši", a iz e-mail korespondencije je utvrdila kako komunicira s punomoćnicom jednog od stanara (PA) u kojem e-mailu navodi "kolegice odj…" te nadalje "pun mi je k… takvih" i nije imala razloga posumnjati u istinitost navoda intervjuirane osobe.

30.2. U odnosu na navod iz emisije "stečajna upraviteljica GA je zvala NN osobu koja je intervjuirana tijekom predmetne emisije i obećavala da će istoj riješiti upis stana na nezakonit način", svjedokinja ističe da se radi o stanaru (misli da se radi o AA) koji je stan kupio u zgradi još prije nego što je trgovačko društvo Jaruščica projekt d.o.o. otišlo u stečaj. Navedeni stanar imao je sve potvrde o isplati kupoprodajne cijene u cijelosti, ali mu je upis u zemljišne knjige odbijen jer je ista nekretnina imala upisan teret hipoteke banke čijim kreditom je zgrada izgrađena. Ujedno u tom trgovačkom društvu direktor je bio TA koji je izdao tom stanaru i tabularnu izjavu za upis u zemljišne knjige. Nakon što mu je odbijen upis vlasništva u zemljišne knjige, isti se obratio stečajnoj upraviteljici, odnosno tužiteljici, (nakon što je trgovačko društvo otišlo u stečaj), u vezi navedenog problema te mu je tužiteljica rekla da će se to riješiti. U konačnici ga je tužiteljica tužila radi povrata stana u stečajnu masu Jaruščica projekt d.o.o. ali je stanar AA u konačnici uspio dokazati svoje vlasništvo i upisati se kao vlasnik predmetnog stana i to temeljem pravomoćne sudske presude.

30.3. Zaključno svjedokinja je iskazala da u niti jednom trenutku sporne emisije nisu bili izrečeni navodi koji stoje u tužbi, osim navoda da je tužiteljica znala da TA "dila" stanovima, odnosno da daje stanove u najam, useljava stanare u predmetne stanove i da je na isto trebala reagirati, o svemu navedenom imala je pisanu i usmenu potvrdu.

30.4. Prilikom razgovora sa osobama – stanarima koje je intervjuirala nije imala razloga posumnjati u njihovu vjerodostojnost, ponajprije jer su im se međusobne priče poklapale o tome kako su došli u posjed stana, imali su i relevantnu dokumentaciju, a prilikom iskazivanja su bili emotivni i dodala bi lakomi jer su zapravo na povoljniji način htjeli steći vlasništvo nekretnine pa su pritom nasjeli na prijevaru.

31. Svjedok AA je iskazao da je od prijatelja saznao da se na adresi [adresa], prodaju stanovi te se obratio Jaruščici projekt d.o.o. za kupnju stana. Kada je došao na razgovor na adresu [adresa], u kojoj je zgradi trgovačko društvo Jarušćica projekt d.o.o. imao svoj ured, u uredu su bili TA, kćer od TA i tužiteljica. Sklopio je ugovor o kupoprodaji u siječnju 2012., u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu, te mu je TA izdao tabularnu ispravu. Sve pregovore vezane za kupnju stana vodio je sa TA. Međutim, od Jarušćice projekt d.o.o. nakon 3 do 4 godine što je isplatio kupoprodajnu cijenu je dobio obavijest da se treba iseliti iz predmetnog stana. Postupak je se vodio pred Općinskim građanskim sudom i završio na način da je dobio pravomoćnu presudu da je vlasnik predmetnog stana. Novinari NOVA-e TV su ga kontaktirali i istima je jednako odgovorio. Inače, stečajnu upraviteljicu je često viđao na kavi sa TA. Novinarima nije rekao da stečajna upraviteljica "dila" sa stanovima.

32. Sud iskaze svjedoka ĆA i AA cijeni vjerodostojnima jer se radi o osobama koje osobno nisu zainteresirane za ishod spora posebno u dijelu u kojem su iskazivali da su komunicirali vezano za predmetne stanove isključivo sa TA, a koji iskazi su u suglasnosti sa informacijama iznesenim u prilogu emisije "Provjereno". Iskaz svjedokinje VA sud posebno nije cijenio jer svjedokinja nije imala neposrednih saznanja o predmetu spora.

33. Kako je već navedeno, prema odredbi članka 21. ZM postojanje pretpostavki odgovornosti bila je dužna dokazati tužiteljica.

33.1. U konkretnoj pravnoj stvari tužiteljica nije dokazala da su objavljene sporne informacije bile podobne povrijediti privatnost, dostojanstvo, ugled i čast tužiteljice, u vidu povrede prava osobnosti tužiteljice. Sud cijeni kao nelogičan i životno neuvjerljiv iskaz tužiteljice poglavito u dijelu kojim tvrdi da joj je upravo predmetna emisija narušila duševno zdravlje kao i ugled i dostojanstvo, pri tome imajući na umu da je u konkretnoj emisiji bilo riječ o TA, o čijim radnjama su svjedočili stanari stanova, koji stanovi su bili sastavni dio stečajne mase trgovačkih društava. U prilogu emisije nije objavljeno da tužiteljica "dila sa stanovima" odnosno sudjeluje u radnjama TA, nego je objavljeno da je "stanovima dilao TA" i da je tužiteljica o njegovim radnjama obaviještena naknadno od samih stanara, a što proizlazi i iz materijalne dokumentacije (e-mail korespondencija - list 44-47 spisa), iz čega proizlazi da je imala saznanja o pojedinim događajima vezanim za stanove i sa njihovim raspolaganjima. Tuženik je pri tome omogućio tužiteljici očitovati se o svim navodima koji su stanari iznijeli, te je tuženik objavio da tužiteljica opovrgava istinitost prikupljenih informacija. Niti u jednom dijelu emisije nisu bili izrečeni navodi na koje se tužiteljica poziva u tužbi, osim navoda da je tužiteljica znala da TA daje stanove u najam, useljava stanare u predmetne stanove i da je na isto trebala reagirati kao stečajna upraviteljica koja zastupa stečajnog dužnika s ovlaštenjima zakonskog zastupnika. Isto tako, suprotno iskazu tužiteljice ne radi se o navodima koji su izneseni s ciljem diskreditiranja, klevetanja i rušenja ugleda tužiteljice kao stečajne upraviteljice, nego se radi o informacijama iznesenim od javnog interesa.

33.2. Suprotno iskazu tužiteljice, iz odbijenica ne proizlazi da tužiteljica nije angažirana na poslovima za koje je uputila prijave zbog objavljenih priloga u emisiji tuženika, već da ista nije ispunjavala natječajem propisane uvjete za pojedino radno mjesto ili se poslodavac u pojedinom slučaju odlučio za drugog kandidata čiji profil više odgovara zahtjevima poslodavca za zapošljavanjem radnika na pojedinom radnom mjestu. U konačnici, činjenica da se protiv tužiteljice ne vodi kazneni postupak nije od značaja u konkretnom slučaju a s obzirom da u prilozima nije niti navedeno da bi se protiv tužiteljice vodio ikakav postupak pred nadležnim tijelima Republike Hrvatske.

33.3. Sagledavajući sve okolnosti slučaja, utvrđuje se da tužiteljica nije dokazala nastanak štete objavom istih informacija. Također, ovaj sud smatra da su “granice prihvatljive kritike” mnogo šire u odnosu na pojedince s javnim statusom nego u odnosu na privatne osobe.

34. Nadalje, u smislu odredbe članka 21. ZM određeno je da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima, između ostaloga, ako je informacija utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri.

34.1. U odnosu na objavljene informacije u prilogu, a koje je tužiteljica označila kao informacije koje joj prouzročuju štetu valja reći, kako je izvedenim dokazima, sadržajem dokumentacije u spisu i iskazom svjedokinje ŠA utvrđeno kako su se informacije objavljene u emisiji provjeravale kod stanara stanova, koji su joj svoje navode potvrdili i konkretnom dokumentacijom, a pored toga je svjedokinja ŠA prilikom pripremanja priloga provjerila na eOglasnoj ploči trgovačkog suda oglas iz 2016. godine u kojem se od strane tužiteljice navodi da su stanovi trgovačkih društava u stečaju prazni. Stoga objavljene informacije ne predstavljaju po sadržaju ništa izvan onoga što je na taj način utvrđeno time da su izvori informacija bili kupci nekretnina i koji su autorici ispričali svoja iskustva. U tom smislu informacije koje se odnose na raspolaganje nekretninama u okviru stečajnog postupka njihovom nezakonitom prodajom jesu informacije od javnog interesa, a autorica je imala, imajući na umu sadržaj izjava intervjuiranih osoba te podatke pribavljene, opravdani razlog vjerovati da su sporne objavljene informacije istinite.

34.2. Imajući na umu provjere koje je učinila prije objave spornog priloga, ne može se uzeti da autorica nije provjeravala točnost navoda prije nego što su objavljeni te da je odstupila od redovne prakse i u skladu s profesionalnom etikom. Osim toga, ESLJP je smatrao da čak i ako se objavljena informacija pokaže neistinitom, novinari se mogu pouzdati u zaštitu prava na slobodu izražavanja sve dok su poduzeli razumne korake da provjere njezinu istinitost. To stoga što je iz samog priloga vidljivo da je tužiteljici bila pružena prilika da se očituje o nezakonitostima u okviru stečajnog postupka, koje se navode u prilogu. Iako svatko ima pravo na slobodu izražavanja, mediji imaju posebno važnu ulogu u odnosu na pravo na slobodu izražavanja. Bilo na internetu, putem radija, televizije ili tiska, oni su sredstva putem kojih velika većina ljudi prima vijesti i informacije o pitanjima od javnog interesa. Iako mediji ne smiju prekoračiti određene granice, posebno u pogledu zaštite ugleda i prava drugih, njihova je dužnost ipak prenositi – na način koji je u skladu sa svojim obvezama i odgovornostima – informacije i ideje o svim pitanjima od javnog interesa. Ne samo da mediji imaju zadatak prenijeti takve informacije i ideje; javnost ih također ima pravo primiti. Da je drukčije, mediji ne bi mogli igrati svoju vitalnu ulogu 'javnog nadzornika'.

34.3. S obzirom na to da se izjave autorice koje tužiteljica ocjenjuje štetnima temelje na činjenicama za koje je autorica imala osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzela je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i postupano je u dobroj vjeri, u odnosu na te informacije ostvaren je razlog za oslobođenje od odgovornosti iz članka 21. stavka 4. točke 3. ZM.

34.4. Sud također zaključuje da nema odgovornosti tuženika za sadržaj izjava osoba koje su sudjelovale u predmetnoj emisiji, prije svega iz razloga što izjave tih osoba ne sadrže očevidne uvrede i klevete i ne predstavljaju govor mržnje, te su je dali svjesno i u skladu sa svojim viđenjem i doživljajem situacije. Takve navode (navode intervjuiranih osoba) su potvrdili i u svojim iskazima danim u ovom postupku svjedoci ĆA i AA. Riječ je o standardu zaštite prava na slobodu izražavanja zajamčene člankom 10. Konvencije koja uz ostalo uključuje i slobodu prenošenja informacija, a koji standard prema praksi ESLJP u tumačenju članka 10. znači da novinari i medijske kuće ne odgovaraju za izjave svojih sugovornika.

34.5. Tuženik je s obzirom na sve okolnosti slučaja poduzeo sve potrebite i očekivane mjere za provjeru njihove točnosti, pa tako i kontaktiranjem tužiteljice kao stečajne upraviteljice trgovačkih društava, dok je zasigurno postojalo opravdano zanimanje javnosti za istu informaciju i tuženik je postupao u dobroj vjeri (članak 21. stavak 4. ZM). Stoga je tuženik dokazao razlog koji isključuje primjenu njegove odgovornosti za štetu.

35. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

36. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP budući je tuženik u cijelosti uspio u sporu. Trošak tuženika odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa) a sukladno vrijednosti predmeta spora (9.290,60 eura/70.000,00 kuna), te prema priloženom troškovniku. Tako je tuženiku priznat trošak odgovora na tužbu prema Tbr. 8/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, trošak pristupa na ročište 23. studenoga 2022. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, trošak sastava obrazloženog podneska od 30. studenoga 2022. prema Tbr. 8/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, trošak pristupa na ročište od 15. veljače 2023., od 23. siječnja 2024., od 13. ožujka 2024., od 22. svibnja 2024., od 25. rujna 2024., od 11. prosinca 2024. i od 12. ožujka 2025. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova za svako. Cijeneći da je vrijednost jednog boda 2,00 eura u trenutku donošenja odluke o trošku za sve radnje u postupku, tuženiku je valjalo priznati trošak u iznosu od 2.200,00 eura, uvećan za iznos od 25% pdv iznosi ukupno 2.750,00 eura. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke. Tuženiku nije priznat trošak ročišta za objavu presude jer na isto nije pristupio. Trošak sudske pristojbe sud nije tuženiku priznao s obzirom da isti trošak tuženiku nije ni nastao temeljem odredbe članka 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23- dalje: ZSP). Naime, sukladno odredbi članka 4. točka 2. ZSP obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

36.1. Odluka o kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi članka 151. stavak 3. ZPP koji se sukladno odredbi članka 107. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22) primjenjuje i na postupke pokrenute i prije stupanja na snagu istog, a u visini određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO.

37. Tužiteljici nisu priznati parnični troškovi sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP jer ista nije uspjela u postupku.

U Velikoj Gorici 28. kolovoza 2025.

Sutkinja

Ileana Bebek

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (članak 335. ZPP).