Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31 000 Osijek
Pr-117/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužiteljice/protutužene ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Darku Grafu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Alija Hrastinski & Graf u Zagrebu, protiv tuženika/protutužitelja Saponia d.d., Osijek, Matije Gupca 2, OIB: 37879152548, zastupani po punomoćniku Slavku Nediću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zoran Šarić i Slavko Nedić u Osijeku, radi isplate naknade plaće, naknade za neiskorišteni godišnji odmor, božićnice i jubilarne naknade, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 30. lipnja 2025., u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, 28. kolovoza 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku/protutužitelju Saponia d.d., Osijek, Matije Gupca 2, OIB: 37879152548 isplatiti tužiteljici/protutuženoj ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 19.414,50 EUR (devetnaesttisućačetiristotinečetrnaest euraipedesetcenti) s naslova naknade neisplaćenih plaća za razdoblje od 1.12.2020. do 16.5.2023. kao dana prestanka radnog odnosa tužiteljice, uvećan za zatezne kamate obračunate u razdoblju od 15. siječnja 2021. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavku 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u razdoblju od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a u razdoblju od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, u skladu s člankom 29. stavkom 2., 7. i 8. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju predstavlja kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na dolje navedene iznose od datuma njihovog dospijeća do isplate, tj.
1. na iznos od 650,58 EUR od 15.1.2021. do isplate;
2. na iznos od 650,58 EUR od 15.2.2021. do isplate;
3. na iznos od 650,58 EUR od 15.3.2021. do isplate;
4. na iznos od 650,58 EUR od 15.4.2021. do isplate;
5. na iznos od 650,58 EUR od 15.5.2021. do isplate;
6. na iznos od 650,58 EUR od 15.6.2021. do isplate;
7. na iznos od 650,58 EUR od 15.7.2021. do isplate;
8. na iznos od 650,58 EUR od 15.8.2021. do isplate;
9. na iznos od 650,58 EUR od 15.9.2021. do isplate;
10. na iznos od 650,58 EUR od 15.10.2021. do isplate;
11. na iznos od 650,58 EUR od 15.11.2021. do isplate;
12. na iznos od 650,58 EUR od 15.12.2021. do isplate;
13. na iznos od 650,58 EUR od 15.1.2022. do isplate;
14. na iznos od 650,58 EUR od 15.2.2022. do isplate;
15. na iznos od 650,58 EUR od 15.3.2022. do isplate;
16. na iznos od 650,58 EUR od 15.4.2022. do isplate;
17. na iznos od 650,58 EUR od 15.5.2022. do isplate;
18. na iznos od 650,58 EUR od 15.6.2022. do isplate;
19. na iznos od 650,58 EUR od 15.7.2022. do isplate;
20. na iznos od 650,58 EUR od 15.8.2022. do isplate;
21. na iznos od 650,58 EUR od 15.9.2022. do isplate;
22. na iznos od 650,58 EUR od 15.10.2022. do isplate;
23. na iznos od 650,58 EUR od 15.11.2022. do isplate;
24. na iznos od 650,58 EUR od 15.12.2022. do isplate;
25. na iznos od 650,58 EUR od 15.1.2023. do isplate;
26. na iznos od 700,00 EUR od 15.2.2023. do isplate;
27. na iznos od 700,00 EUR od 15.3.2023. do isplate;
28. na iznos od 700,00 EUR od 15.4.2023. do isplate;
29. na iznos od 700,00 EUR od 15.5.2023. do isplate;
30. na iznos od 350,00 EUR od 15.6.2023. do isplate, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku/protutužitelju Saponia d.d., Osijek, Matije Gupca 2, OIB: 37879152548 isplatiti tužiteljici/protutuženoj ŠG iznos od 3.297,22 EUR (tritisućedvijestodevedesetsedameuraidvadesetidvacenta) s naslova naknade za neiskorištene dane godišnjeg odmora za 2019., 2020., 2021., 2022. i razmjernog dijela godišnjeg odmora za 2023. godinu, uvećan za zatezne kamate obračunate na taj iznos u razdoblju od 16.5.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a u razdoblju od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, u skladu s člankom 29. stavkom 2., 7. i 8. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju predstavlja kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku/protutužitelju Saponia d.d., Osijek, Matije Gupca 2, OIB: 37879152548 isplatiti tužiteljici/protutuženoj ŠG iznos od 185,82 EUR (stoosamdesetpeteuraiosamdesetdvacenta) s naslova božićnice za 2021. i 2022. godinu, uvećan za zatezne kamate obračunate u razdoblju od 31. prosinca 2021. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavku 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u razdoblju od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a u razdoblju od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, u skladu s člankom 29. stavkom 2., 7. i 8. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju predstavlja kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na dolje navedene iznose od datuma njihovog dospijeća do isplate, tj.
1. na iznos od 92,91 EUR od 31.12.2021. do isplate;
2. na iznos od 92,91 EUR od 31.12.2022. do isplate, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku/protutužitelju Saponia d.d., Osijek, Matije Gupca 2, OIB: 37879152548 isplatiti tužiteljici/protutuženoj ŠG iznos od 132,72 EUR (stotridesetdvaeuraisedamdesetdvacenta) s naslova jubilarne nagrade za ostvarenih 35 godina radnog staža, uvećan za zatezne kamate obračunate na taj iznos u razdoblju od 15.12.2022. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavku 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u razdoblju od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a u razdoblju od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, u skladu s odredbom čl. 29. st. 2., 7. i 8. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju predstavlja kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tužiteljici-protutuženoj ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku-protutužitelju Saponia d.d., Osijek, Matije Gupca 2, OIB: 37879152548 isplati iznos od 4.117,33 EUR (31.022,00 kn) temeljem stjecanja bez osnove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11.10.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoju posljednje glave operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.0023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje u skladu s odredbom čl. 29. st. 2., 7. i 8. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju predstavlja kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je snazi 1. srpnja te godine.
VI. Nalaže se tuženiku/protutužitelju Saponia d.d., Osijek, Matije Gupca 2, OIB: 37879152548 naknaditi tužiteljici/protutuženoj ŠG trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 EUR (tisućuosamstosedamdesetpeteura) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 28. kolovoza 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, u skladu s člankom 29. stavkom 2., 7. i 8. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju predstavlja kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
VII. Nalaže se tužiteljici-protutuženoj ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku-protutužitelju Saponia d.d., Osijek, Matije Gupca 2, OIB: 37879152548 nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR (petstoeura) sa zateznom kamatom koja teče od 28. kolovoza 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje u skladu s člankom 29. stavkom 2., 7. i 8. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju predstavlja kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je snazi 1. srpnja te godine, dok se za preostalu razliku zatraženog troška tuženik/protutužitelj odbija, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica/protutuženica je u tužbi navela kako je s tuženikom bila u radnom odnosu od 16.11.1987., prvo temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme, a od 13.4.1988. na neodređeno vrijeme radi obavljanja poslova kemijskog tehničara na radnom mjestu „Tehničar i“ u OJ Institut – Kontrola kvalitete. Odlukom o otkazu ugovora o radu od 3.8.2018. s ponudom izmijenjenog ugovora, tuženik je tužiteljici otkazao ugovor o radu te je odjavio iz obveznih osiguranja s 5.12.2018. Presudom ovog suda broj Pr- 394/2020-39 od 16.5.2023. utvrđena je nedopuštenom odluka tuženika od 3.8.2018. o otkazu ugovora o radu tužiteljici s ponudom izmijenjenog ugovora, raskinut je radni odnos sa 16.5.2023. kao danom donošenja prvostupanjske presude, naloženo je tuženiku da tužiteljici plati naknadu plaće u razdoblju od 6.12.2018. do 30.11.2020. u iznosu od 15.494,05 EUR, božićnice za 2018., 2019. i 2020. godinu u iznosu od 278,72 EUR, jednokratnu potporu za smrt člana uže obitelji u iznosu od 331,81 EUR, naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 5.204,68 EUR i troškove parničnog postupka, sve uvećano za zatezne kamate. Navedena je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R-564/2023-3 od 11.10.2023., te je postala pravomoćna 11.10.2023., a ovršna s 30.11.2023. S obzirom da je tužiteljici navedenom pravomoćnom presudom iz prethodne točke dosuđena posljednja naknada plaće za studeni 2020. godine, tuženik je dužan tužiteljici isplatiti i naknade plaće, naknade za neiskorišteni godišnji odmor, božićnice i druga materijalna prava iz radnog odnosa koja proizlaze iz „Kolektivnog ugovora za dioničko društvo „Saponia“ od 1.7.2018. (važeći u razdoblju od 1.7.2018. do 1.7.2021.), kolektivnog ugovora za dioničko društvo „Saponia“ od 10.6.2021. (važeći u razdoblju od 1.7.2021. do 1.7.2024.) i drugih izvora radnog prava primjenjivih na njezin radni odnos, u razdoblju od prosinca 2020. do prestanka radnog odnosa 16.5.2023. U vezi s naknadom plaće u razdoblju od 1.12.2020. do 16.5.2023. koju tužiteljica potražuje točki I. tužbenog zahtjeva, tužiteljica navodi kako je u razdoblju od 1.8.2017. do 31.1.2018., kao razdoblju u kojemu je radila, a koje neposredno prethodi njezinoj privremenoj nesposobnosti za rad (22.2.2018.) koja je u kontinuitetu trajala sve do tuženikove nezakonite odluke o otkazu od 3.8.2018., a potom i odjave s obveznih osiguranja po proteku otkaznog roka s 5.12.2018., ostvarila prosječnu mjesečnu plaću u iznosu od 650,58 EUR / 4.901,83 HRK. U prilog toj tvrdnji, tužiteljica je u privitku tužbe dostavila „Potvrdu o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje“ od 12.3.2020. iz koje proizlazi da ju je tuženik odjavio s obveznih osiguranja s danom 5.12.2018., „Potvrdu o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje“ od 29.5.2024. iz koje proizlazi da je podatak o zadnjem danu radnog odnosa tužiteljice kod tuženika ispravljen temeljem presude iz točje 2. ove tužbe, zatim obračunske listiće isplaćene plaće za razdoblje od veljače do prosinca 2018. godine, potvrdu tuženika o tužiteljici isplaćenoj plaći, porezu i prirezu za 2018. godinu (obrazac IP) i potvrdu tuženika od 7.5.2018. o plaći tužiteljice u razdoblju od 1.8.2017. do 31.1.2018. iz koje proizlazi navedeni prosječni iznos plaće od 650,58 EUR. U 2023. godini navedena prosječna plaća tužiteljice bila je manja od minimalne plaće propisane Uredbom o visini minimalne plaće za 2023. godinu u iznosu od 700,00 EUR, pa joj je tuženik za razdoblje od 1.1.2023. do 16.5.2023., umjesto prosječne ostvarene, dužan isplatiti upravo minimalnu plaću iz navedene Uredbe. Kolektivni ugovor za dioničko društvo „Saponia““ od 1.7.2018. (važeći u razdoblju od 1.7.2018. – 1.7.2021.) propisuje pravo tužiteljice na godišnji odmor u trajanju od 28 dana za svaku kalendarsku godinu s obzirom na njezin radni staž od preko 31 godine ostvaren 16.11.2018. (čl. 17. Kolektivnog ugovora od 1.7.2018.), pa iz navedenoga proizlazi pravo tužiteljice na isplatu naknade iz čl. 82. Zakona o radu za ukupno 56 neiskorištenih dana godišnjeg odmora za 2019. (28 dana) i 2020. godinu (28 dana). Odredbama čl. 17. Kolektivnog ugovora od 10.6.2021. (važećeg u razdoblju od 1.7.2021. do 1.7.2024.), kako je izmijenjen prvim „Aneksom Kolektivnom ugovoru za dioničko društvo „Saponia““ od 23.6.2021., propisano je pravo tužiteljice na godišnji odmor u trajanju od 24 dana za svaku kalendarsku godinu s obzirom na njezin radni staž, pa iz navedenog proizlazi pravo tužiteljice na isplatu naknade za dodatnih 58 neiskorištenih dana godišnjeg odmora za 2021. (24 dana), 2022. (24 dana) i razmjernog dijela godišnjeg odmora za 2023. godinu do 16.5.2023. kao posljednjeg dana njezinog radnog odnosa (10 dana izračunatih kao 5/12 ukupnog godišnjeg odmora od 24 dana), dakle, naknadu za ukupno 114 neiskorištenih dana godišnjeg odmora. Naime, tužiteljici je tuženikovim nezakonitim otkazom od 3.8.2018. uskraćena mogućnost rada, pa ju se, s obzirom na tu okolnost, u kontekstu stjecanja i realizacije prava na godišnji odmor, ima smatrati radnicom koja je u tom razdoblju radila, a kako nije koristila godišnji odmor za utvrđeno razdoblje svoga rada, pripada joj ovdje zatražena naknada za neiskorišteni godišnji odmor, budući da čl. 7. st. 2. „Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 4.11.2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena“ ne postavlja niti jedan uvjet za stjecanje prava na novčanu naknadu osim činjenice da je radni odnos prestao i da radnik nije iskoristio sav godišnji odmor na koji je imao pravo na dan kad je radni odnos prestao. Upravo je to slučaj u ovom konkretnom predmetu. Navedeno je pravno stajalište potvrđeno u odluci Suda Europske unije u spojenim predmetima oznake C- 762/18 i C-37/19. U istom tom razdoblju, za koje potražuje naknadu za neiskorištene dane godišnje odmora, tužiteljica nije bila zaposlena kod drugog poslodavca (bila je nezaposlena, kako to proizlazi iz potvrde Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, klase: 034-04/22-02/19268, urbroja 2158-25-03/2-22-02 od 10.10.2022., ali i „Potvrde o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje“ od 29.5.2024.), pa je upravo tuženik, kao njezin poslodavac (i) u razdoblju od 5.11.2018. do 16.5.2023. dužan omogućiti joj ostvarivanje prava na godišnji odmor kroz isplatu tražene naknade. Iz odredbi čl. 47. „Kolektivnog ugovora za dioničko društvo „Saponia“ od 10.6.2021. (važećeg u razdoblju od 1.7.2021. do 1.7.2024.), kako je izmijenjen drugim Aneksom od 1.12.2022., proizlazi da tužiteljica ima pravo na isplatu dvije božićnice u iznosu od po 92,91 EUR / 700,00 HRK i to za 2021. i 2022. godinu koje joj do sada nisu plaćene (ukupno 185,82 EUR), a iz odredbe čl. 49. istog kolektivnog ugovora da ima i pravo na isplatu jubilarne nagrade za ostvarenih 35 godina radnog staža (navršenih s danom 16.11.2022.) u iznosu od 132,72 EUR / 1.000,00 HRK.
2. Tuženik/protutužitelj u odgovoru na tužbu navodi kako je točno da je presudom ovog suda broj Pr-394/2020-39 od 16.5.2023. utvrđena nedopuštenom odluka tuženika o otkazu ugovora o radu, te je radni odnos raskinut s danom donošenja I. stupanjske presude, odnosno 16.5.2023. Također je točno da je predmetnom presudom tuženik presuđen da isplati s osnova neisplaćenih plaća iznos od 15.494,05 eur, božićnice za 2018., 2019. i 2020. godinu, jednokratnu potporu zbog smrti člana uže obitelji i naknade štete zbog sudskog raskida radnog odnosa. Netočno je da je navedeni period za isplatu naknade plaće, odnosno netočno je da je isplata plaće određena za razdoblje od 6.12.2018. do 30.11.2020. Predmetnom presudom je naložena isplata iznosa na ime naknade plaće za period od 6.12.2018. do dana prestanka radnog odnosa, to je sukladno točki II. izreke, dan donošenja presude tj. 16.5.2023., dakle, ne do 30.11.2020., nego do 16.5.2023. Tuženik osporava pravo na isplatu navedenih naknada osim naknade za isplatu božićnice. U odnosu na zahtjev za isplatu plaće, tuženik ističe prigovor pravomoćne presuđene stvari jer je period za koji se traži isplata plaća već obuhvaćen pravomoćnom presudom. Predmetnom presudom obuhvaćen je period od 6.12.2018. do 16.5.2023., a ne kako tužiteljica navodi do 30.11.2020. Sukladno sudskoj praksi ne može se za isti period za koji je presuđeno tražiti isplata plaće čak i ako se ne radi o istim iznosima. Glede visine prosječne plaće, tuženik ne osporava da bi prosječna bruto plaća iznosila 60,58 eura, te na taj način visinu zahtjeva čini nespornim. Glede zahtjeva za isplatu naknade zbog neiskorištenog godišnjeg odmora, tuženik osporava pravo na naplatu po toj osnovi. Ne može tužiteljica za iste mjesece potraživati i plaću i naknadu zbog neiskorištenog godišnjeg odmora. Po shvaćanju tužiteljice, ona ima pravo za isti mjesec i plaću i naknadu plaće za godišnji odmor. Pri tome je potrebno reći da se u ovom slučaju ne može govoriti o neiskorištenom godišnjem odmoru jer tužiteljica nije niti radila, nego joj je samo priznat radni odnos i naknade plaće za taj period radnog odnosa. Obzirom da su tužiteljici isplaćene plaće, to ona ne može tražiti i naknadu za godišnji odmor. Tuženik ne osporava pravo na isplatu božićnice, dok osporava pravo na isplatu jubilarne nagradu. Točno je da je tužiteljica bila u radnom odnosu sve do 16.5.2023. , te da je s danom 16.11.2022. bila u radnom odnosu 35 godina. Jubilarna nagrada je posebna vrsta nagrade kojom se nagrađuje radnik za vjernost poslodavcu. Tuženik ističe da je upravo Županijski sud u Varaždinu u svojoj odluci broj Gž-1880/06 od 25.1.2007. najbolje opisao jubilarnu nagradu na način da je naveo: „…uzevši pritom u obzir svrhu jubilarne nagrade kao nagrade za vjernost zaposlenika istom poslodavcu, za godine neprekinutog ali stvarnog rada za određenog poslodavca…“. Sukladno tome, smatra da u ovom slučaju tužiteljica nema pravo na istu jer se ne radi o „stvarnom radu“, niti se može govoriti o nagradi za vjernost poslodavcu. Tuženik napominje da ovaj vid nagrade nije niti propisan Zakonom o radu jer je to neobavezna nagrada koja se eventualno može ugovoriti s Poslodavcem u kolektivnom ugovoru. Slijedom navedenog, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice, osim u dijelu potraživanja po osnovi božićnice za 2021. i 2022. godinu.
2.1. Tuženik/protutužitelj je izjavio protutužbu navodeći kako je tužiteljici po osovi odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora od 3.8.2018. isplaćeno na ime otpremnine iznos od 4.117,33 eura. Obzirom je gore navedenom pravomoćnom presudom ovog suda ova odluka proglašena nedopuštenom, te je radni odnos prestao tek sudskim raskidom, to je otpala prava osnova po kojoj je tužiteljici isplaćen iznos od 4.117,33 eura. Tuženik je pozvao tužiteljicu na isplatu ovog iznosa, te je punomoćnik tužiteljice svojim dopisom od 11.12.2023. obećao isplatiti ovaj iznos po primitku uplate iznosa koji je dosuđen pravomoćnom presudom ovog suda iz točke 2. tužbe. Dopisom od 15.12.2023. punomoćnik tu ženika je dostavio račun na koji je potrebno izvršiti uplatu stečenog bez osnove, međutim tužiteljica do današnjeg dana nije izvršila isplatu dugovanog iznosa, te tuženik slijedom toga u ovom sporu postavlja protutužbeni zahtjev.
3. U tijeku dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priležeću dokumentaciju i to u presudu ovog suda od 16.5.2023., broj Pr-394/2020-39 (stranice 9-24 spisa) uz potvrdu pravomoćnosti (stranice 33-34 spisa), presudu Županijskog suda u Splitu od 11.10.2023., broj Gž R-564/2023-3 (stranice 25-32 spisa), potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku (stranice 35- 41 spisa), obračun isplaćene plaće (stranice 42-53 spisa), podaci o plaći, porezu i prirezu (stranica 54 spisa), potvrda o plaći (stranica 55 spisa), potvrda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Ispostave Osijek (stranica 56 spisa), sentenca Neprekinuto trajanje radnog odnosa (stranica 65 spisa), odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora (stranice 66-67 spisa), izvadak o stanju i prometu po računu (stranica 68 spisa), nalog za plaćanje (stranica 69 spisa), dopis od 15.12.2023. (stranice 70-71 spisa), dopis od 11.12.2023. (stranica 72 spisa), te je izvršen uvid u spis ovog suda broj Pr-394/2020.
3.1. Punomoćnik tužiteljice/protutuženice je na raspravi održanoj kod ovog suda 30. lipnja 2025. odustao od dokaznog prijedloga za provođenjem financijsko- knjigovodstvenog vještačenja.
4. Temeljem provedenih dokaza u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da su tužbeni zahtjev tužiteljice/protutuženice i tuženice/protutužiteljice u cijelosti osnovani, a kako je to navedeno u izreci ove presude.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice/protutuženice kao bivše radnice i zaposlenice tuženika/protutužitelja za naknadu neisplaćene plaće u razdoblju od 1.12. 2020. do 16.5.2023., potom za naknadu neiskorištenih godišnjih odmora za ukupno 114 dana, naknadu za isplatu božićnice za 2021. i 2022. i jubilarnu nagradu za ostvarenih 35 godina radnog staža. Također je predmet spora i protutužbeni zahtjev tuženice/protutužiteljice s osnove stjecanja bez osnove u odnosu na isplaćenu otpremninu po osnovi odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora od 3. kolovoza 2018.
6. Nije sporno da je tužiteljica/protutuženica bila u radnom odnosu kod tuženika u razdoblju od 16.11.1987. pa do 16.5.2023. kada je pravomoćnom presudom ovoga suda broj Pr-394/2020-39 od 16.5.2023. sudski raskinut ugovor. Također nije sporno da je navedenom presudom utvrđena kao nedopuštena odluka tuženika o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenoga ugovora od 3.8.2018.
7. Sporno je radi li se o pravomoćno presuđenoj stvari u odnosu na prvotni tužbeni zahtjev tužiteljice/protutuženice koji se odnosi na naknadu plaće za razdoblje od 1.12.2020. do 16.5.2023., budući da je pravomoćnom presudom ovoga suda broj Pr- 394/2020-39 od 16.5.2023. određena isplata tuženiku za razdoblje od 6.12.2018. do dana prestanka radnog odnosa. Također je i sporno pripada li tužiteljici pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, a to sve iz razloga jer u tom razdoblju tužiteljica nije niti radila nego joj je samo priznat radni odnos i naknada plaće za utuženo razdoblje. Također je sporno pripada li tužiteljici/protutuženici pravo na jubilarnu nagradu za 35 godina staža.
8. Iz presude ovog suda od 16.5.2023., broj Pr-394/2020-39 (stranice 9-24 spisa) uz potvrdu pravomoćnosti (stranice 33-34 spisa) proizlazi kako je utvrđena nedopuštenom odluka tuženika/protutužitelja o otkazu ugovora o radu od 3. kolovoza 2018., potom da se raskida ugovor o radu broj 961/13 sklopljen između tužiteljice i tuženika s danom donošenja prvostupanjske presude, te se nalaže tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 15.494,05 EUR s naslova naknade neisplaćenih plaća, potom da je naloženo tuženiku platiti tužiteljici iznos od 278,72 EUR-a s naslova božićnice za 2018., 2019. i 2020., kao i da tuženik isplati tužiteljici novčani iznos od 331,81 EUR s naslova jednokratne potpore za smrt člana uže obitelji.
9. Iz presude Županijskog suda u Splitu od 11.10.2023., broj Gž R-564/2023-3 (stranice 25-32 spisa) proizlazi kako je odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda ovog suda od 16.5.2023., broj Pr-394/2020-39.
10. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku od 12.3.2020. (stranice 35-37 spisa) proizlazi kako je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika u razdoblju od 16.11.1987. pa do 5.12.2018., dok je iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku od 29.5.2024. (stranice 38-41 spisa) proizlazi kako je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika u razdoblju od 16.11.1987. pa do 16.5.2023.
11. Iz obračuna isplaćene plaće (stranice 42-53 spisa) proizlazi način obračun plaće od strane tuženika za tužiteljicu/protutuženicu za radno mjesto Tehničar I za razdoblje od veljače 2018. do prosinca 2018.
12. Iz podataka o plaći, porezu i prirezu (stranica 54 spisa) proizlazi kolika je plaća za svaki pojedinačni mjesec u 2018. godini isplaćena za tužiteljicu od strane tuženika u odnosu na isplaćenu plaću, doprinose, dohodak te neto isplatu.
13. Iz potvrde o plaći (stranica 55 spisa) proizlazi kolika je bila mjesečna plaća koju je tuženik isplaćivao za tužiteljicu za razdoblje od 1.8.2017. do 31.1.2018.
14. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Ispostave Osijek od 10. listopada 2022. (stranica 56 spisa) proizlazi da je tužiteljica u evidenciji nezaposlenih osoba u razdoblju od 14.12.2018. i još uvije je prijavljena u evidenciji, kao i da nije primala novčanu naknadu u prethodnoj i tekućoj godini.
15. Iz sentence Neprekinuto trajanje radnog odnosa (stranica 65 spisa) proizlazi kako razdoblje u kojem je radnik proveo na odsluženju vojnog roka se ne uračunava u razdoblje važno za stjecanje prava radnika na jubilarnu nagradu iz razloga jer prava i obveze iz radnog odnosa miruju.
16. Iz odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora (stranice 66- 67 spisa) proizlazi kako je tuženik 3.8.2018. donio odluku na način da tužiteljici nudi sklapanje izmijenjenog ugovora o radu na radnom mjestu recepcioner, a koje radno mjesto je radnica obvezna sklopiti u roku od 8 dana, te ukoliko ne prihvati sklapanje radnici (tužiteljici) će se otkazati ugovor o radu koji će u tom slučaju prestati po isteku otkaznog roka, te istoj u slučaju otkaza pripada pravo na otpremninu sukladno članku 126. Zakona o radu.
17. Iz izvatka o stanju i prometu po računu (stranica 68 spisa) proizlazi kako je tuženik/protutužitelj 5.12.2018. izvršio uplatu na račun tužiteljice u iznosu od 31.022,00 kuna, na ime otpremnine.
18. Iz naloga za plaćanje (stranica 69 spisa) proizlazi kako je tuženik/protutužitelj ispunio nalog za plaćanje u iznosu od 31.022,00 kune, na ime otpremnine za tužiteljicu/protutuženicu s datumom plaćanja 5.12.2018.
19. Iz dopisa od 15.12.2023. (stranice 70-71 spisa) proizlazi kako je punomoćnik tuženika/protutužitelja zatražio od strane punomoćnika tužitelja/protutuženika povrat otpremnine u visini od 4.117,33 EUR na ime stečenog bez osnove.
20. Iz dopisa od 11.12.2023. (stranica 72 spisa) proizlazi kako je punomoćnik tužitelja/protutuženika obavijestio punomoćnika tuženika/protutužitelja kako je traženi iznos na ime otpremnine spremna vratiti, međutim i da se riješi pitanje neisplaćenih plaća i drugih materijalnih prava za razdoblje od prosinca 2020. do 16.5.2023.
21. Iz izvršenog uvida u spis ovog suda broj Pr-394/2020 proizlazi kako je pravomoćno dovršen postupak tijekom kojeg je tužiteljica podnijela tužbu u kojoj prvotno nije zatražila isplatu naknade neisplaćenih plaća, već je to učinila tek podneskom od 16.11.2020. gdje je zatražila isplatu naknade neisplaćenih plaća i to za razdoblje od donošenja odluke o otkazu ugovora o radu, te do 15.12.2020.
22. U ovom postupku utvrđeno je sljedeće:
- da je tužiteljica/protutuženica bila u radnom odnosu kod tuženika od 16.11.1987.
- da je tuženik 3.8.2018. donio odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora
- da tužiteljica/protutuženica nije prihvatila odluku tuženika i isti joj je zbog navedenog otkazao ugovor o radu, te potom 5.12.2018. isplatio iznos od 31.022,00 kuna, ne ime otpremnine
- da je vođen postupak radi utvrđenja predmetne odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora i u kojem postupku je donijeta pravomoćna presuda ovog suda od 16.5.2023., broj Pr-394/2020-39, kojom je utvrđeno da je predmetna odluka nedopuštena, kao i da se raskida ugovor o radu s danom 16.5.2023., te je naloženo tuženiku/protutužitelju isplatu tužiteljici/protutuženici iznosa od 15.494,05 EUR s naslova neisplaćenih plaća, te isplatu božićnice za 2018., 2019. i 2020. i jednokratne potpore
- da je tuženik/protutužitelj postupio po navedenoj presudi i isplatio tužiteljicu/protutuženicu na način kako je to navedeno u presudi
23. Odredbom članka 95. stavka 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. - dalje u tekstu: ZR) propisano je radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, stavkom 5. je propisano visina naknade plaće utvrđuje se ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a ako nije tako određena, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca. Člankom 82. stavka 1. ZR-a je propisano u slučaju prestanka ugovora o radu, poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, a stavkom 2. je propisano naknada iz stavka 1. ovog članka određuje se razmjerno broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora. Člankom 90. stavkom 2. ZR-a je propisano poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću iz stavka 1. ovog članka, koju radnik ostvaruje prema propisanim utvrđenim ili ugovorenim osnovama, odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a stavkom 5. poslodavac je dužan dodatke iz stavka 3. točke 2. ovog članka obračunati u iznosu i na način koji je utvrđen posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje plaće iz članka 94. stavka 1. ovog Zakona ne smije obračunati na iznos manji od iznosa minimalne plaće u skladu s posebnim propisima. Člankom 90.a stavka 1. točke 1. je propisano primici koje radnik može ostvariti na temelju radnog odnosa su primici koje poslodavac u skladu s propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, aktom poslodavca ili ugovorom o radu isplaćuje radniku kao materijalno pravo iz radnog odnosa (jubilarna nagrada, regres, božićnica i slično).
24. Prvenstveno valja istaknuti, a u odnosu na prigovor tuženika pravomoćno presuđene stvari u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na isplatu plaće, kako je isti neosnovan. Naime, uvidom u pravomoćnu presudu ovog suda od 16.5.2023., broj Pr- 394/2020-39 kako je u točci III. izreke navedene presude naloženo tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 15.494,05 EUR sa zateznima kamatama na pojedinačne iznose od 15.1.2019. pa do 15.12.2020. Uvidom u predmetni spis vidljivo je kako je tužiteljica u tužbi zahtijevala isplatu plaće na pojedinačne iznose zaključno s 15.12.2020. Kako je prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu sud vezan istim (članak 2. stavak 1. ZPP-a), to isti u postupku pred ovim sudom koji se vodio pod brojem Pr-394/2020 nije niti mogao odlučivati o zahtjevu za isplatu od 15. siječnja 2021., pa do sudskog raskida ugovora o radu (15.6.2023.). Također valja istaknuti kako je odredbom članka 333. stavka 2. ZPP-a propisano kako sud tijekom cijelog postupka pazi je li stvar pravomoćno presuđena, međutim da bi se o tome radilo treba biti i objektivni identitet spora, a što je ovdje izostalo. Naime, subjektivni identitet svakako postoji (iste parnične stranke), međutim objektivnog nema, budući da tužitelj u ovome postupku zahtijeva isplatu plaće za drugo razdoblje u odnosu na ranije utuženo razdoblje. Navod na koji se poziva tuženik kako je u točci III. izreke presude ovog suda od 16.5.2023., broj Pr- 394/2020-39 navedeno razdoblje od 6.12.2018. do dana prestanka radnog odnosa, pa da se zbog toga radi o pravomoćno presuđenoj stvari, ovaj sud takav zaključak ne može prihvatiti. Naime, iako je naveden tekst u dijelu tužbenog zahtjeva kao razdoblje od 6.12.2018. do dana prestanka radnog odnosa, međutim isto nikako ne može značiti da je svo razdoblje obuhvaćeno navedenom presudom, budući da je razvidno uvidom u spornu točku III. presude ovog suda od 16.5.2023., broj Pr-394/2020-39 kako tužiteljica zahtijeva isplatu pojedinačnih iznosa za razdoblje od 15.1.2019. do 15.12.2020. (a koji pojedinačni iznosi odgovaraju ukupno dosuđenom iznosu za naknadu plaće). Pa tako sam tekst koji navodi tuženik da je naveden u točci III. izreke sporne presude ovog suda od 16.5.2023., broj Pr-394/2020-39 da isti obuhvaća razdoblje do dana prestanka radnog odnosa nikako ne predstavlja pravomoćno presuđenu stvar, budući da tužiteljica traži pojedinačno drugačiji iznos, te razdoblje drugačije od onoga iz presude ovog suda od 16.5.2023., broj Pr-394/2020-39.
25. U odgovoru na tužbu tuženik/protutužitelj je istaknuo kako ne osporava prosječnu bruto plaću koju tužiteljica isplaćuje, pa visini čini nespornom. Kako je nesporno i da je donijeta presuda ovog suda od 16.5.2023., broj Pr-394/2020-39, kojom je odlučeno da se utvrđuje da radni odnos između tužiteljice i tuženika nije prestao, te da se raskida ugovor o radu s danom donošenja prvostupanjske presude (16.5.2023.), to tužiteljica, sukladno članku 85. stavku 3. ZR-a osnovano potražuje ukupan iznos od 19.414,50 EUR na ime naknade neisplaćenih plaća za razdoblje od 15. siječnja 2021. do 15. lipnja 2023. Slijedom iznijetoga odlučeno je kao u točci I. izreke ove presude.
26. U odnosu na potraživanje tužiteljice/protutuženice s osnove naknade za neiskorišteni godišnji odmor iz članka 82. ZR-a valja prvotno istaknuti kako tužiteljica potražuje naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za razdoblje od kada joj je od strane tuženika uručen nezakonit i nedopušten otkaz ugovora o radu, pa se stoga u konkretnoj situaciji radi o radnici kod koje je prekid rada došao krivnjom poslodavca (nezakonitom odlukom) i u kojem sudskom postupku je utvrđen sudski raskid ugovora o radu. Kako je odredbom članka 82. stavka 1. ZR-a propisano kako u slučaju prestanka ugovora o radu (a jedan od načina prestanka ugovora o radu je i sudski raskid ugovora o radu, članak 112. stavak 1. točka 10. ZR-a) poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora.
27. Kako je sud na ovakav način utvrdio da je tuženik/protutužitelj dužan tužiteljici/protutuženici isplatiti naknadu za neiskorišten godišnji odmor valjalo je utvrditi i koje je to razdoblje, odnosno obuhvaća li isto od donošenja (nezakonite) odluke o otkazu ugovora o radu pa sve do sudskog raskida ugovora o radu ili kraće. Naime odredba članka 7. stavka 2. DIREKTIVE 2003/88/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena (dalje u tekstu: Direktiva) je propisano kako se najkraći plaćeni godišnji odmor ne može zamijeniti novčanom naknadom, osim u slučaju prestanka radnog odnosa. Ista je implementirana u ZR (članak 82.), te je istu stoga potrebno i tumačiti u skladu sa pravom europske unije. Stoga je Sud Europske unije, u predmetu broj C-214/16 od 29. studenog 2017. u svojoj odluci naveo kako članak 7. Direktive treba tumačiti na način da mu se protive nacionalne odredbe ili prakse prema kojima je radnik spriječen prenositi i eventualno kumulirati, do trenutka prestanka svojeg radnog odnosa, neiskorištena prava na plaćeni godišnji odmor za više uzastopnih referentnih razdoblja zbog poslodavčeva odbijanja da plati te odmore. Stoga ovaj sud smatra kako je naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, u konkretnoj situaciji, do trenutka prestanka radnog odnosa tužiteljice, moguće kumulirati, a to sve iz razloga jer kroz svo predmetno razdoblje se vodio spor pa stoga tužiteljica nije niti mogla isto iskoristiti zbog upravo tuženikovog odbijanja da plati te odmore.
27.1. Jednako tako tuženikov/protutužiteljev prigovor kako tužiteljica u tom razdoblju nije niti radila pa ona ne može tražiti niti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor treba tumačiti također u skladu sa člankom 7. stavkom 2. Direktive da mu se također protivi nacionalna sudska praksa kojom nakon poništenja otkaza ugovora o radu radnik nakon sudske odluke vraća na rad da isti nema pravo na plaćeni godišnji odmor za razdoblje od dana otkaza do dana njegova vraćanja na rad zato što u tom razdoblju taj radnik nije stvarno radio za poslodavca (tako u svojoj odluci Sud Europske unije, u spojenim predmetima C-762/18 i C-37/19 od 25. lipnja 2020.).
27.2. Nadalje, uvidom u potvrdu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 10. listopada 2022. (list 56 spisa) sud je utvrdio kako je tužiteljica od 14.12.2018. još uvijek prijavljena u evidenciji nezaposlenih osoba, te uvidom u potvrdu HZMO od 29.5.2024. (list 38-40 spisa) vidljivo je kako je tužiteljica prijavljena kod tuženika u utuženom razdoblju.
28. Kako je ovaj sud utvrdio da tužiteljica/protutuženik ima pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor i to baš u utuženom razdoblju (za 2019., 2020., 2021., 2022. i razmjerni dio 2023.), odnosno od donošenja odluke o otkazu ugovora o radu pa do donošenja prvostupanjske presude kojom je utvrđena kao nezakonita odluka o otkazu ugovora o radu, te sudski raskinut ugovor o radu između tužiteljice i tuženika, a tuženik je učinio nespornim visinu naknade koju ista potražuje zbog neiskorištenog godišnjeg odmora, valjalo je odlučiti kao u točci II. izreke ove presude.
29. Tuženik/protutužitelj je u odgovoru na tužbu naveo kako ne osporava pravo na isplatu božićnice za tužiteljicu, a na način kako je to ista navela u tužbenom zahtjevu, pa stoga tuženik zapravo u tom dijelu priznaje tužbeni zahtjev, pa je ovaj sud u odnosu na zahtjev za isplatu božićnice za 2021. i 2022. godinu u iznosu od 185,82 EUR sa zateznim kamatama, donio odluku i u tom dijelu također usvojio tužbeni zahtjev, a u svezi sa člankom 90.a stavkom 1. točkom 1. i donio odluku kao u točci III. izreke ove presude.
30. U odnosu na zahtjev tužiteljice/protutuženice za isplatom jubilarne nagrade za ostvarenih 35 godina radnog staža u visini od 132,72 EUR-a valja istaknuti kako je ovaj sud utvrdio kako je isti također osnovan. Naime, jubilarna nagrada se temeljem Kolektivnog ugovora tuženika isplaćuje za neprekinuti radni staž koji je radnik ostvario u Saponiji d.d. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako je s danom 16.11.2022. tužiteljica bila u radnom odnosu 35 godina, te da je taj podatak koji je navela tužiteljica točan. U pravu je tuženik kada napominje kako je jubilarna nagrada posebna vrsta nagrade kojom se nagrađuje radnik za vjernost poslodavcu, pa je samim time njemu na izbor hoće li biti takve nagrade ili ne. Međutim nesporno je kako je tuženik takvu vrstu nagrade unio u odredbe kolektivnog ugovora, pa u situaciji kada je navedeno propisano kolektivnim ugovorom ne može poslodavac, ovdje tuženik, sam odlučivati kome će od radnika isplaćivati tu jubilarnu nagradu, a kome neće. Već radnik čim ostvari broj godina u radnom odnosu tada isti ima, temeljem kolektivnog ugovora i pravo na tu nagradu. Navod tuženika (gdje se poziva i na dostavljenu sentencu Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1880/06) kako se treba raditi o stvarnom radu, valja istaknuti kako navedenu odluku i stajalište Županijskog suda u Varaždinu pogrešno tumači. Naime, u dostavljenoj sentenci (odluci) radilo se o situaciji kada prava i obveze iz radnog odnosa miruju (za vrijeme vojne obveze), što ovdje nije slučaj, već je radnik, sukladno odluci suda, vraćen na rad, te mu se priznaju sva prava koja je imao od donošenja odluke o otkazu ugovora o radu, pa do donošenja prvostupanjske presude (kao dana sudskog raskida ugovora o radu). Stoga u navedenoj situaciji radniku je i priznat sav staž za navedeno razdoblje, a što je i vidljivo iz dostavljene Potvrde HZMO Osijek (list 38-41 spisa), pa tada radnik ima neprekinuto trajanje radnog odnosa kod tuženika. Kako tuženik nije osporavao da je ista bila u radnom odnosu 35 godina kod njega prije donošenja sudske odluke kojom istoj prestaje radni odnos, tada ista ima i pravo na jubilarnu nagradu, sve sukladno kolektivnom ugovoru, i to u iznosu od 132,72 EUR, zajedno sa zateznom kamatom od 15. prosinca 2022., budući da je ista s danom 16. studenog 2022. navršila 35 godina radnog staža kod tuženika. Stoga je odlučeno, a u svezi sa člankom 90.a stavkom 1. točkom 1. i člankom 49. kolektivnog ugovora, kao pod točkom IV. izreke ove presude.
31. Kako je tuženik/protutužitelj u odgovoru na tužbu podnio ovome sudu i protutužbeni zahtjev valjalo je također i o istom odlučiti. Naime protutužitelj u protutužbi navodi kako je tužiteljici po osnovi odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovor o 3. kolovoza 2018. isplatio na ime otpremnine iznos od 31.022,00 kuna, sada iznos od 4.117,33 EUR/fiksni tečaj konverzije 7,53450. Uvidom u točku 4. predmetne odluke (list 66 spisa) vidljivo je kako je u istoj navedeno kako u slučaju otkaza ugovora o radu br. 961/13 iz točke 3. ove odluke, radnici pripada pravo na otpremninu sukladno članku 126. Zakona o radu, te članku 162. i 163. pravilnika o radu Saponije d.d. Uvidom u dostavljeni izvadak o stanju i prometu na računu, te nalog za plaćanje (list 68-69 spisa) vidljivo je kako je tuženik, na ime otpremnine, isplatio tužiteljici iznos od 31.022,00 kune, dana 5.12.2018.
32. U svom odgovoru na protutužbu protutuženica navodi kako ne spori da joj je isplaćen navedeni iznos otpremnine, međutim navodi kako navedeni iznos predstavlja pregovore koji su u konačnici bili bez uspjeha, a koji se odnose na ovaj spor.
33. Člankom 1111. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – dalje u tekstu: ZOO) je propisano Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, stavkom 3. je propisano obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Člankom 1115. ZOO-a je propisano kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
34. Kako je ovaj sud utvrdio da je presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R- 564/2023-3 od 11. listopada 2023. potvrđena presuda ovog suda broj Pr-394/2020-39 od 16. svibnja 2023., a kojom presudom je u točci I. izreke utvrđeno kako se utvrđuje da je nedopuštena odluka tuženika o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 3. kolovoza 2018., to je sud utvrdio kako je naknadno otpala osnova temeljem koje je tužiteljica primila novčani iznos od 4.117,33 EUR na ime otpremnine, sukladno članku 1111. stavku 3. ZOO-a, to je za tužiteljicu nastala i obveza vraćanja novčanog iznos koji je ista zaprimila na ime stečenog bez osnove. Budući da je sukladno članku 1115. ZOO-a propisano kako se prilikom vraćanja stečenog bez osnove moraju se vratiti i plodovi i zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja. Kako je sud utvrdio da je presuda ovog suda broj Pr-394/2020-39 od 16. svibnja 2023. postala pravomoćna 11. listopada 2023. to je od toga dana tužiteljica u obvezi i platiti zatezne kamate od toga dana, pa do namirenja, pa je stoga sud odlučio kao u točci V. izreke ove presude.
35. Prilikom donošenja odluke o trošku, ista se u odnosu na tužbu i protutužbu temelji na članku 154. st. 1. ZPP-a. Vrijednost predmeta spora za odmjeravanje iznosa nagrade za odvjetnički rad obračunava se u skladu s vrijednošću predmeta spora tužbe odnosno protutužbe. Svaka od njih po svojoj pravnoj prirodi samostalna je tužba. Stoga se uspjeh stranaka u sporu posebno utvrđuje u odnosu na tužbeni zahtjev, posebno u odnosu na zahtjev iz protutužbe (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-1356/21 od 26. travnja 2022. u vezi s Revd- 947/21 od 6. srpnja 2021.).
36. U odnosu na tužbu odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora iz tužbe od 23.030,26 EUR, te je tuženiku/protutužitelju naloženo naknaditi trošak tužiteljici/protutuženici prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23. - u daljnjem tekstu: Tarifa) i to za sastav tužbe u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 7. točke 1. Tarife, sastav podneska u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, te zastupanja na ročištu održanom kod ovog suda 30.6.2025. u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, sve uvećano za PDV od 25%, što ukupno iznosi 1.875,00 eura, te je stoga odlučeno kao u točki VI. izreke ove presude.
37. U odnosu na protutužbu odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora protutužbe od 4.117,33 EUR, te je tuženiku/protutužitelju naloženo naknaditi trošak tužiteljici/protutuženici prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23. - u daljnjem tekstu: Tarifa) i to za sastav protutužbe u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 7. točke 1. Tarife, te zastupanja na ročištu održanom kod ovog suda 30.6.2025. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, sve uvećano za PDV od 25%, što ukupno iznosi 500,00 eura, te je stoga odlučeno kao pod točkom VII. izreke ove presude. Preostali zahtjev tuženika/protutužitelja preko navedenog iznosa je odbijen kao neosnovan.
38. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Osijek, 28. kolovoza 2025.
Sudac
Marko Šimunić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se izjavljuje pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8.,9., 10. i 11. ZPP-a. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Otpravak presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istog dana (članak 335. stavak 9. ZPP). U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena (članak 335. stavak 11. ZPP-a).
Dostaviti:
1. Punomoćniku tužiteljice/protutuženice
2. Punomoćniku tuženika/protutužitelja
Nakon pravomoćnosti:
3. Porezna uprava Osijek
