Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P-57/2025-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnika obrta „ [obrt]“ iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz OD Bačić i partneri, odvjetnicima u Zadru, protiv tuženika-protutužitelja GĆB iz [adresa]. 33, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi opravdanja privremene mjere i naknade štete, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 10. srpnja 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja-protutuženika, te odsutnosti uredno pozvanog tuženika-protutužitelja, dana 28. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku-protutužitelju kao suvlasniku stambene zgrade smještene u [adresa] u [adresa], da dopusti tužitelju-protutuženiku kao upravitelju zgrade, radi redovnog i izvanrednog održavanja i popravka te rekonstrukcije zajedničkih dijelova zgrade, ulazak u tuženikov-protutužiteljev poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju stambene zgrade smještene u [adresa] u [adresa], te mu se nalaže da trpi da tužitelj-protutuženik sam ili preko trećih osoba obavi potrebne radove u svrhu redovnog i izvanrednog održavanja i popravka te rekonstrukcije zajedničkih dijelova zgrade.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika koji glasi:

„Nalaže se tuženiku-protutužitelju da naknadi tužitelju-protutuženiku na ime materijalne štete iznos od 398,19 EUR (3.000,00 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena koja teče od presuđenja pa do isplate.“

III. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

„1. Dužan je tužitelj-protutuženik GĆ, vlasnik obrta „ [obrt]“ iz [adresa], vratiti i predati u posjed tuženiku-protutužitelju FĆB, poslovni prostor u prizemlju, u Zadru, na adresi [adresa].

2. Dužan je tužitelj-protutuženik GĆ, vlasnik obrta „ [obrt]" iz [adresa], tuženiku-protutužitelju FĆB, na ime imovinske štete, platiti novčani iznos od........... kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 7. siječnja 2013. godine, pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a sve prema utvrđenom nalazu i mišljenju vještaka..............., koje mišljenje i nalaz predstavljaju sastavni dio ove presude, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. Dužan je tužitelj-protutuženik GĆ, vlasnik obrta „ [obrt]" iz [adresa], tuženiku-protutužitelju FĆB, na ime imovinske štete - izgubljene koristi, platiti novčani iznos od 39.000,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 7. siječnja 2013. godine, pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

IV. Nalaže se tuženiku-protutužitelju FĆB iz [adresa]. 33, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju-protutuženiku GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasniku obrta „ [obrt]“ iz [adresa], na ime troškova parničnog postupka iznos od 2.981,18 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. kolovoza 2025., kao dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je upravitelj stambene zgrade smještene u [adresa], u [adresa]. i to temeljem Ugovora o upravljanju zgrade. Istim ugovorom, tužitelj da je, od strane suvlasnika zgrade, ovlašten organizirati redovno održavanje zajedničkih dijelova zgrade u graditeljskom i funkcionalnom stanju, te je obvezan organizirati popravak kvarova hitne naravi. Tuženik da je suvlasnik ove stambene zgrade i to posebnog dijela u naravi poslovnog prostora u prizemlju bez posebne namjene. Prema privitku br.1. Međuvlasničkog ugovora, prvotni vlasnik spornog prostora da je bio FĆ, čiji je sljednik tuženik. Kroz navedeni prostor da prolaze cijevi za sustav grijanja i toplovodni/energentski/ sustav cijele stambene zgrade. Na sustavu da je došlo do kvara upravo na dijelu koji prolazi kroz tuženikov prostor. Tako, tužitelj da je putem svojih izvođača, a radi izvršenja obveza iz ugovora o upravljanju, pokušao otkloniti kvar ulaskom u poslovni prostor tuženika. Zbog hitnosti postupanja, tužitelj za ulazak u prostor nije tražio suglasnost tuženika zbog čega su ga u ulasku u prostor spriječili ZĆB i ZĆ predstavljajući se kao punomoćnici tuženika. Kako bi spriječili ulazak u prostor i izvođenje radova, imenovani su zatražili i intervenciju policije. Na taj način, kvar da je ostao neotklonjen, svi stanari bez grijanja i tople vode, a podrum zgrade i sklonište su poplavljeni i neupotrebljivi. Prema odredbi čl. 80. ZV suvlasnici da su dužni održavati vodovodne i toplovodne i druge instalacije tako da se drugim suvlasnicima ne nanosi šteta. Istom odredbom da je propisano da je suvlasnik na čijem suvlasničkom dijelu je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine dužan dopustiti pristup u prostor i njegovu uporabu ako je to potrebno radi održavanja zajedničkih dijelova nekretnine. Prema odredbi čl. 5. Uredbe o održavanju zgrada NN 64/97 hitnim popravcima smatraju se i popravci kvarova na sustavu centralnog grijanja i toplovodnom sustavu. Energetski sustav predstavlja zajednički dio zgrade. Radi sprečavanja nenadoknadive štete koja bi stanarima zgrade nastala zbog kvara energetskog sustava, a zbog kojeg su ostali bez grijanja i tople vode, tužitelj da je pred ovim Sudom u ovršnom postupku pod poslovnim brojem Ovr-331/2012 ishodio privremenu mjeru temeljem koje je ishodio pravo na ulazak u prostor i otklonio kvar. Istim Rješenjem naloženo je tužitelju kao predlagatelju osiguranja da u roku od 15 dana od primitka rješenja pokrene parnicu radi opravdanja privremene mjere. Postupanjem tuženika koji je branio ulazak u svoj poslovni prostor radi otklanjanja kvara, tužitelju da je prouzročena materijalna šteta. Naime, tužitelj je morao platiti trošak radnika angažiranih pri prvom pokušaju otklanjanja kvara kada ih je u tome spriječio tuženik po svojim punomoćnicima, a koji trošak je iznosio 3.000,00 kuna. Obzirom na dosadašnje postupanje tuženika, te obzirom da isti odbija na bilo koji način sudjelovati u upravljanju zgrade, te ne izvršava svoje dužnosti kao suvlasnika iste, to tužitelj, kao upravitelj zgrade koji je, sukladno Ugovoru o upravljanju zgradom dužan održavati zajedničke dijelove zgrade u graditeljskom i funkcionalnom stanju, te je dužan i organizirati popravak kvarova hitne naravi, ističe da ima pravni interes za podnošenje ove tužbe.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba i tužbeni zahtjev tužitelja nisu osnovan. Naime, predmet ovog parničnog postupka da je opravdanje privremene mjere kojom je tuženiku Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem: Ovr- 3331/2012, naloženo da dopusti tužitelju ulazak u njegov poslovni prostor, da sam ili preko trećih osoba obavi popravak vodovodnih cijevi, cijevi za centralno grijanje i toplu vodu i sve dovede u prijašnje stanje. Tuženik međutim da je ispoštivao sudsku odluku, te omogućio, u zadanom sudskom roku, ulazak tužitelja u njegov prostor i to dana 7. siječnja 2013., kada je tužitelju i predao ključeve tog prostora, o čemu je sačinjen rukom pisani Zapisnik. Od tog dan, pa sve do danas, taj prostor u svom posjedu drži i dalje tužitelj, koji nije tuženika niti obavijestio o izvedenim radovima, nije ga pustio u prostor da se utvrdi da li je nakon izvedenih radova sve vraćeno i dovedeno u prijašnje stanje, a što je bila i obveza po Rješenju Suda tužitelja. Tužitelj da ignorira činjenicu da je bez obavještavanja tuženika, prethodno, a prije ishođenja privremene mjere, na nezakonit način i protupravno, te neovlašteno u tom prostoru ušao u prostor tuženika, obavljao nekakve zahvate, devastirajući taj prostor i nanoseći tuženiku veliku za sad neutvrđenu materijalnu štetu. Tužitelj ili osoba (osobe) koje su to učinile, moraju biti svjesne, da prethodno nisu tražile suglasnost i dozvolu tuženika, niti su ako je slučaj bio hitan zatražili donošenje sudske odluke, a radi čega je takvo ponašanje predmet istraživanja tijela kaznenog progona, te u tom smislu je i nezakonito potraživanje tužitelja od tuženika za ikakvu naknadu materijalne štete koju da je ovaj imao plaćajući radnike za takav nezakonit ulazak u prostor, u čemu su ih spriječili policijski službenici. Prema raspoloživim podacima tuženika, tužitelj nije niti namjeravao obavijestiti tuženika, niti o protupravnom ulasku u njegov prostor, a niti o protupravnoj okupaciji prostora, koja bi dulje trajala. Zahvati u prostoru za koje se vodi ova parnica radi opravdanja privremene mjere, uopće se ne odnose na popravke i izmjene dotrajalih cijevi, koje prolaze kroz ili uz tuženikov prostor, već na „rekonstrukciju“ i „adaptaciju“ sistema centralnog grijanja, na način da bi se, za razliku od dosadašnjeg stanja koji postoji, u tuženikov prostor ugrađivali rekonstruirani dijelovi sistema, koji podrazumijevaju zahvat u konstruktivne dijelove zgrade kroz taj prostor, za koje zahvate nema dvojbe da su prethodno nužni projekt ovlaštene osobe građevinske i tehničke struke, odobrenje projekta od strane ovlaštenih tijela, te ishođenje akta gradnje, sukladno Zakonu o građenju. Drugačije ponašanje tužitelja, prema dosadašnjoj sudskoj praksi, predstavljalo bi kazneno djelo „gradnje bez dozvole“, ali ne samo na strani tužitelja već i na strani tuženika, koji je to dozvolio. Ovo da nedvojbeno proizlazi uvidom u troškovnik obrta ,, [obrt]", od 18. listopada 2012., koji je naručen od tužitelja, a iz čijih stavaka je vidljivo da se trebaju poduzeti radovi primjerice bušenja armirano-betonskog zida, za što je notorno da podliježe ishođenju dozvole za gradnju. Iz tih razloga, tuženik pretpostavlja da radovi (nema saznanja koji su radovi uopće obavljeni u prostoru, jer prostor u posjedu i dalje drži tužitelj) koji su obavljeni u njegovom prostoru po privremenoj mjeri, imaju nezakonit karakter i pravno nedozvoljen cilj, pa bi stoga prema zakonu bili nedopustivi. Nadalje, da se ovdje nije radilo o hitnoj intervenciji proizlazi i iz svjedočenja predstavnika suvlasnika NĆ, na ročištu održanom pred ovim sudom dana 6. prosinca 2012., koji je iskazao da ga je o kvaru obavijestio OĆ, kotlovničar, prije sezone grijanja, negdje u listopadu. Tako, da se postavlja pitanje zbog čega tužitelj nije prije neovlaštenog „upada" u prostor tuženika, ovog obavijestio o potrebnim radovima, prezentirao koji su to radovi, te zatražio legalnu dozvolu od tuženika za ulazak u prostor, a ne ušao samostalno bez dozvole i vršio radove kopanjem i sl., čime je za tuženika nastala materijalna šteta. Iz svjedočenja NĆ na ročištu od 06. prosinca 2012., nadalje proizlazi da je on obavijestio tužitelja prije sezone grijanja, negdje oko 15. listopada da bi trebalo izvršiti popravke na sustavu grijanja, a da je suglasnost za to dobio nakon intervencije, dakle nakon protupravnog ulaska od strane tužitelja ili osoba koje je on naručio u prostor u vlasništvu tuženika, čime su povrijeđena kako posjedovna tako i vlasnička prava tuženika. Za tuženika i danas ostaje nejasno na koji način je nesporno utvrđeno da je došlo do kvara u sustavu centralnog grijanja i to baš na cijevima koje prolaze kroz poslovni prostor tuženika, i cijevima u njegovom prostoru, kad je evidentno da je za izvođenje radova, tužitelj zatražio troškovnik-ponudu od obrta „ [obrt]," za adaptaciju instalacija centralnog grijanja stambene zgrade [adresa], koju je ovaj izradio 17. listopada 2012. Konačno, svaki hitni popravak bi podrazumijevao otklanjanje kvara na cijevi na kojoj je nastao, ako je nastao, a ne izmjenu instalacija na način da se iste premještaju bez dozvole vlasnika stana u strop, što je tužitelj počeo provoditi kopanjem prilikom neovlaštenog ulaska u ovaj prostor. Dakle, iz toga jasno proizlazi da se ovdje nije radilo o hitnom popravku, već o redovitim ulaganjima u poboljšanje sustava centralnog grijanja, a za što je tužitelj tuženiku bio dužan prezentirati plan redovitog održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, utvrditi plan za radove koji će se u tom smislu obaviti, te ako se isti odnose na prostor u vlasništvu tuženika od istog zatražiti dozvolu, najaviti potrebne radove, tako da tuženika što manje remete u izvršavanju njegovih vlasničkih prava u tom prostoru, odnosno da isti radovi ne padnu "u nevrijeme" za vlasnika, pa tako na strani tužitelja izostaje opravdanje kako za neovlašteni ulazak u prostor tuženika, tako i opravdanje privremene mjere. Tuženik nema i nije imao interesa onemogućavati suvlasnike zgrade u obavljanju potrebnih zahvata, ali se ti zahvati moraju provesti na korektan i zakonit način. Upravo suprotno, po privremenoj mjeri, tuženik je odmah omogućio ulazak u svoj prostor, ali na žalost do danas mu taj prostor nije vraćen predajom ključeva, dakle nezakonito je zadržan u posjedu od strane tužitelja, čime je na taj način za tuženika nastupila pored imovinske štete devastacijom prostora-obične štete i imovinska šteta- izmakle koristi, iz razloga što je tuženik-vlasnik prostora bio onemogućen dati u zakup isti prostor i ubirati zakupninu, više od godine dana, a sve radi toga što mu tužitelj nije vratio ključeve niti prostor u posjed. Slijedom navedenog postavlja protutužbeni zahtjev gornjeg sadržaja.

3. Tužitelj podneskom od 7. studenog 2016., daje očitovanje na podneseni odgovor na tužbu, kao i svoj odgovor na protutužbu, pa tako navodi da osporava sve navode iz protutužbe u cijelosti kao neosnovane. Da suprotno navodima tuženika- protutužitelja, tužitelj-protutuženik ne drži predmetni prostor u svom posjedu obzirom da je isti odmah po završetku radova u prostoru, vratio ključ gospođi KĆ, koju je tuženik opunomoćio između ostalog i za primitak istog. Obzirom da tuženik- protutužitelj niti prije ovih radova nikada nije iznajmljivao predmetni prostor, koji godinama stoji prazan i zapušten, te za isti ne plaća niti pričuvu, tuženik-protutužitelj nije učinio vjerojatnim, niti je izgledno da bi ga iznajmio nakon što su radovi provedeni, niti kome bi ga iznajmio, stoga je ovaj dio protutužbenog zahtjeva neosnovan i paušalan. Nakon izvedenih radova prostor je vraćen u prijašnje stanje kako je i naloženo Rješenjem suda o određivanju privremene mjere, na koju okolnost predlaže saslušati svjedoke. Nadalje, u odnosu na navode tuženika-protutužitelja da je tužitelj-protutuženik ušao u prostor bez da je obavijestio tuženika-protutužitelja i tamo obavljao neke zahvate, ističe se da se radilo o popravcima na sustavu centralnog grijanja i toplovodnom sustavu, koji su bili hitne naravi, da ga je tuženik- protutužitelj preko svojih punomoćnika ZĆB i ZĆ spriječio u obavljanju radova, zbog čega je nastala šteta ostalim suvlasnicima, a i zbog čega je tužitelj-protutuženik i ishodovao privremenu mjeru kojom mu je dopušten ulazak u prostor i obavljanje radova, te kojim rješenjem I. stupanjskog suda, potvrđenom od II. stupanjskog suda, pojašnjen je i zakonski okvir zbog čega je to dopušteno, odnosno da to pravo tužitelju omogućava Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Uredba o održavanju zgrada, pa tužitelj-protutuženik smatra da se nije potrebno opetovano očitovati o tome. Sud je Rješenjem o određivanju privremene mjere, naložio tužitelju-protutuženiku da pokrene odgovarajući postupak radi opravdanja privremene mjere, što je isti i učinio, pa će se u ovom postupku utvrđivati da li je privremena mjera bila opravdana. Suprotno navodima tuženika radilo se o popravku na sustavu grijanja i toplovodnom sustavu, koji se mogao obaviti samo na način kako je obavljen, a okolnost je li tužitelj-protutuženik ili nije raspolagao građevinskim dozvolama za obavljanjem radova nije relevantno za ovaj postupak. Cijevi u predmetnom prostoru su bile u takvom stanju, odnosno toliko dotrajale da ih se moralo zamijeniti i izmjestiti. Za "naglasiti" je da sezona grijanja počinje upravo u listopadu, pa se suprotno navodima tuženika-protutužitelja itekako radilo o hitnoj intervenciji. Činjenicu da se radi o kvaru upravo na cijevima u tuženikovom prostoru, tužitelj-protutuženik je utvrdio mjernim instrumentom na kojem se vidi na kojem dijelu zgrade je kvar, odnosno gdje pada tlak tu je kvar. Na taj način su utvrdili da je kvar upravo na vertikali tuženika-protutužitelja koja kad bi se isključila tlak bi na uređaju prestao padati.

4. U dokaznom postupku ovaj Sud izveo je dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to u Rješenje ovog Suda pod poslovnim brojem Ovr-3331/2012 od 21.12.2012. (l.s. 5-8), Međuvlasnički ugovor s prilogom (l.s. 12-16), Ugovor o upravljanju zgradom (l.s. 17-20), Zapisnik od 7.1.2013. (l.s. 45), Troškovnik-ponuda od 17.10.2012. (l.s. 46), fotografije (l.s. 47), zapisnik o povratu ključeva (l.s. 63), izvršio uvid u spis ovog Suda pod poslovnim brojem Ovr-3331/2012, te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka NĆ, KĆ, AĆ, ĆĆ i OĆ.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika djelomično je osnovan, dok je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja ovaj Sud našao neosnovanim u cijelosti.

6. Naime, predmet ovog spora zahtjev je tužitelja da se naloži tuženiku kao suvlasniku stambene zgrade u [adresa], da mu dopusti kao upravitelju zgrade, radi redovnog i izvanrednog održavanja i popravka, te rekonstrukcije zajedničkih dijelova zgrade, ulazak u njegov poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju, te da trpi da tužitelj sam ili preko trećih osoba obavi potrebne radove u svrhu redovnog i izvanrednog održavanja i popravka, te rekonstrukcije zajedničkih dijelova zgrade, kao i zahtjev za naknadom materijalne štete u iznosu od tadašnjih 3.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

6.1. Protutužbenim zahtjevom tuženik traži da se naloži tužitelju da mu vrati i preda u posjed poslovni prostor u prizemlju u [adresa], na adresi [adresa], da mu naknadi novčani iznos na ime imovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. siječnja 2013., koji iznos će odrediti po provedenom vještačenju, kao i da se tužitelju naloži da mu na ime imovinske štete - izgubljene koristi platiti novčani iznos od 39.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. siječnja 2013.

7. Tako, obzirom da predmetni postupak tužitelj pokreće radi opravdanja privremene mjere, ovaj Sud prvenstveno je izvršio uvid u pribavljeni spis koji se pred istim vodio pod poslovnim brojem Ovr-3331/2012, te je utvrdio kako je riječ o postupku radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere predlagatelja, ovdje tužitelja, protiv protivnika osiguranja 1. ŠĆ i 2. GĆB, ovdje tuženika, da je po provedenom postupku dana 21. prosinca 2012. doneseno Rješenje radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja zbog dopuštenja ulaska u prostor određivanjem privremene mjere kojom je naloženo ovdje tuženiku, tamo protivniku osiguranja ad. 2., da dopusti ovdje tužitelju, tamo predlagatelju osiguranja, ulazak u poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju stambene zgrade, smještene u [adresa], te kojom je ovlašten predlagatelj osiguranja da sam ili preko treće osobe obavi popravak vodovodnih cijevi, cijevi za centralno grijanje i toplu vodu i sve dovede u prijašnje stanje. Također, navedenim Rješenjem predlagatelju osiguranja naloženo je da u roku od 15 dana od dana primitka tog Rješenja pokrene odgovarajući parnični postupak, radi opravdanja te privremene mjere, a koja ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka.

7.1. Rješenje ovog Suda pod poslovnim brojem Ovr-3331/2012 od 21. prosinca 2012., potvrđeno je Rješenjem Županijskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Gž- 126/2013 od 5. veljače 2013.

7.2. Naime, ovaj Sud je utvrdio kako je tužitelj, u ostavljenom mu roku određenom Rješenjem ovog Suda pod poslovnim brojem Ovr-3331/2012 od 21. prosinca 2012., sukladno tada važećoj odredbi čl. 351. st. 1. Ovršnog zakona (Nar. Nov. 112/12 – dalje OZ) pokrenuo ovaj parnični postupak radi opravdanja predmetne privremene mjere.

8. Tako, nije sporno u ovom postupku, a koja utvrđenja su i pravomoćno utvrđena u postupku koji se pred ovim Sudom vodio pod poslovnim brojem Ovr-3331/2012, da je tužitelj ovlašteni upravitelj stambene zgrade u [adresa], u [adresa], a tuženik suvlasnik predmetne zgrade, odnosno vlasnik posebnog dijela u naravi poslovnog prostora u prizemlju bez posebne namjene, što sve i proizlazi iz Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju zgradom.

9. Nadalje, iz iskaza saslušanog svjedoka NĆ, predstavnika stanara predmetne zgrade, proizlazi sa se sjeća da je to bilo 2011. ili 2012. godine, da su negdje curile cijevi od centralnog grijanja, propuštale su, a te cijevi za cijelu zgradu protežu se vertikalno, jedan dio po podu, a jedan dio po plafonu. Oni da su shvatili da cijevi upravo cure u prostoru tuženika, a koji u to vrijeme nije bio sređen. U prostor tuženika da su ušli kada su to utvrdili, mora reći da ne zna kako su ušli, a čini mu se da je mesar ĐĆ dobio ključeve od gospođe KĆ. Mesar ĐĆ da koristi dio prostora VĆ koji je vlasnik. Po ulasku, kada su vidjeli da propušta ta vertikalna cijev za centralno grijanje, da su započeli odmah radove, međutim kako ih je gospođa KĆ tužila, odnosno prijavila Policiji, a ista je tvrdila da su ušli u prostor VĆ, bez njegovog odobrenja, prestali su sa radovima, da bi nakon toga po odvjetniku Jakovu Bačiću pred ovim sudom podnijeli tužbu u vezi toga. Ovaj sud da je donio odluku kojom je bilo odobreno da mogu ući u prostor tuženika i izvršiti potrebite radnje, nakon čega da su oni ušli u prostor, jer se do donošenja sudske odluke ovaj ključ kretao između njih, između G, jer ga je on koliko se sjeća i donio od gospođe KĆ, i TĆ. Ove radove da su vršili negdje tjedan do dva, a nakon što su iste izvršili, vratili su u prvobitno stanje prostor VĆ radi sređivanja cijevi na plafonu, jer su pomicali plafon, i kasnije su isto vratili kako je i bilo, a isto tako i u podu prostora tuženika kuda su se protezale cijevi za centralno grijanje oni da su te kanale, „kantune“ zatvorili s pomoću poklopaca, to su cementni poklopci koji se stave na određene okvire, a sve kako bi danas-sutra za potrebe mogli pristupiti ovim cijevima za centralno grijanje. On da ne može danas tvrditi da li je ključ na kraju predan tuženiku, odnosno da li je isti preuzela gospođa KĆ, jer kako je odvjetnik Jakov Bačić rekao ista je trebala doći preuzeti, te mora istaknuti da su oni u vezi predaje ključa napravili zapisnik, a da li je na kraju ista preuzela ključ da ne zna. Danas da je ovaj prostor tuženika zatvoren. Ovaj zapisnik po povratku ključeva da je sastavio odvjetnik Jakov Bačić, trebali su se naći ispred samog prostora tuženika i izvršiti predaju ključeva i potpisati taj zapisnik. Ovaj zapisnik o povratku ključeva je vidio i GĆ je kao upravitelj trebao predati ključeve, a gospođa KĆ kao punomoćnica prostora tuženika je trebala preuzeti taj ključ. Te prigode bio je osobno nazočan on, GĆ i njihov kotlovničar OĆ. Na poseban upit punomoćnice tužitelja, svjedok je iskazao: da nakon što su pokušali izvršiti povrat ključeva, on osobno da nije kontaktirao sa tuženikom u pogledu ovih ključeva; da je kontaktirao sa gospodinom VĆ u vezi ovog postupka i dok je ranije trajao ovaj postupak da je pisao gospodina F, te je on dao suglasnost da mogu ući; njemu usmeno da je dao suglasnost da mogu ući u taj njegov prostor i da to učine, unatoč tome što je imao punomoćnicu KĆ; to usmeno odobrenje odnosno suglasnost gospodin F da mu je dao preko telefona kada je s njim razgovarao; da nakon što su izvršili popravak ovih cijevi, nije vidio niti se čuo sa gospodinom VĆ; da nakon što su izvršili ove radove u prostoru gospodina VĆ, on da nije vidio da bi u isti dolazila gospođa KĆ, već kao što sam prije rekao, ista je dolazila kada je bilo problema oko povratka ovog ključa; ona da mu se nije obraćala da joj vrati taj ključ. Na poseban upit uređujućeg suca, svjedok je iskazao: da u najmu nije bio ovaj veći prostor u kojem su oni izvodili radove; da je u prostoru u kojem su oni vršili radove bio sat za utrošak električne energije; danas da taj prostor i to cijeli, nije u funkciji; da se kotao za centralno grijanje nalazi u srednjem neboderu jer isti grije tri nebodera, te kada zatvore ventile koji griju njihov neboder, ako su cijevi u redu, voda da nigdje neće propuštati, međutim, u suprotnom u tom slučaju ako postoji kvar, onda da voda propušta; da postoji 20 vertikala cijevi za centralno grijanje u svakom neboderu i te prigode da su obišli samo njihov neboder i nigdje nisu cijevi propuštale koje su pregledali, te su zaključili da bi to bilo na cijevima koje se nalaze u prostoru VĆ, dolje u prizemlju gdje je jedan dio vertikala u podu, a jedan dio vertikala na stropu; kada je kvar da se može čuti šištanje i protok vode, a kada otkopate i dođete do same vertikale te cijevi, možete vidjeti i samu vodu; te prigode da su obilazili vertikalu u njihovoj zgradi on i kotlovničar OĆ i upravitelj GĆ; da bi utvrdili kvar na cijevima vertikale za centralno grijanje koje se protežu dijelom i u prostoru tuženika, koliko se danas sjeća oni da su valjda i nasilno ušli da bi došli do tih cijevi, jer su tada trebali postupiti hitno iz tog razloga jer se voda gubi i tada dobivaju zahtjev za dodavanjem vode u samom kotlu za centralno grijanje; da su tada zatvorili samo vertikale u ovoj zgradi, a ova dva ostala nebodera da su uredno imala grijanje; kada su ušli u prostor tuženika, isti da nije bio namješten, bio je obložen panel pločama po zidu i po plafonu; te prigode da su izvršili zamjenu cijevi za centralno grijanje i prenamjenu hoda cijevi, jer tada ĐĆ, mesar, nije dozvolio da cijevi idu kroz njegov prostor po podu, već su to morali izvesti odnosno dozvolili su da se cijevi izvuku vertikalno po plafonu G i VĆ, a što je bilo i zgodnije za obje strane, u slučaju i kasnije ako bi se pojavili slični problemi; do tada da su cijevi išle po podu prostora od VĆ i G koji je bio u tom prostoru; da ne može točno reći koliko su ti radovi koštali, negdje 20.000,00 kuna, imaju sve pokriveno; te prigode da su trebali bušiti pregradne zidove, a to je jedan pregradni zid između prostora VĆ i G; da je kvar to da su utvrdili na manometru koji mjeri pritisak vode, jer kada se voda gubi koja ide u kanale, pritisak tlaka vode tada na manometru se iskazuje da razina istoga pada. Na posebno upit zamjenika punomoćnice tuženika, svjedok je iskazao: da su radovi koje su izvršili prije nego što je sud donio odluku i odobrio im izvođenje istih bili da su već bušili u tom prostoru, pozvali su majstora, već su s majstorom dogovorili gdje će postaviti cijevi s obzirom da ĐĆ nije dozvolio da prolazi kroz pod njegovog prostora da bi imali grijanje što prije, a što je bila i svrha svega toga; da je prostor tuženika građevinski vraćen u prvotno stanje kakav je i bio, odnosno u dijelovima gdje su izvršili intervencije; da kod njega nije ključ.

9.1. Svjedokinja KĆ, rođena 1959., nesrodna, iskazala je kako ona ima punomoć od gospodina VĆ, kao i njegove majke Z, te kako ju je te prigode RĆ izvijestila da se nešto događa u prostoru gospodina VĆ, negdje 5-6 dana da se tu nešto događa, te kada je otišla do tog prostora da vidi što se u istom događa, da je unutra zatekla neke ljude, njoj nepoznate, a ona da nije nikome bila dala ključeve da se uđe u taj prostor od gospodina VĆ, te je odmah nazvala VĆ u [adresa] i njegovu majku N i njenog supruga. Isti da su joj rekli da oni nisu dali nikome odobrenje da se uđe u taj prostor, te su joj rekli da odmah pozove policiju. To je i učinila, a dok je došla policija na lice mjesta, u međuvremenu da je obavijestila svoga supruga i njegovog polubrata LĆ koji je bio s njim, pa da je tek nakon što je došla policija saznala o čemu se radi. Saznala je da se izvode nekakvi radovi u tom Sašinom prostoru i da se mijenjaju nekakve cijevi, koje su se navodno prošupljile pa kapaju po podu. To je sve rekao gospodin AĆ koji je i vršio te radove u tom prostoru. Nakon toga gospodina AĆ da je zamolila da pođe zajedno s njim da vidi kako to kapa, međutim u podrumu nije bilo nikakvog kapanja niti bilo kakve vode, niti vlage apsolutno. Pitala je gospodina AĆ tada da li ima kakav nalog za to, kakvu projektnu dokumentaciju, isti je rekao da se radi o centralnom grijanju, da će nalog nabaviti, te da ima skicu koju je on prostoručno napravio. S obzirom da su oni razbijali nosivi zid i s obzirom da joj je ta materija poznala s obzirom na svoju struku, morali su imati izrađen statički proračun, odnosno projektnu dokumentaciju za centralno grijanje, s obzirom da su dirali odnosno razbijali nosivi zid. Nakon toga, te prigode ona da je ponovno nazvala VĆ u [adresa], a isti joj je rekao da zatvori taj njegov prostor, te su ti ljudi koji su bili unutra izašli, a gospodin BĆ, suprug gospođe RĆ je donio lokot kojim su zatvorili taj prostor. Dok je ona bila nazočna u ovom prostoru, da je tamo zatekla prvo gospodina AĆ, a kasnije da su došli gospodin GĆ i gospodin NĆ. Isto tako, da je tu kasnije došao jedan gospodin O, zna da su K stolari. Sve što je ona učinila u vezi ovog prostora, da je učinila u dogovoru i razgovoru sa gospodinom VĆ, njegovom majkom Z i poočimom IĆ. Ključ od lokota da je ona uzela nakon što su prostor zatvorili. Poslije toga jedino što je učinila je to da je nakon što je sud donio odluku o tome, ona gospodinu GĆ odnijela ključ od ovog poslovnog prostora. Ne sjeća se točno, ali misli da je to bilo pri kraju njihovih radova, kada je došla pogledati taj prostor, vidjela je da je prostor Saše bio stučen, da su izvedeni radovi i na nosivom zidu, na podu, čak su razbili i jedno vanjsko staklo, i čini joj se da su centralno grijanje postavili iznad glave, kupatilo da je bilo totalno stučeno. Tada da je posumnjala da su izvedeni i drugi radovi osim za centralno grijanje, odnosno posumnjala je da su izvedene cijevi od plina i antenskog sustava na vrhu zgrade, no to danas ne može sto posto tvrditi, to bi se trebalo utvrditi na licu mjesta. Iza toga da ju je nazvao gospodin GĆ da dođe preuzeti ključ, na što mu je odgovorila da se u vezi toga obrate odvjetnici Petričić. Poslije toga više puta da je pitala odvjetnički ured da li su predali ključ, njoj da nisu predali ključ, niti koliko zna VĆ da nije predat ključ. Na poseban upit punomoćnice tužitelja, svjedokinja je iskazala: da kada je iskazala da je sa gospodinom A išla u podrum vidjeti gdje vlaži, da je tražila da idu u podrum jer nije vidjela da bi vlažilo u prostoru gospodina VĆ, zato joj je to bilo jako sumnjivo da možda nije bila namjera postavljanja građenja centralnih cijevi; da joj nisu pokazali nikakve uređaje kojima bi utvrdili taj kvar, da su u prostoru imali pile, rezače za te cijevi, brusilice; da je tada tražila neku stručnu osobu koja bi utvrdila taj kvar i dostavila projektnu dokumentaciju da bi se poduzeli bilo kakvih radovi u tom prostoru VĆ; da nije bila u prostoru nakon što su svi radovi završeni, ali da ponavlja da je bila pri kraju radova i isti da su joj rekli da je "to to", osim što trebaju izbaciti sav materijal, odnosno svoj alat; da li su oni još nešto naknadno radili, ona to ne zna. Na poseban upit uređujućeg suca, svjedokinja je iskazala: da postoji zapisnik sačinjen kada je ona predala ključ nakon što je sud odnio odluku o ovom prostoru; da ne zna ništa o nikakvom zapisniku koji bi se kasnije navodno sastavljao u pogledu preuzimanja ključeva od prostora tuženika. Na poseban upit punomoćnice tužitelja, svjedokinja je iskazala: da je poslije ovoga gospodin F govorio da bi rado iznajmio ovaj prostor, ali da ne zna što se radilo u tom prostoru niti je dobio ključ, a da bi mu najamnina dobro došla od iznajmljivanja istoga jer je bio u jednoj lošijoj životnoj situaciji.

9.2. Iz iskaza svjedoka AĆ, vlasnika obrta " [obrt]", rođenog 1950., nesrodnog, proizlazi da je bio pozvan od strane predstavnika NĆ i TĆ da imaju propuštanje vode iz instalacija, i da bi im riješio taj njihov problem da im dam ponudu. On da je napravio ponudu i istu dostavio gospodinu CĆ i gospodinu NĆ, na istu da su oni pristali, nakon čega je on nabavio potreban materijal za te radove. U ovaj prostor da je ušao od strane njih, jer su imali isti ključeve i tada da je dobio nacrt inženjera strojarstva, legalan, a s ovim nacrtom je bio upoznat prije davanja ponude istima, na osnovu čega je i napravio ponudu. On nije bio osobno nazočan kada su oni utvrdili gdje je nastao kvar, ali oni su ga utvrdili, pri tome misli na TĆ i NĆ, ne zna da li su tada angažirali stručnu osobu za to, ali putem uređaja su utvrdili taj kvar. Kada je došao da bi izvršio svoje radove, oni su utvrdili da je upravo kvar na cijevima odnosno na kanalu koji se proteže kroz prostor mesnice, gospodina VĆ i kafića "Žurnal". Tada da su oni već otvorili taj kanal, taj dio koji je bio u prostoru tuženika i štemali su pod kuda je išao kanal za razvodnu mrežu centralnog grijanja, a ove radove izvršio je vjerojatno gospodin GĆ, jer mu je to bilo najjeftinije, vjerojatno je angažirao svoje djelatnike iz svog vodoinstalaterskog obrta. Kada je ušao u taj prostor, da je to već bio devastirani prostor, bilo je nekih starih vitrina tu, sjeća se da je tu nekad bio i dućan. Da je već tada bilo vidljivo da su bili nekakvi izvršeni radovi u pogledu vodovodnih cijevi, no nije na to previše obraćao pažnju, jer ga to nije interesiralo, ponavlja, vidio je da je prostor bio devastiran, nije bio za upotrebu. Na zaseban upit uređujućeg suca, svjedok je iskazao: da te prigode gospodin ĐĆ ili Ć, nije dozvolio da se raskopava kanal kroz pod mesnice, ali je dozvolio da kroz njegov prostor-mesnicu prođu do podstanice, pa da su tu izbušili dvije rupe promjera fi/80 mm, te su tako iz njegovog prostora ušli u toplinsku podstanicu, a između mesnice gospodina ĐĆ i prostora gospodina VĆ da je bio pregradni zid, i u tom zidu da su izbušili dvije rupe isto promjera fi/80 mm i tako smo ušli u ovaj prostor gospodina VĆ, i to u sanitarni čvor prostora gospodina VĆ, i u spuštenom plafonu kroz prostor gospodina VĆ, vukli su cijevi za centralno grijanje sve do prostora gdje je bio "Žurnal", spustili se niz zid koji dijeli prostor gospodina VĆ i "Žurnala", i spojili se ponovno na razvodnu mrežu grijanja u kanalu. Ovo da su učinili iz razloga što nisu znali koliko bi trajala cijev za centralno grijanje koja je bila u kanalu u podu prostora VĆ. Da su te cijevi inače bile obložene staklenom vunom i ter-papirom, a ta staklena vuna na tom dijelu gdje je curilo, gdje je bila uništena cijev, je bila vlažna, mokra i pod pritiskom kisika, pa kada je takva pod pritiskom, sama cijev se jako brzo ništi, propada (korozija). Ovo da je učinio jer je tako bilo i napravljeno u projektu kojeg je dobio, a tim projektom da je bilo u budućnosti zamišljeno napuštanje razvodne mreže postojećih cijevi grijanja u kanalu u podu; da su nove cijevi koje je postavio u prostor gospodina VĆ negdje cca 40 metara računajući od dijela gdje se spojio od toplinske podstanice pa do mjesta gdje se spajaju u prostoru gospodina VĆ sa cijevima u kanalu, a koje vode dalje u prostor "Žurnala", da to su po dvije cijevi: odvodna i dovodna, možda je k tome išlo i 20-30 metara drugih cijevi manjeg promjera od 2 cola do 1¼ cola, zatim ventila za pražnjenje određenih vertikala; da je do promjene razvodne mreže centralnih cijevi te prigode došlo iz razloga što je bilo bolje i ekonomičnije za budućnost cijele zgrade, jer se odustajalo od kanala koji su bili do tada u podu, a ovo bi se isto i učinilo i da je gospodin ĐĆ dopustio tada da kopaju kanal u podu njegovog prostora, jer u kanalu bi došlo do većih problema i puno prije nego kako su postavili u zračnom prostoru, a konkretnom u prostoru gospodina VĆ te prigode; da sa stručnog mišljenja može reći da je puno bolje gdje se postavljala razvodna mreža centralnog grijanja u prostoru, a ne u kanalima kako je to u konkretnom slučaju bilo, jer kada je razvodna mreža postavljena u kanal, dolazi do ranijeg uništavanja i propadanja samih cijevi; da ne zna da li je bio uređen sanitarni čvor u prostoru gospodina VĆ, zna da su bile uništene pločice, zna da je bio jedan mali lavandin, da nije bilo kade, a da li je bila WC školjka nije siguran; da je tri - četiri dana radio u tom prostoru gospodina VĆ kada su došli gospođa ČĆ i njen suprug, te policija i rekli mu da mora napustiti prostor, međutim, kako je zamolio da mu se odobri nekakav rok kako bi sav svoj alat iznio iz tog prostora, on da je prostor napustio sutradan do podne; da te prigode nije završio ove radove koje je dogovorio, već je iste završio nakon što je došlo odobrenje od suda da se mogu izvesti ti radovi; kada je izvodio te radove da je imao svoja dva djelatnika i kolegu koji je stručan za vodovodne cijevi, on mu je bio pomoć; da je nakon toga možda radio negdje cca 10- tak dana, a svakodnevno je bio u kontaktu sa GĆ i NĆ, pa je jedan od njih preuzeo ključeve ovog prostora kada je on završio radove, a sada koji točno, ne zna; da se sjeća se da je lokot tamo bio, a tko je zaključio i uzeo ključeve, nije mu poznato, jedan od njih dvojice. Na poseban upit punomoćnice tužitelja, svjedok je iskazao: da što se tiče spuštenog plafona kojeg su skinuli kako bi on mogao provesti cijevi, da je taj spušteni plafon kasnije vraćen kakav je i bio, a to da su učinili GĆ i njegovi dečki jer mu je tako bilo jeftinije nego da angažira nekog drugog, a drugo ja nisam ništa ni uradio kada sam radio, a onaj kanal u podu što su štemali, nisu ga koliko ja znam ni zatrpali, odnosno ne znam da li su oni što još radili. Na poseban upit uređujućeg suca, svjedok je iskazao: da zna da su oni „raštemali“ taj kanal zbog razvodne mreže centralnog grijanja, a da li su kasnije to sanirali, nije mu poznato; da koliko se sjeća ovaj kanal u podu prostora VĆ se kopao cca 1 metar, kako od zida mesnice na kojem dijelu je pronađen taj kvar, tako i od zida gospodina VĆ kojeg dijeli od prostora "Žurnala", gdje je spustio ovu vertikalu iz prostora spuštenog stropa tuženika i spojio na kanal koji je dalje vodio u prostor "Žurnala" u podu; da su ovi radovi zatvaranja kanala ostali poslije njega, a da li su ti radovi učinjeni, njemu da to nije poznato. Na poseban upit punomoćnice tužitelja, svjedok je iskazao: da za bušenje ovih nosivih zidova, nisu trebali nekakvo posebno odobrenje jer su to bušenja malih promjera, promjera fi/80 mm; da za vrijeme ovog kvara i izvođenja ovih radova ova zgrada nije imala grijanje, jer je to bilo nemoguće s obzirom da je bila prekinuta ova cijev koja je curila; da su samo izradili preko ovog donjeg kanala u podu, ti radovi da bi možda trajali 2-3 dana, te prigode da je samo na ovom dijelu gdje je curilo sanirano, a što je bilo na preostalom dijelu cijevi to da ne zna, te želi reći da je mogao taj preostali dio cijevi i dalje funkcionirati godinu dana, a mogao je nastati kvar za 10-15 dana; da on misli da se gospođa ČĆ nije spuštala u podrum, jer po njegovom mišljenju nije imala potrebe za tim, jer u istom nije imala što tražiti.

9.3. Svjedok ĆĆ, rođen 1973., nesrodan sa strankama, iskazao je da postoji jedan sustav centralnog grijanja za tri zgrade u [adresa], ova tri nebodera i kotlovnica da se za iste nalaze u njegovoj zgradi, a njegova zgrada da je na adresi [adresa]. Iz te kotlovnice, u kojoj zgradi je on predstavnik stanara zgrade, iz iste se granaju cijevi tople vode, kanalima, do toplinskih podstanica za ove druge dvije zgrade od kojih se putem cijevi dalje granaju do samih stanova. Sjeća se ovog slučaja, te opisuje da su vidjeli da pada tlak u sistemu, a ta činjenica o čemu to kazuje, je da negdje voda curi, te su to utvrdili u kotlovnici putem uređaja manometra. Nakon što su to utvrdili, njihov kotlovničar koji je inače za sve ove tri zgrade i predstavnik ove zgrade u kojoj se nalazi ovaj poslovni prostor, da su išli pregledati fizički gdje bi voda curila, i da se utvrdilo da zidovi vlaže i da ima vode u tom dijelu. Mora reći i ograditi se, da te detalje ne zna, samo da zna da se ovaj sporni prostor nadovezuje, odnosno odmah se nalazi do mesnice. Isto tako, mora reći da u toj zgradi gdje je sporni prostor, ove cijevi, su postavljene u kanalu koji se nalazi u prizemlju. Tako cijevi su položene u ovoj drugoj zgradi, dok u zgradi u kojoj je on predstavnik, tako nije, u njegovoj zgradi postavljene su tako da su vidljive, odnosno ispod same ploče u podruma. Još da može reći da se nakon toga krenulo u sanaciju istog jer je pola zgrade ostalo bez grijanja. Na zaseban upit punomoćnice tužitelja, svjedok je iskazao: da on drži da kod cijevi za grijanje, a kada se utvrdi da postoji negdje kvar u određenom stanu odnosno poslovnom prostoru, da li se ne može utvrditi na kojem točno dijelu cijevi je nastao kvar; da su u tom slučaju mora otvoriti taj cijeli kanal, da se kontrola same glavne cijevi treba izvršiti od podstanice, pa dalje kako se ista grana, odnosno sam sustav grijanja, do samih stanova. I prva lokacija u koju ulazi upravo ova cijev koja je postavljena u kanalu, je upravo sporni prostor i mesnica između koje dijeli zid; da je kanal u prostoru DĆ dug možda negdje 12-15 m, cijevi da su duple jer u kanalu su dvije cijevi, polazni vod i povratni vod; da to znači da treba pregledati 25 m cijevi; on da može nagađati što treba poduzeti da bi se pregledale te cijevi, a to je da bi trebalo dignuti ploče kanala; da koliko on zna da je popravak izvršen na način da se odustalo od izmijene cijevi u kanalu, i iste su se postavile na način kao što je to u njegovoj zgradi, pri tome misli da te cijevi više nisu u kanalu, već ispod ploče, te da je to napravljeno iz praktičnih razloga, jer često dolazi do napuknuća cijevi u kanalu, pa je ovako lakše kada su cijevi van. Na poseban upit punomoćnice tuženika, svjedok je iskazao: da je on završio srednju elektrotehničku školu; da su njegova saznanja o tome koji su radovi učinjeni u tom prostoru su ta što je osobno bio u ovom spornom prostoru kada je ponovno sistem stavljen u pogon; da on nije bio osobno nazočan kada se otkrivao pad tlaka u kotlovnici. Na poseban upit uređujućeg suca, svjedok je iskazao: da je on u ovom spornom prostoru bio neposredno prije, da je prostor bio prazan i zapušten i sjeća se da su bile postavljene nove cijevi gore.

9.4. Iz iskaza svjedoka OĆ, nesrodnog, proizlazi da je on kotlovničar, te da se ova kotlovnica kojom se skrbe sva tri nebodera grijanjem nalazi u srednjem neboderu. Tako, da su vidjeli na manometru da negdje voda pada, a to da je ukazivalo da postoji negdje kvar, da voda negdje izlazi. On da je utvrdio da bi kvar bio u ovoj zgradi. Da bi se utvrdio kvar, morali su na kotlovnici zatvoriti svih šest ventila, a na taj način su spriječili dotok vode u same nebodere, isto tako i u podstanicama, koji svaka zgrada ima također, da su zatvorili ventile i na taj način da su blokirali rad kotlovnice i samog centralnog grijanja, jer kotlovnica tada ne radi. U svakoj podstanici da postoji manometar koji ukazuje koliki je tlak u cijevima, te da je radni tlak 5 bara. Na tom manometru obilježite koliki je tlak i sutra dan se može vidjeti je li tlak pao u odnosu na ranije što je obilježeno, pa da je te prigode osobno sam utvrdio da tlak pada na podstanici ove zgrade u kojoj se nalazi sporni prostor. Da postoji kvar u cijevi u kanalu, da su zaključili zato što je voda curila u podrum, a ovaj kanal se protezao kroz prostor mesnice, i to za pola, a preostalo pola kroz ovaj sporni prostor. Kako ovaj iz mesnice nije dozvolio da se kopa kanal da bi se došlo do cijevi, tada da su se one izmjestile, pa je došao majstor koji je predložio da se cijevi izmjeste gore ispod stropa, a koje nisu vidljive. Na poseban upit punomoćnice tužitelja, svjedok je iskazao: da nije moguće utvrditi na kojem točno dijelu cijevi se nalazi kvar i da želi pojasniti da na tom prostoru postoje dvije glavne cijevi, kojima se dolazi iz kotlovnice, a onda da idu cijevi vertikalno do stanova, pa da je to nemoguće, jer po vertikali ima 5 cijevi jer svaki stan ima 5 radijatora, a isto tako da postoje i povratne cijevi; da su radovi koji su izvedeni u ovom prostoru, koliko zna bili da su se bušile rupe kuda su cijevi morale prolaziti, u wc-u su bile kopane cijevi, a to je vidio prije ovih radova, pojašnjava da su u ovom wc-u radovi bili izvođeni i prije, a i naši su kopali da bi vidjeli gdje voda curi; da je prije sve to bilo počupano i da je sve bilo u kantunu, vodokotlić, wc školjka, lavandin; njihovi da su kopali pod, kako bi se došlo do cijevi koje su bile u kanalu, a nakon što su ovi radovi završeni, oni da su to poravnali cementom kako je bilo, što on osobno nije radio, nego neki radnici; ne zna na koji način su ušli u sam prostor prije radova, a kada je on ušao u prostor, isti da je bio otvoren; ne zna da li je NĆB u posjedu tog prostora i ne zna čije je to; ne zna niti to da li netko koristi ovaj prostor; ne zna da li GĆ ima ključ od ovog prostora. Na poseban upit uređujućeg suca, svjedok je iskazao: da je dvadeset godina kotlovničar i da se nikada do sada nije desila ovakva situacija; da želi ponoviti da se ovaj kvar nije mogao riješiti na način kopanja kanala jer se nije znalo na kojem točno dijelu cijevi se nalazi kanal; da je ovo bio specifičan slučaj jer u ova druga dva nebodera nema poslovnog prostora, a u spornom postoji ovaj poslovni prostor; da je u poslovni prostor ulazio i prije sanacije ovog kvara, a isti da je izgledao nikako, bilo je „škovace“, te da je tu valjda nekada bio dućan pa je od istoga bio interijer; da je bio u ovom poslovnom prostoru i nakon sanacije; da se ono što se radilo u tom prostoru počistilo i saniralo, da je strop bio viseći te se isti vratio nakon što su radovi izvršeni, a interijer je i dalje tamo, samo što je isti pomaknut u jedan kut prostora. Na posebno pitanje punomoćnice tuženika, svjedok je iskazao: da koliko se on sjeća, da je majstor koji je izvodio radove predložio upravo upravitelju koji vodi sve, NĆ, da se cijevi postave gore, da se ne kopa dolje.

10. Tako, a obzirom da se spornim u ovom postupku ukazuje ovlaštenje tužitelja kao upravitelja predmetne zgrade u kojem se nalazi poslovni prostor tuženika da izvrši radove sanacije nastalog kvara na sustavu centralnog grijanja, dopuštenosti takve radnje bez suglasnosti većine suvlasnika, potrebnih elaborata i odgovarajućih dozvola za građevinski zahvat, to se ističe kako je odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. Nov. broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15

– dalje ZV) propisano da je suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine dužan za taj stan, odnosno drugu samostalnu prostoriju, te za njima namijenjene uređaje, osobito svjetlovodne, plinovodne, vodovodne, toplovodne i sanitarne naprave, kao i sve druge pripatke toga posebnoga dijela brinuti se i tako ih održavati da drugim suvlasnicima ne nastane nikakva šteta. St. 2. istog članka propisano je da za svu štetu koju drugi suvlasnici pretrpe u svezi s izvršavanjem dužnosti iz st. 1. tog članka, ili zbog njezina neizvršavanja, odgovara onaj suvlasnik čija je to bila dužnost održavanja, a ako je to bila dužnost više suvlasnika - oni odgovaraju za tu štetu solidarno, dok je st. 3. propisano da je suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine dužan dopustiti pristup u stan, odnosno prostoriju i njihovu uporabu, ako je to potrebno za održavanje zajedničkih dijelova nekretnine; imovinsku štetu koju u svezi s time pretrpi dužni su mu primjereno naknaditi suvlasnici solidarno.

10.1. Također se ističe, kako je Uredbom o održavanju zgrade (Nar. Nov. broj 64/97) i to odredbom čl. 5. propisano da se hitnim popravcima smatra poduzimanje radova na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade naročito u slučaju: kvarova na plinskim instalacijama; kvarova na sustavu centralnog grijanja i toplovodnom sustavu; puknuća, oštećenja i začepljenja vodovodne i kanalizacione instalacije, radi spriječavanja daljnjih štetnih posljedica; kvarova na električnoj instalaciji; znatnijih oštećenja dimnjaka i dimovodnih kanala; prodiranja oborinskih voda u zgradu, saniranja posljedica istog prodora, te znatnijeg oštećenja krova; narušene statičke stabilnosti zgrade ili pojedinih dijelova zgrade; kvarova na dizalu; otpadanja dijelova pročelja. Upravitelj može obaviti hitne popravke i na posebnom dijelu zgrade ako iste ne obavi vlasnik tog dijela zgrade, a od njih prijeti opasnost ostalim dijelovima zgrade. U tom slučaju utrošena sredstva zajedničke pričuve dužan je nadoknaditi vlasnik tog dijela zgrade. Kad upravitelj utvrdi potrebu obavljanja hitnih popravaka dužan je iste poduzeti odmah ili u najkraćem roku.

10.2. Zaključno se ističe da je odredbom čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 – dalje ZPP), propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom čl. 221.a ZPP određeno da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

11. Slijedom iznesenog, ovaj Sud otklanja kao neosnovane prigovore tuženika, te drži kako je tužitelj kao upravitelj bio ovlašten u slučaju hitnog kvara na zajedničkim dijelovima zgrade, poput kvara na sustavu centralnog grijanja, do kojeg je došlo u konkretnom slučaju, a kako proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka NĆ, predstavnika stanara predmetne zgrade, AĆ, izvođača radova na sanaciji kvara, ĆĆ, predstavnika stanara susjedne zgrade u kojoj se nalazi zajednička kotlovnica, te OĆ, dugogodišnjeg kotlovničara predmetne zgrade, čijim iskazima ovaj Sud poklanja vjeru i drži ih istinitim i vjerodostojnima, obzirom su isti životni i logični i ne nalazi razloga osobne zainteresiranosti navedenih svjedoka za pozitivnim uspjehom tužitelja u ovom sporu, da poduzme hitne popravke bez prethodne suglasnosti većine suvlasnika, jer se hitni popravak definira kao nužna aktivnost za otklanjanje opasnosti za život, zdravlje ili štetu na zgradi. Stoga, upravitelj zgrade može bez suglasnosti većine suvlasnika izvršiti radove sanacije hitnog kvara na instalacijama centralnog grijanja, uključujući ulazak u poslovni prostor suvlasnika, ako je to nužno radi otklanjanja opasnosti ili štete, te njegova ovlast proizlazi iz zakonske definicije hitnog popravka, ranije navedene odredbe čl. 5. Uredbe o održavanju zgrade, a obveza suvlasnika koji je dužan dopustiti ulaz u svoj poseban dio zgrade radi održavanja zajedničkih dijelova ili otklanjanja štete ili kvara koji može ugroziti druge dijelove zgrade iz navedene odredbe čl. 80. st. 3. ZV.

11.1. Slijedom navedenog, ovaj Sud privremenu mjeru određenu Rješenjem ovog Suda pod poslovnim brojem Ovr-3331/2012 od 21. prosinca 2012. drži nužnom i opravdanom, pa nalazi osnovanim dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj-protutuženik traži da se naloži tuženiku kao suvlasniku stambene zgrade u [adresa], da mu dopusti kao upravitelju zgrade, radi redovnog i izvanrednog održavanja i popravka, te rekonstrukcije zajedničkih dijelova zgrade, ulazak u njegov poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju, te da trpi da tužitelj sam ili preko trećih osoba obavi potrebne radove u svrhu redovnog i izvanrednog održavanja i popravka, te rekonstrukcije zajedničkih dijelova zgrade, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove Presude.

12. Međutim, dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj-protutuženik traži da se naloži tuženiku-protutužitelju da mu naknadi na ime materijalne štete iznos od 398,19 EUR (3.000,00 kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, ovaj Sud nije našao osnovanim. Naime, tužitelj-protutuženik tvrdi da se nastala materijalna šteta ogleda u trošku radnika koje je isti morao platiti kada ih je angažirao prilikom prvog pokušaja otklanjanja predmetnog kvara, u čemu je bio spriječen od strane punomoćnika tuženika, obzirom sukladno ranije citiranim odredbama čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP, drži kako tužitelj postojanje navedene štete nije dokazao. Naime, u odnosu na navedeni zahtjev, tužitelj je na okolnost visine prouzročenih troškova nastalih neosnovanim obustavljanjem radova predložio svoje saslušanje, kao stranke ovog postupka, u kojem dokaznom prijedlogu u tijeku postupka nije ustrajao, te je predložio zaključiti raspravljanje, dok s druge strane materijalne dokumentacije u spisu o istome nema, kao niti što itko od saslušanih svjedoka iskazuje o eventualno pretrpljenoj materijalnoj šteti tužitelja, slijedom čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

13. Zaključno, u odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja kojim traži da se naloži tužitelju da mu vrati i preda u posjed poslovni prostor u prizemlju u [adresa], na adresi [adresa], da mu naknadi novčani iznos na ime imovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. siječnja 2013., koji iznos će odrediti po provedenom vještačenju, kao i da se tužitelju naloži da mu na ime imovinske štete - izgubljene koristi platiti novčani iznos od 39.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. siječnja 2013., ističe se kako nijedan od postavljanih zahtjeva ovaj Sud nije našao osnovanim.

13.1. Naime, u odnosu na zahtjev za predaju u posjed, ovaj Sud ne nalazi ispunjenima pretpostavke propisane odredbom čl. 162. st. 1. i 2. ZV, koja propisuje da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koje posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Tako, činjenica odbijanja preuzimanja ključeva predmetnog prostora od strane punomoćnika tuženika ne znači da tužitelj predmetni poslovni prostor drži u posjedu, a drugačije ne proizlazi niti iz iskaza svih saslušanih svjedoka, pa ovaj Sud drži kako tuženik-protutužitelj, a u skladu s odredbama čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP, nije dokazao da tužitelj drži u posjedu njegov poslovni prostor, slijedom čega je taj dio protutužbenog zahtjeva odbijen kao neosnovan.

13.2. Nadalje, a u odnosu na zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadom imovinske štete i izgubljene koristi, a u skladu s odredbama čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP, tuženik- protutužitelj je u ovom postupku bio dužan dokazati da su kumulativno ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu, propisane odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Nar. Nov. broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje ZOO), dakle štetnu radnju štetnika, štetu, uzročnu vezu i protupravnost, što isti niti jednim predloženim dokazom nije učinio, slijedom čega je u skladu s odredbom čl. 221.a ZPP, protutužbeni zahtjev i u tom dijelu odbijen kao neosnovan.

14. Slijedom svega navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, te temeljem navedenih odredbi ZV, Uredbe o održavanju zgrade i ZOO, valjalo je odlučiti kao u izreci ove Presude.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23), slijedom čega je tužitelju-protutuženiku kao stranci koja samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva nije uspjela u ovom postupku, priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to trošak sastava prijedloga za privremenu mjeru (u predmetu Ovr-3331/2012) – 100 bodova, trošak sastava tužbe – 100 bodova, trošak sastava obrazloženih podnesaka od 7.11.2016., 17.1.2018., 30.3.2017. – svaki po 100 bodova, trošak sastava neobrazloženih podnesaka od 13.2.2013. i 13.12.2018. – svaki po 25 bodova, trošak zastupanja na ročištima dana 6.12.2012. (u predmetu Ovr-3331/2012), 9.11.2016., 18.11.2016., 27.10.2020., 13.3.2025., 10.7.2025. – svaki po 100 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR, ukupno iznosi 2.981,18 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ove Presude.

Zadar, 28. kolovoza 2025.

S u t k i nj a

Iva Abfal

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju-protutuženiku po punomoćnici,

2. Tuženiku-protutužitelju, osobno.