REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8951/2023-14

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Saši Bušić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja BČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Anji Lubin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tvrtku Dobriniću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. lipnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 28. kolovoza 2025. godine

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se tužitelj s tužbenom zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnim ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 18.07.2021. sklopljen između tužitelja i tuženoga, ovjeren kod javne bilježnice ŽČ iz [adresa], broj ovjere: OV-3555/2022.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove postupka uvećane za stopu zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od dana 28. kolovoza 2025. pa sve do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za svako polugodište kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak iznos od 1.500,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 28. kolovoza 2025. pa sve do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za svako polugodište kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zajedno sa tuženikom osnovao trgovačko društvo In LiT d.o.o. iz Zagreba, Ulica Ljudevita Posavskog 11, OIB: 90717340930 te su obje stranke u postupku uplatile 1.327,23 EUR/10.000,00 kuna temeljnog kapitala za koji je svaka stranka imala jedan poslovni udio nominalnog iznosa 1.327,23 EUR/10.000,00 kuna. Trgovački sud u Zagrebu proveo je upis dana 14.06.2021. godine pod posl. br. Tt-21/26057-8. Tužitelj i tuženi dali su izjave direktora o prihvaćanju postavljenja dana 09.06.2021. godine Nakon godinu dana tužitelj i tuženi su dana 18.07.2022. godine sklopili ugovor o prijenosu poslovnog udjela (dalje u tekstu: ugovor) kojim tuženi prenosi 1 (jedan) poslovni udjel nominalnog iznosa 1.327,23 EUR/10.000,00 kuna koji čini 50% (pedeset posto) temeljnog kapitala trgovačkog društva In LiT d.o.o. iz Zagreba, Ulica Ljudevita Posavskog 11, OIB: 90717340930. Člankom 3. ugovora određena je naknada za prijenos u iznosu od 6.243,71 EUR/47.043,20 kuna. Tužitelj ističe kako je bio dogovoren iznos od 5.308,91 EUR/40.000,00 kuna, međutim postupajući u dobroj vjeri pri potpisivanju ugovora, tužitelj nije primijetio niti pročitao da je tuženi samoinicijativno izmijenio ugovor na način da je odredio visinu naknade u iznosu od 6.243,71 EUR/47.043,20 kuna. Tužitelj nije znao što potpisuje niti koja je prava vrijednost poslovnog udjela čime je tuženi počinio prijevaru prema tužitelju kažnjivu po čl. 236., st. 1. Kaznenog zakona ((Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., dalje u tekstu: KZ) kojim je propisano: „Tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.“ Na dan potpisa ugovora tužitelj je dobio poziv tuženika te mu je isti ispred ulaza javnog bilježnika rekao: „Ja želim izaći van iz firme, potpiši ugovor ili će biti problema.“ odnosno tuženi mu je prijetio čime je počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139., st. 1. KZ-a koji propisuje: „Tko drugome ozbiljno prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.“ Članak 279. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje u tekstu: ZOO) propisuje: „(1) Ako je ugovorna strana ili netko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor, druga strana može zahtijevati da se ugovor poništi. (2) Strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane ili treće osobe. (3) Ugovor sklopljen uporabom sile prema ugovornoj strani ništetan je.“ Člankom 4. ugovora o prijenosu poslovnog udjela propisano je: „Prenositelj se obvezuje u roku od najviše 3 dana od dana izvršenja obveze Stjecatelja navedene u čl. 3.1. odnosno nakon izvršenja uplate naknade za prijenos poslovnog udjela, posebnom izjavom ovlastiti Stjecatelja da na temelju ovog Ugovora, a bez ikakvih njegovih daljnjih odobrenja i suglasnosti navedenu promjenu prijavi u sudski registar nadležnog Trgovačkog suda te podnese prijavu za upis preuzetog poslovnog udjela u knjigu poslovnih udjela Društva tako da iz te knjige bude vidljivo da: Stjecatelj imatelj dva poslovna udjela i to jednog poslovnog udjela u nominalnom iznosu od 10.000,00 kn (deset tisuća kuna) u novcu, koji se u knjizi poslovnih udjela vodi pod rednim brojem 1., te jednog poslovnog udjela u nominalnom iznosu od 10.000,00 kn (deset tisuća kuna) u novcu, koji se u knjizi poslovnih udjela vodi pod rednim brojem 2.“ Nakon isplate naknade u iznosu od 6.243,71 EUR/47.043,20 kuna tuženi je dao izjavu iz čl. 4. ugovora o prijenosu poslovnog udjela dana 06.12.2022. godine temeljem koje je Trgovački sud u Zagrebu izvršio prijenos poslovnog udjela na tužitelja te je o istom donio rješenje dana 22.12.2022. godine i prilog rješenju 23.12.2022. godine, oboje pod posl. br. Tt- 22/55389-2. Tužitelj ističe kako nije pravnik niti ekonomist te ne raspolaže bilo pravnim i/ili ekonomskim znanjem. Trgovačko društvo In LiT d.o.o. osnovano je u lipnju 2021. godine, a ugovor o prijenosu poslovnog udjela sklopljen je u srpnju 2022. godine. Nije stvarno ni tržišno realno da je vrijednost jednog poslovnog udjela nominalnog iznosa 1.327,23 EUR/10.000,00 kuna u tom periodu porasla 470% za trgovačko društvo čiji temeljni kapital iznosi 2.654,46 eura/20.000,00 kuna te je isto tek krenulo poslovati u vrijeme korone i teških gospodarstvenih prilika. U rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž 5339/06 od 22.05.2007. tržišna vrijednost poslovnog udjela definirana je: „Temeljno pravilo koje postoji u svezi s naknadom je pravilo o isplati članu tržišne vrijednosti njegovog poslovnog udjela. To je ona vrijednost koja uključuje stvarnu vrijednost udjela i vrijednost koja proizlazi iz očekivanja budućeg udjela u dobitku društva. Kod toga, pod stvarnom vrijednošću treba razumjeti onu vrijednost koja bi pripala članu društva ako bi društvo bilo likvidirano u trenutku isplate te naknade. Stvarna vrijednost društva je razlika između zbroja aktive i pričuva i obveza društva, a stvarna vrijednost udjela je odgovarajući dio te razlike izračunan prema omjeru temeljnog uloga istupajućeg člana i temeljnog kapitala društva.“ Pri određivanju vrijednosti poslovnog udjela nije provedeno nikakvo financijsko vještačenje i/ili ekonomska analiza poslovanja trgovačkog društva In LiT d.o.o. temeljem kojeg bi se mogla odrediti vrijednost poslovnog udjela, a sve iz razloga kao što je ranije navedeno jer je tuženi doslovno prisilio tužitelja na kupnju poslovnog udjela. Trgovačko društvo In LiT d.o.o. završilo je 2021. godinu sa gubitkom od 262,92 EUR/1.981,00 kuna, a što je vidljivo iz bilance za poduzetnike za 2021. godinu te računa dobiti gubitka za 2021. godinu. U vremenskom razdoblju između 01.01.2022. i 18.07.2022. godine (dan zaključenja ugovora o prijenosu poslovnog udjela) trgovačko društvo In LiT d.o.o. imalo je gubitak od 13.273,08 EUR/100.006,00 kuna. Stoga je nesporno da se radi o prekomjernom oštećenju pri određivanju naknade za prijenos poslovnog udjela, a koja činjenica ujedno dokazuje i da je tužitelj bio prisiljen potpisati navedeni ugovor. Životno je nelogično da bi netko tko je svjestan nelikvidnosti trgovačkog društva u kojem je između ostalog i suosnivač iz čista mira pristao platiti 460% veću vrijednost od stvarne tržične vrijednosti. Na okolnost utvrđenja stvarne i tržišne vrijednosti prenijetog poslovnog udjela tužitelj predlaže financijsko-knjigovodstveno vještačenje ovlaštenog revizora, a kako je to propisano odredbama Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine br. 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11., 111/12., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., dalje u tekstu: ZTD). Iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu vidljivo je da je trgovačko društvo KARTIK d.o.o. sa sjedištem na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] osnovano 30.08.2002. godine od strane tuženog te da je tuženi i danas direktor i jedini član društva. U travnju 2022. godine (dakle dok je tuženi bio direktor trgovačkog društva In LiT d.o.o.) tužitelj i tuženi kupili su građevinski materijal i to: Finalterm Basic 25 kg, Premium Glet 25 kg, Kemopol plus 15 litara (dalje u tekstu: građevinski materijal) pri čemu su se usmeno dogovorili da račun plati tuženi putem trgovačkog društva Kartik d.o.o., a da račun za građevinski materijal prefakturira na In LiT d.o.o. Tržišna cijena navedenog građevinskog materijala u to vrijeme bila je otprilike 24 tisuće kuna. Tuženi je putem trgovačkog društva Kartik d.o.o. platio građevinski materijal otprilike 27 tisuća kuna, a na In LiT d.o.o. prefakturirao iznos od 4.178,54 EUR/31.483,20 kuna. Tužitelj ističe kako je u gotovini dao tuženom otprilike 30 tisuća kuna radi toga da ih tuženi položi na bankovni račun In LiT d.o.o. - a, međutim prema saznanju tužitelja, tuženi navedenu radnju nikada nije poduzeo. Isto tako tužitelj nije znao za isti račun na iznos od 5.293,41 EUR/39.883,20 kuna odnosno tuženi je vlastitom voljom i bez znanja tužitelja prvotni račun na iznos od 4.178,54 EUR/31.483,20 kuna povisio na iznos od 5.293,41 EUR/39.883,20 kuna. Tužitelj nije nikada potpisao niti vidio račun br. 36/1/1 na iznos od 4.178,54 EUR/31.483,20 kuna kao ni isti račun na iznos od 5.293,41 EUR/39.883,20 kuna. Za iste je saznao tek nakon što je u potpunosti preuzeo trgovačko društvo In LiT d.o.o. od knjigovođe gđe. NČ. Ako se usporede potpisi na računima br. 36/1/1 pod „Direktor: FČ“, „Fakturirao:“, „Likvidator i operater“ je jedan potpis, a pod „Primio: ime i prezime-OIB“ je drugi potpis. Ovaj drugi potpis bi trebao predstavljati potpis tužitelja. Međutim, kako je prethodno istaknuto, tužitelj nikada nije potpisao niti vidio naveden račune stoga je očito riječ o krivotvorenju potpisa tužitelja. Na tu okolnost tužitelj predlaže vještačenje potpisa. Budući je tuženi opteretio trgovačko društvo In LiT d.o.o, a da tužitelj nije ni znao za navedeno postupanje tuženoga te krivotvorio potpis tužitelja, razvidno je da tuženi prijevarno postupio pri čemu je ostvario biće kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju, opisano u čl. 247., st. 1. KZ-a i kazneno djelo krivotvorenje službene ili poslovne isprave, opisano u čl. 279., st. 1. KZ-a. Radi počinjenja navedenih kaznenih djela tužitelj je podnio kaznenu prijavu protiv tuženoga Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu. Slijedom navedenog, a posebice obzirom na to da je tuženi prijetio tužitelju, krivotvorio potpis tužitelja na računu br. 36/1/1 i prijevarno postupanje tuženoga, tužitelj predlaže da naslovni Sud donese presudu kojom će utvrditi ništetnim ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 18.07.2021. sklopljen između tužitelja i tuženoga, ovjeren kod javne bilježnice ŽČ iz [adresa], broj ovjere: OV- 3555/2022 te naložiti se tuženiku isplatiti tužitelju troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva . Ne osporava se tvrdnja da su tužitelj i tuženik zaključili ugovor o prijenosu/prodaji poslovnog udjela trgovačkog društva In Lit d.o.o. uz plaćanje naknade za isti. Iznos za koji je poslovni udio ustupljen , odnosno cijena istog je određena suglasnošću volja ugovornih strana (prihvatom ponude) i ista nema nikakve veze s knjigovodstvenom ili bilo kakvom drugom vrijednošću, pa je provođenje vještačenja na tu okolnost potpuno promašeno. Osim toga sudska praksa koja je priložena , nema nikakve veze ovom pravnom situacijom , jer se ona odnosi na „istupanje“ člana društva i zahtjev tog člana za isplatom prema ostalim članovima društva koja uključuje i ostvarenu dobit . U navedenom sporu se nije radilo o ugovoru koji se prodaje poslovni udio . Isto tako se ukazuje da nikakva vrijednost poslovnog udjela u slučaju prodaje poslovnog udjela ne može biti predmet vještačenja , jer je izričito propisano da kod trgovačkih ugovora nije moguće pobijanje istih zbog nesrazmjera činidbi . Tužitelj je obnašao odgovornu funkciju , odnosno bio zakonski zastupnik i direktor trgovačkog društva In Lit d.o.o. od njegovog osnivanja , stoga tvrdnje da isti nije imao saznanja o poslovanju društva jer „nije pravnik niti ekonomist“ i „nije primijetio“ u ugovoru , te „nije pročitao“ ugovor o prijenosu poslovnog udjela , ne treba dodatno komentirati. Isto tako , potpuno je nejasna tvrdnja kao argument da tužitelj nije ni ekonomist niti pravnik, jer primjerice niti tuženik nije niti ekonomist niti pravnik. Nadalje , ugovorom o prijenosu udjela u čl. 3.1. jasno je određeno na koji se način može ispuniti tražbina , cit „plaćanje naknade za navedeni prijenos u iznosu od 47.043,20 HRK koji iznos se Stjecatelj obvezuje uplatiti Prenositelju na račun IBAN; [broj bankovnog računa], otvoren kod Raiffeisen Bank u roku do najkasnije dana 18.08.2022. godine“ Iz dokaza dostavljenih uz tužbu ne proizlazi da bi plaćanje iznosa 47.043,20 HRK 6.243,71 € bilo izvršeno na navedeni račun , a isto je moglo biti izvršeno samo uplatom na račun i nikakav drugi oblik nije dogovoren ili izvršen, niti bi tuženik na njega pristao. Dakle tuženik u potpunosti osporava tvrdnju tužitelja o plaćanju bilo kakvog iznosa po osnovi ovog ugovora. Naime tuženik ističe da je samo djelomično naplaćeno 233,51 € na ime troškova prisilne naplate (ovršnog postupka , naknade za postupak prisilne naplate kod FINA-e) od ukupno 490,40 €, dok u preostalom dijelu nije naplaćeno ništa, i sve to u ovosudnom predmetu Ovr— 876/2023 koji se vodi radi prisilne naplate iznosa koji tužitelj po predmetnom ugovoru duguje tuženiku. Točno je da je tuženik izvršio upis prijenosa poslovnih udjela u sudskom registru na ime tužitelja (06/12/2022), iako mu nije izvršeno plaćanje ugovorom utvrđene naknade. Naime, čl. 3.4. Ugovora je određeno da potpisom ugovora prestaju sva prava i obveze tuženika kao direktora te će tužitelj donijeti odluku kojom će se izvršiti upis te promjene u sudskom registru. Kako tužitelj navedeno nije htio učiniti niti je protekom gotovo 6 mjeseci od potpisa ugovora to učinio, a u sudskom registru se tuženik i dalje vodio kao direktor i odgovorna osoba , pri čemu nikakvih ovlasti niti kontrole na trgovačkim društvom nije imao , tuženik je odlučio sam dati dopuštenje za promjenu u sudskom registru upisom udjela na ime tužitelja kako više niti formalno prema trećim osobama ne bi imao odgovornost kao direktor, i to sve unatoč činjenici da ugovoreno plaćanje nije izvršeno , a sve kako ne bi snosio kaznenu ili građansku odgovornost za posljedice mogućih nezakonitih postupaka ili propusta tužitelja. Obzirom na iznesenu kompilaciju tvrdnji tužitelja o počinjenoj od prijevari, pa prijetnji i prisili, tuženik ističe da sve iznesene tvrdnje isključuju jedna drugu kao i da takvih radnji od strane tuženika nije bilo. Jedini počinitelj kaznenog djela prijevare jest tužitelj , jer je doveo tuženika u zabludu da će mu biti plaćena ugovorena naknada za poslovni udio iako nikada nije imao namjeru to plaćanje izvršiti, a znakovito je da je tužitelju predmetni ugovor postao sporan tek kada je pokrenut postupak prisilne naplate njegovih dugovanja prema tuženiku. Točku V. tužbe, tuženik nema namjeru komentirati jer nema nikakve veze s tužbenim zahtjevom. Ukoliko sud nastavi s postupkom predlaže se službenim putem odrediti pribavu bankovnog izvoda o svim prometima po računu trgovačkog društva In Lit d.o.o. OIB: 90717340930 kod Erste bank d.d., a posebno kako bi se utvrdile izvršene isplate s računa, osnov tih isplata te način na koji su vršene. Predlaže se tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška tuženiku s zateznim kamatama od presuđenja.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Društveni ugovor društva s ograničenom odgovornošću ( list 7-8 spisa), Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Tt-21/26057-8 od 14.6.2021. ( list 10-11 spisa), Izjavu direktora BČ ( list 12-13 spisa), izjavu direktora FČ ( list 14-15 spisa), Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 18.7.2022. ( list 16-19 spisa), Izjava suglasnosti za prijenos poslovnog dijela od 6.12.2022. ( list 21 spisa), Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Tt-22/55389-2 od 22.12.2022. ( list 22-23 spisa), financijski izvještaj za 2021. godinu društva In-Lit d.o.o. ( list 31-33 spisa), bilancu ( list 34-36 spisa), račune dobiti i gubitka ( list 37-39 spisa), izvadak iz sudskog registra za tvrtku Kartik d.o.o. ( list 40-43 spisa), račun-otpremnica br. 36/1/1 od 4.4.2022. ( list 44-45 spisa), kaznenu prijavu ( list 46-51 spisa), izjavu tužitelja i tuženika, svjedokinje NČ i ŽČ, zapisnici sa ročišta te ostali priležeći podnesci.

4. Nesporno je među strankama da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o prijenosu i prodaji poslovnog udjela trgovačkog društva In-Lit d.o.o. uz plaćanje naknade za isti. Sporno je da li je tuženik prijetio tužitelju, krivotvorio potpis tužitelja na računu br. 36/1/1 i prijevarno postupio prema tužitelju, sporno je da li je radi navedenog ništetan Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 18.7.2022.

5. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je istina da je potpisao sa tuženikom ugovor o prijenosu poslovnog udjela koji je ovjeren, inače prije potpisa je letimični pročitao navedeni ugovor. Iznos koji je bio naveden u ugovoru o prijenosu poslovnog udjela je pročitao. Navodi da se nije konzultirao sa odvjetnikom iz razloga jer je tuženik zaprijetio da mora potpisati ugovor jer da nema drugu opciju jer je tuženik vodio u firmi dio koji se odnosi na računski dio, a on je vodio operativni dio. Navodi da je iznos od 30.000,00 kuna dao prije potpisivanja ugovora o prijenosu poslovnog udjela, taj iznos se odnosio na novac koji je bio namijenjen za plaćanje računa prema drugoj firmi. Navodi da je drugi put dao 4.000,00 eura tuženiku koji se odnosio za rješavanje poslovnog udjela po dogovoru, misli da je to bio 11. mjesec 2022. Navodi da nije tražio potvrdu iz razloga jer je nakon toga tuženik upisao njega kao vlasnika firme, a imao je povjerenje određeno prema tuženiku. Navodi da mu nije točno bilo objašnjeno visina iznosa prijenosa poslovnog udjela, a koji bi se trebao odnositi na plaćanje računa, profit posla i temeljni kapital. Navodi da je iznos od 30.000,00 kuna trebalo biti isplaćeno firmi [obrt] za plaćanje materijala koji su naručili za posao materijal je bio 24.000,00 kuna, a račun je bio izdan na 27.000,00 kuna i to sa firme [obrt] na firmu In-lit d.o.o. Navodi da je imao obrt u trenutku kada se registrirala firma In-lit d.o.o. Nekada se konzultirao sa svojim punomoćnikom u odnosu na registraciju, a i određene poslove što se odnose za firmu. Navodi da je punomoćnik član njegove obitelji, sestra. Navodi da je u odnosu na In-lit d.o.o. nakon zaključenja ugovora o prijenosu poslovnog udjela pokrenuo ovršne postupke protiv firme iz Splita Elaboratus na iznos 150.000,00 kuna, druga firma je bila koncept Minček na iznos 22.500,00 eura, suvlasnici zgrade [adresa] na iznos 6.500,00 - 7.000,00 eura. Navodi da se nije konzultirao sa sestrom u odnosu kada je potpisao ugovor o prijenosu poslovnog udjela. Navodi da je tuženik bio upoznat da je on naslijedio obrt jer i određene poslove su radili preko obrta za firmu [obrt] i In-lit. Prije nego što su registrirali firmu radio je za [obrt] i znao je mjesečno zaraditi od 3.000,00-10.000,00 kuna. Navodi da kada su bili kod javnog bilježnika, ne može se sjetiti da li je bio javni bilježnik ili prisjednik ali zna da im nije objašnjavao dijelove ugovora.

7. Iz iskaza tuženika proizlazi da ugovor o prijenosu poslovnog udjela mislim da je dao na uvid preko e-maila 2 tjedna prije ili mu je dao osobno i nakon 2 tjedna tužitelj nije imao prigovor na navedeni ugovor o prijenosu poslovnog udjela. Obrazložio mu je zašto je iznos prijenosa poslovnog udjela, a kako je navedeno u ugovoru koji se odnosio na temeljni kapital i račun koji je ispostavljen, a nije bio plaćen odnosno In-lit je trebao platiti [obrt], a što je njegovo poduzeće. Nije točno da mu je prijetio i nagovarao ga da potpiše navedeni ugovor, sjeća se da je dogovor bio, a kako je navedeno u ugovoru da isplati iznos do 18.8.2022., a što on nije učinio stoga je i morao pokrenuti ovrhu, ali tek u 3. mjesecu 2023. Navodi da je morao upisati tužitelja kao vlasnika firme jer mu je odvjetnik rekao da ne bi bilo zakonski čisto ako on i dalje budem upisan kao vlasnik firme. Navodi da je htio prodati poslovni udjela iz razloga jer je tužitelj imao karticu firme te je često dizao novac te se pravdao da diže navedeni novac radi kupnje građevinskog materijala, a to je isto mogao napraviti plaćajući direktno karticom i bilo bi transparentno. Želi objasniti da je tužitelj dizao preko kartice novac, a mogao je preko kartice plaćati materijal. Navodi da je takve transakcije teško pratiti iz razloga jer nije znao na što se troši novac. Navodi da kada je i kupovao robu dobivao je gotovinski račun i njemu kao partneru je bilo teško pratiti, a pogotovo radi upisa u knjigovodstvenu knjigu. Navodi da prema računima koji su dostavljeni za materijal, taj materijal nije se dostavljao odnosno nije znao što se događa između financijskog djela i izvršenog građevinskog posla jer je postojala velika razlika i financijski je bio veliki ulog, a toliko nije bilo uloženo u gradilište. Navodi da se ne može sjetiti točno kada je saznao da tužitelj ima građevinski obrt ali je sigurno da je saznao prije nego što su sačinili i potpisali ugovor o prijenosu poslovnog udjela. Navodi da kada je saznao da tužitelj ima građevinski obrt onda mu je tek bilo jasno da određeni građevinski materijal odlazi za njegov obrt. Navodi da je stupio u kontakt s tužiteljem negdje prije Nove godine i tražio ga je da plati navedeni iznos i rekao je da će platiti samo što nije. Prije toga što je stupio u kontakt zvao ga je više puta i nije mu se javio na telefon. Navodi da je kod javnog bilježnika potpisan solemniziran ugovor i svaki članak im je javni bilježnik obrazložio i govorio kakve mogu biti posljedice. Navodi da je firma 2021. i 2022. dobro poslovala, imali su jedan dobar posao sa ljekarnama i to je bio iznos od 150.000,00-160.000,00 kuna, a koji je bio naplaćen preko žiroračuna računa firme In- lit. Navodi da je bilo još poslova manjih ali se ne može točno sjetiti, vjerojatno je bilo 3-4 manjih poslova, a svaki je bio u iznosu od 8.000,00-15.000,00 kuna i ti su poslovi bili naplaćeni i plaćeni preko transakcijskog računa firme. Navodi da je bio dogovor da firma [obrt] kupuje građevinski materijal a preko kompenzacije druge firme i bio je dogovor da se navedeni materijal fakturira In-litu i da se kasnije plate računi, to je sve učinjeno radi toga da na računu In-lita budu određena novčana sredstva. Navodi da je iznos građevinskog materijala preko kompenzacije bio negdje od 27.000,00- 30.000,00 kuna. Navodi da je izdao za taj građevinski materijal jednu fakturu, a pošto nije dugo firma In-lit platila navedenu fakturu u dogovoru sa tužiteljem napravio je ispravak iste fakture i povećao za određeni iznos. Nakon uvida u račun (list 44 spisa) spisa tuženik izjavljuje "da to je moj potpis". Na pitanje pun. tužitelja da li je tužitelj preko vlastitog obrta isplaćivao gotovinu i tuženom za odrađene poslove kao nagradu isplaćivao gotovinu, tužitelj iskazuje ne. Navodi da nije rekao predstavniku suvlasnika stanara da nema In-lit nikakvih potraživanja nakon odrađenog posla. Navedene ovrhe koje je tužitelj pokrenuo, započeti poslovi su bili dok je on imao udio u firmi. Navodi da račun koji je izdan,a u koji je izvršio uvid nije nikada plaćen. Navodi da je tu i tamo došao tužitelj odraditi za firmu [obrt], prije nego što su registrirali firmu. Navodi da firma [obrt] je uvijek plaćala na račun obrta, a koji je u to vrijeme vodio tata od tužitelja.

8. Iz iskaza svjedokinje NČ proizlazi da je točno da je ona radila kao knjigovođa za trgovačko društvo In-lit d.o.o. Što se tiče fakturiranog računa broj 36/1/1 ne sjeća se na što se odnosi taj račun i ne zna koji je bio fakturirani iznos morala bi vidjeti dokumentaciju i što je sve uknjiženo. Nakon uvida u račune (list 44- 45 spisa) što se tiče kad dođu dva računa za isti broj to znači da je došao i ispravak računa. Navedene račune joj je donio tuženik. U vremenskom periodu od 2021. - 2022. račune je donosio tuženik. Navodi da u tom periodu tužitelj nije nikakav račun dostavio ili donio njoj. Navodi da je svaki mjesec tuženik dostavljao mjesečne račune, znalo je samo faliti ulaznih računa koji su se pretežno odnosili na plaćanje benzina za vozilo.

9. Iz iskaza svjedokinje ŽČ proizlazi da je točno da je ona solemnizirala kao privatnu ispravu ugovor o prijenosu poslovnog udjela. Navodi da se ne može točno sjetiti jer je to bilo 2022. ali inače uvijek rade na taj način da se strankama pročita ugovor, protumači i ako ima nekih nesuglasica onda se ne može provesti. Navodi da su stranke donijele taj ugovor, a oni su to sastavili kao javnobilježnički akt.

10. Iz iskaza svjedokinje NČ sud je utvrdio da je radila ustvari kao knjigovođa za trgovačko društvo In-Lit d.o.o. i da je u periodu od 2021. i 2022. račune donosio tuženik te joj tužitelj u tom periodu nije donio niti jedan račun. Sud je zaključio iz navedenog iskaza da navedeni svjedok nije rekao da joj je tuženik prijetio tužitelju a niti da je bila prijevara ili prisila u odnosu na zaključeni Ugovor o prijenosu poslovnog udjela.

11. Iz iskaza svjedokinje ŽČ sud je utvrdio da je ona kao prisjednik kod javnog bilježnika ŽČ solemnizirala Ugovor o prijenosu poslovnog udjela. Stranke su donijele navedeni ugovor i sastavila je kao javnobilježnički akt. Iz navedenog iskaza sud je utvrdio da tuženik prilikom solemniziranja ugovora nije prijetio tužitelju niti prisilio tužitelja. Iskazima svjedoka i uvidom priležeću dokumentaciju sud nije utvrdio da je tuženik prijetio tužitelju a niti da je bila prijevara a niti prisila u odnosu na zaključenje ugovora o prijenosu poslovnog udjela a koji je solemniziran kod javnog bilježnika.

12. Prema čl. 3.1. Ugovora o prijenosu određuje na koji se način može ispuniti tražbina u iznosu 47.043,20 kn a koji iznos stjecatelj se obvezuje platiti prenositelju na račun otvoren kod Raiffeisenbank u roku do najkasnije dana 18.8.2022.g. Iz dostavljenih dokaza sud nije utvrdio da bi se izvršilo plaćanje iznosa od 47.043,20 kn i to na račun koji je naveden u Ugovoru o prijenosu udjela. Čl. 4. navedenog Ugovora propisano je da se prenositelj obvezuje u roku od najviše 3 dana od dana izvršenja obveze stjecatelja navedene u čl. 3.1. odnosno nakon izvršenja uplate naknade za prijenos udjela odnosno izjavom oglasiti stjecatelja da na temelju ovog ugovora a bez ikakvih njegovih daljnjih odobrenja i suglasnosti navedenu promjenu prijavi u sudski registar nadležnog Trgovačkog suda te podnese prijavu za upis preuzetog poslovnog udjela u knjigu poslovnih društva tako da iz te knjige bude vidljivo da stjecatelj imatelj dva poslovna udjela i to jednog poslovnog udjela u nominalnom iznosu od 10.000,00 kn u novcu, koji se u knjizi poslovnih udjela vodi pod rednim brojem 1, te jednog poslovnog udjela u nominalnom iznosu od 10.000,00 kn. Nesporno je da je tuženik izvršio upis prijenosa poslovnih udjela u sudskom registru na ime tužitelja.

13. Prema odredbi čl. 279. ZOO-a, ako je ugovorna strana ili neko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao neopravdani strah kod druge strane tako da je ona sklopila ugovor, druga strana može zahtijevati da se ugovor poništi. Strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane ili treće osobe. Ugovor sklopljen uporabom sile prema ugovornoj strani ništetan je. Provedenim dokazima sud nije utvrdio da je navedeni ugovor ništetan a prema odredbi čl. 279. ZOO-a, jer tužitelj nije dokazao provedenim dokazima da je tuženik nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod tužitelja tako da je tužitelj zbog toga sklopio ugovor, tužitelju bio ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane te ugovor nije sklopljen uporabom sile a prema tužitelju stoga je valjalo odbiti tužitelja da se utvrđuje ništetnim ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 18.7.2022. sklopljen između tužitelja i tuženika, ovjeren kod javne bilježnice ŽČ, br. OV-3555/2022.

14. Sud je odbio tužitelja sa prijedlogom za vještačenje potpisa tužitelja na okolnost krivotvorenja na računu br. 36/1/1, jer se ne odnosi na razloge ništetnosti prema čl. 279. ZOO-a.

15. Sud je odbio tužitelja za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja iz razloga jer je poslovni udio odnosno cijena istog određena suglasnošću volja ugovornih strana.

16. Sud je dosudio tuženiku parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a iznos od 1.500,00 eur, a koji se sastoji od: odgovor na tužbu - 100 bodova, podnesak 21.3.2023. - 100 bodova, ročište 9.3.2024. - 100 bodova, ročište 11.9.2024. - 100 bodova, ročište 7.2.2025. - 100 bodova, ročište 3.6.2025. - 100 bodova, a što ukupno iznosi 1.200,00 eur za rad odvjetnika prema OT, PDV 300,00 eur.

U Zagrebu, 28. kolovoza 2025.

Sudac:

Saša Bušić

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude strankama je dopuštena žalba u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika