REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1576/2021-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja DK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB:94472454976, Zagreb, Listopadska 22, zastupanog po punomoćniku Branimiru Periću, odvjetniku u OD Grgić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane dana 25. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 28. kolovoza 2025. godine

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari učinjena podneskom od 15. prosinca 2022.

II. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 265,45 eura.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.045,19 eura sa zateznim kamatama tekućima od 10. listopada 2018. i to do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu iznosa od 1.045,19 eura sa zateznim kamatama tekućima od 10. listopada 2018. do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.398,16 eura sa zateznim kamatama tekućima od 28. kolovoza 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 1.283,08 eura, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica u tužbi navodi da se 09. srpnja 2018. dogodila prometna nezgoda u Zagrebu,na parkiralištu Lesnine na Slavonskoj aveniji kčbr. [katastarska čestica], koju je skrivio D E, upravljajući vozilom registarskih oznake [registarska oznaka] te je pritom udario u vozilo registarskih oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala tužiteljica. Tužiteljica se u mirnom postupku obratila tuženiku u cilju mirnog rješenja spora, obzirom je vozilo kojim je tužitelju nanesena šteta u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police]. Tuženik je u mirnom postupku isplatio iznos od 5.000,00 kn, a koji ne predstavlja pravičnu naknadu štete te je tužiteljica primorana pokrenuti parnični postupak. Slijedom navedenog, tužiteljica potražuje od tuženika naknadu slijedeće štete: za tuđu pomoć i njegu (60 h x 25kn) 1.500,00 kn, zbog povrede prava osobnosti: za pretrpljene fizičke boli 6.075,00 kn, za pretrpljeni strah 5.025,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životne i radne aktivnosti 2.250,00 kn, za naruženost 3.750,00 kn, ukupno 18.600,00 kn. Ukupno za naknadu imovinske i neimovinske štete iznos od 18.600,00 kn/2.468,64 eura što umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 5.000,00 kn/663,61 eura iznosi 13.600,00 kn/1.805,03 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na zatraženi iznos od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od dana 03. listopada 2018. pa do isplate, a sve sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020., na sjednici Građanskog odjela, kojom je zauzeto pravno shvaćanje da se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete te su isti povećani za 50%, a isto se primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost osiguranika tuženika. Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, preko nesporno isplaćenog iznosa od 5.000,00 kuna. Smatra da tužiteljica nije koristila sigurnosni pojas te predlaže osloboditi tuženika odgovornosti naknade one štete (u opsegu i visini) za koju je tužiteljica sama odgovorna, jer nije postupila u skladu s čl. 163 st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Osporava zatraženi tijek kamata. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev preko primjerenog iznosa uz naknadu parničnog troška.

3. Tužiteljica je podneskom od 15. prosinca 2022. preinačila tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva, tako da sada na ime neimovinske i imovinske štete potražuje iznos od 3.019,44 eura, umanjeno za nespornu isplatu od 663,61 eura, tako da konačno potražuje iznos od 2.355,83 eura sa zateznim kamatama tekućima od 10. listopada 2018. do isplate te je dopuštena preinaka tužbe, tj. daljnje raspravljanje po tako postavljenom tužbenom zahtjevu, jer je učinjeno nakon provedenog vještačenja, dakle, tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, dok je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno čl. 190. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje:ZPP).

4. Tužiteljica je na ročištu od 25. lipnja 2025. smanjila tužbeni zahtjev na ime neimovinske koji se odnosi na naruženje u iznosu od 265,45 eura, čemu se tuženik nije protivio sukladno čl. 193. ZPP-a, pa je odlučeno kao u izreci rješenja.

5. Tužiteljica sada potražuje iznos od 2.753,99 eura, umanjeno za nespornu isplatu od 663,61 eura, tako da konačno potražuje iznos od 2.090,45 eura sa zateznim kamatama od 10. listopada 2018. do isplate.

6. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom medicinske dokumentacije po medicinskim vještacima, pribavljen je spis MUP-a radi prometnog vještačenja, medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku Žarku Rašiću, kombiniranim prometno sudsko medicinskim vještačenjem po vještacima Berislavu Šimunović i Petru Škaviću.

7. Ostali dokazi nisu izvedeni, jer je činjenično stanje potpuno utvrđeno.

8. Na temelju ocjene dokaza te rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 09. srpnja 2018.

10. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija, odgovornost osiguranika tuženika. Nesporno je tuženik isplatio tužiteljici prije podnošenja tužbe iznos od 663,61 eura.

11. U nastavku postupka stranke su učinile nespornim da su tuđu pomoć i njegu pružali ukućani te je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tužiteljice.

12. Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa te da li je tužiteljica bila vezana sigurnosnim pojasom što bi doprinijelo nastanku štete. Sporan je i tijek zateznih kamata te je istaknut prigovor zastare na preinaku.

13. Radi utvrđivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku Žarku Rašiću.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka Žarka Rašića proizlazi da je tužiteljica u navedenom štetnom događaju zadobila gnječno razderanu ranu tjemeno desno, istegnuće mišića vrata, natučenje lijevog ramena i iščašenje zgloba između lijeve ključne kosti i koštanog nastavka lijeve lopatice. Liječenje je završeno nakon, odnosno stanje se stabiliziralo 3 mjeseca nakon predmetnog

štetnog događaja. tj. oko 09.10.2018. Bolovi jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 2 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 8 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 45 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 8 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 15 dana.

U navedenom štetnom događaju tužiteljica je zadobila gnječno razderanu ranu tjemeno desno, istegnuće mišića vrata, natučenje lijevog ramena i iščašenje zgloba između lijeve ključne kosti i koštanog nastavka lijeve lopatice. Navedena ozljeda kralježnice i područja lijevog ramena dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 3%, koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralježnice te povremenim bolovima pri dužem radu u nefiziološkom položaju glave i tijela, te ograničenoj pokretljivosti lijevog ramena u terminalnim pokretima, te povremenim bolovima prilikom dužeg rada lijevom nedominantnom rukom u položaju iznad ramenog zgloba. Nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 20 dana po 2 sata dnevno, te još 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično. Nema vidljivog naruženja.

15. Radi utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja i vezivanja sigurnosnim pojasom u trenutku nezgode te nastalih ozljeda ukoliko tužiteljica nije bila vezana, proveden je dokaz kombiniranim prometno-sudsko medicinskim vještačenjem po vještacima Berislavu Šimunoviću i Petru Škaviću.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka Berislava Šimunovića proizlazi da je u ovom štetnom događaju vozilo tužiteljice prednjim desnim dijelom došlo u kontakt s prednjim lijevim bočnim dijelom vozila osiguranika tuženika. Mjesto sudara se nalazilo u zapadnoj prometnoj traci prilaznog kolnika parkirališta TC Lesnina, na sjecištu pravaca kretanja vozila, oko 1,5 m prije zaustavnog položaja vozila osiguranika tuženika. Analiza je pokazala da je osiguranik tuženika poduzeo radnju uključivanja s parkirališnog prostora na prilazni kolnik brzinom od oko 24,5 km/h, dolazeći tužiteljici s desne strane, oko 0,3 s prije sudara. U tom trenutku vozilo tužiteljice se nalazilo udaljeno oko 2,7 m od mjesta sudara, krećući se brzinom od oko 32,8 km/h. Ovom radnjom uključivanja na prilazni kolnik, vozilo osiguranika tuženika je presjeklo put kretanja vozilu tužiteljice. Na način kako je u ovoj prometnoj situaciji reagirala tužiteljica, skretanjem u lijevo na opasnost koja joj je dolazila s desne strane, reagirala bi i većina prosječnih vozača. Budući nije poznata prometna situacija u trenutku štetnog

događaja, odnosno činjenica da li su lijevo od osiguranika tuženika, na parkirališnom prostoru, između vozila tužiteljice i osiguranika tuženika bila parkirana vozila (i koliko), to nije moguće utvrditi trenutak kada su se vozači vozila mogli međusobno prvi puta ugledati, odnosno nije moguće utvrditi sve mogućnosti izbjegavanja predmetnog štetnog događaja od strane oba sudionika. Da se osiguranik tuženika prije uključivanja sa parkirališnog prostora na prilazni kolnik zaustavio i pogledao u lijevu stranu, vidio bi vozilo tužiteljice kako se kreće zapadnom prometnom trakom prilaznog kolnika. Pa da je tada ostao zaustavljen i propustio vozilo tužiteljice, do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Na raspoloživom putu od oko 2,7 m tužiteljica bi radnjom intenzivnog kočenja uspjela zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara i do ovog štetnog događaja ne bi došlo da se kretala brzinom manjom od 10,8 km/h. Na dijelu prilaznog kolnika na kojem je došlo do štetnog događaja, brzina kretanja vozilima je bila ograničena prometnim znakom na 20 km/h. Prilikom ovog sudara sva tijela u vozilu tužiteljice, pa tako i tijelo tužiteljice, su poletjela naprijed i desno, prema prednjem desnom vrhu vozila.

17. Iz nalaza i mišljenja vještaka Petra Škavića proizlazi da je radi zadobivenih ozljeda tužiteljici pružena liječnička pomoć te iz medicinske dokumentacije proizlazi da je u štetnom događaju zadobila sljedeće ozljede: rana razderotina tjemenog dijela glave, krvni podljev mekog oglavka visoko na konveksitetu čeono desno, istegnuće mišićja vratne kralješnice, natučenje s krvnim podljevom kože prednjeg/gornjeg dijela lijevog ramena te istegnućem/djelomičnim iščašenjem zgloba između lijeve ključne kosti i koštanog nastavka lijeve lopatice. Utvrđene, ozljede tužiteljice su objektivno medicinski utvrđene i opisane u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, te stoje u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je u štetnom događaju došlo do sudara prednjeg desnog dijela vozila tužiteljice i prednjeg lijevog bočnog dijela vozila osiguranika tuženika, pri čemu je vozilo tužiteljice u sudaru ostvarilo promjenu brzine od oko 15,7 km/h uslijed čega su sva tijela u vozilu tužiteljice, pa tako i tijelo tužiteljice poletjela naprijed i desno, prema prednjem desnom vrhu vozila. Tužiteljica je utvrđene ozljede u dinamici odigravanja predmetne prometne nesreće zadobila na način da je čeono- tjemenim dijelom glave i lijevim ramenom udarila u neke tupo tvrde prepreke unutar kabine vozila, ispred i desno od mjesta sjedenja. Ozljede odgovaraju onima koje u sličnim prometnim nesrećama viđamo nastale kod osoba koje nisu vezane sigurnosnim pojasom, budući da bi pri utvrđenoj dinamici odigravanja događaja sigurnosni pojas spriječio udarac glave i tijela tužiteljice u tupo tvrde prepreke unutar kabine vozila. Pri utvrđenoj dinamici odigravanja prometne nesreće, odnosno ostvarenoj promjeni brzine vozila tužiteljice od oko 15,7 km/h, moglo je, neovisno o vezivanju sigurnosnog pojasa, nastati istegnuće mišićja vratne kralješnice, budući da ono u pravilu nastaje naglim i silovitim trzajem glave u odnosu na vrat. Naime, iz sudskomedicinske literature i prakse proizlazi da u prometnim nesrećama s ostvarenim promjenama brzine od iznad 15 km/h trzajna ozljeda vrata može nastati u svih osoba, neovisno o ranijem stanju vratne kralješnice.

18. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio vještačenje stalnog sudskog vještaka Berislava Šimunovića i Petra Škavića, to stoga što smatra da su isti dani stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke i prometno-medicinske znanosti, sve na temelju uvida u priloženu dokumentaciju te na provedeno vještačenje nije bilo primjedbi stranaka.

19. U odnosu na vještačenje stalnog sudskog vještaka Žarka Rašića, sud ga je u cijelosti prihvatio to stoga što smatra da je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke i medicinske znanosti, sve na temelju uvida u priloženu dokumentaciju te pregleda tužiteljice, a tuženik je na zadnjem ročištu odustao od primjedbi na provedeno vještačenje.

20. Dakle, kombiniranim prometno-sudsko medicinskim vještačenjem utvrđeno je da su prilikom ovog sudara sva tijela u vozilu tužiteljice, pa tako i tijelo tužiteljice, poletjela naprijed i desno, prema prednjem desnom vrhu vozila. Ozljede odgovaraju onima koje u sličnim prometnim nesrećama viđamo nastale kod osoba koje nisu vezane sigurnosnim pojasom, budući da bi pri utvrđenoj dinamici odigravanja događaja sigurnosni pojas spriječio udarac glave i tijela tužiteljice u tupo tvrde prepreke unutar kabine vozila. Neovisno o vezivanju sigurnosnog pojasa, moglo je nastati istegnuće mišićja vratne kralješnice.

21. Dakle, utvrđeno je da tužiteljica nije bila vezana sigurnosnim pojasom u trenutku prometne nezgode, pa je tuženikov prigovor suodgovornosti tužiteljice od 50% za nastanak štete osnovan.

22. Kako je dakle nedvojbeno utvrđeno da tužiteljica u trenutku predmetne prometne nezgode nije bila vezana sigurnosnim pojasom, čime je postupila protivno odredbi čl. 163. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, dalje:ZSPC), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka predmetne prometne nezgode, a kojom je propisano da su vozač i putnici tijekom vožnje u motornom vozilu na sjedalima na kojima su ugrađeni sigurnosni pojasevi, dužni koristiti pojas na način koji je odredio proizvođač sigurnosnog pojasa, kao što je to u konkretnom slučaju tužiteljica bila vozač, što je u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom štete, jer tužiteljica ne bi zadobila ozlijede gnječno razderanu ranu tjemeno desno, natučenje lijevog ramena i iščašenje zgloba između lijeve ključne kosti i koštanog nastavka lijeve lopatice, da je koristila sigurnosni pojas, istovremeno imajući u vidu da je pretežni dio ozljeda nastupio upravo zbog nekorištenja pojasa, ocjena je ovoga suda da je tužiteljica u smislu odredbe čl. 1067. st. 3. i čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), doprinijela nastanku štete u omjeru najmanje od 50%, koliko prihvaća i tuženik.

23. Medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je tužiteljica u štetnom događaju trpjela bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno 2 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 8 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 45 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 8 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 15 dana. Ozljeda kralježnice i područja lijevog ramena dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 3%, koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralježnice te povremenim bolovima pri dužem radu u nefiziološkom položaju glave i tijela, te ograničenoj pokretljivosti lijevog ramena u terminalnim pokretima, te povremenim bolovima prilikom dužeg rada lijevom nedominantnom rukom u položaju iznad ramenog zgloba. Nakon predmetnog štetnog događaja tužiteljici je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 20 dana po 2 sata dnevno, te još 15 dana po 1 sat dnevno.

24. Na temelju gore navedenog medicinskog vještačenja utvrđeno je kako je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, a temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje: za fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, kao što je i u ovom predmetu slučaj, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu. Stoga je, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju, potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

25. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda, sud smatra da bi tužiteljici kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 1.150,00 eura, no tužiteljica je potraživala iznos od 1.128,14 eura (list 81 spisa).

26. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje straha, kao i vodeći računa o načinu ozljeđivanja tužiteljice, sud smatra da bi tužiteljici kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 1.000,00 eura, no tužiteljica je potraživala iznos od 995,42 eura (list 81 spisa).

27. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđeno umanjenje opće životne i radne aktivnosti u opsegu od 3%, pojavne oblike kroz koje se te posljedice očituju, dob tužiteljice u vrijeme ozljeđivanja, kao i način ozljeđivanja, sud smatra da bi tužiteljici kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 450,00 eura, no tužiteljica je potraživala iznos od 447,94 eura (list 81 spisa).

28. S obzirom na sve izloženo te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužiteljici na pravičnu novčanu naknadu temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a, to sud smatra da tužiteljici temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 2.571,50 eura, koliko je i potraživala tužbenim zahtjevom.

29. Medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je tuđa pomoć tužiteljici bila potrebna u trajanju ukupno 55 sati. Cijenu sata tuđe pomoći i njege, koju su pružali ukućani, sud je utvrdio po slobodnoj ocjeni sukladno čl. 223. ZPP-a u iznosu od 5,00 eura. Obzirom na cijenu sata od 5,00 eura, na ime naknade štete, sud smatra da tužiteljici pripada iznos od 275,00 eura, no tužiteljica je potraživala iznos od 182,49 eura (list 81 spisa), pa joj je isti iznos i dosuđen.

30. Dakle, tužiteljici pripada ukupan iznos od 2.753,99 eura s naslova neimovinske i imovinske štete, umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 663,61 eura, što iznosi 2.090,38 eura, pa umanjeno za doprinos tužiteljice nastanku štete od 50%, dosuđen joj je iznos od 1.045,19 eura kao u točki I. izreke presude.

31. Obveza plaćanja naknade štete sukladno odredbi članka 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23) dospijeva danom podnošenja odštetnog zahtjeva odgovornom osiguratelju te slijedom toga i obveza plaćanja zatezne kamate na naknadu štete dospijeva istog dana. Međutim, liječenje tužiteljice je završeno 09. listopada 2018. Kako je tužiteljica potraživala zateznu kamatu od dana nakon završetka liječenja tj. 10. listopada 2018. ista joj je i dosuđena.

32. Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. ZOO-a.

33. Tuženik je protiv preinačene tužbe podnio prigovor zastare, koji sud smatra neosnovanim. Naime, ovaj sud smatra da je vrijeme koje je relevantno za ocjenu prigovora zastare za tražbinu na koju se odnosi preinaka, dan podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno tužbe, a ne dan preinake. Kako je zahtjev za naknadu štete podnesen 03. listopada 2018., a tužba 17. lipnja 2021. za štetni događaj od 09. srpnja 2018., sud je zaključio da u ovom predmetu nije mogla nastupiti zastara po odredbi čl. 230. ZOO-a.

34. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora, postavljenom zahtjevu za nadoknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje:OT) te da na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.

35. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a sud utvrđuje da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva, a s obzirom na konačni zahtjev postavljen u tužbi, tužitelj uspio s 50% svog zahtjeva. U odnosu na uspjeh dokazivanja u pogledu osnove, neimovinske i imovinske štete, uspjeh tužitelja je 100%. Stoga sud ocjenjuje da je ukupno gledano tužitelj u ovom postupku uspio u omjeru od 75%. Tuženik je uspio u omjeru od 25%. Kad se od ukupnog uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u postupku dobije se omjer od 50%.

36. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odštetnog zahtjeva i tužbe (Tbr. 7./1. OT), sastava tri obrazložena podneska od 14. rujna 2021., 15. prosinca 2022.. i 28. rujna 2023. (Tbr. 8./1. OT), zastupanja na ročištima 01. veljače 2022., 10. prosinca 2024. i 25. lipnja 2025., (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju po 100 bodova. Dakle, ukupno 800 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura, uvećanog za pripadajući PDV 25%, ukupno iznosi 2.000,00 eura.

37. Dakle, tužitelju pripada iznos od 2.000,00 eura, pa obzirom na omjer uspjeha od 50%, istome je dosuđen iznos od 1.000,00 eura. Ujedno je tužitelju u cijelosti valjalo priznati trošak predujmova vještačenja u iznosu 199,08 eura i 199,08 eura, jer je isto bilo potrebno za postupak neovisno o uspjehu.

38. Tužitelju nije priznat kao potreban trošak sastava podneska od 20. lipnja 2024., jer istim moli sud produljenje roka za uplatu predujma za već provedeno vještačenje (uplata predujma određena još na pripremnom ročištu od 01. veljače 2022.), pa isti nije bio potreban za postupak.

39. Također, tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi, jer zahtjev nije određeno postavljen.

40. Predujam za pristup vještaka na ročište u iznosu od 33,18 eura nije potrošen te se nalazi na računu suda i vratiti će se tužitelju kada dostavi broj računa za povrat.

41. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 1.398,16 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbijen.

42. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu dana 28. kolovoza 2025. godine

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (Čl. 335. Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke putem ovog suda,a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Oglasna ploča suda 8 dana