REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1153/2022-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

N A T E M E L J U O D R I C A N J A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja MASSIVE LUMBER d.o.o., OIB 87735306219, [adresa], zastupanog po punomoćniku Vinku Areliću, odvjetniku u OD ARELIĆ & MLINARIĆ d.o.o., Zagreb, Zagrebačka cesta 195, protiv tuženika HRVATSKE ŠUME d.o.o., OIB 69693144506, [adresa], zastupanog po punomoćniku Potjehu Kurtoviću, odvjetniku u OD Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & partneri d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 6, radi utvrđenja i ispunjenja , 27. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ U cijelosti se odbija tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se kako je Odluka o odobrenju obročne otplate kupcima koji su pretrpjeli štetu koja je posljedica više sile od 27. travnja 2021. koju je donio tuženik Hrvatske šume d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 69693144506, sastavni dio sklopljenog Okvirnog ugovora o kupoprodaji trupaca od 15.06.2018. ur.broj: DIR-03-18-2512/56, a koji je sklopljen između tužitelja Massive Lumber d.o.o. (prije Požgaj d.o.o.), sa sjedištem u [adresa], OIB: 87735306219, kao kupca s jedne strane, te Hrvatske šume d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 69693144506, kao prodavatelja s druge strane.

II. Utvrđuje se kako je na snazi Odluka o odobrenju obročne otplate kupcima koji su pretrpjeli štetu koja je posljedica više sile od 27. travnja 2021. koju je donio tuženik Hrvatske šume d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 69693144506, a koja Odluka je postala sastavni dio Okvirnog ugovora zaključenog između ugovornih strana kako se navodi u točki I. izreke,

te se strankama iz toga ugovora Massive Lumber d.o.o. i Hrvatske šume d.o.o. nalaže istodobno ispunjenje obveza koje proizlaze iz takve odluke, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 32.718,75 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 27. kolovoza 2025. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa.

Obrazloženje

1./ Tužitelj je 20. lipnja 2022. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi, u bitnome, da tužbu podnosi na temelju rješenja ovog suda poslovni broj R1 - 361/2021 od 23. svibnja 2022., radi opravdanje privremene mjere. Naime, predmetnim rješenjem da je prihvaćen prijedlog ovdje tužitelja radi osiguranja njegove nenovčane tražbine prema tuženiku – zabrane naplate po zadužnici broj OV-3058/2019, a u svrhu istodobnog ispunjenja obveza prema Okvirnom ugovoru zaključenom između stranaka, zabranom Financijskoj agenciji da s tužiteljevog računa vrši naplatu temeljem predmetne zadužnice za korist računa tuženika ili trećih osoba po njegovom nalogu, uz nalog tužitelju, radi opravdanja na opisani način određene privremene, podnijeti tužbu protiv tuženika u svrhu istodobnog ispunjenja obveza prema Okvirnom ugovoru i Odluci tuženika o odobrenju obročne otplate kupcima, a kojom se nalaže tuženiku omogućiti tužitelju otplatu dospjelog duga na temelju Okvirnog ugovora o Odluke o odobrenju obročne otplate kupcima te da se zabrani naplata po zadužnici broj OV-3058/2019.

2./ Iako tužitelj u petitu istaknutog tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari ne ističe nenovčanu tražbinu prema tuženiku na način da tuženik odustane od radnji poduzetih radi naplate po zadužnici broj OV-3058/2019, odnosno da se tuženiku zabrani naplata po ovoj zadužnici, jer je prema navodima tužitelja tuženik 14. travnja 2021. zadužnicu Financijskoj agenciji neosnovano podnio na naplatu, nedvojbeno je, prema sadržaju tužiteljevih navoda na kojima istaknuti tužbeni zahtjev osniva, da je upravo zabrana naplate po zadužnici pravna zaštita koju tužitelje podnošenjem predmetne tužbe nastoji ostvariti, a sve radi opravdanja donesene privremene mjere kojom je sporni odnos između stranaka vezan uz dopustivost naplate po predmetnoj zadužnici privremeno uređen na način da je privremenom mjerom zabranjena naplata po ovoj zadužnici, a koja će mjera trajati do proteka roka od 15 dana od nastupanja uvjeta za ovrhu u parnici pokretanje koje je tužitelju naloženo radi opravdanja privremene mjere, odnosno do drugačije odluke suda.

3./ Naime, tužitelj u tužbi tvrdi da su stranke u poslovnom odnosu na temelju zaključenog Okvirnog ugovora o kupoprodaji trupaca od 15. lipnja 2018., na temelju ovog Ugovora da tužitelj trpi štetu zbog nezakonitog postupanja tuženika, slijedom čega da je i podnio prijedlog za osiguranje njegove nenovčane tražbine prema tuženiku zabranom naplate po zadužnici broj OV-3058/2019, odnosno uređenjem međusobnih odnosa na način da se tužitelju omogući obročna otplata duga na temelju Odluke tuženika o obročnoj otplati duga kupcima koji su pretrpjeli štetu koja je posljedica više sile od 27. travnja 2021. Tužitelj naime tvrdi da ga je tuženik nezakonito isključio iz natječajnog postupka za prodaju trupaca u 2021. čime da je povrijedio odredbe Okvirnog ugovora jer je onemogućio tužitelju kupnju trupaca, u skladu s obvezama iz Okvirnog ugovora. Tužitelj da je stoga od tuženika, prethodno podmirenju dospjelih obveza po osnovi isplate cijene za kupljene trupce, tražio očitovanje i donošenje odluke o zaključivanju s tužiteljem (novog) godišnjeg ugovora o prodaji trupaca, međutim tuženik da se nije očitovao. Naime, i u ranijim razdobljima poslovne suradnje da je tužitelj podmirio tuženiku na njegov zahtjev dospjeli dug, nakon čega tuženik ipak s tužiteljem nije zaključio (novi) godišnji ugovor o prodaji trupaca za naredno razdoblje, zbog čega da je između stranaka u tijeku parnica (pred ovim sudom pod poslovnim broje P-857/2020). Nadalje, tužitelj navodi, a glede postojanja dospjelog duga prema tuženiku, radi naplate kojeg da bi tuženik bio ovlašten podnijeti na naplatu zadužnicu broj OV-3058/2019, kako se, suprotno shvaćanju tuženika, njegova Odluka od 27. travnja 2021. o obročnoj otplati duga kupcima koji su pretrpjeli štetu koja je posljedica više sile ima smatrati posebnom pogodbom i sastavnim dijelom Okvirnog ugovora između stranaka. Stoga, unatoč tome što tuženik nije udovoljio tužiteljevim zahtjevima podnesenim na temelju rečene Odluke, da je, jer je rečena Odluka postala sastavni dio Okvirnog ugovora, isti tužitelju dužan omogućiti obročnu otplatu dospjelog duga. Odbijanjem tuženika tužitelju omogućiti obročnu otplatu dosjelog duga tužitelj tvrdi da tuženik krši ugovorne odredbe i nanosi tužitelju štetu. S obzirom da je tuženik, nakon što je 14. travnja 2021. podnio predmetnu zadužnicu na naplatu, donio rečenu Odluku o obročnoj otplati duga, a koja je Odluka, po shvaćanju tužitelja postala sastavni dio Okvirnog ugovora između stranaka, da je naplata po predmetnoj zadužnici neosnovana jer je obročnom otplatom dospijeće tužiteljevog duga prolongirano, slijedom čega da je tuženik dužan prestati s radnjama naplate duga na temelju zadužnice broj OV-3058/2019 i omogućiti tužitelju obročnu otplatu duga sukladno rečenoj Odluci tuženika od 27. travnja 2021. Konačno, tužitelj tvrdi da ga je opisanim postupanjem tuženik doveo u teške financije neprilike, te da je, uslijed podnošenja predmete zadužnice na naplatu uslijedila blokada tužiteljevog računa te je podnesen prijedlog za pokretanja stečajnog postupka.

4./ U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega istaknuo prigovor nenadležnosti ovog suda, ukazujući da su stranke odredbama Okvirnog ugovora ugovorile arbitražnu klauzulu. Osim toga, da bi tužitelj samo u upravnom postupku mogao osporavati pravilnost odluka koje je tuženik donosio u vezi s dodjelama kvote trupaca pojedinim kupcima na tuženikovim Javnim pozivima za prodaju trupaca, pa tako i onom iz 2021., a što da je tužitelj propustio učiniti. Konačno, osporava osnovanost istaknutog tužbenog zahtjeva ukazujući da je rješenje ovog suda poslovni broj R1-361/2021, kojim je određena privremena mjera radi opravdanje koje je tužitelj parnicu pokrenuo, ukinuto rješenjem Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-2731/2022 i predmet vraćen na ponovno odlučivanje. Zatim, da su neosnovane tvrdnje tužitelja da bi Odluka tuženika od 27. travnja 2021. predstavljala sastavni dio Okvirnog ili kojeg drugog ugovora između stranaka, već da ova Odluka predstavlja isključivo tuženikovu mjeru pomoći kupcima vezano uz posljedice pandemije Covid-19. Da s tužiteljem, jer za to nije ispunjavao potrebne uvjete, nije zaključen godišnji ugovor o dodjeli kvote trupaca u 2021., slijedom čega da isti nije niti imao mogućnost korištenja mjere pomoći iz tuženikove Odluke od 27. travnja 2021. Konačno, da tužitelj uvjetima iz javnog poziva za zaključivanje ugovora u 2021. nije udovoljio jer da nije raspolagao potrebnom tehnologijom te je neuredno vodio knjigovodstvo, a što da je sve utvrđeno tuženikovom terenskom kontrolom. Upravo stoga da se u odnosu na tužitelja nije mogla primijeniti tuženikova Odluka o obročnoj otplati od 27. travnja 2021., jer da se ova odluka imala odnositi na kupce koji su dugovanje prema tuženiku po osnovi isplate cijene za drvnu sirovinu akumulirali upravo zbog poteškoća uzrokovanih višom silom uslijed pandemije. Konačno, predmetnom Odlukom da je određena njezina primjena od trenutka sklapanja godišnjeg ugovora o kupoprodaji trupaca, koji ugovor, kako je izloženo, zbog nepravilnosti u tužiteljevom postupanju i nedostataka u tehnologiji, nije u odnosu na tužitelja mogao niti zaključen u 2021. Konačno, da je naplata po zadužnici broj OV-3058/2019 osnovano pokrenuta podnošenjem ove zadužnice na naplatu jer je tužitelj imao prema tuženiku dospjeli dug po osnovi neplaćene naknade za isporučenu drvnu sirovinu.

5./ Za dodati je, a imajući u vidu navode tužitelja da predmetnu tužbu podnosi radi opravdanja privremene mjere, da je u ponovnom odlučivanju povodom tužiteljevog prijedloga za određivanje privremene mjere rješenjem ovog suda poslovni broj R1 - 179/2022 od 25. studenog 2024. tužiteljev prijedlog osiguranja odbijen, nakon čega je tužitelj izjavio da povlači prijedlog za osiguranje jer da je predmetna zadužnica povučena s naplate, dok je tuženik navedeno rješenje pobijao žalbom u odnosu na troškove postupka.

6./ U podnesku od 19. ožujka 2024. tužitelj je izjavio da povlači tužbu u ovoj pravnoj stvari jer da je tuženik udovoljio njegovom tužbenom zahtjevu. Ovo stoga što da je spor između stranaka riješen mirnim putem nakon čega da je tuženik povukao zadužnicu broj OV-3058/2019 s naplate, a potom da je i obustavljen postupak povodom prijedloga za otvaranje stečajnog postupka nad tužiteljem, a sve u skladu s odredbama Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na pokretninama založnog dužnika od 24. travnja 2023. zaključenog između tuženika i društva Massive holding d.o.o. S obzirom da je tužba povučena nakon što je tuženik udovoljio tužiteljevom tužbenom zahtjevu, smatra da je tuženik dužan tužitelju naknaditi prouzročene parnične troškove.

7./ U podnesku od 4. travnja 2024. tuženik je pravovremeno, u skladu s odredbom čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP), izjavio da na povlačenje tužbe ne pristaje. Nadalje, naveo je da tuženik nije udovoljio tužiteljevom tužbenom zahtjevu. Naime, da tuženik nije Odluku od 27. travnja 2021. primijenio na tužitelja, dakle da tužitelju temeljem ove Odluke nije omogućio obročnu otplatu duga kako je to tužitelj, u suštini, tužbom predlagao naložiti tuženiku. S obzirom na zaključeni Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na pokretninama založnog dužnika od 24. travnja 2023., kojim je tužiteljev dug prema tuženiku preuzelo tužiteljevo povezano društvo (Massive holding d.o.o.), a koje je društvo tuženiku izdalo i odgovarajuća sredstva osiguranja potraživanja u vidu zaloga na pokretninama i zadužnica, da je tuženik, u skladu s obvezama preuzetim predmetnim Sporazumom, obustavio ovršne postupke koji su doveli do blokade tužiteljevog računa, dakle povukao s naplate zadužnicu broj OV- 3058/2019. Pri tome, da tužiteljevo povezano društvo nije ispunilo obveze preuzete rečenim Sporazumom, slijedom čega da je tuženik bio prisiljen aktivirati sredstva osiguranja naplate iz rečenog Sporazuma. Konačno, tuženik je naveo da bi na povlačenje tužbe bio spreman pristati, kada bi tužitelj preuzeo obvezu podmirenja parničnih troškova tuženiku.

8./ Za dodati je da je uvjetovanje pristanka na povlačenje tužbe podmirenjem troškova bez učinka na povlačenje tužbe. Naime, ako strane ne mogu postići dogovor vezan uz uvjete povlačenje tužbe s obzirom na nastale troškove, pod uvjetom ispunjenja procesnih pretpostavki za povlačenje tužbe, u skladu s odredbom čl. 193. st. 1. i 2. ZPP-a, odluku o naknadi parničnih troškova uslijed povlačenja donosi sud, u skladu s procesnim odredbama. Nedvojbeno je da stranke dogovor oko predmetnog parničnog troška nisu postigle, slijedom čega se tuženik usprotivio povlačenju tužbe pa je ova tužiteljeva dispozicija bez učinka, u skladu s odredbom čl. 193. st. 2. ZPP-a.

9./ Tužitelj je potom, u podnesku od 12. srpnja 2024., izjavio da se odriče istaknutog tužbenog zahtjeva. Ustraje sa shvaćanjem da je tuženik njegovom tužbenom zahtjevu udovoljio, slijedom čega da je, jer je se tužitelj zahtjeva odrekao po udovoljenju od strane tuženika, tuženik dužan tužitelju naknaditi prouzročene parnične troškove. Predmetni je podnesak dostavljen tuženiku 19. kolovoza 2024., no isti se nije očitovao.

10./ Kako se u konkretnom slučaju ne radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati, u smislu odredbe čl. 3. st. 3. ZPP-a, sud je, u skladu s odredbom čl. 331a. istog Zakona, bez daljnjeg raspravljanja, a s obzirom na tužiteljevo odricanje, donio presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev (presuda na temelju odricanja) i odlučio kao u izreci pod točkom I/.

11./ Pri tome, za navesti je da je, po shvaćanju ovog suda, tuženikov prigovor nenadležnosti ovog suda neosnovan. Nedvojbeno je da je između stranaka predmetnim Okvirnim ugovorom rješavanje sporova iz ovog ugovora predviđeno pred arbitražnim sudom. U skladu s pravnim shvaćanjima iz odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske na koje ukazuje tuženik (poslovni broj Pž-3385/202 i Pž- 2710/22), daljnji uglavak o stvarnoj nadležnosti Trgovačkog suda u Zagrebu sadržan u Okvirnom ugovoru, ne isključuje arbitražnu klauzulu iz ovog ugovora, već bi se imao primijeniti da tuženik ne istakne prigovor nenadležnosti pozivajući se na arbitražnu klauzulu. Međutim, po shvaćanju ovog suda, imajući u vidu prethodno izložene činjenice na kojima tužitelj tužbeni zahtjev radi opravdanja privremene mjere u ovoj parnici osniva, pravnu zaštitu koju je istaknutim tužbenim zahtjevom nastojao ostvariti opravdanjem privremene mjere kojom je tuženiku privremeno uskraćena naplata po zadužnici (dakle prestanak naplate po zadužnici), radi shvaćanja tužitelja o pravu na odobrenje obročne otplate duga na temelju Odluke tuženika od 27. travnja 2021., a u konačnici i postupanjem tužitelja odustankom od tražene pravne zaštite nakon što je tuženik predmetnu zadužnicu povukao s napate, a čime tužitelj smatra da je tuženik upravo udovoljio njegovom zahtjevu u ovoj pravnoj stvari, nedvojbeno je da se predmet spora ne odnosi na prava i obveze stranaka iz Okvirnog ugovora. Osnovano naime ukazuje tuženik da je njegova Odluka o obročnoj otplati, kao jednos trana odluka tuženika s ciljem pomoći pojedinim kupcima, ne može smatrati uglavkom Okvirnog ili kojeg drugog ugovora između stranaka. Stoga, s obzirom da je predmet ove parnice tužiteljev zahtjev usmjeren na sprječavanje tuženika u naplati tužiteljevog dospjelog duga na temelju zadužnice, jer tužitelj smatra da je tuženik i njemu, prema Odluci od 27. travnja 2021., trebao omogućiti obročnu otplatu duga, to se ne radi o sporu između stranaka vezanom uz prava i obveze iz Okvirnog ugovora slijedom čega arbitražna klauzula iz ovog ugovora u konkretnom slučaju nije od utjecaja na nadležnost suda u ovoj pravnoj stvari. Neosnovano pri tome tužitelj smatra da bi arbitražna klauzula bila bez učinka, jer da je na pokretanje parnice upućen iz postupka osiguranja, radi opravdanja privremene mjere jer navedeno nije od utjecaja na učinke predmetne arbitražne klauzule iz Okvirnog ugovora. Kako predmet ovog spora nedvojbeno nije zakonitost pojedinih tuženikovih odluka, to je neosnovan prigovor tuženika da bi se radilo u upravnoj stvari, odnosno sporu o zakonitosti upravnog akta, o čemu bi nadležan bio odlučivati upravni sud.

12./ Iako je tuženik povukao s naplate zadužnicu broj OV-3058/2019, osnovano ističe tuženik da time nije udovoljio zahtjevu tužitelja istaknutom u ovoj parnici. Tužitelj je naime u ovoj parnici prestanak poduzimanja radnji naplate po predmetnoj zadužnici od strane tuženika temeljio na shvaćanju o pravu na obročnu otplatu duga, koju obročnu otplatu da mu je tuženik dužan omogućiti na temelju tuženikove Odluke od 27. travnja 2021., uz daljnje shvaćanje da je takva Odluka postala sastavni dio Okvirnog ugovora zaključenog između stranaka. Nedvojbeno je da tuženik obročnu otplatu tužitelju nije odobrio, niti osnovom Odluke od 27. travnja 2021. niti osnovom koje druge tuženikove odluke o omogućavanju obročne otplate tužitelju. Tuženik je, a što je razvidno iz sadržaja Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na pokretninama založnog dužnika od 24. travnja 2023., zaključenog između tuženika kao založnog vjerovnika i društva Massive holding d.o.o. kao založnog dužnika, od neuspješne naplate temeljem predmetne zadužnice na blokiranom računu tužitelja odustao jer dobio druga sredstva osiguranja naplate svojeg potraživanja. Naime, prema odredbama ovog Sporazuma, društvo Massive holding d.o.o., obvezalo se ispuniti tužiteljevu tražbinu prema tuženiku u iznosu od 794.684,00 eur, uz davanje tuženiku sredstava osiguranja, i to zasnivanjem založnog prava za korist tuženika na pokretninama založnog dužnika radi osiguranja potraživanja tuženika prema tužitelju, i predajom zadužnice založnog dužnika na ovaj ukupni iznos duga, uvećan za zateznu kamatu do konačne isplate. Tuženik se nadalje obvezao, po dostavi tako ugovorenih sredstava osiguranja od strane založnog dužnika Massive holding d.o.o., obustaviti ovršne postupke protiv tužitelja i deblokirati tužiteljeve poslovne račune, dakle povući s naplate i zadužnicu broj OV-3058/2019, jer i sam tužitelj u tužbi tvrdi da je upravo podnošenjem predmetne zadužnice na naplatu tuženik izvršio blokadu tužiteljevog računa nakon koje je uslijedilo i podnošenje prijedloga za pokretanje stečajnog postupka nad tužiteljem.

13./ Slijedom navedenog, s obzirom da se tužitelj odrekao tužbenog zahtjeva istaknutog u ovoj parnici, a odricanje nije uslijedilo nakon što je tuženik tužiteljevom zahtjevu udovoljio, niti iz drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, to je tužitelj dužan naknaditi tuženiku prouzročene troškove postupka, u skladu s odredbom čl. 158. st. 2. u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

14./ O tuženikovom zahtjevu za naknadu parničnih troškova po osnovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku iz podneska od 4. travnja 2024., odlučeno je na temelju odredbe čl. 155. ZPP-a i odredba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa). Pri tome je kao vrijednost predmeta spora uzet iznos od 722.977,91 eur (odnosno 5.447.227,05 kn) kojeg je tužitelj naznačio u podnesku od 17. siječnja 2023. Naime, iako je tužitelj u tužbi propustio naznačiti vrijednost predmeta spora, to je učinio rečenim podneskom, prihvaćajući time vrijednost koju je tuženik naveo u odgovoru na tužbu kao mjerodavnu vrijednost predmeta spora. Tuženiku je priznat trošak za:

- sastav odgovora na tužbu i obrazloženog podneska od 4. travnja 2024., prema T.br. 8/1 Tarife, u zatraženom iznosu od 10.430,00 eur,

- zastupanja na ročištu 28. ožujka 2023., koje je uz suglasnost stranaka odgođeno prije počinjanja raspravljanja radi pokušaja mirnog rješenja spora, prema odredbi T.br. 9/5 Tarife, u iznosu od 100,00 eur,

- zastupanja na ročištu 21. ožujka 2024. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima vezanim uz tužiteljevo povlačenje tužbe, prema T.br.

9/2 Tarife, u zatraženom iznosu od 5.215,00 eur,

dakle ukupno 26.175,00 eur, koji iznos valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u visini od 25% (T.br. 46 Tarife), što ukupno iznosi 32.718,75 eur.

15./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove odluke do isplate, po stopi utvrđenoj prema odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), mjerodavnoj za ostale odnose. Naime, sve i kada glavna tražbina koja je predmet spora proizlazi iz trgovačkog ugovora, na sporednu tražbinu po osnovi naknade parničnih troškova zatezne kamate se obračunavaju po stopi mjerodavnoj za ostale odnose (tako VSRH Rev-1114/2023-2 od 4. lipnja 2024.).

16./ Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude pod točkama II/ i III/.

U Zagrebu 27. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od primitka odluke, a žalba se predaje ovom sudu u skladu sa zakonskim odredbama o predaji podnesaka.

Presuda na temelju odricanja može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.

DNA

1. tužitelju, po punomoćniku

2. tuženiku, po punomoćniku