Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž R-16/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Renati Košir Skračić, u pravnoj stvari tužiteljice KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Srđan Simić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika OPĆA BOLNICA PULA– OSPEDALE GENERALE DI POLA, Zagrebačka 30, Pula, OIB: 16089706543, kojeg zastupa punomoćnica Tea Tončić, odvjetnica u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-808/2021-32 od 23. listopada 2024., 27. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika OPĆE BOLNICE PULA – OSPEDALE GENERALE DI POLA i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-808/2021-32 od 23. listopada 2024. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkama I. i II. izreke, kao i u dijelu pod točkom III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika OPĆE BOLNICE PULA – OSPEDALE GENERALE DI POLA za nadoknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

"I. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 1.188,15 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

- 59,84 € od 16. ožujka 2016.

- 54,89 € od 16. travnja 2016.

- 54,89 € od 16. svibnja 2016.

- 55,16 € od 16. lipnja 2016.

- 55,05 € od 16. srpnja 2016.

- 55,16 € od 16. kolovoza 2016.

- 55,16 € od 16. rujna 2016.

- 55,16 € od 16. listopada 2016.

- 55,16 € od 16. studenog 2016.

- 55,16 € od 16. prosinca 2016.

- 55,16 € od 16. siječnja 2017.

- 40,11 € od 16. veljače 2017.

- 145,13 € od 16. veljače 2020.

- 7,75 € od 16. travnja 2020.

- 20,85 € od 16. svibnja 2020.

- 2,27 € od 16. lipnja 2020.

- 109,63 € od 17. srpnja 2020.

- 19,14 € od 16. rujna 2020.

- 2,90 € od 16. studenog 2020.

- 0,35 € od 16. prosinca 2020.

- 69,91 € od 16. siječnja 2021.

- 159,32 € od 16. veljače 2021.

po kamatnoj stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 59,12 EUR i u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.231,70 EUR sa zateznim kamatama od 23. listopada 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 368,30 EUR zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan."

2. Protiv dosuđujućeg dijela točaka I. i II. izreke, kao i protiv točke III. izreke prvostupanjske presude, pravodobno se žali tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz dosudu troška postupka tuženiku, odnosno istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tuženik potražuje trošak sastava žalbe i pristojbe na žalbu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkama I. i II. izreke, kao i u dijelu pod točkom III. izreke te postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, budući da se presuda suda prvog stupnja u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkama I. i II. izreke, kao i u dijelu pod točkom III. izreke može ispitati, pobijani dio izreke presude je razumljiv, ne proturječi sam sebi, niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP u vezi sa člankom 8. ZPP, kako to neosnovano navodi tuženik, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Predmet spora predstavlja tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće, radi prekovremenog rada, rada blagdanom i državnim praznikom te naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora, između one plaće i naknade koja joj je isplaćena i one plaće i naknade koja bi joj po njezinom mišljenju trebala biti isplaćena za razdoblje od 16. ožujka 2016. do 16. veljače 2021., i to u ukupnom iznosu od 1.247,27 eura s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate.

9. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre te da radi ovisno o potrebama posla subotom, nedjeljom i državnim blagdanima.

10. Međutim, među strankama je sporno:

- obračunava li tuženik ispravno plaću tužiteljici kada ona radi na državni blagdan koji pada u vrijeme radnog tjedna od ponedjeljka do petka,

- je li tužiteljici isplaćena u cijelosti naknada za godišnji odmor za utuženo razdoblje,

- primjenjuje li se za razdoblje do 21. prosinca 2015. Zaključak 148. zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora (u nastavku: Zaključak 148.), a nakon 21. prosinca 2015. Zaključak zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora (u nastavku: Zaključak 153.), kao i tumačenje navedenih Zaključaka.

11. Sukladno odredbi članka 1. stavka 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 33/96., 96/01., 13/02., 112/05., 59/06., 55/08., 74/11., 130/11., dalje: Zakon o blagdanima) je propisano koji su sve blagdani u Republici Hrvatskoj, a stavak 2. propisuje da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi. Sukladno članku 5. Zakon o blagdanima zaposlenici na dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće. Neosnovano se u tumačenju Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva u Zaključku 153. poziva na Zakon o blagdanima jer tim zakonom nije propisano da se rad blagdanom uračunava u redovnu mjesečnu satnicu.

11.1. Zakon o radu ("Narodne novine" broj: 93/14.,127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje: ZR) ne propisuje ništa dodatno u pogledu neradnih dana. ZR propisuje da radnici mogu raditi u punom i nepunom radnom vremenu. Isto tako, odredba članka 65. ZR propisuje da u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad).

12. Donoseći prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, prvostupanjski sud se pravilno poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama poslovni broj Rev-1071/2021, Rev-1293/2021 i Rev- 1045/2021, prema kojem ako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi stavka 9. članka 51. Kolektivnog ugovora iz 2013., odnosno članka 49. Kolektivnog ugovora iz 2018.

13. U odnosu na potraživanja tužiteljice prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada se, dosuđujući tužiteljici zatraženu plaću i naknadu plaće, pozvao na Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13., 96/15., dalje: KU/13) i to baš u dijelu koji se odnosi na isplatu plaće za prekovremeni rad te rad blagdanom odnosno državnim praznikom.

13.1. KU/13 regulira plaću radnika na način da plaću radnika čine osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, time da osnovnu plaću radnika čini umnožak vrijednosti koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

13.2. Osnovna plaća djelatnika se prema odredbi članka 51. KU/13 uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rad kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati što znači da se mjesečni fond radnih sati dobije umnoškom broja radnih sati s brojem radnih dana na nivou mjeseca pri čemu su očito blagdani i neradni dani isključeni iz tog umnoška. Usput je za navesti kako je pravo na povećanu plaću regulirano odredbama članka 86. ZR/09 i članka 94. ZR/14.

14. Tako je u predmetnom slučaju, a prilikom izračuna dugovanja koja bi tužiteljica imala prema tuženiku, a na temelju navedenih osnova, pravilno primjenjen Zaključak br. 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora od 21. prosinca 2015. iz kojega proizlazi da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (u koje ulaze blagdani koji padaju od ponedjeljka do petka) u tekućem mjesecu sa 8 sati.

15. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora donijelo je u svezi primjene odredbe članka 51. KU/13, dana 1. srpnja 2015. Zaključak broj 148 koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen.".

16. Već je navedeno kako je na sjednici od 21. prosinca 2015. isto Povjerenstvo donijelo Zaključak broj 153. koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage

Zaključci broj 21, 48 i 148.“

17. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 290/2021-2 od 1. lipnja 2021. izrazio je pravno shvaćanje da: "...ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/2013.” Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/2013 na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169 koji glasi: "Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene".

18. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe članka 51. stavka 10. KU/2013 donesene po Povjerenstvu pod brojem 148, a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

19. Budući da je tumačenje broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje.

20. Obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (članka 19. stavka 6. KU/13), neosnovana je tvrdnja tuženika da je prvostupanjski su pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

21. Odredbama članka 52. KU/13 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima je dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

22. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenim u članka 51. KU/13.

23. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe članka 51. stavka 9. KU/13.

24. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir sadržaj Zaključka broj 153 s primjenom od 21. prosinca 2015. te sadržaj Zaključka broj 148 s primjenom od stupanja na snagu KU/13 (1. prosinca 2013.) do 20. prosinca 2015., a koja tumačenja Povjerenstva su obvezna, proizlazi da se za razdoblje do 20. prosinca 2015. ima primijeniti Zaključak broj 148, a nakon toga tj. od 21. prosinca 2015. Zaključak broj 153. Ovo stoga jer prema Zaključku 30. sjednice broj 169: "Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene".

25. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi kako se prilikom donošenja pobijane presude vodilo računa i o Zaključku br. 153.

26. U odnosu na dosuđeni iznos tužiteljici s osnova naknade za korištenje godišnjeg odmora, koja je pravilno dosuđena sukladno nalazu vještaka, za reći je kako presuda u ovom dijelu ima pravno uporište u odredbi članka 36. KU/13, kao i u odredbama članaka 60. ZR/09 i 81. ZR/14.

26.1. Upravo suprotno žalbenom prigovoru tuženika da vještak nije odgovorio na sve prigovore izjavljene protiv nalaza i mišljenja, prema stanju spisa proizlazi da se vještak detaljno očitovao na sve prigovore na ročištu 27. ožujka 2024. (stranice 282 do 286 spisa).

27. Tuženik je u žalbi neosnovano naveo kako smatra da je plaća radnicima pa tako i tužiteljici, pravilno obračunata, ovo osobito imajući u vidu da je na nivou Republike Hrvatske sačinjen sustav obračuna plaća – Centralni obračun plaća (dalje: COP) koji je obvezan u primjeni u svim tijelima koja su korisnici sredstava iz državnog proračuna, pa tako i tuženik.

27.1. Zakon o izvršavanju državnog proračuna ("Narodne novine" broj: 149/24.) ne zabranjuje korisnicima državnog proračuna isplatu plaće u visini sukladno ugovorenim obvezama. I po ocjeni ovog suda, nije od utjecaja je li Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik KU osigurala sredstva za tu namjenu u državnom proračunu, niti na koji način se obračunava plaća (tzv. COP), jer navedene okolnosti ne utječu na individualno pravo koje tužiteljica ima prema tuženiku kao poslodavcu temeljem ugovora o radu sklopljenim s poslodavcem i temeljem KU, kojeg se poslodavac dužan pridržavati (članak 8. ZR/14 i članak 6. ZR/09).

28. Odluka o parničnom trošku u dosuđujućem dijelu iz točke II. izreke prvostupanjske presude pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članaka 154. stavka 5. i 155. ZPP, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.).

28.1. Osnovano je tuženik odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troška parničnog postupka pod točkom III. izreke prvostupanjske presude pozivom na odredbu članka 154. stavka 1. ZPP.

29. Slijedom navedenog, žalbu tuženika je trebalo odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao izreci ove drugostupanjske presude pod točkom I., a temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

30. Kako tuženik nije u ovom postupku uspio sa žalbom, odbijen je sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbenog postupka te je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude (članak 166. stavak 1. ZPP, u svezi članka 154. stavka 1. ZPP).

31. Izreka prvostupanjske presude pod točkama I. i II. u odbijajućem dijelu nije preispitivana u ovom postupku jer protiv tog dijela prvostupanjske presude nije izjavljena žalba.

U Sisku 27. kolovoza 2025.

Sutkinja

Renata Košir Skračić